UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodpukovnik Blaškić niti Mario Čerkez nisu imali ovlasti da narede istragu o krivičnim djelima.) 1425Vojna policija nije došla pod direktnu kontrolu Viteške brigade sve do avgusta 1993. 1426702. Teza Čerkezove odbrane je da Viteška brigada nije sudjelovala u napadu na Ahmiće i da je16. aprila 1993. brigada bila na južnom dijelu tog područja i da joj je zadatak bio da blokira mogućepokušaje snaga ABiH da se probiju iz pravca Kruščice i Vranjske (sa juga) prema centru grada. 1427Odbrana se takođe oslanja na izvještaj Miroslava Tuđmana od 21. marta 1994. koji je ranijespomenut i koji oslobađa Marija Čerkeza odgovornosti za sudjelovanje u pokolju u Ahmićima. 1428703. Pretresno vijeće nalazi da postoje jasni dokazi da je Mario Čerkez kao komandant Viteškebrigade učestvovao u napadima na Vitez, Stari Vitez i Večerisku. To valja zaključiti iz njegovogprisustva na vojnom sastanku 15. aprila 1993., dokumentarnih dokaza o događajima 16. aprila ibilješki u ratnom dnevniku dežurnog oficira. Međutim, nema dokaza koji bi Pretresno vijeće uvjerilivan razumne sumnje da on snosi bilo kakvu odgovornost za početni napad na Ahmiće 16. aprila zakoji je odgovoran bataljon vojne policije koji nije bio pod njegovom komandom. Brigada nije bilauključena u početni napad i svo njezino djelovanje u tom području odigralo se nakon pokolja.D. Ofanzive u junu i oktobru704. U junu 1993. izbile su nove borbe u Srednjoj Bosni. Neke od njih izazvala je ABiH, koja jeu to vrijeme ojačala. Može se napomenuti da je tada, iako je dr. Karadžić dodao svoj potpispotpisima g. Bobana i predsjednika Izetbegovića na Vance-Owenov mirovni plan, Skupštinabosanskih Srba odbacila plan, te je u maju postalo očito da u međunarodnoj zajednici nedostajevolje za rješenje sa 10 provincija koje je predloženo planom. 14291. Konvoj radosti705. Početkom juna 1993. došlo je do još jednog incidenta koji po tvrdnjama optužbe pokazujekakvu je moć i kontrolu Dario Kordić imao u Lašvanskoj dolini. U tom je incidentu učestvovao ikonvoj koji se nazivao “Konvoj radosti”, “Konvoj milosti” i “Tuzlanski konvoj”. Taj konvoj sahumanitarnom pomoći sastojao se od nekoliko stotina kamiona, bio je dugačak sedam kilometara iišao je za Tuzlu. Približavao se Srednjoj Bosni kad je zaustavljen na kontrolnom punktu HVO-akraj Prozora, gdje su ga vidjeli članovi delegacije Odbora za vanjske poslove njemačkogBundestaga. Dva su člana te delegacije 7. juna 1993. napisala pismo PMEZ-u u Zenici u kojem su1425 Marinko Palavra, T. 27084, 26972.1426 Stipo Čeko, T. 23499, 23596-98.1427 Vidi DP D-60/2, D-85/2 i svjedok CW1, T. 26907-08.1428 DP Z1406.1, izvještaj hrvatskog HIS-a poslan pokojnom predsjedniku Tuđmanu.235Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.