Bilten Vrhovnog suda za 2/2011. godinu - Sudovi Crne Gore

VRHOVNI SUD CRNE GORETHE SUPREME COURT OF MONTENEGRO________________________________________BILTEN/BULLETIN2/2011

2CRNA GORA / MONTENEGROVRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OFMONTENEGROBILTEN / BULLETIN2011 GODINA / YEARZa izdavaĉa / For publisherVesna Medenica, Predsjednik Vrhovnog suda / President of the Supreme CourtREDAKCIJA BILTENA / REDACTION OF THE BULLETINRadule Kojović (krivično pravo, zamjenik gl.i odgovornog urednika)Julka Badnjar (privredno pravo)Vesna Begović (gradjansko pravo)Stanka Vučinić (upravno pravo)Glavni i odgovorni urednik / Editor in chiefdr Ĉedomir BogićevićUrednik u redakciji / Desk EditorDubravka Božović, savjetnik u Vrhovnom suduSaradnik u redakciji / assistantLjiljana Milić, savjetnik u Vrhovnom suduSekretar redakcije / Secretary deskSnežana Radović, sekretar Vrhovnog sudaISNN 1800-5810

3CRNA GORAVRHOVNI SUDB I L T E N2/2011Podgorica, februar 2012

PRAVNI STAVOVI I MIŠLJENJA4

5PRAVNI STAVGraĊansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici odrţanoj25.11.2011. godine, zauzelo je sledeći:PRAVNI STAVI. Po tuţbama bivših zarobljenika Centra za prihvat zarobljenika uMorinju za naknadu nematerijalne štete pasivno je legitimisana Drţava CrnaGora.II a) Ratni zarobljenici koji su bili izloţeni muĉenju, neĉovjeĉnom iponiţavajućem postupanju imaju pravo na naknadu nematerijalne štete zbogpovrede prava liĉnosti (duševnog i tjelesnog integriteta), kao poseban vid štete.b) Civilna lica koja su neosnovano lišena slobode, pored prava nanaknadu nematerijalne štete zbog povrede prava liĉnosti priĉinjene muĉenjem,neĉovjeĉnim i poniţavajućim postupanjem, imaju pravo i na naknadunematerijalne štete zbog povrede prava slobode, kao poseban vid štete.III. Duţi rok zastarjelosti potraţivanja naknade nematerijalne šteteprouzrokovane kriviĉnim djelom moţe se primijeniti ako je pravosnaţnompresudom kriviĉnog suda utvrĊeno postojanje kriviĉnog djela.IV. Parniĉne postupke za naknadu nematerijalne štete koje su pokrenulibivši zarobljenici Centra za prihvat zarobljenika u Morinju, u kojima jeistaknut prigovor zastarjelosti potraţivanja, treba prekinuti do pravosnaţnogokonĉanja kriviĉnog postupka koji se vodi protiv odreĊenog broja lica zbogkriviĉnih djela ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika i ratni zloĉin protivcivilnog stanovništva.O b r a z l o ţ e nj eOptuţnicom Vrhovnog drţavnog tuţilaštva - Odjeljenja za suzbijanjeorganizovanog kriminala, korupcije, terora i ratnih zloĉina KTS.br.7/08 od15.08.2008. godine, tamo naznaĉenim optuţenima, stavljeno je na teret da su izvršilikriviĉno djelo ratni zloĉin protiv civilnog stanovništva iz ĉl.142. st.1. KZ SRJ usticaju sa kriviĉnim djelom ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika iz ĉl.144. st.1. KZSRJ, na naĉin što su za vrijeme oruţanog sukoba u Republici Hrvatskoj izmeĊu JNAi organizovanih hrvatskih oruţanih formacija, u tzv. Centru za prihvat zarobljenika umjestu Morinj-Opština Kotor, kršeći pravila meĊunarodnog prava utvrĊena III

Ţenevskom konvencijom o postupanju sa ratnim zarobljenicima i dopunskomProtokolu uz Ţenevsku konvenciju o zaštiti ţrtava nemeĊunarodnih oruţanihsukoba, nareĊivali i vršili muĉenja, neĉovjeĉna postupanja, nanošenja velikih patnji ipovreda tjelesnog integriteta prema ratnim zarobljenicima. Presudom Višeg suda uPodgorici K.br.214/08 od 15.05.2010. godine optuţeni su oglašeni krivim zakriviĉno djelo ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika iz ĉl.144. KZ SRJ i osuĊeni nakazne zatvora. Rješenjem Apelacionog suda Ksţ.br.20/10 od 25.11.2010. godineuvaţene su ţalbe stranaka i ukinuta je prvostepena presuda zbog pogrešno utvrĊenogĉinjeniĉnog stanja i bitnih povreda odredaba kriviĉnog postupka i predmet vraćenprvostepenom sudu na ponovno suĊenje.U meĊuvremenu je veći broj lica koja su bila zatvorena u Centru za prihvatzarobljenika (logor "Morinj") Osnovnom sudu u Podgorici podnijeli tuţbe protivDrţave Crne Gore radi naknade nematerijalne štete koju su pretrpljeli za vrijemeboravka u navedenom Centru. U odreĊenom broju predmeta prvostepeni sud jedonio presude i ti se predmeti po ţalbi nalaze u radu kod Višeg suda u Podgorici.GraĊanska odjeljenja Osnovnog suda u Podgorici i Višeg suda u Podgoricizahtjevima od 25.01.2011. godine i 05.05.2011. godine obratili su se Vrhovnomsudu Crne Gore radi zauzimanja naĉelnog pravnog mišljenja po pitanjima:1.da li je Drţava Crna Gora pasivno legitimisana po tuţbama bivšihzarobljenika Centra za prihvat zarobljenika u Morinju.2. za koje vidove nematerijalne štete priĉinjene muĉenjem, neĉovjeĉnim iponiţavajućim postupanjem ta lica imaju pravo naknade,3. koji je rok zastarjelosti potraţivanja te naknade i4. da li postupke za naknadu štete treba prekinuti do pravosnaţnog okonĉanjakriviĉnog postupka protiv lica optuţenih za kriviĉno djelo ratni zloĉin.6INije sporno da je Centar za prihvat zarobljenika u Morinju bio podkomandom JNA, a od konstituisanja Savezne Republike Jugoslavije, podkomandom Vojske Jugoslavije. Prema odredbi ĉl.172. st.1. Zakona o obligacionimodnosima, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog dogaĊaja pravno lice (idrţava) odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili uvezi sa vršenjem svojih funkcija. Shodno citiranoj zakonskoj odredbi, za štetu kojuje priĉinila Vojska Jugoslavije bila je odgovorna Savezna Republika Jugoslavija. Nato upućuju i odredbe Ţenevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od12.08.1949. godine, koju je ratifikovala bivša SFRJ, iz kojih proizilazi da za štetekoje u zarobljeništvu pretrpe ratni zarobljenici, a koje su posledica postupaka kojipredstavljaju povrede konvencije odgovaraju drţave, odnosno strane u sukobu kojesu ih drţale u zarobljeništvu (ĉl.12. st.1. Konvencije o zaštiti ratnih zarobljenika iĉl.91. dopunskog Protokola uz Ţenevsku konvenciju od 12.08.1949. godine).Ustavnom poveljom Drţavne zajednica Srbija i Crna Gore ("Sl.list SRJ", br.1/2003),

