UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodcivila valja uzeti u obzir prije njenu konkretnu situaciju u trenutku počinjenja zločina, nego njenstatus. Iz toga najzad proizilazi da prisustvo vojnika u stanovništvu protiv kojeg je usmjerensmišljeni napad ne mijenja civilni karakter tog stanovništva. 211Pretresno vijeće smatra da je ovaj zaključak uvjerljiv.181. Postoji li zahtjev dokazivanja nekog oblika politike da se čine djela protiv civilnogstanovništva pitanje je koje nije bez kontroverzi u sudskoj praksi Međunarodnog suda. Pretresnovijeće u predmetu Tadić zaključilo je da je postojanje “snaga koje, iako nisu snage legitimne vlade,imaju de facto kontrolu nad određenom teritorijom, ili su u mogućnosti da se kreću slobodno unutarnje” 212 već uzeto u obzir u pravu koje se odnosi na zločine protiv čovječnosti. Ono je takođezaključilo da politika može biti politika bilo koje organizacije ili grupe i ne mora da bude politikadržave. 213 Pretresno vijeće u predmetu Blaškić je, nakon što je zaključilo da plan “ne mora nužnobiti izričito deklariran niti jasno i precizno iznesen”, spomenulo događaje iz kojih se može zaključitipostojanje plana. 214 Ono se time složilo s ocjenom iz predmeta Kupreškić da “nije nužno da takvapolitika bude eksplicitno formulirana, niti da bude politika države”. 215 Žalbeno vijeće nije govoriloo tom konkretnom uslovu jer on nije bio predmetom neke osnove za žalbu.182. Ovo Pretresno vijeće se slaže da nije prikladno usvojiti strogi stav u vezi s uslovompostojanja plana ili politike. Ono posebno podržava zaključak iz predmeta Kupreškić da “iakokoncept zločina protiv čovječnosti nužno podrazumijeva element politike, još uvijek postoji sumnjada li je to strogi uslov, kao takav, za zločine protiv čovječnosti”. Po mišljenju ovog Vijeća,postojanje plana ili politike bolje je smatrati indikacijom sistematskog karaktera krivičnih djela kojase terete kao zločini protiv čovječnosti.2. Element svijesti183. Optužba se slaže sa zaključkom iz predmeta Blaškić da je, za potrebe člana 5, uslov za mensrea zadovoljen ako je optuženi svjesno “prihvatio rizik učestvovanja u realizaciji tog konteksta”. 216Optužba dalje tvrdi da optuženi ne mora ustanoviti sve elemente konteksta napada da bi svjesnouzeo učešća u tom kontekstu. Optužba, međutim, tvrdi da znanje optuženog o napadu može bitistvarno ili izvedeno. 217 Do njega se može doći zaključivanjem iz stjecaja konkretnih činjenica, kao211 Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 214.212 Prvostepena presuda u predmetu Tadić, para. 654.213 Prvostepena presuda u predmetu Tadić, para. 655.214 Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 204.215 Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, para. 551 (naglasak u originalu).216 Završni podnesak optužbe, para. 191, gdje se citira prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 251.217 Završni podnesak optužbe, para. 191, gdje se citira prvostepena presuda u predmetu Tadić, para. 659, prvostepenapresuda u predmetu Kupreškić, para. 557. i Tužilac protiv Kayisheme i Ruzindane, predmet br. ICTR-95-1-T, Presuda,21. maj 1999. (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda u predmetu Kayishema), para. 134.48Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.