UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodnalazila u pretežno hrvatskom području, Hrvati će preuzeti Dragu. 724 G. Kordić nije vodio operacijuDraga. 725 Što se tiče kasarne Kaonik, odbrana tvrdi da su se Muslimani i Hrvati dogovorili da ćekasarne u područjima naseljenim Hrvatima 726 preuzeti HVO, 727 te da će popola podijeliti svonaoružanje zatečeno u kasarnama. 728 No, Muslimani su prekršili taj sporazum i general Merdan jedoveo vojne snage da preuzmu naoružanje iz Kaonika. 729 Odbrana tvrdi da je stoga sugestijaoptužbe da su Muslimani došli da pokupe naoružanje u skladu sa dogovorom neutemeljena. 730495. Nije sporno da je uveče 8. maja došlo do incidenta na kontrolnom punktu u kojem je ranjenpripadnik HVO-a. Prema tvrdnjama optužbe, taj je incident poslužio HVO-u kao povod zapreuzimanje vlasti u Busovači do kojeg je došlo rano ujutro 10. maja 1992. U 1:20 sati tog danakomandant opštinskog HVO-a, Ivo Brnada, izdao je naređenje, koje je supotpisao Dario Kordić kao“potpredsjednik HVO-a”, kojim se raspušta Krizni stožer i naređuje HVO-u Busovača da preuzmesvu vlast, a TO-u se daje ultimatum za predaju oružja i stavljanje pod komandu HVO-a, te se izdajenalog za hapšenje trojice muslimanskih čelnika, među kojima je bio i Džemal Merdan. 731 On jekasnije i uhapšen i premlaćen, te potom pušten po nalogu Darija Kordića. 732 S druge strane, potvrdnjama odbrane hrvatsko rukovodstvo u Busovači izdalo je zapovijed od 10. maja 1992. unastojanju da se poboljša situacija i uspostavi red i mir 733 (supotpis g. Kordića bio je tu samo dadade dodatnu težinu zapovijedi, zato što je on bio hrvatski političar najvišeg ranga u opštini u tovrijeme), 734 a da je zapravo provedeno samo nekoliko odredbi u toj zapovijedi. 735 Nadalje, odbranatvrdi da iako je generala Merdana uhapsila civilna policija, 736 te je pretučen i nakon dva danapušten, 737 nema dokaza da je Kordić na bilo koji način bio povezan s tim incidentom. 738723 Svjedočenje svjedoka J. T. 4490-91.724 Z. Marić, T. 20043; N. Grubešić, T. 19318; brigadni general Merdan, T. 12714; svjedok A, T. 679-680, (koji jesvjedočio da takav dogovor nije postojao, ali se slaže s time da su Dragu preuzeli Hrvati, a Kaćune Muslimani).725 General bojnik Filip Filipović, T. 17160; Z. Marić, T. 20186.726 Z. Marić, T. 20043.727 N. Grubešić, T. 19318.728 Z. Marić, T. 20043 i 20044-45; N. Grubešić, T. 19318; svjedok O, T. 7142 i 7186-87.729 Z. Marić, T. 200437-48 i 20187-88; vidi svjedočenje general bojnika F. Filipovića, T. 17088. Odbrana tvrdi da dvaKordićeva svjedoka odbrane koja imaju direktna saznanja o ovim događajima to potvrđuju. Isto tako, jedini svjedokoptužbe koji ima lična saznanja o dogovoru o naoružanju u Kaoniku potvrđuje da je general Merdan, iako je dodogovora došlo na lokalnom nivou u Busovači, doveo oko 100 ljudi koji su se iznenada pojavili u Kaoniku, što jerezultiralo incidentom u kojem je ranjeno dvoje ljudi: Kordićev završni podnesak, str. 145.730 Z. Marić, T. 20187-88.731 DP Z100.732 DP Z101.2. U unakrsnom ispitivanju je svjedoku sugerisano da je Kordić za njegovo hapšenje čuo od delegacije:svjedok je to porekao. T. 12860-61.733 Z. Mariš, T. 20049-50.734 Kordićev završni podnesak, str. 146. Odbrana navodi da se to može dokazati činjenicom da titula “potpredsjednikHVO-a” (ispod Kordićevog potpisa) u to vrijeme nije postojala: DP D182/1, pod 18 i 19, imenovanje prvihpotpredsjednika HVO-a: Z. Buntića, T. 21024; N. Grubešića, T. 19412.735 N. Grubešić, T. 19414; Kordićev završni podnesak, p. 146.736 Z. Marić, T. 20052 i 20191.737 Brigadni general Dž. Merdan, T. 12715.147Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.