u ĉl.63. odreĊeno je da, nakon stupanja na snagu Ustavne povelje, sva prava iobaveze SRJ prelaze na Srbiju i Crnu Goru u skladu sa Ustavnom poveljom. Premaĉl.59. st.3. Ustavne povelje, imovina SRJ na teritoriji drţava ĉlanica imovina jedrţava ĉlanica po teritorijalnom principu, a stavom 1. istog ĉlana odreĊeno je da jeimovina SRJ potrebna za rad institucija Srbije i Crne Gore imovina Srbije i CrneGore (što se odnosilo i na imovinu Vojske). Odlukom Skupštine RCG od03.06.2006. godine ("Sl.list RCG", br.36/06 od 05.06.2006. godine) Republika CrnaGora je proglašena nezavisnom drţavom, a Uredbom o organizaciji i naĉinu radadrţavne uprave ("Sl.list RCG", br.42/06 od 07.07.2006. godine) u ĉl.62g odreĊeno jeda će Ministarstvo odbrane (RCG) preuzeti sluţbene prostorije, predmete, imovinu,opremu i naoruţanje, sredstva za rad i druga sredstva koja su na dan stupanja nasnagu ove uredbe u RCG koristili Ministarstvo odbrane Srbije i Crne Gore i VojskaSrbije i Crne Gore. Imajući u vidu prednje, kao i navedeni princip teritorijalnostikod podjele imovine SRJ (ĉl.59. st.3. Ustavne povolje) proizilazi da je pored prava,Vojska Crne Gore i Ministarstvo odbrane Crne Gore, odnosno Drţava Crna Gora,preuzela i sve obaveze, kao i obavezu naknade eventualne štete koja je priĉinjena odstrane bivše Vojske Jugoslavije na teritoriji Crne Gore. Stoga, Drţava Crna Gora jepasivno legitimisana u sporovima za naknadu štete po tuţbama bivših zarobljenikaCentar za prihvat zarobljenika u Morinju.7IIa) Ĉlanom 4 Ţenevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od12.08.1949. godine definisan je pojam ratnih zarobljenika. To su lica - pripadnicioruţanih snaga jedne strane u sukobu, pripadnici milicija, dobrovoljnih jedinica kojiulaze u sastav tih oruţanih snaga i dr., a koja su pala pod vlast neprijatelja. Ĉlanom13. Konvencije propisano je da se sa ratnim zarobljenicima mora u svako dobapostupati ĉovjeĉno, da ratni zarobljenici moraju u svako doba biti zaštićeni protivsvakog akta nasilja ili zastrašivanja, uvreda i javne radoznalosti i da su mjererepresalija prema ratnim zarobljenicima zabranjene. Ĉlanom 14. Konvencijepropisano je da ratni zarobljenici imaju u svakoj prilici pravo na poštovanje njihoveliĉnosti i njihove ĉasti. Zabrana nasilja nad licem koje je lišeno slobode, odnosnokojem je sloboda ograniĉena i zabrana muĉenja, poniţavajućeg kaţnjavanja ipostupanja bila je propisana i ĉl.25. Ustava Savezne Republike Jugoslavije. IstiUstav u ĉl.10. priznaje i jamĉi slobode i prava ĉovjeka i graĊanina koje priznajemeĊunarodno pravo.Lica koja su bila zatvorena u Centru za ratne zarobljenike u Morinju, a radilose o ratnim zarobljenicima u smislu ĉl.4. Ţenevske konvencije o ratnimzarobljenicima, ukoliko su bila izloţena muĉenju, neĉovjeĉnom i poniţavajućempostupanju, imaju pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava liĉnosti- povrede duševnog i tjelesnog integriteta, kao poseban vid štete kojim suobuhvaćeni i pretrpljeni fiziĉki bolovi i strah. Ova lica nemaju pravo na naknadu

štete zbog lišenja slobode, zbog toga što je mogućnost zarobljavanja pripadnikaoruţanih snaga strana u sukobu, legitimna uz obavezu poštovanja svih njegovihprava zajamĉenih Konvencijom i ustavom.b) Ĉlan 3 Ţenevske konvencije o zaštiti graĊanskih lica za vrijeme rata od12.08.1949. godine, takoĊe zabranjuje, pored ostalog, muĉenja, povredu liĉnogdostojanstva, uvredljivo i poniţavajuće postupanje prema ovim licima, a zabranjenoje izricanje i izvršavanje kazni bez prethodnog suĊenja od strane redovnoustanovljenog suda i propraćenog svim sudskim garantijama. Ako su i ova lica uCentru za prihvat zarobljenika u Morinju bila izloţena muĉenju, neĉovjeĉnom iponiţavajućem postupanju imaju pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povredeprava liĉnosti. Ako su bila neosnovano lišena slobode, tj. bez voĊenja zakonomureĊenog postupka, ta lica imaju pravo i na naknadu nematerijalne štete zbogpovrede prava na slobodu, kao poseban vid štete.Dakle, zbog kršenja konvencija i povrede ustavom zagarantovanih prava gorenavedena lica imaju pravo na naknadu nematerijalne štete za naprijed navedenevidove, koja se dosuĊuje saglasno ĉl. 200. st.1. Zakona o obligacionim odnosima,koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.8III i IVĈlanom 376. st.1. Zakona o obligacionim odnosima ("Sl.list SFRJ", br.29/78)propisano je da potraţivanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada jeoštećeni doznao za štetu i za lice koje mu je štetu uĉinilo, a prema st.2. istoga ĉlana,u svakom sluĉaju ovo potraţivanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.Prema ĉl. ĉl.377. st.1. ZOO, kada je šteta prouzrokovana kriviĉnim djelom, a zakriviĉno gonjenje je predviĊen duţi rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete premaodgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme odreĊeno za zastarjelost kriviĉnoggonjenja. Stavom 2. navedenog ĉlana prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenjapovlaĉi za sobom i prekid zastarjelosti zahtjeva za naknadu štete, a isto vaţi i zazastoj zastarijevanja (stav 3).Kao što je naprijed istaknuto, protiv lica odgovornih za postupanje premazatvorenicima Centra za prihvat zarobljenika u Morinju pokrenut je kriviĉnipostupak (podnijeta optuţnica) zbog uĉinjenog kriviĉnog djela ratni zloĉin. Ĉlanom100 KZ SRJ propisano je da kriviĉno gonjenje za kriviĉno djelo ratni zloĉin nezastarijeva, a isto je odreĊeno i Konvencijom o nezastarijevanju ratnih zloĉina izloĉina protiv ĉovjeĉnosti koju su 1968. godine usvojile Ujedinjene nacije a tukonvenciju je ratifikovala i SFRJ ("Sl.list SFRJ", br.50/70-meĊunarodni ugovori).MeĊutim, duţi rok zastarjelosti moţe se primijeniti samo onda kada je kriviĉnompresudom utvrĊeno postojanje kriviĉnog djela. Da li u neĉijim radnjama imaelemenata kriviĉnog djela moţe utvrditi samo kriviĉni sud pravosnaţnom presudom.Izuzetak je kada postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost ili kriviĉnogonjenje okrivljenog. U tom sluĉaju parniĉni sud je ovlašćen da, radi ocjene da li je

nastupila zastarjelost potraţivanja naknade štete priĉinjene kriviĉnim djelom, samispita da li je šteta priĉinjena radnjama koje sadrţe obiljeţje kriviĉnog djela.U sluĉaju istaknutog prigovora zastarjelosti potraţivanja, kada se pitanjepostojanja kriviĉnog djela pojavljuje kao prethodno pitanje od kojeg zavisi koji serok zastarjelosti ima primijeniti, kraći iz ĉl.376. st.1. ili duţi iz ĉl.377. st.1. ZPP-a,potrebno je parniĉni postupak prekinuti do pravosnaţnog okonĉanja kriviĉnogpostupka koji se vodi zbog kriviĉnog djela ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika icivilnog stanovništva.Predsjednik GraĊanskog odjeljenja,Ranko Vuković,s.r.9

10PRAVNI STAVGradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, sastavljenom od sudijaRanka Vukovića, kao predsjednika odjeljenja, Radoja Orovića, Julke Badnjar,Dušanke Radović, Vesne Begović, Natalije Filipović, Gavrila Ĉabarkape, BranimiraFemića, Rade Kovaĉević, Dragice Milaĉić i Radojke Nikolić, na sjednici odrţanoj25.11.2011. godine, zauzelo je sledećiPRAVNI STAVLicima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo na uvećanje zaradepo osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika i za rad duţiod punog radnog vremena u skladu sa propisima, kojim se uredjuju dodaci nazaradu drţavnih sluţbenika i namještenika u periodu od stupanja na snaguUredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o zaradama, dodacima na zarade inaknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore ("Sl.list CG" br.81/08od 26.12.2008. godine) pa do stupanja na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore("Sluţbeni list CG" br.88/09 od 31.12.2009. godine).Od stupanja na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.88/09 od 31.12.2009. godine) do stupanja na snagu Zakona o izmjenama idopunama Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.75/10 od21.12.2010. godine) licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo nauvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskihpraznika i za rad duţi od punog radnog vremena osim za rad duţi od punogradnog vremena, koji moţe nastati zbog specifiĉnih uslova vršenja sluţbe izĉl.97. st.2. Zakona o vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG", br.88/09 od31.12.2009. godine).O b r a z l o ţ e nj eOvom sudu obratilo se gradjansko odjeljenje Osnovnog suda u Podgoricisvojim aktom zavedenim kod ovog suda Su.br.123/10 od 25.01.2011. godine.Naime, u aktu se navodi da je pred tim sudom u toku veći broj postupaka potuţbama lica na sluţbi u Vojsci Crne Gore, radi isplate naknade po osnovuprekovremenog rada s pozivom na odredbe ĉl.115. Zakona o Vojsci Crne Gore("Sluţbeni list CG", br.47/2007 od 07.08.2007. godine) u vezi ĉl.25. Uredbe ozaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci CrneGore, uz posebno ukazivanje na odredbu ĉl.105. citiranog Zakona. Dalje se ukazuje

