UJEDINJENE NACIJE - ICTY

Prijevodpredmetu Tadić). Takođe se tvrdi da se utvrđivanje pomaganja i podržavanja ne može zasnivatisamo na položaju koji je optuženi imao u određenoj organizaciji ili stranci.392. U vezi s traženom mens rea, Kordićeva odbrana tvrdi da je konkretno znanje osobe koja jepomagala i podržavala o konkretnom krivičnom djelu od suštinske važnosti. 545 Tvrdi se da biPretresno vijeće trebalo odbaciti argument optužbe da je puko znanje dovoljno da bi se ispuniouslov mens rea. Po mišljenju odbrane potrebno je da postoji svjesna odluka o učešću. Može seutvrditi da je optuženi posjedovao traženu mens rea ukoliko je bio svjestan prirode i učinka svojihličnih postupaka i suštinskih elemenata koji čine krivično djelo. 546(ii) Učešće u zajedničkoj nakani ili planu393. Optužba tvrdi 547 da "zajednička nakana", onakva kakvu je usvojilo Žalbeno vijeće upredmetu Tadić, jeste teorija o saizvršilaštvu koja je sadržana u navodu "[osoba koja je ... ]počinila" u članu 7(1). Učesnik u zajedničkoj nakani ili planu koji je posjedovao znanje može sesmatrati krivično odgovornim kao glavni počinilac za sva djela koja su proistekla iz plana, bezobzira na to da li je lično učestvovao u djelu. Tvrdi se da actus reus podrazumijeva više osoba ipostojanje zajedničkog plana, zamisli ili nakane za počinjenje krivičnog djela iz Statuta, u kojem jeučestvovao optuženi. Mens rea će se razlikovati ovisno o kategoriji zajedničke zamisli, onako kakoje ona postavljena u drugostepenoj presudi u predmetu Tadić.394. Kordićeva odbrana ne prihvata da Statut Međunarodnog suda dozvoljava oslanjanje nadoktrinu zajedničke nakane jer za to nema statutarne osnove i nema potrebe za doktrinomzajedničke nakane. Tvrdi se da činjenice u ovom predmetu, čak i ako se elementi postavljeni udrugostepenoj presudi u predmetu Tadić smatraju ispravnim pravnim testom, ne ukazuju na to da jeDario Kordić učestvovao u bilo kakvoj "zajedničkoj nakani ili planu". 548(b) Diskusija395. Žalbeno vijeće u predmetu Tadić razmatralo je pitanje "da li djela jednog lica mogu dovestido krivične odgovornosti drugog kada obojica učestvuju u izvršenju zajedničkog zločinačkog545 Optuženi je morao namjerno pomoći drugoj osobi u činjenju konkretnog krivičnog djela; bio je svjestan da glavniizvršilac namjerava da počini konkretno krivično djelo; morao je znati da će njegova pomoć na neki bitniji načinpridonijeti počinjenju konkretnog krivičnog djela; i smišljeno je odlučio pružiti pomoć glavnom izvršiocu u počinjenjukonkretnog krivičnog djela u cilju podupiranja ili olakšavanja takvog počinjenja. Kordićev završni podnesak, str. 394.546 U prilog svom argumentu odbrana navodi drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski. Konačno se tvrdi da susaučesnici odgovorni samo u granicama svoje lične namjere, bez obzira na krivicu glavnog izvršioca. S druge strane,ako je izvršilac počinio manje od onoga što je saučesnik smatrao da će učiniti, on će se smatrati odgovornim samo zaono što je stvarno počinjeno. Kordićev završni podnesak, str. 395-396.547 Završni podnesak optužbe, dodatak 4, str. 15-17.111Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.