UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Međutim, u tekstu se obaveza komandanata ne ograničava samo na primjenu kod pripadnikaoružanih snaga pod njihovom komandom; primjena te obaveze se dalje proširuje i na "druga lica podnjihovom kontrolom". Ovaj koncept posredne podređenosti može se posebno, ali ne isključivo,pojaviti na okupiranoj teritoriji, nasuprot neposrednoj podređenosti kakva postoji izmeđukomandanata na taktičkom nivou i njihovih vojnika. Teritorija se smatra okupiranom kada se nalazipod stvarnom vlašću neprijateljske vojske i okupacija se proteže samo dotle dokle je takva vlastuspostavljena i može se sprovoditi. Stoga komandant na terenu mora imati na umu da se lokalnostanovništvo koje mu je povjereno nalazi pod njegovom nadležnošću u smislu člana 87, na primjer,u slučaju da se neki od stanovnika spremaju izvršiti neku vrstu pogroma nad manjinskim grupama.On je odgovoran za ponovno uspostavljanje i osiguravanje javnog reda i sigurnosti u najvećojmogućoj mjeri i poduzima sve mjere koje su mu na raspolaganju da to postigne, čak i kad su upitanju vojnici koji mu nisu neposredno podređeni, ukoliko djeluju na njegovom području. On moraa fortiori smatrati da se oni nalaze pod njegovom nadležnošću ukoliko počine ili prijete da ćepočiniti bilo kakve povrede [Ženevskih] konvencija usmjerene protiv osoba za koje je on odgovoran.Što se tiče komandanta koji otkrije da su kršenja počinjena ili su na putu da budu počinjena, a onnije odgovoran za sektor u kojem se to dešava, taj je komandant obavezan poduzeti sve što je unjegovoj moći da riješi taj problem, posebno tako što će o tome izvijestiti odgovornogkomandanta. 579PrijevodStoga je jasno da Dopunski protokol I predviđa širi odnos nadređeni – podređeni od strogohijerarhijskog.412. Žalbeno vijeće u predmetu Čelebići pozvalo se na postojeću razliku koja se pravi umeđunarodnom pravu između dužnosti komandanata na okupiranim teritorijama i ostalihkomandanata općenito. Iako se priznaje da se komandanti na okupiranim teritorijama mogu smatratiodgovornim na osnovu doktrine o odgovornosti nadređenog u okolnostima u kojim je vezapodređenosti ograničena i veoma uopštena, Žalbeno vijeće je smatralo da je "jasno da se ovo neodnosi na komandante općenito." 580 Tvrdnja optužbe s tim u vezi, da se nadređeni može smatratikrivično odgovornim na osnovu "moći uticaja", unatoč mogućoj snazi tog uticaja, odbačena je uzsljedeće obrazloženje:Žalbeno vijeće stoga smatra da je običajno pravo postavilo standard efektivne kontrole, iako ono nedefiniše precizno sredstva kojima se ta kontrola mora vršiti. Jasno je, međutim, da znatni uticaj kaosredstvo kontrole u bilo kom obliku koji ne dosiže prag posjedovanja efektivne kontrole nadpodređenima - za što se pak traži posjedovanje materijalne mogućnosti da se spriječe krivična djelapodređenih, odnosno kazne podređeni koji su počinili kršenja - nije u dovoljnoj mjeri potkrijepljenpraksom država i sudskim odlukama. Ništa na što se poziva tužilaštvo ne sugeriše da postojidovoljno dokaza o praksi država ili sudskim izvorima koji bi podržali teoriju da znatan uticaj kaonačin vršenja komandne odgovornosti ima status pravila u običajnom pravu, a pogotovo ne pravilapo kojem bi se nametala krivična odgovornost. 581413. Žalbeno vijeće je podržalo nalaz Pretresnog vijeća u predmetu Čelebići da znatan uticaj neukazuje na dovoljan nivo kontrole da bi se osoba podvrgnula krivičnoj odgovornosti na osnovu579 ICRC Commentary (Additional Protocol I), para. 3554-3555: "Za vojnike koji su obično dodijeljeni jednomkomandantu, a koji su u posebne svrhe podređeni drugoj komandi, smatraće se da je odgovoran taj komandant kojem suiz posebnih razloga dodijeljeni. Međutim, ako prvobitni komandant zadrži kontrolu nad njima, onda se i on možeizložiti odgovornosti." (fusnote izostavljene).580 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 258.581 Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 266 (naglasak u originalu).118Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.