da je po izvjesnom broju tuţbenih zahtjeva postupak pred prvostepenim sudomokonĉan i to razliĉitim ishodom a da je i Viši sud u Podgorici u pojedinimpredmetima odluĉivao po ţalbama, te da su i odluke tog suda razliĉite. S toga jetraţeno da gradjansko odjeljenje ovog suda zauzme pravni stav povodom spornogpitanja - da li licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo na naknadu za radduţi od punog radnog vremena, ne vezano za njihovo pravo na dodatak na zaradu(vojni i posebni) odnosno dali ostvarivanje prava na dodatak na zaradu iskljuĉujepravo na uvećanje zarade po osnovu rada duţeg od punog radnog vremana.Na sjednici gradjanskog odjeljenja odrţanoj dana 25.11.2011. godine ovaj sudje zauzeo navedeni pravni stav zasnivajući ga na sledećim razlozima:Odredbom ĉl.115. Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG", br. 47/07)je propisano da ministar na predlog naĉelnika Generalštaba, uvodi rad duţi od punogradnog vremena: 1) kada su naredjene mjere pripravnosti, 2) u sluĉaju uzbune uvojnoj jedinici, 3) za vrijeme vojnih vjeţbi, 4) kada je vojna jedinica angaţovana nazadacima saniranja posledica elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, 5) prilikomobavljanja zadataka ĉije bi obustavljanje ili prekidanje imalo štetne posledice poborbenu gotovost ili bi nanijelo znatnu štetu ili ugrozilo ţivot i zdravlje vojnih idrugih lica a izuzetno, ministar moţe da uvede rad duţi od radnog vremena i zbogdrugih vanrednih zadataka vojne jedinice.Odredbom ĉl.105. istog Zakona je propisano da su dodaci na zaradu: vojnidodatak koji pripada licu na sluţbi zbog specifiĉnih uslova pod kojima vrši sluţbu uVojsci, posebno zbog: uĉešća u vjeţbama, logorovanjima, uzbunama, vršenju sluţbedeţurstva i drugih oblika unutrašnje sluţbe, straţarske, ĉuvarske i prijavne sluţbe idrugih vrsta obezbjedjenja lica i objekata i zbog drugih vanrednih situacijaprouzrokovanim potrebama borbene gotovosti, a da poseban dodatak pripadaprofesionalnom vojnom licu, koje obavlja specifiĉnu vojnu sluţbu: na brodovima iplovilima, roniocima letaĉima, koji su izloţeni djelovanjima štetnim po zdravljeodnosno posebnim rizicima.Odredbom ĉl.99. st.1. istog Zakona je propisano da se zarada lica u sluţbi uVojsci sastoji od fiksnog dijela zarade i dodataka na zaradu, a da shodno ĉl. 98. st.3.bliţe uslove, naĉin ostvarivanja i visinu zarade, dodataka i naknadama licima nasluţbi u Vojsci utvrdjuje Vlada.Saglasno citiranoj zakonskoj odredbi Vlada Crne Gore je donijela Uredbu ozaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima u Sluţbi u Vojsci CrneGore (Sl. list CG" br.12/08).Ĉl. 25. navedene Uredbe je propisano da se zarada odnosno naknada zaradelicu na sluţbi u Vojsci mjeseĉno obraĉunava na osnovu radne liste, kojom se svakolice evidentira prisustvo na poslu i vrijeme provedeno na vršenju duţnosti odnosnoradu.Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o zaradama, dodacima na zarade inaknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list Crne Gore",br.81/08 od 26.12.2008. godine) je ĉl.12. poslije ĉl.25. dodat novi ĉlan 25a), kojiglasi:11

"Licu na sluţbi u Vojsci se uvećava zarada po osnovu rada noću, rada uvrijeme drţavnih i vjerskih praznika i za rad duţi od punog radnog vremena u skladusa propisom kojim se uredjuju dodaci na zaradu drţavnih sluţbenika inamještenika."Zakon o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list RCG",br.47/07) je prestao da vaţidanom stupanja na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.88/09od 31.12.2009. godine).Odredbom ĉl.97. st.1. 2 i 3. tog Zakona je propisano da su dodaci na zaraduvojni dodatak i posebni vojni dodatak, da vojni dodatak pripada licu u sluţbi uVojsci zbog specifiĉnih uslova pod kojima vrši sluţbu, posebno zbog: uĉešća navjeţbama logorovanjima, uzbunama, vršenja unutrašnje sluţbe, sluţbe deţurstva idrugih oblika unutrašnje sluţbe, straţarske, ĉuvarske i prijavne sluţbe i drugih vrstaobezbjedjenja lica i objekata, kao i vršenja duţnosti u situacijama prouzrokovanimpotrebama borbene gotovosti a da posebni vojni dodatak pripada licu u sluţbi uVojsci koje vrši specifiĉne duţnosti: na brodovima, plovilima i vazduhopolovima, uodredjenim jedinicama ili izdvojeninm vojnim ili drugim vojnim objektima.Stavom 4. citirane zakonske odredbe je propisano da za ĉasove noćnog rada,rada u dane praznika, koji su zakonom odredjeni kao neradni dani i rada duţeg odpunog radnog vremena osim rada duţeg od punog radnog vremena, koji moţenastati zbog specifiĉnih uslova vršenja sluţbe iz stava 2. ovog ĉlana, licu u Sluţbi uVojsci uvećava se zarada u skladu sa propisima o zaradama drţavnih sluţbenika inamještenika.Zakon o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.88/09 od 31.12.2009.godine) je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama ("Sluţbeni listCG",br.75/10 od 21.12.2010. godine).Odredbom ĉl.8. Zakona o izmjenama i dopunama je izmijenjen ĉl.97. st.2., 3 i4. i isti glasi:"Vojni dodatak pripada licu u sluţbi u Vojsci zbog posebnih uslova podkojima vrši sluţbu i to: uĉešća u vjeţbama, logorovanjima, i uzbunama, deţurstva,odnosno drugih oblika unutrašnje sluţbe; straţarske, ĉuvarske, i prijavne sluţbe idrugih oblika obezbjedjenja lica i objekata; vršenja duţnosti u svim uslovima isituacijama prouzrokovanim potrebama borbene gotovosti.Posebni vojni dodatak pripada licu u sluţbi u Vojsci koje vrši specifiĉneduţnosti i to: pilota, letaĉa, padobranca, ronioca, diverzanta, ĉlana posade vojnogbroda odnosno vojnog plovila, ili ĉlana ekipe za odrţavanje i opsluţivanje vojnogvazduhoplova, i duţnosti u jedinici specijalnih snaga, uništavanja neeksplodiranihubojnih sredstava i na izdvojenim visinskim vojnim objektima.Ostvarivanje prava na dodatak na zaradu iz stava 2 i 3. iskljuĉuje pravo nauvećanje zarade po osnovu rada duţeg od punog radnog vremena, rada noću i rada udane koji su zakonom odredjeni kao neradni".Dakle, prema citiranim odredbama Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni listCG", br.47/07 od 07.08.2007. godine) proizilazi da se zarada licu na sluţbi u VojsciCrne Gore sastoji od fiksnog dijela i dodatka, a da je pravo na dodatak (vojni iposebni) ovim licima priznato upravo zbog posebnih uslova, po kojima se vrši12

sluţba u Vojsci Crne Gore, s jedne strane i zbog vršenja specifiĉnih duţnosti, sdruge strane, s tim što saglasno odredbi ĉl.98. st.3. Zakona o Vojsci Crne Gore("Sluţbeni list CG br.47/07) bliţe uslove, naĉin ostvarivanja i visinu zarade,dodataka i naknadama licima na sluţbi u vojsci utvrdjuje Vlada. Donesena Uredba ozaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima u sluţbi u vojsci CrneGore ("Sluţbeni list CG" br.12/08) nije predvidjala pravo lica na sluţbi u Vojsci nauvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika iza rad duţi od punog radnog vremena. Pravo na uvećanje zarade, po tom osnovu jetim licima priznato stupanjem na snagu uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe ozaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci CrneGore ("Sluţbeni list CG br.81/08 od 26.12.2008. godine), kojom je poslije ĉl.25.dodat novi ĉl.25a), kojim je propisano da se licu na sluţbi u vojsci uvećava zaradapo osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika i za rad duţi odpunog radnog vremena u skladu sa propisom, kojim se uredjuju dodaci na zaradidrţavnih sluţbenika i namještenika. Dakle, citiranom odredbom ovo pravo jepriznato ovim licima, bez obzira dali je rad duţi od punog radnog vremena nastaozbog specifiĉnih uslova vršenja sluţbe ili ne dakle bez ograniĉenja.Stupanjem na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG br.88/09od 31.12.2009. godine) pravo lica na sluţbi u Vojsci na uvećanje zarade po tomosnovu se ograniĉava. Prednje ako se ima u vidu odredba ĉl.97. st.4. tog Zakona,kojom je propisano da pravo na uvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u danepraznika, koji su zakonom odredjeni kao neradni dani i rada duţeg od punog radnogvremena osim za rad duţi od punog radnog vremena koji moţe nastati zbogspecifiĉnih uslova vršenja sluţbe iz st.2. ovog ĉlana (vojni dodatak) licu u sluţbi uVojsci se uvećava zarada po propisima o zaradama drţavnih sluţbenika inamještenika. Znaĉi lice na sluţbi koje zbog specifiĉnih uslova pod kojima vršisluţbu već ostvaruje vojni dodatak saglasno ĉl.97. st.2. Zakona o Vojsci Crne Gore,tom licu, dakle nebi pripadalo pravo na uvećanje zarade za rad duţi od punog radnogvremena, koji je nastao zbog specifiĉnih uslova sluţbe.Od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VojsciCrne Gore ("Sluţbeni list br.75/10 od 21.12.2010. godine) - ĉl.97. st.4. je iskljuĉenopravo na uvećanje zarade po osnovu rada duţeg od punog radnog vremena, radanoću i rada u dane koji su zakonom odredjeni kao neradni ukoliko lica na sluţbiostvaruju pravo na dodatak na zaradu iz st.2 i 3. (vojni dodatak i posebni vojnidodatak.Kod naprijed navedenog, licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravona uvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznikai za rad duţi od punog radnog vremena u skladu sa propisima, kojim se uredjujudodaci na zaradu drţavnih sluţbenika i namještenika za period od 03.01.2009.godine, kao dana stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe ozaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci CrneGore (br.81/08 od 26.12.2008. godine) pa do 08.01.2010. godine, kao dana stupanjaZakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG br.88/09 od 31.12.2009. godine), bezograniĉenja a od tada pa do 29.12.2010. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona13

o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG br.75/10 od21.12.2010. godine), uz ograniĉenja o ĉemu je prethodno bilo rijeĉi.Predsjednik Gradjanskog odjeljenja,Ranko Vuković,s.r.14

