UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodinformacije o ponašanju svojih podređenih. 604 Prvo je na osnovu analize predmeta vođenih u vezi saDrugim svjetskim ratom zaključilo "kao što je zaključila i Komisija Ujedinjenih nacija za ratnezločine, da tadašnje običajno pravo nije u krivičnom kontekstu komandantima odnosnonadređenima nametalo opštu dužnost da znaju". 605 Žalbeno vijeće se zatim okrenulo razmatranjučlana 86(2) Dopunskog protokola I, kojim je predviđeno:Činjenica da je povredu Konvencija ili ovog Protokola počinio neki podređeni ne oslobađanjegove nadređene krivične ili, ovisno o slučaju, disciplinske odgovornosti, ako su znali ili imaliinformacije koje su im u datim okolnostima omogućavale da zaključe da je taj podređeni počinioili će počiniti takvu povredu i ako nisu preduzeli sve izvedive mjere u okviru svojih ovlasti kako bispriječili ili suzbili tu povredu. 606434. Ono je sa odobravanjem navelo sljedeći nalaz Pretresnog vijeća u kojem se tumači član 86Dopunskog protokola I:Tumačenje termina koje nalazimo u ovoj odredbi u njihovom uobičajenom značenju tako navodina zaključak, koji potvrđuju travaux preparatoires, da se nadređeni može smatrati krivičnoodgovornim samo ako je stvarno imao na raspolaganju konkretne informacije koje bi ga upozorilena krivična djela koje su počinili njegovi podređeni. Te informacije ne moraju biti takve da susame po sebi dovoljne da nagnaju na zaključak o postojanju takvih zločina. Dovoljno je da suinformacije nadređenog navele na dalje istrage, ili drugim riječima, da su ukazale na potrebudodatne istrage kako bi se utvrdilo da li su njegovi podređeni počinili ili se spremaju počinitikrivična djela. Taj se kriterijum, za koji se mora smatrati da odražava stav običajnog prava upredmetno vrijeme optužnice, stoga primjenjuje na tumačenje kriterijuma za mens rea iznesen učlanu 7(3). Pretresno vijeće tako ne donosi nikakav zaključak o trenutnom sadržaju običajnogprava o tom pitanju. 607435. Žalbeno vijeće je zaključilo da standard "bilo je razloga da zna", postavljen u članu 7(3)Statuta, treba tumačiti tako kao da on ima isto značenje kao i standard "imao je informaciju koja muje omogućavala da zaključi", iznesen u članu 86. 608 Usvajanjem ovog tumačenja ono je odbacilostriktni standard "trebao je da zna", zaključivši da komandantima nije nametnuta dužnost da se zna,to jest, da se bude obaviješten o postupku podređenih, koja bi za sobom povlačila krivičnuodgovornost. Žalbeno vijeće je smatralo da je gledište slično kad su u pitanju nadređeni civili:Kao što smatra Žalbeno vijeće, u običajnom pravu ne postoji “dužnost” vojnog komandanta dazna. Isto vrijedi i za nadređene civile. 609Žalbeno vijeće je podržalo nalaz Pretresnog vijeća danadređeni može imati mens rea potrebnu za nastanak krivične odgovornosti onda kada je: (1) imaostvarno znanje, koje se utvrđuje na osnovi direktnih dokaza ili indicija, da njegovi podređeni čineili su se spremali da počine zločine navedene u članovima 2 do 5 Statuta, ili (2) imao u svomposjedu informacije koje su bile takve prirode da je u najmanju ruku mogao biti upozoren na rizik604 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 228-37.605 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 230.606 Član 86 naslovljen je kao "Nečinjenje".607 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 236 (naglasak dodat) u kojem se citira prvostepena presuda upredmetu Čelebići, para. 393.608 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 232.609 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 240. /citirano po radnoj verziji/125Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.