februar 2013.pdf - Europa Magazine

komentarKOLUMNAJezici nerazumijevanjaGodinama prije bosanskog rata devedesetih, prepričavalase kao jedna od grubih i neumjesnih etničkih dosjetki,priča o čovjeku koji je nekim poslom iz okoline došao uMostar i pitao prolaznika „gdje je ovdje općina?“ Odgovor– u tonu odbojnosti za hrvatski jezik - je glasio: „Najbližaopćina ti je u Metkoviću“. Prošlo je od tada mnogogodina u kojima je u potrazi za novim identitetimasistematski produbljivan jaz među narodima: crtanjem novihetničkih mapa, masovnim progonima i zlodjelima, rušenjemstarih mostova i potcrtavanjem razlika, pored ostalogu jeziku, do otvorene netrpeljivosti za riječ „drugoga“.Zgrada RTV BiHU poratnoj Bosni i Hercegovini najupadljivija manifestacijatog savremenog kulturološkog apartheida je opstajanje„dvije škole pod istim krovom“ u Federaciji u kojima bošnjačkai hrvatska djeca koriste zasebne ulaze u školu, dolazeili odlaze s nastave u različita vremena i ne susreću se čakni u toku dnevnog školskog odmora pri tome odrastajući nesamo u jezičkoj isključivosti nego i učeći različite – i međusobnosuprotstavljene – verzije istorije i geografije bez bilo kakvograzumijevanja za zajedničko u prošlosti ili sadašnjosti.Ta potraga za razlikama po svaku cijenu nije, naravno,izum bosanskohercegovačkih nacionalista. Ona ima svojeizvore i manifestacije i u najbližem susjedstvu: u svježem je sjećanjuskandal od prije godinu dana u Hrvatskoj sa skidanjemsrpske komedija „Žikina dinastija“ s programa komercijalneRTL televizije zbog službenog upozorenja Vijeća za elektroničnemedije kako filmovi iz uvoza moraju imati titlove na hrvatskomjeziku. U hrvatskoj javnosti takav je zahtjev ocijenjenkao skandalozan i komičan i izazvao je uglavnom ismijavanjeranijih pokušaja da se srpski filmovi prevode na hrvatski jezik.Iako je i ovim povodom bilo oživljavanja argumenatapromocije „čistog hrvatstva“, pored ostalog u vidu pitanjahoće li se, poput srpskih, i italijanski filmovi prikazivatibez prijevoda, prevladalo je razumijevanje da bi titlovanjefilmova s jezika koji se, uprkos razlikama, savršeno i potpunorazumije bilo ne samo stupidna nego i vrlo skupa rabota.Taj apsurd, u vidu insistiranja na zasebnom kanalujavne televizije na hrvatskom jeziku, ima i svoje bosanskohercegovačkemanifestacije i dimenzije, koje opstaju svihovih poratnih godina, a kulminirale su ovih dana odlukomSavjeta ministara da u zakonodavnu proceduru uputiPrijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakonao Javnom radiotelevizijskom sistemu BIHkojim bi se osnovao RTV kanal na hrvatskom jeziku.O tome sam pisao u knjizi „Zločin u 19:30 - Balkanskimediji u ratu i miru“ – objavljenoj u SjedinjenimDržavama 2003. godine, a zatim i u Bosni iHercegovini, Srbiji i Sloveniji – i ni nakon deset godinane bih imao šta bitno dodati tada napisanom:“Sva ironija, koja ima i visoku cijenu u novcui drugim resursima, je u tome što i sa svimnacionalističkim halabukama o dubokim istorijskim,kulturnim, jezičkim i svakojakim drugimrazlikama, tri bosanska naroda – Bošnjaci, Srbii Hrvati – razumiju svaki od tri ‘različita jezika’savršeno dobro. Nema riječi, rečenice ili fraze u bosanskom,hrvatskom ili srpskom jeziku koju ne birazumjeli – 100 posto – građani sve tri etničke pripadnosti.Ali, samo zato što ih je decenija nacionalističkog ludilanaučila da mrze različitost u izražavanju, umjesto da se osjećajuobogaćenim zbog toga, Bosanci sad moraju imati zasebne‘srpske’, ‘bošnjačke’ i ‘hrvatske’ televizijske vijesti. Potencijalno– postoje brojni problemi u vezi s tim. Glavni je: kakoi zašto održavati geto ‘etničkih vijesti’ u doba informativneeksplozije kad čarolijom Interneta možete u vlastitoj sobi zapola sata obići informativno globalno selo? Drugo pitanje je:znači li ta podjela na tri etnička kanala da će javnosti u trientiteta biti servirani samo izvještaji vlastitih reportera, intervjuisamo s vlastitim političarima, piscima i drugim umjetnicima?Ako je tako – to će dalje učvršćivati institucionalnui kulturnu segregaciju, otežavati dijalog i razmjenu ideja,predstavljati prepreku bilo kakvoj političkoj, ekonomskoj iliduhovnoj integraciji i unutar zemlje i sa drugima u regionui Evropi. Ako nije – onda cijeli taj koncept sa posebnim kanalimana posebnim jezicima nema nikakvog značaja pošto ćeljudi svejedno govoriti i bosanski, i srpski, i hrvatski i biti sa-Poštovani čitaoci, redakcija Europa Magazina će rado objaviti i Vaš tekst, ako nam ga pošaljete nae-mail adresu redakcija@europamagazine.info. Ne zaboravite - ovo je i Vaša novina!4 EUROPAFEBRUAR 2013