15PRAVNI STAVGraĊansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici odrţanoj25.11.2011. godine, zauzelo je sledeći:PRAVNI STAVIzvoĊenje dokaza saslušanjem parniĉnih stranaka provodi se u prisustvuobje stranke koje se saslušavaju i nije potrebno da se, dok traje saslušanjejedne stranke, iz sudnice udalji druga parniĉna stranka.IzvoĊenje dokaza saslušanjem suparniĉara koji se saslušavaju kaostranka izvodi se na isti naĉin kao dokaz saslušanjem stranaka, a suparniĉarakoji se saslušavaju kao svjedoci primjenom odredbi o izvoĊenju dokaza zasaslušanje svjedoka.O b r a z l o ţ e nj eZakon o parniĉnom postupku u ĉl.217. st.1. predviĊa da je svaka strankaduţna da iznese ĉinjenice i predloţi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojimpobija navode i dokaze protivne stanke, a u stavu 3. iste norme propisano jeovlašćenje suda da rješava koji će se dokazi izvesti radi utvrĊivanja odluĉnihĉinjenica.Iz navedene odredbe proizilazi da je procesnim zakonom propisanadispozicija stranaka u pogledu izbora dokaznih sredstava. Tako, radi utvrĊivanjaĉinjeniĉnih i pravnih elemenata spora, na predlog stranke, sud moţe odreditiizvoĊenje dokaza saslušanjem stranaka - ĉl.260. ZPP-a. To znaĉi da sud moţepozvati stranku, koja ima punomoćnika, da se liĉno izjasni o ĉinjenicama koje jepotrebno utvrditi u sporu. Ovo dokazno sredstvo omogućuje sudu da koristi saznanjastranaka radi utvrĊivanja vaţnih ĉinjenica i to na naĉin kao što se koristi znanjemostalih lica koje saslušava u postupku.Odredbe procesnog zakona koje propisuju dokazivanje saslušanjem stranakaupućuju na sledeća postupanja:Ako se dokazivanje izvodi treba saslušati obje stranke.Sud moţe odluĉiti da sasluša samo jednu stranku ako se uvjeri da drugojstranci, ili licu koje treba saslušati za stranku (zakonski zastupnik), nijesu poznatesporne ĉinjenice, ili ako utvrdi da se druga stranka zbog odreĊenih razloga ne moţesaslušati i odluku o tome sud moţe donijeti tek pošto utvrdi da saslušanje objestranke nije moguće - ĉl.261. st.1. ZPP-a.Od navedenog izuzetnog ovlašćenja suda, razlikuje se ovlašćenje suda daprovede saslušanje samo jedne stranke, jer neće se saslušati stranka koja uskrati

davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda - ĉl.261. st.2.ZPP-a. U pozivu će se naznaĉiti da će se na roĉištu izvoditi dokaz saslušanjemstranaka i da stanka koja doĊe na roĉište moţe biti saslušana u odsutnosti drugesranke - ĉl.263. st.2. ZPP-a.Ne mogu se primijeniti nikakve prinudne mjere prema stranci koja se nijeodazvala pozivu suda radi saslušanja, niti se stranka moţe prinuditi na davanjeiskaza - ĉl.264. ZPP-a.Iako se radi dokazivanja saslušanje stranaka izvodi, u osnovi, na jednak naĉinkao i saslušanje svjedoka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano -ĉl.265. ZPP-a, njihovo saslušavanje ne obavlja se u potpunosti po pravilima kojavaţe za saslušanje svjedoka. Ovo stoga što su stranke aktivni subjekti spora,zainteresovane za njegov ishod i parnica se zasniva na naĉelu ravnopravnosti isaslušanju stranaka. Postupak saslušanja stranaka izvodi se na naĉin da su tokomsaslušanja stanaka prisutne obje stranke.Samim tim, prisustvo stanaka tokom izvoĊenja dokaza njihovim saslušanjemse podrazumijeva i nije potrebno da se iz sudnice udalji stanka dok traje saslušanjedruge stranke, niti sud ovakvim postupanjem ĉini bitnu povredu postupka.***Zakon o parniĉnom postupku u ĉl.262. st.3. predviĊa da ako kao stranka usporu uĉestvuje na jednoj strani više lica, sud će odluĉiti da li će se saslušati sva licaili samo neka od njih.Da li će se suparniĉar saslušati kao stranka ili kao svjedok zavisi od prirodesuparniĉarstva.Jedinstveni suparniĉari će se saslušavati kao stranke. To vaţi i za ostalematerijalne suparniĉare, ako se saslušavaju radi utvrĊivanja ĉinjenica od vaţnosti zaodluku koju treba u odnosu na njih donijeti.Ako se predmet dokazivanja ne tiĉe pravnog poloţaja saslušanog suparniĉara(formalni suparniĉari) moţe se saslušati kao svjedok o ĉinjenicama vaţnim zaodnose drugih suparniĉara, osim ako te iste okolnosti nijesu vaţne i za njegov spor.Umješaĉ s poloţajem jedinstvenog suparniĉara saslušava se kao stranka, aobiĉni umješaĉ kao svjedok.IzvoĊenje dokaza saslušanjem suparniĉara koji se saslušavaju kao strankaizvodi se na isti naĉin kao dokaz saslušanjem stranaka, a suparniĉara koji sesaslušavaju kao svjedoci primjenom odredbi o izvoĊenju dokaza za saslušanjesvjedoka.16Predsjednik graĊanskog odjeljenjaVrhovnog suda Crne GoreRanko Vuković,s.r.

FORUM IURIDICUS17

18dr Ĉedomir Bogićevićsudija Vrhovnog suda Crne GoreO GRANICAMA BLAŢEG ZAKONA I ZABRANIDUŢNIĈKOG ROPSTVA(Ideje za novelaciju crnogorskog kriviĉnog zakonodavstva)1. Dejstvo principa blaţeg zakona u kriviĉnom pravuPitanja koja se tiĉu vremenske kolizije zakona rješavaju se putem razliĉitihvrsta interpretacije (tumaĉenja), jer je to uslov za svaku primjenu zakona putemkojeg se pravi most izmeĊu kazuistiĉkih normi i neregulisanih ţivotnih dogaĊaja,zbog ĉega se mnoga sporna pitanja prepuštaju sudskoj praksi, koja, premaMonteskjeu, mora da ide korak ispred zakona, ali ne bez zakona. Tumaĉenjemzakona, poĉinje istinski ţivot zakona, jer on dobija svoju ţivotnu fizionomiju tekputem svojih interpretata, odnosno svoj realni smisao dobija ĉinom primjene odstrane suda, kojim se premoštavaju obale izmeĊu norme i stvarnosti, pa se takoapstraktna pravila pretaĉu u judikaturu konkretnog sluĉaja.Postavlja se pitanje, u crnogorskom kriviĉnom zakonodavstvu, dokle seţugranice dejstva ustavnog principa blaţeg zakona (ĉl. 34 Ustava CG) i povratnogdejstva kriviĉnog zakona koji je blaţi za uĉinioca kaznenog delikta (ĉl. 147 UstavaCG), kao opštih principa koji djeluju erga omnes kako u postupku stvaranja, tako iu postupku primjene prava. Aplikacija ovog teorijskog i praktiĉnog problema ukriviĉnom pravu, ogleda se u savremenim fenomenima kriviĉno pravne registrativekao što je to sluĉaj kod dekriminalizacije pojedinih kriviĉnih djela proglašenjemnekaţnjivosti za odreĊene kriviĉno-pravne radnje - sluĉaj sa brisanjem kriviĉnopravneegzistencije djela protiv ĉasti i ugleda – uvreda (ĉl. 195 KZ) i kleveta (ĉl.196 KZ) što je propisano izmjenama i dopunama Kriviĉnog zakonika Crne Gore(“Sl. List CG“ br. 32/2011. od 01.07.2011.). Kriviĉna zakonodavstva ova pitanjanijesu rješavala na eksplicitan naĉin, putem zakonskih pravila, prepuštajući tokriviĉno-pravnoj teoriji i sudskoj praksi, koje su pod inercijom stajališta izprohujalih vremena utemeljile judikaturu prema kojoj blaţi zakon (novi, stari ili bilokoji), ne zahvata pravosnaţnost presude kojom je djelo obuhvaćeno, već se ovajprincip odnosi samo na buduće sluĉajeve koji se jave u ţivotnoj relnosti (ex nunc),obrazlaţući to razlozima pravne izvjesnosti i pravne sigurnosti. Kriviĉni zakonikCrne Gore propisuje da ako je poslije izvršenja djela izmijenjen zakon, primjeniće

