UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevoddržavom hrvatskog naroda, potaknuo je na lojalnost Hrvate koji su živjeli van teritorijalnih granicahrvatske države, uključujući 800.000 Hrvata iz susjedne Bosne i Hercegovine. U tu svrhu Hrvatikoji su živjeli u inozemstvu dobili su pravo glasa na izborima u Hrvatskoj. 152134. Formalno priznanje suverenosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine od strane predsjednikaTuđmana, čin koji odbrana jako naglašava, 153 u kontrastu je sa mnogim izrazima njegovihteritorijalnih ambicija u Bosni. Dr. Allcock, vještak kojeg je pozvala optužba, konstatovao je da uknjizi “Nacionalizam u suvremenoj Evropi” 154 Tuđman “insistira da su Bosna i Hercegovina ’očitotrebale ući u sastav hrvatske federalne jedinice’, jer one zajedno ’čine nerazdvojnu geografsku igospodarsko-prometnu cjelinu’.” Prema tome, tvrdi dr. Allcock, Tuđman je uvjeren da je državnostBosne vještačka. 155 Dr. Allcock navodi da, iako su ti Tuđmanovi pogledi objavljeni 1981., “nemanikakvih naznaka da je on u međuvremenu promijenio svoje ideje”. 156135. Spominjanje “prirodnih granica” Hrvatske može se naći na više mjesta u Tuđmanovimgovorima, a i Program HDZ-a insistira na “teritorijalnoj cjelovitosti hrvatskog naroda u njegovimpovijesnim i prirodnim granicama”. 157 Značaj te fraze u Tuđmanovom diskursu otkrio je jedansvjedok koji je u predmetu Blaškić posvjedočio da u knjizi “Nacionalizam u suvremenoj Evropi”Tuđman razvija ideju da granice Hrvatske banovine, definisane sporazumom iz 1939. najtačnijeodražavaju te “prirodne granice”. Banovinom su cijela zapadna Hercegovina i Mostar, kao ibosanski kotari gdje su Hrvati imali očitu većinu inkorporirani u Hrvatsku. 158136. Stavu da je predsjednik Tuđman gajio teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini,uprkos tome što mu je službeni stav bio suprotan, težinu daju i izvještaji o razgovorima održanimizmeđu Tuđmana i Miloševića u vrijeme raspada jugoslavenske federacije 1991. Postoje izvještaji otome da su se dvojica vođa sastali i razmatrali podjelu Bosne u kojoj bi Milošević dobio kontrolunad istočnom Hercegovinom, dok bi zapadni dio zemlje, u kojem živi većina bosanskih Hrvata,postao dijelom Hrvatske.137. Predsjednik Tuđman je 1991. i sam priznao g. Ashdownu, britanskom političaru, da se on iMilošević slažu oko toga kako bi međusobno podijelili teritoriju Bosne i Hercegovine, iako je u tovrijeme porekao postojanje formalnog sporazuma. U predmetu Blaškić g. Ashdown je posvjedočio152 DP Z1668, str. 67-68.153 Kordićev završni podnesak, Dodatak E, str. E-7.154 Franjo Tuđman, Nacionalizam u suvremenoj Evropi, DP Z2352.1.155 DP Z1668. str. 67 (gdje se poziva na Franjo Tuđman, Nationalism in Contemporary Europe, str. 113 /usp. FranjoTuđman, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, 5. izdanje, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1996., str.103/).156 DP Z1668, str. 67.157 DP Z1668, str. 67 (gdje se poziva na Program HDZ-a, str. 3).158 Prema Tuđmanu, to je uključivalo kotare Bugojno, Fojnica, Travnik, Derventa, Gradačac i Brčko.36Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.