UJEDINJENE NACIJE - ICTY

2. Prihvatanje materijala dostavljenog u skladu sa nalogom od 28. januara 2000.Prijevod62. Optužba je cijelim tokom postupka ukazivala na to da i dalje traži dostavljanje dokumenata odstrane Republike Hrvatske, te da će tražiti da se svi materijali koji budu dostavljeni na tajnačin uvrste u dokazni materijal u ovom predmetu. Optužbi je zaista i dopušteno da formalnone završava izvođenje svojih dokaza nakon što je u martu 2000. izvela ostale dokaze. Nakonšto je Republika Hrvatska optužbi omogućila pristup arhivama, optužba je 30. oktobra 2000.tražila prihvatanje dodatnog materijala u izvođenju dokaza optužbe, 1853 kako za glavnoizvođenje dokaza, tako i za pobijanje (u daljnjem tekstu: zagrebački materijal). To jezatraženo nakon što su obje odbrane završile izvođenje svojih dokaza, te su u postupku ostalejoš faze pobijanja navoda, replike i završnih riječi.63. Materijal čije je prihvatanje tražila optužba bio je obiman i sastojao se od preko 300predmeta, uz 33 transkripta sastanaka koji su kratko prije toga stavljeni na raspolaganjeoptužbi. Samo ti transkripti su se sastojali od šest svezaka. Uz to, optužba je tražila da sepozovu još 33 dodatna svjedoka. Optužba je tvrdila da su svi koji učestvuju u postupkusvjesni napora koje je optužba uložila u pribavljanje tog materijala i da bi odbijanje da se tajmaterijal prihvati sada kada je dostavljen predstavljalo nagradu onima koji su ometalipravilno funkcionisanje Međunarodnog suda. Optužbi je dopušteno da pozove tri svjedoka, odkojih je jedan svjedočio po pitanju pristupa dotičnim materijalima u arhivi u Zagrebu, a drugadva su svjedočila o načinu na koji su transkripti zapisani i na koji je regulisan pristupdokumentima. Odbrana se žestoko usprotivila prihvatanju dokaza u tako kasnoj fazi postupka.64. Nakon što je primilo i pismene i usmene podneske strana, Pretresno vijeće je odbacilo sveosim 17 dostavljenih dokaznih predmeta. 1854 Nijedan transkript nije prihvaćen zbog toga štosu se svi odnosili na pitanja koja su već potkrepljena velikom količinom dokaza u ovompredmetu, tačnije na pitanje uloge Republike Hrvatske u sukobu u Bosni i Hercegovini. Stogabi njihovo prihvatanje bilo kumulativno i repetitivno. Što se dokaznih predmeta tiče,Pretresno vijeće je iznijelo zapažanje da su neki od tih predmeta već bili uvršteni u dokaznimaterijal; da su drugi uvršteni u spis u drugim postupcima koji su vođeni pred Međunarodnimsudom, te su stoga bili dostupni optužbi u ranijoj fazi ovog postupka; da je u mnogimslučajevima materijal bio kumulativne prirode i nije pružao ništa novije od materijala koji jeveć bio uvršten u dokazni materijal; ili da materijal nije bio dovoljno značajan da bi seopravdalo njegovo prihvatanje u tako poodmakloj fazi postupka; ili da su određeni predmeti1853 Podnesci optužbe vezani za spiskove svjedoka, dokazne predmete za pobijanje, "zagrebačke dokazne predmete" ipredsjedničke transkripte, podneseni 30. oktobra 2000.1854 Odluka po podnescima tužioca koji se odnose na "Zagrebačke dokazne predmete" i predsjedničke transkripte, 1.decembar 2000.331Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.