se onaj koji je najblaţi za uĉinioca (ĉl. 133), pri ĉemu ne odreĊuje vremenskegranice dejstva blaţeg zakona.Smatramo, da nova era civilizacije i kulture u kojoj je inkorporirana idejavladavine prava ĉiji je cilj ljudsko dostojanstvo i pravda, kako u fazi stvaranja tako iu fazi njegove primjene, a imajući u vidu meĊunarodne principe ljudskih prava iopšta kriviĉno-pravna naĉela prosvijećenih naroda što su postali principima pravnopolitiĉkihi socijalno-filozofskih ideja u oblasti kaznenog prava i kao takvi postalivrhovni postulati nacionalnih sistema (ustavna naĉela), treba promjeniti i otpoĉeti sanovom doktrinom granica vemenskog dejstva blaţeg zakona. Ovo bi naĉelo trebalotumaĉiti tako da obuhvata pravosnaţnost ranije presude, (koja nastaje donošenjemdrugostepene odluke po ţalbi, propuštanjem roka za ţalbu ili odricanjem od ţalbe)tj., da se i poslije pravosnaţnosti ovo naĉelo proteţe sve do krajnjih posljedicaizvršnog kriviĉnog postupka. Ako kazneni delikt više nije kaţnjiv tada trebazahvatiti, putem primjene principa blaţeg zakona, i pravosnaţnu odluku i njenuizvršnost, jer tada ranija osuda prestaje ipso iure i ex lege. Ako je dejstvom novog,blaţeg zakona, derogiran princip nullum crimen sine lege, onda se ima shvatiti dakada prestaje ovaj temeljni postulat kriviĉnog prava, onda nastupa derogacijapravosnaţnosti i prekida se izvršenje same izreĉene kazne i njenih posljedica, jerdjelo više nije predviĊeno kao kaţnjivo. Ako nema djela nema ni kazne. Primjenakriviĉnog zakona ne sastoji samo u donošenju, već i u izvršenju sudskih odluka, jermaterijalno kriviĉno pravo doţivljava oţivotvorenje u izvršnom kriviĉnompostupku. Ovdje se društvo - drţava odreklo dotadašnjeg svog prava na kaţnjavanje(ius puniendi), te se ne moţe pozivati na principe steĉenih prava, ustanovupravosnaţnosti presude i princip pravne sigurnosti.Na teorijsko pravnu scenu stupaju, putem sistematskog tumaĉenja cjelokupnihnormi kriviĉnog zakonodavstva, principi praviĉnosti, postulati nediskriminacije,princip povratnog dejstva (retroaktivnost) blaţeg kriviĉnog zakona sve do krajnjihposljedica izvršnog postupka, pri ĉemu ostaje jedinstven doktrinarni pristup da bezpredviĊenosti kriviĉnog djela u zakonu, nema ni kaţnjavanja (nullum crimen, nulapoena sine lege – ĉl. 2 KZ CG). O ovom pitanju izjasnila se meĊunarodno-pravnadoktrina na XI Internacionalnom kongresu za kazneno pravo, odrţanom u Berlinujoš 1935,zakljuĉujući da blaţi kazneni zakon treba da djeluje i na pravosnaţne iizvršne kriviĉne presude, kad novi zakon ukida kaţnjivo djelo ili predviĊa blaţukaznu (dr S. Frank, Djelovanje novog i blaţeg zakona na izvršenje presude,"Mjeseĉnik", 10/1935). Bilo bi neopravdano i nepraviĉno da se za djelo koje je bilokaţnjivo u vremenu izvršenja “ da se ko god kazni, pošto je delo docnijim zakonomoglašeno za nekaţnjivo “, smatra ĉuveni beogradski profesor i teoretiĉar dr BorislavT. Blagojević u svojoj studiji Tumačenje izuzetaka, (Arhiv za pravne i društvenenauke, br. 5-6/1935). U prilog ovog stanovišta kojom bi se izmjenila judikatura iuredila, expresis verbis, zakonska pravila o primjeni navedenih naĉela, idu navedeniprincipi crnogorskog Ustava (ĉl. 34 i 147 Ustava), kao i naĉela o zabranidiskriminacije (ĉl. 8), naĉelo zakonitosti (ĉlan 33) i pretpostavka nevinosti19

ukljuĉujući i naĉelo in dubio pro reo (ĉl. 35). Izvšenje ranije pravosnaţne presudetreba proglasiti nedopuštenim, (ĉl. 233 ZKP).Zakoni nijesu boţanska i nadljudska tvorevina niti su njegove norme dogmakoje gube iz vida socijalne odnose i ţivotnu dinamiku, jer ciljeve društveneregulacije zakon ostvaruje u sinergiji sa drugim normativnim tvorevinama kaojedinstvom pravnog poretka, vodeći raĉuna ne samo o pravnim, nego i o etiĉkim isocijalnim momentima zajednice.Posebno treba urediti zakonski reţim zastarijevanja gonjenja i izvršenja kazniu svjetlosti principa blaţeg zakona, što nije predmet ovog rada.202. Kazneno pravni aspekti zabrane duţniĉkog ropstvaDrugo pitanje, koje treba osvijetliti, tiĉe se principa meĊunarndnog kriviĉnogprava – zabrane duţničkog ropstva: Niko ne moţe biti zatvoren samo iz razloga štonije u stanju da izvrši neku ugovornu obavezu (MeĊunarodni pakt o graĊanskim ipolitiĉkim pravima - ĉlan 11), i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnihsloboda – Protokol broj 4 (1963) – ĉlan 1. Kriviĉni zakonik (Crne Gore) propisujeda se novĉana kazna, osuĊenom licu, u postupku njenog izvršenja od strane suda,moţe zamjeniti kaznom zatvora, u odreĊenom trajanju, ako osuĊeni u utvrĊenomroku ne izvrši obavezu isplate novĉanog iznosa iz presude (ĉlan 39 KZ) što je usuprotnosti sa principima zakonske i sudske individualizacije kazne i gdje sud, uizvršnom postupku, uzurpira prerogative sudbenog (justicijabilnog) suda - sudije.TakoĊe, kriviĉno zakonodavstvo Crne Gore sankcioniše delikte graĊanskog prava ipribavljanja imovinske koriste putem kriviĉnog djela prevare (ĉl. 224 KZ).Navedenim naĉinima kaţnjavanja vrši se svojevrsna restitucija, revandikacija ireintegracija zabrane duţniĉkog ropstva kojim je, u starom Rimu, kaţnjavanosuĊenik lišenjem slobode zbog nemogućnosti plaćanja novĉane obaveze. Novĉanakazna je po svom sadrţaju kriviĉno – pravna sankcija, ali je po svojoj prirodiimovinski dug osuĊenog prema drţavi. Kriviĉno zakonodavstvo sankcioniše, putemkaznenog delikta, mnoge radnje sa gradjansko pravnim prestacijama koje imajuimplikacije na ispunjenje obaveza uredjenih i stipulisanih ugovorima imovinskogprava, kao što je to sluĉaj kod kriviĉnog djela prijevare ĉije konsenkvence seţu dozatvorskih kazni, za sluĉaj postojanja umišljaja kao bitnog elementa bića kriviĉnogdjela, pri ĉemu se ne utvrdjuju oblici radnji pravnih fenomena ovog djela zakonkretne ugovorne prestacije, kao bitnog svojstva ostvarenja principa odredjenosti ipredvidjenosti kaznenog delikta.Smatramno da treba hitno pokrenuti proceduru novelacije Kriviĉnog zakonikaCrne Gore, brisanjem zatvorske kazne kao vrste sankcije za kriviĉno djelo prijevare(ĉl. 244 KZ) i taksativnim utvrĊenjem radnje izvršenja ovog djela, kao i izmjenekriviĉno-pravne opcije – supstitucije novĉane kazne putem zatvora (ĉl. 39 KZ), kao

