UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodkrivičnog suda iz 1994. znači da Protokol nije bio dio međunarodnog običajnog prava godine1994. 183166. Odbrana dalje tvrdi da, bez obzira na to da li su zajednički član 3 i Dopunski protokoli I i IIbili međunarodno običajno pravo 1992. i 1993., oni u to vrijeme nisu predviđali individualnukrivičnu odgovornost, a ne predviđaju je ni sada. Prema tvrdnjama odbrane, bilo koje druge povredeosim teških povreda ne povlače za sobom individualnu krivičnu odgovornost. Umjesto toga, straneugovornice Ženevskih konvencija složile su se da “suzbijaju” ta kršenja samo u okviru nacionalnogzakonodavstva. 184167. Pretresno vijeće primjećuje da je pitanje da li su zajednički član 3 Ženevskih konvencija iDopunski protokoli I i II odražavali običajno pravo u vrijeme kada su, tvrdi se, počinjena krivičnadjela za koja se tereti u optužnici, ograničenog značaja u ovom predmetu imajući u vidu da seoptužnica odnosi na djela koja su se odigrala za vrijeme međunarodnog oružanog sukoba. Pitanje jeda li je Dopunski protokol I odražavao međunarodno pravo u to vrijeme. Međutim, niti to pitanjenije prepreka primjeni člana 3 Statuta u ovom predmetu, jer, po mišljenju Žalbenog vijeća, član 3na Međunarodni sud prenosi nadležnost nad svakim ozbiljnim krivičnim djelom protivmeđunarodnog humanitarnog prava koje nije pokriveno članom 2, 4 ili 5. Član 3 je osnovnaodredba koja postavlja da se “svako teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava” morakrivično goniti pred Međunarodnim sudom. 185Član 3 pokriva kršenja zasnovana ne samo na običajima, nego i na ugovorima. Već je ustaljeno daMeđunarodni sud ima nadležnost nad kršenjima zabranjenim međunarodnim ugovorima. 186 BivšaSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija ratifikovala je Dopunski protokol I 1979. RBiH jedeponovala svoju Deklaraciju o sukcesiji 31. decembra 1992. kojom je preuzela potpisništvoŽenevskih konvencija i Dopunskih protokola. Hrvatska je isto učinila 11. maja 1992. U skladu sameđunarodnom praksom, te dvije države postale su strane ugovornice Konvencija i Dopunskihprotokola od svojih datuma nezavisnosti: 8. oktobra 1991. za Hrvatsku i 6. marta 1992. za RBiH. 187Budući da je Dopunski protokol I od 1979. primjenjiv na teritoriji tih dviju država, sasvim jenevažno da li je on odražavao običajno pravo u relevantno vrijeme. 188183 Kordićev pretpretresni podnesak, Sv. II, para. 68.184 Kordićev pretpretresni podnesak, Sv. II, para. 70-71.185 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, para. 91 (naglasak u originalu).186 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, para. 143.187 Vidi Obavijesti Švicarskog federalnog vijeća /Notifications of the Swiss Federal Council/, depozitara Konvencija iProtokola, o Deklaracijama o sukcesiji, izdane 7. jula 1992. (za Hrvatsku) i 17. februara 1993. (RBiH).188 Odbrana tvrdi da Dopunski protokol I nije odražavao običajno pravo u relevantno vrijeme jer neke njegove odredbeKomisija za međunarodno pravo nije usvojila u svom Nacrtu statuta Međunarodnog krivičnog suda iz 1994. Međutim,ovaj argument nije uvjerljiv za Pretresno vijeće i ono ponavlja svoj zaključak iz svoje ranije Odluke o nadležnosti.43Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.