UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevod1. Kakva god da je bila Hrvatska intervencija u Bosni, ona je bila usmjerena protiv srpskihsnaga u 1992., a ne protiv bosanskih Muslimana u 1993.2. Kontrola koju je Republika Hrvatska vršila nad HVO-om nije dostigla traženi nivo da bi sesukob između HVO-a i bosanskih Muslimana internacionalizirao.3. Hrvatska nije vojno intervenisala u Srednjoj Bosni, niti je imala stepen kontrole nadsnagama HVO-a u tom regionu dovoljan da se internacionalizira sukob između bosanskihHrvata i bosanskih Muslimana u tom regionu.4. Karakterizacija sukoba između bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana kaomeđunarodnog sukoba dovela bi do neravnopravne primjene člana 2 Statuta.60. U vezi sa stepenom kontrole potrebnim da se unutrašnji sukob internacionalizira, odbrana sepoziva na pravni standard za utvrđivanje odgovornosti država koji je iznio Međunarodni sud pravdeu predmetu Nikaragva 44 i kaže da “bi ovaj Međunarodni sud, u najmanju ruku, trebao tražiti strožedokaze da bi se utvrdila odgovornost u krivičnom predmetu”. 45 Odbrana dalje tvrdi da se svakaanaliza međunarodnog karaktera sukoba mora usko koncentrisati na pitanje da li je Hrvatska vojskabila prisutna na teritoriji u vrijeme i na mjestu gdje se tvrdi da su se dogodili zločini. Isto tako,iznesena je tvrdnja da optužba mora dokazati da je optuženi Mario Čerkez djelovao na osnovudirektnih naređenja hrvatskih dužnosnika da bi sukob bio međunarodni. 4661. Odbrana navodi da je Hrvatska vojno intervenisala u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini1992. godine kako bi se odbranila od srpskog napada. 47 Ona tvrdi da nema nikakvih dokaza da jeHrvatska imala vojnu kontrolu nad operacijama HVO-a u Lašvanskoj dolini tokom periodaobuhvaćenog optužnicom, i da su hrvatski generali poslani da organizuju vojne operacije HVO-a, ustvari, bili državljani Bosne i Hercegovine koji su se vratili da brane svoju domovinu. 48 Potvrdnjama odbrane, nema apsolutno nikakvih dokaza o prisutnosti trupa Hrvatske vojske uLašvanskoj dolini u vremenskom periodu obuhvaćenom optužnicom. 4962. Kad je riječ o drugom kriteriju za primjenu člana 2 Statuta, da žrtve moraju imati zaštićenistatus po bilo kojoj od četiri Ženevske konvencije iz 1949., odbrana tvrdi da žrtve, bosanskiMuslimani, ne mogu biti zaštićeni jer su istog državljanstva kao i bosanski Hrvati koji su ihzarobili. 50 Odbrana dalje tvrdi da se, prema odredbama člana 4(2) Ženevske konvencije IV“državljani države saveznice u ratu ne smatraju zaštićenim osobama dokle god država čiji su42 Čerkezov završni podnesak, str. 60.43 Čerkezov završni podnesak, str. 60.44 Military and Paramilitary Activities in and against Nicaragua (Nicaragua v. United States of America), Judgement,I.C.J. Reports (1986).45 Čerkezov završni podnesak, str. 66.46 Čerkezov završni podnesak, str. 68.47 Čerkezov završni podnesak, str. 80.48 Čerkezov završni podnesak, str. 80.49 Čerkezov završni podnesak, str. 74.50 Čerkezov završni podnesak, str. 69.18Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.