UJEDINJENE NACIJE - ICTY

PrijevodU članu 1 Konvencije o kulturnim dobrima nabraja se više vrsta kulturnih dobara koje valja zaštititi,i to “pokretna i nepokretna dobra od velike važnosti za kulturnu baštinu svakog naroda”, “zgradečija je glavna i stvarna namjena očuvanje ili izlaganje pokretnih kulturnih dobara” i “središta kojasadrže znatnu količinu kulturnih dobara”. Ta konvencija je obavezujuća za bivšu SocijalističkuFederativnu Republiku Jugoslaviju koja je bila država potpisnica od 1956., te je i dalje važeća zaRepubliku Hrvatsku i RBiH od dana njihove nezavisnosti, nakon njihovih izjava o sukcesiji. 489360. Pretresno vijeće primjećuje da su obrazovne ustanove nesumnjivo nepokretna imovina odvelikog značaja za kulturnu baštinu naroda utoliko što su one bez iznimke centri znanja, umjetnostii nauke, sa vrijednim zbirkama knjiga, umjetničkih djela i naučnih radova. Pretresno vijeće takođenapominje da jedan međunarodni ugovor traži da se obrazovnim ustanovama dodijeli zaštita i umiru kao u ratno doba. 490361. Ovo krivično djelo se u određenoj mjeri preklapa s krivičnim djelom protivzakonitognapada na civilne objekte, jedino što je predmet ovog krivičnog djela konkretniji: kulturna baštinaneke određene populacije. Obrazovne institucije su svakako civilni objekti. Krivično djelo kojim sebavi ovaj odjeljak predstavlja lex specialis što se tiče djela protiv kulturne baštine. Uništavanje ilioštećivanje počinjeno je hotimično i optuženi namjerava da svojim djelima prouzrokuje uništavanjeili oštećivanje ustanova namijenjenih religiji ili obrazovanju, a koje se ne koriste u vojne svrhe. 491Pretresno vijeće namjerava da na činjenice ovog predmeta primijeni ovu specijalizovanijukvalifikaciju djela.362. Što se tiče argumenta odbrane u vezi sa primjenom Konvencije o kulturnim dobrima, ovoPretresno vijeće primjećuje da se Konvencijom zaštita općenito dodjeljuje kulturnim dobrima kojasu u njoj opisana. Posebna zaštita kao posebna mjera propisana je za “ograničen broj utočištanamijenjenih zaštiti pokretnih kulturnih dobara”. Međutim, prema članu 8(1), ta posebna zaštita bilabi izgubljena kad bi se utočišta koristila u vojne svrhe. Čini se, dakle, da nema velike razlikeizmeđu uslova pod kojima se dodjeljuje opšta zaštita i onih za posebnu zaštitu. Osnovni je principda će svaka vrsta zaštite biti izgubljena ako se kulturna dobra, uključujući obrazovne institucije,koriste u vojne svrhe, a taj princip je u skladu sa običajnim pravom koje kodifikuje član 27 Haškogpravilnika.489 Shodno zakonima i konvencijama, država koja daje izjavu o sukcesiji smatra se stranom u relevantnom ugovoru oddana svoje nezavisnosti. Vidi drugostepenu presudu u predmetu Čelebići, para 110.490 Protection of Artistic and Scientific Institutions and Historic Monuments, ugovor poznat i kao “Roerich Pact”, 15.April 1935., član 1. Trenutno su potpisnice tog ugovora 11 država SAD.491 Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 185.99Predmet br. IT-95-14/2-T 26. februar 2001.