februar 2013.pdf - Europa Magazine

prijatelji Nijemci dođu kod nas, najviše vole pojesti jagnjetinusa ražnja, jer toga nema u Njemačkoj.“Samo stotinjak metara od kuće Kadrića, imanje je jednedruge porodice. Almasa i Omer Hrvo, međuprvima su se vratili u Podvitez, iako su ih djecanagovarala da zamijene svoju kuću za imanjeu Federaciji BiH. „Nismo htjeli“, kaže Almasai dodaje da ih i djeca i unučad redovno posjećuju,a i sa komšijama Srbima imaju dobre odnose.„Jutros, na ramazanski Bajram, svi su nas zvalida nam čestitaju praznik. Pomažu nam u poljskimradovima, a i mi njima idemo. Prvi smo sevratili u Podvitez i jedini smo pravi povratnicikoji ovdje žive. Svi ostali su dobili svoju imovinunazad, ali dolaze samo vikendom“, kažeAlmasa, dok iznosi na sto različite đakonije:sarmu, baklavu, pečenu piletinu, domaći mladikajmak i sir, a tu je i ‘pitac’ – burek. „Ovakosam burek pravila nekada, kao mlada djevojka,prije 50 godina. Danas moje unuke uče od menekako se spremaju naša tradicionalna jela. Za burekvam je potrebno:1 kg (krte) teletine,4 glavice crnog luka,½ kg krompira,1 kg brašna,malo tople vode,1 i ½ dl ulja,biber i so.RomanijaMeso se sitno isjecka, a krompir i luk na manje kockice.Sve se pobiberi, posoli i sjedini u masu koja izgleda kaoujednačeni fil. Jufka se zakuha od brašna, vode i malo ulja, azatim ostavi da ‘odmara’ bar pola sata. Kad se tijesto razvijeu gotovo prozirnu jufku, posipa se u tankom mlazu uljem, azatim puni smjesom mesa, krompira i luka. Peče se dok porumeni,a može se na kraju preliti uzavrelom mješavinom vode(1 dl.) i dvije supene kašike ulja. Bolji je topao, nego hladan“,kaže Almasa. Nakon baklave kod Kadrića, sjecani ‘pitac’ kodHrva. I sve domaće i prvoklasno. Almasa je čak sve serviralau metalnim tanjirima koje je, kaže, dugo ribala, da opet zaiskrestarim sjajem. Idem uzbrdo, prema vrhu Romanije, u seloHotičina, da vidim kakva je bajramska trpeza u ovom malom,idiličnom selu, samo 5 km. udaljenom od Podviteza. Poreduskog, vijugavog, asfaltnog puta, na nadmorskoj visini preko1000 metara, ugledam lovački dom „Srndać“. Čuje se pjesma,a unutra preko 30 duša koje gledaju samo u jednom pravcu:na ražnju, u povelikoj prostoriji, vrti se jagnje. „Pa, onda, kakoide to sa bajramskim slavljem?“ pitam dobrodržećeg čičicu.„Srbi smo“, kaže Danilo Kusmuk. “Ovo su penzioneri koji sepovremeno okupljaju u ovom lovačkom domu i uz ražanj semalo zabave. Poslije će biti pjesme i plesa, kad se najedemopečenja i malo popijemo“, kaže. Dakle, ražnjevi na sve strane.Zemlja propada, a narod se veseli.Bajramska trpeza kod Omera i Almase HrvoMalo dalje, kuća je Ibrahima Babića. Cijela porodica je naokupu: sestre, braća, sinovi, snahe, kćerka, unučad... Gledajubajramski program na televiziji i meze polako. Opet je bajramskabaklava na stolu i jagnjetina sa ražnja. „Jagnje nije obavezno,ali gdje je više čeljadi, dobro dođe. Ko nema za jagnje,pravi sarmu, punjene paprike i razne pite. Dobra je i piletina,ako nema jagnjećeg pečenja“, kaže domaćica. Veselo društvoza bajramskom trpezom insistira samo na jednoj stvari: da iheto, na ovaj veliki muslimanski praznik, ne pitam ama baš ništa,samo o političkoj situaciji u zemlji. „Nemojte nam kvaritiovako lijepu i svečanu atmosferu“, kaže Sead Babić, Ibrahimovsin.U idućem broju:“U carstvu livanjskog sira”jedna web stranica za sve vaše potrebewww.bosnianyellowpages.usreportažaFEBRUAR 2013WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 31