protivnim meĊunarodnom kriviĉnom pravu te suprematiji i prvjenstvumeĊunarodnog prava nad domaćim zakonodavstvom (ĉl. 9 Ustava CG).213. Modus operandi novelacijaPraktiĉke implikacije u vezi sa promjenama u našem kriviĉnomzakonodavstvu povodom naznaĉenih tematskih fenomena, mogu se, kada je rijeĉ odejstvu blaţeg zakona, ostvariti: a) putem stavljanja van snage pravosnaţne odluke uodredjenom vremenskom periodu, b) ponavljanjem kriviĉnog postupka i c)proglašenjem nedopuštenim izvršanja pravosnaţne osude u izvršnom postupku.Kada je rijeĉ o novelama u vezi sa kazneno-pravnim aspektima zabrane duţniĉkogropstva i supstitucije (zamjene) novĉane kazne putem kazne zatvora, potrebno jeizriĉito utvrditi za koje radnje u gradjansko pravnim odnosima, pod pretpostavkomispunjenosti svih elemenata bića kriviĉnog djela, se moţe kriviĉno pravo odgovaratiza kazneni delikt prijevare, pri ĉemu za takva djela, nastala u gradjasnko-pravnimodnošajima, shodno medjunardono kriviĉnom pravu, se ne bi mogla propisivatizatvorska kazna, dok bi kod supstitucije novĉane kazne, u izvršnom kriviĉnompostupku, bila brisana mogućnost njenom zamjenom putem zatvorske kazne.Takodje, neophodno je da se u nazivu našeg Kriviĉnog zakonika doda nazivdrţave - Crne Gore, što je osobeno svojstvo svih velikih zakonodavnih kodeksa, apogotovo kriviĉnih, jer svi kriviĉni kodeksi, u nacionalnim pravnim sistemima,sadrţe ime zemlje kako bi se istakao drţavno-pravni suverenitet i nezavisnost tezajednice, kao subjekta medjunarodnog prava.***Literatura: Arandjelović dr D. Nullum crimen sine lege, Branič, 9/1935;Bačić dr F. Krivično pravo, Zagreb 1986.; Blagojević dr B. Tumačenje izuzetaka,Arhiv 5-6/1935; Delibašić dr T. Primena blaţeg zakona, Beograd 1995.; Dolenc drM. Tumač Krivičnog zakonika, Zagreb 1930.; Ţivanović dr T. Osnovni problemikrivičnog prava, Beograd 1930.; Zlatarić dr B. Krivično pravo, Zagreb 1977.; Lukićdr R. Tumačenje prava, Beograd 1961.; Tahović dr J. Komentar Krivičnogzakonika, Beograd 1958.; Frank dr S. Kazneno pravo, Zagreb 1950.; Čubinski dr M.Naučni i praktički komentar Krivičnog zakonika, Beograd 1934.;Izvori: Evropska konvencija o ljudskim pravima, Ustav Crne Gore, Krivičnizakonik CG, Zakonik o krivičnom postupku.

SUDSKA PRAKSA22

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO23

24STANJE JAKE RAZDRAŢENOSTI KAO OSNOVZA OSLOBODJENJE OD KAZNE(Ĉlan 10 stav 3 KZ)Stanje jake razdraţenosti procjenjuje se po objektivnim mjerilima kakose u datoj situaciji ponaša većina ljudi, a ne po subjektivnoj ocjeni samogoptuţenog da li je bez kritiĉkog rasudjivanja i na mah odluĉio da izvršikriviĉno djelo.Iz obrazloţenja:"Ovaj sud nalazi da je ĉinjeniĉno stanje drugostepenog suda ostalo nepotpunoutvrdjeno. Name, drugostepeni sud zakljuĉuje da se optuţeni S. R. u vrijemeizvršenja kriviĉnog djela nalazio u stanju afekta, straha, razdraţljivosti, bijesa jakogintenziteta koji odgovara privremenoj duševnoj poremećenosti, odnosno stanjupatološkog afekta, pri ĉemu sud u svemu prihvata nalaz i mišljenje vještakaneuropsihijatra prof. dr S. M. Medjutim, drugostepeni sud ne utvrdjuje odluĉnuĉinjenicu da li je stanje jake razdraţenosti kod optuţenog rezultat teškog vrijedjanjaod strane oštećenog, s tim što se stanje jake razdraţenosti procjenjuje poobjektivnim mjerilima kako se u datoj situaciji ponaša većina ljudi, a ne posubjektivnoj ocjeni samog optuţenog da li je bez kritiĉkog rasudjivanja i na mahodluĉio da izvrši predmetno kriviĉno djelo.Osnovano se ţalbom drţavnog tuţioca ukazuje da je ĉinjeniĉno stanjedrugostepenog suda pogrešno utvrdjeno. Ovo kod ĉinjenice što drugostepeni sud usvemu prihvata odbranu optuţenog S. R, koja je po stanovištu drugostepenog suda usvemu potkrijepljena iskazom svjedoka Đ. D. Medjutim, sud ne cijeni u dovoljnojmjeri iskaz oštećenog M. R, koji je istakao da je kritiĉne prilike zadobio dvijestrijelne povrede u predjelu natkoljenice lijeve noge i donjeg okrajka palca desnogstopala, što bi ukazivalo da je do ispaljenja oba hica došlo upravo u trenutku kada jeoštećeni M. R. drţao na ruke optuţenog pokušavajući da spusti ruke optuţenog kakobi usmjerio otvor usta cijevi pištolja prema zemlji. U prilog kazivanja oštećenog M.R. stoji nesporna ĉinjenica da je optuţeni S. R, kritiĉne prilike, zadobio dvijepovrede u vidu krvnih podliva koţe podlaktice desne i lijeve ruke, koje povredeprema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke su mogle nastati u trenutkukada je oštećeni uhvatio i drţao za ruke optuţenog. Takodje, za izvodjenje pravilnogzakljuĉka ko je skrivio kritiĉni dogadjaj i kako se isti odigrao trebalo je svestranijeocijeniti iskaz svjedoka R. D, koji je tvrdio da je optuţeni S. R. prilikom prethodnogsusreta sa oštećenim M, u prodavnici kada je došlo do rasprave izmedju njih dvojice,a što je prethodiolo samom dogadjaju, kazao oštećenom M. "Jeba' mi mrtva M. te minećeš platiti", te rijeĉi "Izbušiću te, izrešetaću te", što je u saglasnosti sa iskazomoštećenog, kao i nespornu ĉinjenicu da je optuţeni S. R, nakon zaustavljanja svogputniĉkog vozila, izašao iz vozila i uputio se prema oštećenom koji je takodje namakadamskom putu zaustavio svoje vozilo.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će okloniti navedene povredepostupka na koju je ukazano ovim rješenjem i upotpuniti ĉinjeniĉno stanjesaslušanjem vještaka neuropsihijatra prof. dr M. S. na prednje okolnosti, pa će nakonsvestrane ocjene ţalbe branioca optuţenog S. R. koja je izjavljena protivprvostepene presude i svih spisa predmeta biti u mogućnosti da donese pravilnu izakonitu odluku."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 53/11 od 03.10.2011. godine)25

26NOVĈANA KAZNA(Ĉlan 34 u vezi ĉl. 39 st. 1 KZ)Iskljuĉena je svaka mogućnost izricanja novĉane kazne kao glavne kazne,kada su za kriviĉno djelo kumulativno propisane kazna zatvora i novĉanakazna.***Novĉana kazna, uz izreĉenu uslovnu osudu kao samostalnu kriviĉnusankciju, nije mogla biti glavna, već samo sporedna kazna.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da su niţestepenisudovi u korist optuţenog uĉinili povredu Kriviĉnog zakonika iz ĉl. 34 i ĉl. 39 st. 2time što su optuţenom za kriviĉno djelo utaja poreza i doprinosa iz ĉl. 264 st. 2 uvezi st. 1 Kriviĉnog zakonika, pored uslovne osude izrekli i novĉanu kaznu, kaosporednu kaznu.Za kriviĉno djelo utaja poreza i doprinosa iz ĉl. 264 st. 2 u vezi st. 1Kriviĉnog zakonika ("Sluţbeni list RCG" br. 70/03, 13/4 i 47/06) je propisano da ćese uĉinilac kazniti zatvorom od jedne do šest godina i novĉanom kaznom. Dakle,kumulativno su propisane kazna zatvora i novĉana kazna.U konkretom sluĉaju, niţestepeni sudovi su mogli po zakonu optuţenom zapredmetno kriviĉno djelo izreći uslovnu osudu i novĉanu kaznu, bez obzira što seradi o dvije vrste sankcija, tako da nije iskljuĉena njihova istovremena primjena akoto nalaţe opšta svrha kriviĉnih sankcija. Uslovnom osudom se utvrdjuje kaznazatvora i ona predstavlja glavnu kriviĉnu sankciju, dok je novĉana kazna sporedna iima dopunski znaĉaj radi što potpunijeg ostvarivanja svrhe kriviĉnih sankcija.Za kriviĉno djelo u pitanju, pored novĉane kazne, propisana je kazna zatvorau trajanju od jedne do šest godina. Stoga je, obzirom na propisanu kaznu zatvoraiskljuĉena svaka mogućnost izricanja novĉane kazne kao glavne kazne. Ovo izrazloga što se, saglasno odredbi ĉl. 34 st. 1 Kriviĉnog zakonika, novĉana kaznamoţe izreći kao glavna kazna u tri sluĉaja, i to: kad je za odredjeno kriviĉnodjelo propisana samo ta kazna; kad je alternativno propisan zatvor ili novĉanakazna a sud izreĉe novĉanu kaznu i kad je propisana kazna zatvora ali sudprimjenom odredaba o ublaţavanju kazne (ĉl. 46 st. 1 taĉ. 6 i st. 2) izreĉenovĉanu kaznu.Imajući u vidu prednje niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da uslovnaosuda kojom je utvrdjena kazna zatvora predstavlja glavnu kriviĉnu sankciju, dok senovĉana kazna pojavljuje kao sporedna kazna. Prema tome, nije uĉinjena povredaodredaba iz ĉl. 34 Kriviĉnog zakonika jer novĉana kazna, uz izreĉenu uslovnu osudukao samostalnu kriviĉnu sankciju, nije mogla biti glavna, već samo sporedna kazna.Takodje, niţestepeni sudovi prilikom izricanja visine novĉane kazne nijesuuĉinili povredu odredbe ĉl. 39 st. 2 Kriviĉnog zakonika. Ovo iz razloga što se u

