UJEDINJENE NACIJE - ICTY

PrijevodŽalbeno vijeće u predmetu Čelebići je smatralo da je 1992. godine ova odredba bila "običajneprirode". 619 U Komentaru MKCK-a objašnjava se da je logika koja stoji iza ove odredbe prirodapoložaja vojnih komandanata na terenu:... vojni komandanti [...] su na licu mjesta i u mogućnosti da vrše kontrolu trupa i naoružanja kojeone koriste. Oni imaju ovlasti i u stanju su više nego iko drugi da spriječe povrede stvaranjemodgovarajućeg raspoloženja, osiguravanjem racionalnog korištenja borbenih sredstava iodržavanjem discipline [...] oni su u poziciji da utvrde ili da osiguraju utvrđivanje činjenica, što bibila polazna tačka za svaku radnju na suzbijanju povreda ili kažnjavanju za iste. 620442. Pretresna vijeća u ranijim predmetima pred Međunarodnim sudom tumačila su "neophodne irazumne mjere" za potrebe člana 7(3). Pretresno vijeće u predmetu Čelebići utvrdilo je da su to onemjere koje su praktično u okviru ovlasti nadređenog i ne ovise o njegovoj formalnoj pravnojmogućnosti da ih poduzme:Mora se ipak uzeti u obzir da međunarodno pravo ne može nadređenoj osobi nametnuti obavezuda uradi nemoguće. Zato se nadređenog može smatrati krivično odgovornim jedino za to što jepropustio preduzeti one mjere koje su u njegovoj moći. Tada se postavlja pitanje koje su to mjereza koje se smatra da su u moći nadređenog u ovom smislu. ... zaključujemo da se nadređenog trebasmatrati krivično odgovornim za to što nije preduzeo one mjere koje su u granicama njegovihmaterijalnih mogućnosti. Pretresno vijeće shodno tome ne prihvata stav koji je o ovom pitanjuzauzela KMP, i zaključuje da nepostojanje formalnih, pravnih nadležnosti za preduzimanje mjeraneophodnih da se spriječi ili kazni dotični zločin ne isključuje nužno krivičnu odgovornostnadređenog. 621443. Ono što je važno kod utvrđivanja odnosa podređenosti jeste stvarna mogućnost ili efektivnanadležnost za poduzimanje mjera. Navod o odsustvu formalne pravne nadležnosti za poduzimanjemjera treba se tumačiti u ovom kontekstu. Prilikom procjenjivanja da li je nadređeni propustio dapoduzme mjere, Pretresno vijeće će ići dalje od njegovih formalnih ovlasti i razmotriti njegovustvarnu mogućnost za poduzimanje mjera.444. Pretresno vijeće u predmetu Blaškić naglasilo je da "obaveza 'sprečavanja ili kažnjavanja'optuženom ne daje mogućnost da bira između dvije jednako zadovoljavajuće opcije. Očito je da akoje optuženi znao ili imao razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju da počine krivična djela aon ta krivična djela nije spriječio, on se za taj propust ne može iskupiti tako što će naknadno kaznitipodređene." 622 Da bi se dokazao propust da se spriječe kršenja bilo bi neophodno dokazati danadređeni nije poduzeo nikakve značajne korake za sprečavanje počinjenja krivičnog djela od stranepodređenih.619 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 195.620 ICRC Commentary (Additional Protocol I), para. 3560.621 Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 395 (fusnote izostavljene, naglasak dodat). Stav KMP-a kojiPretresno vijeće navodi u fusnoti 425 svoje presude predviđa: "da bi nadređeni snosio odgovornost, morao je urelevantno vrijeme imati pravnu nadležnost da preduzme mjere da spriječi ili kazni zločin, kao i materijalnu mogućnostda preduzme takve mjere. Stoga nadređeni ne bi snosio krivičnu odgovornost za to što nije učinio nešto što je bilo pojednom bilo po drugom kriteriju bilo neizvedivo."622 Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 336.128Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.