UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodšto su istorijske i političke okolnosti u kojima su se odigrala djela, opseg i težina počinjenih djela ilipriroda počinjenih zločina i stepen u kojem su oni bili opšte poznati. 218184. Odbrana tvrdi da pojedinac koji počini djelo navedeno u članu 5, ali bez želje da sprovodineprimjerenu politiku vlasti, može posjedovati mens rea potrebnu da se počini zločin, ali ne zločinprotiv čovječnosti. Isto tako, pojedinac koji vidi da njegova država sprovodi neprimjerenu politiku inastoji u tome pomoći zbog osjećaja lojalnosti (na primjer), ali bez “ideološki zlonamjerne nakane”koja leži u osnovi te državne politike, ne posjeduje mens rea potrebnu da se počini zločin protivčovječnosti. 219185. Izgleda da više uopšte nije sporno u praksi Međunarodnog suda da počinilac mora imatiznanje o širem kontekstu unutar kojeg se dešavaju njegova djela, to jest, da mora znati da sunjegova djela počinjena u kontekstu rasprostranjenog ili sistematskog napada. 220 Pored toga,Žalbeno vijeće zaključilo je da je optuženi morao znati da su njegova djela povezana sa napadimana civilno stanovništvo. 221 Nema očiglednog uslova u sudskoj praksi bilo pretresnih, bilo žalbenogvijeća da se počinilac morao slagati sa kontekstom u kojem su se odigrala njegova djela, pored togašto je morao za njega znati. Pretresno vijeće smatra da je sljedeća ocjena, spomenuta u predmetimaKupreškić i Blaškić, a preuzeta iz presude MKSR-a u predmetu Kayishema, uvjerljiva:Počinilac mora svjesno činiti zločine protiv čovječnosti u smislu da mora razumjeti cjelokupnikontekst svog djela. [...] Dio onoga što djelo (ili djela) pojedinca pretvara u zločin protivčovječnosti jeste uključenje tog djela u višu dimenziju kriminalnog ponašanja; stoga, da bioptuženi mogao za to snositi krivicu, on mora biti svjestan te više dimenzije. Shodno tome,stvarno ili izvedeno znanje o širem kontekstu napada, dakle da optuženi mora znati da su njegovodjelo (ili djela) dio rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo i da su uskladu sa nekom vrstom politike ili plana, neophodna je da zadovolji traženi element mens rea kodoptuženog. 222186. Žalbeno vijeće je u predmetu Tadić razjasnilo još jedno pitanje vezano za mens rea potrebnuza zločine protiv čovječnosti. Ono je odbacilo stav da počinilac zločina protiv čovječnosti mora svarelevantna djela i propuste počiniti na diskriminatornim osnovama. 223 Žalbeno vijeće je utvrdilo da218 Završni podnesak optužbe, para. 191, gdje se citira prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 259.219 Kordićev završni podnesak, para. 495.220 Prvostepena presuda u predmetu Tadić, para. 656-657; prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, para. 556;prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 247-250.221 Drugostepena presuda u predmetu Tadić, para. 248 i 271.222 Prvostepena presuda u predmetu Kayishema, para. 133-134, spomenuta u prvostepenoj presudi u predmetuKupreškić, para. 557 i prvostepenoj presudi u predmetu Blaškić, para. 249. Pretresno vijeće u predmetu Tadić takođe jezaključilo da se do takvog znanja može doći zaključivanjem na osnovu okolnosti (stvarno ili izvedeno znanje),prvostepena presuda u predmetu Tadić, para. 657.223 Taj je stav zauzelo Pretresno vijeće u presudi u predmetu Tadić, para. 650-652.49Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.