konkretnom sluĉaju novĉana kazna pojavljuje kao sporedna kazna i njena visina seodredjuje primjenom odredbe ĉl. 39 st. 1 Kriviĉnog zakonika u kojoj je propisano danovĉana kazna ne moţe biti manja od dvije stotine eura, a optuţeni je osudjen nanovĉanu kaznu u iznosu od tri stotine eura. U odredbi st. 2 navedenog ĉlanaodredjuje se posebni minimum i posebni maksimum novĉane kazne kada se onaizriĉe kao glavna kazna samo za ona kriviĉna djela kod kojih nije propisan posebniminimum kazne zatvora, tako da se primjenom odredbi o ublaţavanju kazne iz ĉl. 46st.1 taĉ.6 Kriviĉnog zakonika, umjesto kazne zatvora, izriĉe novĉana kazna kaoglavna kazna."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 15/11 od 19.12.2011. godine)27

28KRIVIĈNO DJELO POKUŠAJ UBISTVA(Ĉlan 30 stav 1 KZ RCG u vezi ĉl. 19 KZ SRJ)Kada je optuţeni umišljajno pokušao lišiti ţivota oštećenog na naĉin štoje nakon svadje u njegovom pravcu iz pištolja ispalio tri metka, od kojih su gadva pogodila, nanoseći mu teške tjelesne povrede, ostvarena su sva bitnaobiljeţja bića kriviĉnog djela pokušaj ubistva.Iz obrazloţenja:"Iz ĉinjeniĉnog stanja koje je drugostepeni sud, potpuno i pravilno utvrdio i upobijanoj presudi valjano obrazloţio, nesumnjivo proizilazi da je optuţeni kritiĉnogdana u naselju Polje u Baru, umišljajno pokušao lišiti ţivota oštećenog V. Dj, nanaĉin što je nakon svadje u njegovom pravcu, iz pištolja ispalio tri metka, od kojihsu ga dva pogodila, nanoseći mu teške tjelesne povrede u vidu preloma lijevenadkoljeniĉne kosti i strijelnu povredu desnog koljena.Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda, temelji se na osnovujasnog, odredjenog i uvjerljivog iskaza oštećenog, medicinskoj dokumentaciji zaoštećenog, te nalazima i mišljenjima, sudsko - medicinskog vještaka dr. K. M,vještaka balistiĉara B. B. i vještaka hemijske struke I. A, kojim dokazima jedrugostepeni sud opravdano poklonio vjeru, jer nema razloga koji bi dovodili usumnju njihovu vjerodostojnost.Drugostepeni sud, sa razlogom nije prihvatio tvrdnju optuţenog da jekritiĉnom prilikom, iz pištolja pucao prema zemlji, od sebe odbijajući protivpravnineskrivljeni napad od strane oštećenog, jer je takva odbrana optuţenog,obezvrijedjena objektivnim dokazima - nalazima citiranih vještaka, a uz to odbranaoptuţenog je neuvjerljiva, nelogiĉna i neprihvatljiva, jer je po zakljuĉivanju i ovogsuda, isti oĉigledno pokazao spremnost za obraĉun sa oštećenim, kada je prethodnouzeo pištolj sa sobom i nakon što je oštećeni dovezao njegovog oca, ušao u vozilooštećenog sa kojim je prethodnog dana imao fiziĉki sukob, pa su s toga i ţalbeninavodi u tom pravcu neosnovani i to da je isti prilikom ispaljivanja metaka izpištolja postupao u nuţnoj odbrani.Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje, drugostepeni sud jepravilno primijenio materijalno pravo, kada je optuţenog oglasio krivim zbogkriviĉnog djela pokušaj ubistva iz ĉl. 30 st. 1 KZ RCG u vezi ĉl. 19 KZ SRJ, tako danijesu osnovani ni ţalbeni navodi da je na štetu optuţenog povrijedjen Kriviĉnizakon."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 35/11 od 24.05.2011. godine)

29KRIVIĈNO DJELO TEŠKA TJELESNA POVREDA(Ĉlan 151 stav 1 KZ)Naĉin i mehanizam povredjivanja oštećenog od odluĉnog su znaĉaja zapostojanje kriviĉnog djela teška tjelesna povreda.Iz obrazloţenja:"Ţalba je osnovana.Drugostepeni sud nalazi da djelo za koje je optuţen S. L, nije kriviĉno djelo,jer je uĉinjeno u nuţnoj odbrani.Ovakav zakljuĉak drugostepeni sud temelji na iskazu optuţenog i iskazimasvjedoka M. V, D. L. i Ţ., ĉijim iskazima je sud poklonio punu vjeru, kaomedjusobno saglasnim, nalazeći da je oštećena Lj. M, prva krenula premaoptuţenom dok je isti bjeţao ispred nje i nakon ulaska u njegov stan, u jednommomentu ga je uhvatila rukama za vrat, tako da je ista bila napadaĉ, pa je optuţeni unamjeri da oštećenu sprijeĉi odbijajući istovremeni, neskrivljeni i protivpravninapad, odgurnuo oštećenu koja je udarila glavom o zid, a potom je uhvatio rukamaza kosu i njenom glavom udario u umivaonik u kupatilu, nanoseći joj tešku tjelesnupovredu.Osnovano se ţalbom ukazuje da se presuda temelji na pogrešno i nepravilnoutvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju, a ovo prije svega imajući u vidu da je svjedok Ţ. P.potvrdio da je vidio ošećenu kada se bacila na stepenice i pala na pod, kojomprilikom je niko nije gurao, a nastavila je da udara glavom o ploĉice i zid uzhisteriju, dok je svjedok D. L, inaĉe supruga optuţenog, istakla da je optuţenibraneći se od oštećene, istu uhvatio za kosu i povukao je prema podu, drţeći je takodo dolaska policije, a svjedok M. V. je objasnio što se dogadjalo ispred zgrade i daje oštećena krenula prema optuţenom koji je bjeţeći ušao u ulaz zgrade u kojojstanuje i istoj je za optuţenog rekao da se radi o starom i bolesnom ĉovjeku kojijednom nedjeljno prima infuziju.Optuţeni je u svojoj odbrani naveo da je kritiĉnom prilikom oštećenu samoodgurnuo od sebe, nakon što ga je ista uhvatila rukama za vrat, ali je nije udarao.Po nalaţenju ovog suda i pored datog pismenog nalaza i mišljenja sudskomedicinskogvještaka, utvrdjenje drugostepene presude, temelji se na pogrešno inepravilno utvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju u pogledu naĉina povredjivanja oštećene,zbog ĉega je ovu presudu bilo nuţno ukinuti i predmet vratiti drugostepenom suduna ponovni postupak i odluĉivanje.Radi pravilne ocjene dokaza - iskaza saslušanih svjedoka i pravilnogutvrdjenja ĉinjenica, u ponovnom postupku, drugostepeni sud će saslušati sudskomedicinskogvjetšaka koji će se jasno, odredjeno i decidno izjasniti u pogledu naĉinai mehanizma povredjivanja oštećene Lj. M, pa će nakon svestrane i pravilne ocjene

ţalbenih navoda, drugostepeni sud biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonituodluku."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 57/11 od 14.11.2011. godine)30

