UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodskladu s opštom svrhom Četvrte ženevske konvencije, a to je da se pruži zaštita civilima uoružanom sukobu.153. Ako predmet Tadić možda i nije bio sasvim nedvosmislen oko primjene testa lojalnosti zautvrđivanje statusa zaštićene osobe po članu 4 Ženevske konvencije IV, Žalbeno vijeće u predmetuAleksovski nije ostavilo nikakvog mjesta sumnji. Prije svega, Vijeće je naglasilo da se značenje kojevalja pridodati državljanstvu prema članu 4 mora utvrditi na osnovu međunarodnog, a nenacionalnog prava. Zatim je, naglasivši potrebu za svrsishodnim tumačenjem člana 4, Žalbenovijeće zaključilo dabi oduzimanje mogućnosti zaštite iz Ženevskih konvencija samo na osnovu nacionalnogzakonodavstva, žrtvama za koje je diskutabilno da li zaista, prema domaćim zakonima, imaju istodržavljanstvo kao i osobe koje su ih zatočile, bilo protivno samom cilju i svrsi Konvencija. Samcilj njihovog postojanja bio bi dezavuiran prevelikim naglašavanjem formalnih zakonskih veza,čiji bi smisao uostalom vlade mogle i promijeniti u namjeri da zaštite svoje državljane odkrivičnog progona po osnovi odredbi o teškim povredama Ženevskih konvencija. 175iDržavljanstvo žrtava za potrebe primjene IV ženevske konvencije ne bi se smjelo utvrđivati naosnovu formalne karakterizacije državljanstva, nego na osnovi suštinskih odnosa, pri čemu trebauvažiti različitu etničku pripadnost žrtava i počinilaca i njihove veze sa stranom intervenirajućomsilom. 176154. Primijenivši odluke Žalbenog vijeća u predmetima Tadić, Aleksovski i Čelebići, ovo Vijećezaključuje da su žrtve bosanski Muslimani bili u rukama strane u sukobu, to jest bosanskih Hrvata,kojoj nisu dugovali lojalnost.155. Vijeće će se sada pozabaviti sa dva specifična argumenta koje je iznijela odbrana.156. Odbrana obojice optuženih tvrdila je da, shodno članu 4(2) Ženevske konvencije IV,bosanski Muslimani nisu zaštićene osobe iz razloga što su Hrvatska i Bosna i Hercegovina bilesaveznice u sukobu sa Srbima. Član 4(2) predviđa:... državljani države saveznice u ratu ne smatraju se zaštićenim osobama dokle god država čiji sudržavljani ima redovno diplomatsko predstavništvo u državi u čijim se rukama nalaze.157. Vijeće odbacuje ovaj argument iz razloga što se optužnica u ovom predmetu ne odnosi nasukob između Bosne i Hercegovine i Hrvatske sa jedne strane i Srba sa druge, nego na sukobizmeđu bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana u Bosni i Hercegovini. Kad je riječ o tom sukobu,Bosna i Hercegovina i Hrvatska očito nisu bile saveznice u ratu.174 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 152.40Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.