12.07.2015 Views

februar 2013.pdf - Europa Magazine

februar 2013.pdf - Europa Magazine

februar 2013.pdf - Europa Magazine

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

intervjuna Balkanu to je piće koje piju oni koji mogu to da si priuštei koji, brate, vole da ih svi vide kako to rade. Pa stotinu putasam šampanjac pio na taj način…Kako?Ooo, dok smo u Bratušu radili Čolinu ploču Malo pojačajradio, toliko smo se posipali šampanjcem i vinom da je nakraju i vlasnik kafane u Bratušu donio šlauf s vodom jer nijemogao da nas gleda kako prosipamo toliko dobrog pića. I…tako da sam zaboravio Tri pisma.Šta su za Vas ozbiljne stvari?Porudžbine koje imam svake godine – liturgije, kvarteti,koncerti… Možda mi je i rano da to objavljujem, a možda bime i neko ozbiljno shvatio. Neko ko dolazi iz ozbiljne kulturevjerovatno bi se morao stotinu puta izvinjavat’ što pravi pločukoja se zove Alkohol; ali pošto ja dolazim iz kulture u kojoj jemuzika oduvijek bila samo da se uz nju pije, nemam taj problem.Znate, mi i nemamo tradiciju druge muzike.Nemamo, recimo, klasičnu muziku. U vrijeme Monteverdijai prve opere, ovdje su se još uvijek svirale gusle, instruments jednom žicom, uz koje je navodno još Homer govorioIlijadu i Odiseju. Ja volim naš folklor jer je kao Frankenštajnna prozaku… Bojim se da ću reć’ nešto blasfemično, ali u našemfolkloru nema mnogo toga originalnog. Okruženi smovelikim muzikama: mađarskom, albanskom, italijanskom,bugarskom, rumunskom, grčkom, i naša muzika je uglavnomfrankenštajn tih različitih utjecaja, ali ja volim što sam tu rođeni što kao kompozitor dolazim s te strašne i jedinstvenedirektne granice između katolika, pravoslavaca i muslimana.Naravno, svak’ bi volio da dolazi iz velike kulture, ali ja etodolazim iz male… Nekada sam mislio da je to nenadoknadivhendikep, danas više to ne mislim.Kako ste zaboravili?Goran BregovićLijepo: uzmem i zaboravim! Ionako mi ni do čega pretjeranonije stalo. Pored toga, vjerujem da sam još mlad daobjavljujem ozbiljne stvari.Šta ostavljate kulturi iz koje dolazite?U istoriji muzike, metod vam je uvijek isti, od Stravinskogdo Bartoka, od Geršvina do Lenona i Makartnija – podsvjesnodrpate iz tradicije nošeni nekim pervertiranim robinhudovskiminstinktom. I nadate se da će od vas da kradu višenego što ste sami krali od drugih. Umjetnici su kleptomani.Jer, šta radite? Kradete od života i pravite nekakav koncentratkoji nije ništa što je ovom svijetu neophodno; ali što kaže Babou filmu Sjećaš li se, Doli Bel: “To ti je kao so – može i bez nje,ali je malo bljutavo.”Imate li utisak da tu vašu “krađu” publika u Milanu iliu Parizu bolje prihvata i više cijeni nego, recimo, publika uBeogradu ili Skoplju? Ovi naši kažu – to smo već negdje čuli,poznato nam je…Nikada nisam ni imao ambiciju da se svima sviđam…Vjerujem da bi neki voljeli da je neko drugi njihov najpriznatijii najpoznatiji kompozitor, ali šta mogu – nije. Ja sam taj…E sad, kao što izmišljam državu u kojoj živim, tako izmišljami folklor koji me gura dalje. A kako je u našoj tradiciji da se oddva stara džempera plete jedan novi, tako ćete u mojoj muziciuvijek naći i nešto od stare vune.Zašto mislite da bi “neki” voljeli da je neko drugi “njihov”najpriznatiji kompozitor?Ne znam… ko bi, ba, o tome razmišljô?!Zaista nikada o tome niste razmišljali?Nisam… Kada čovjek odluči da se u ovo upusti, to vamje kao kad sjednete na bicikl: vrtiš pedale, pedalaš, pedalaš…nema druge. Već sam se dovoljno najeo slave, ta mi vrsta ljubaviviše nije potrebna. Računam da ću možda imati sreće danapišem još nešto pristojno, da se ne sramotim od djece jednogadana. A sve to… Nikada nisam ni bio neko koga hvale.Ne pamtim nijednu ploču Bijelog dugmeta koja je imala dobrerecenzije. A onda, nakon trideset godina, zakažete koncert i,kao za inat, u Beogradu se proda 148.000 ulaznica, u Zagrebu75.000, u Sarajevu isto.Kada sam prije nekoliko godina pao s višnje i povrijediokičmu, na neki način bilo je i lijepo. Toliko je prijatelja došlou bolnicu da me posjeti. Sarajlije koje se nisu vidjele godinamavidjeli su se kod mene u Urgentnom. Prijatelji vlasnicikafana su slali čorbe, ko je pekao kolače slao je i meni. Čaksu Karađorđevići poslali korpu voća. Jedino se nije javio ministarza kulturu Srbije. Ili bilo koji ministar kulture iz bivše22 EUROPAFEBRUAR 2013

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!