UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevoddala afidavit da se pojavi na unakrsnom ispitivanju. Potom pretresno vijeće donosi odluku posvakoj pojedinačnoj molbi te vrste. Na sličan način pretresno vijeće za svaki pojedinačnislučaj utvrđuje da li je sporna činjenica manje ili više važna, pod uslovom da postoji jasnaveza sa ličnim svjedočenjem potkrijepljenim afidavitom, a da se potkrepljujući dokazi uafidavitu uglavnom odnose na činjenice navedene u ličnom svjedočenju. Presuđeno je da sesedam afidavita ne mogu prihvatiti.36. Žalbeno vijeće je potom smatralo da je formalna izjava drugačijeg karaktera, jer ona premadogovoru predstavlja dopunu ličnog svjedočenja koje je isti svjedok već dao, a nema potrebeza ponovno pozivanje svjedoka, ali je držalo da formalna izjava ne ispunjava uslove zauvrštavanje u dokazni materijal shodno pravilu 94 ter. Žalbeno vijeće je smatralo da seprihvatanje formalne izjave može razmatrati temeljem pravila 89 (C) uz primjenu kriterijakoje je Žalbeno vijeće uspostavilo u vezi sa prihvatanjem afidavita, te je Pretresnom vijećuizdalo uputu da ponovo razmotri prihvatanje formalne izjave.37. Pretresno vijeće je iznova razmotrilo prihvatljivost formalne izjave 1835 i, u svjetlu neprekidnihprigovora Čerkezove odbrane na prihvatanje informacija koje su sadržane u toj izjavi (spisakzatočenika na određenoj lokaciji), svjedok je ponovno pozvan na unakrsno ispitivanje.38. Pitanje prihvatljivosti dalje je pokrenula Kordićeva odbrana u vezi sa dokaznim predmetomoptužbe broj Z1380.4. Ovaj nepotpisani dokument bez navedenog imena autora, za koji jenavedeno da predstavlja interni izvještaj koji je sačinila Hrvatska izvještajna služba (udaljnjem tekstu: HIS), Pretresno vijeće je prihvatilo "na način na koji je dostavljen [od straneTužilaštva] ... kao dokument ... koji će vam poslužiti prilikom vašeg današnjeg unakrsnogispitivanja". 1836 Odbrana je osporila prihvatljivost tog dokumenta tvrdeći da navodi u njemunisu utemeljeni niti autentični, te da potiču iz druge ruke. Odbrana je tražila dozvolu zapodnošenje žalbe tvrdeći da bi prihvatanje tog dokaznog predmeta nanijelo nepopravljivuštetu optuženom: prihvatanje tog dokumenta ne bi samo ugrozilo pravo na ispitivanjesvjedoka optužbe iz člana 21, paragraf 4 Statuta, nego se vjerovatno radi i o krivotvorenomdokumentu koji je dostavljen (od strane onih koji su ga izradili, a ne od strane tužilaštva) sciljem da se pokuša uticati na ishod ovog predmeta. Žalbeno vijeće je odbilo molbu zadozvolu na osnovu toga što je to vijeće kratko prije toga razmatralo opšte pitanjeprihvatljivosti dokaza u skladu sa pravilom 89 (C) i što odbrana nije dokazala da su pitanjakoja bi se pokrenula u žalbi za čije se ulaganje traži dozvola od opšteg značaja za postupkekoji se vode pred Međunarodnim sudom ili za međunarodno pravo uopšte. 18371834 Odluka po žalbi u vezi s izjavom preminulog svjedoka, 21. juli 2000.1835 T. 26533-34, 26664.1836 T. 20252.1837 Odluka po molbi za dozvolu za podnošenje žalbe, 22. septembar 2000.324Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.