31KRIVIĈNO DJELO LAKA TJELESNA POVREDA(Ĉlan 152 st. 1 i 2 KZ)Od pravilnog utvrdjenja odluĉne ĉinjenice kojim sredstvom je nanesenalaka tjelesna povreda oštećenom, zavisi pravna kvalifikacija kriviĉnog djela izĉlana 152 KZ.***Pesnica nije sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teškonaruši u smislu ĉlana 152 stav 2 KZ.Iz obrazloţenja:"Zahtjev je osnovan.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je izrekom prvostepene presude okrivljeni K.V. oglašen krivim da je dana 24.07.2009. godine, oko 03 ĉasa, u mjestu Loznice,opština Bijelo Polje, ispred ugostiteljskog objekta "D. g." vlasništvo H. R, lakotjelesno povrijedio oštećenog J. M, na naĉin što ga je pesnicom udario u predjeluglave - lica, od kojeg udarca je oštećeni pao na betonsku podlogu, sredstvo podobnoda tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, kojom prilikom je oštećeni odudarca i pada zadobio povrede u vidu nagnjeĉno-razderne rane na bradi, nagnjeĉnorazdernerane na donjoj usni veliĉine 1x1cm i preloma mezijalnog ugla gornjegcentralnog sjekutića sa desne strane prve klase, ĉime je uĉinio kriviĉno djelo lakatjelesna povreda iz ĉl. 152 st. 2 u vezi st. 1 Kriviĉnog zakonika.U obrazloţenju prvostepene presude, na strani 8, drugi pasus, sud navodi: "daje okrivljeni kritiĉnom prilikom lako tjelesno povrijedio oštećenog J. M, na naĉin štoga je pesnicom udario u predjelu glave - lica, od kojeg udarca je oštećeni pao nabetonsku podlogu, sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teškonaruši, kojom prilikom je oštećeni od udarca i pada zadobio povrede u vidunagnjeĉno-razderne rane na bradi, nagnjeĉno-razderne rane na donjoj usni veliĉine1x1cm i preloma mezijalnog ugla gornjeg centralnog sjekutića sa desne strane prveklase, pa je okrivljenim, postupajući na naprijed opisani naĉin, u svojim radnjamaostvario elemente kriviĉnog djela stavljenog mu na teret optuţbom, obzirom da jebetonska podloga sredstvo podobno da se tijelo povrijedi ili zdravlje teško naruši".Prednje zakljuĉke prvostepenog suda u svemu je prihvatio i drugostepeni sud.Kriviĉno djelo laka tjelesna povreda iz ĉl. 152 Kriviĉnog zakonika ispoljavase u dva oblika, kao obiĉna laka tjelesna povreda (stav 1) i opasna laka tjelesnapovreda (stav 2). Obiĉna laka tjelesna povreda sastoji se u nanošenju lake tjelesnepovrede ili u lakom narušavanju zdravlja, dok opasna laka tjelesna povreda iz stava2 ima sva obiljeţja kao i obiĉna laka tjelesna povreda i od nje se razlikuje samo posredstvu kojim se tijelo povredjuje, odnosno zdravlje narušava. Dakle, to je lakatjelesna povreda nanešena oruţjem, opasnim orudjem ili drugim sredstvom

podobnim da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, za koju povredu je bitnosredstvo kojim se nanosi.U konkretnom sluĉaju iz izreke i obrazloţenja prvostepene presude ne moţese zakljuĉiti da li je okrivljeni stisnutom pesnicom nanio oštećenom laku tjelesnupovredu, što bi predstavljalo osnovni oblik kriviĉnog djela laka tjelesna, povreda izĉl. 152 st. 1 ili je ta povreda nanesena udarom dijelom betonske podloge, koja bipredstavljala sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi i u tom sluĉaju bi se radilo oteţem obliku kriviĉnog djela laka tjelesna povreda iz ĉl. 152 st. 2 u vezi st. 1Kriviĉnog zakonika.Kako se pojavila znatna sumnja u pogledu sredstva nanošenja lake tjelesnepovrede oštećenom, a od pravilnog utvrdjenja te odluĉne ĉinjenice zavisi i pravilnaprimjena Kriviĉnog zakonika, to je presudama niţestepenih sudova povrijedjenKriviĉni zakonik na štetu okrivljenog. Stoga je valjalo ukinuti presude niţestepenihsudova i predmet vratiti prvostepenom sudu da utvrdi odluĉnu ĉinjenicu kojim jesredstvom nanesena laka tjelesna povreda oštećenom."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 138/11 od 22.11.2011. godine)32

33KRIVIĈNO DJELO SILOVANJE U POKUŠAJU(Ĉlan 204 stav 1 u vezi ĉl. 20 KZ)Kada je optuţeni upotrebom sile i prijetnje pokušao prinuditi na obljubuoštećenu, izvršeno je kriviĉno djelo silovanje u pokušaju.Iz obrazloţenja:"Nakon cjelovite i pravilne ocjene odbrane optuţenog i izvedenih dokaza napretresu, drugostepeni sud je nesumnjivo utvrdio da je optuţeni kritiĉne noćiupotrebom sile i prijetnje pokušao prinuditi na obljubu oštećenu V. D, na naĉin kakoje to opisano u izreci drugostepene presude.Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda temelji se na osnovu iskazasvjedoka-oštećene V. D, kojem je drugostepeni sud opravdano poklonio vjeru, jernema razloga koji bi dovodili u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza, a potvrdjen jemedicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka dr. K. N. u pogledupovreda koje je oštećena tom prilikom zadobila i iskazom svjedoka K. V. u pogleduponašanja oštećene nakon dogadjaja i pritisaka koji su vršeni prema njoj odnepoznatih lica kako bi promijenila iskaz dat u istrazi.Odbranu optuţenog da kritiĉne noći nije pokušao prinuditi na obljubuoštećenu V. D. već da je odnos sa istom ţelio imati na dobrovoljnoj osnovi,drugostepeni sud s razlogom nije prihvatio budući da je takva odbrana optuţenogopovrgnuta izvedenim dokazima. Prije svega, oštećena V. D. se odredjeno izjasnilada je optuţeni kritiĉne noći oko 05,00 ĉasova svojim vozilom marke "G." mimonjene volje odvezao u pravcu Tuzi na makadamsko proširenje blizu stoĉne pijacegdje u blizini nema objekata. Nakon toga, od iste je traţio da ga poljubi, što je onaodbila, govoreći mu da ima momka. I pored toga, optuţeni je oborio svoje i njenosjedište, skinuo sa sebe jaknu, pokušao da joj otvori rajferšlus na farmerkama i skinejaknu, ĉemu se ona opirala, gurajući ga od sebe, nakon ĉega joj je rekao: "ti znaš štoja hoću od tebe, ne ţelim da se zamaram više sa tobom, bolje da to završiš milom pada te vodim kući nego da te negdje odvedem i to završim na silu, da te prebijem iostavim golu". Da bi sprijeĉila optuţenog u svojoj namjeri rekla mu je da će biti svekako on kaţe samo da joj da telefon da se javi majci, što je on i uĉinio. Izašla je izvozila i pozvala majku, ali joj se ista nije javila, pa je telefonom pozvala druga N. B.Medjutim, ni on se nije javio na telefon pa se vratila u vozilo. U medjuvremenu natelefon se javio N, pa je optuţenom rekla da je zove brat i krenula da izadje izvozila, u ĉemu je optuţeni spreĉavao, vukući je za duksericu i ruku u kojoj je drţalatelefon, ali je i pored toga uspjela izaći iz vozila. U razgovoru sa N. rekla mu je gdjese nalazi i da joj optuţeni ţeli nauditi, jer hoće nešto loše da joj napravi, što jeoptuţeni ĉuo i oteo telefon, a potom je sa istim udario u predjelu ĉela, nastavljajućida je udara šakama po glavi i zavrće ruku. Uspjela je nekako da se otrgne i pobjegnemagistralnim putem u pravcu vinograda "P.", gdje se sakrila. Optuţeni je zatim ušaou vozilo i pomoću svjetala pokušao da je pronadje ali u tome nije uspio. Dolaskom

kući obavijestila je majku i policiju o dogadjaju. Nakon pokrenutog postupkapresretali su je neki momci koji su od nje traţili da promijeni iskaz dat istraţnomsudiji, ali i pored toga svoj iskaz nije promijenila. Na osnovu medicinskedokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. K. N. utvrdjeno je da je oštećenakritiĉnom prilikom zadobila laku tjelesnu povredu u vidu otekline u lijevoj poloviniĉeonog predjela i da je ta povreda mogla nastati na naĉin i sredstvom kako je to usvom iskazu predstavila oštećena. Konaĉno, svjedok K. V. je posvjedoĉila da jeoštećena nakon dogadjaja bila usplahirana i da je prekorela zašto joj se kritiĉne noćinije javila na telefon, te da su oštećenu nakon date izjave kod istraţnog sudijepresretali neki momci, traţeći od iste da promijeni svoj iskaz, o ĉemu je obavijestilaCentar bezbjednosti u Podgorici, što sve ukazuje na istinitost iskaza oštećene, aneosnovanost odbrane optuţenog, o ĉemu su u pobijanoj presudi dati dovoljni iuvjerljivi razlozi koje u svemu prihvata i ovaj sud, pa su stoga i ţalbeni navodibranioca optuţenog u tom pravcu neosnovani.Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje drugostepeni sud jepravilno primijenio Kriviĉni zakonik kada je radnju optuţenog, opisanu u izrecidrugostepene presude, pravno kvalifikovao kao kriviĉno djelo silovanje u pokušajuiz ĉl. 204 st. 1 u vez ĉl. 20 Kriviĉnog zakonika, tako da nije osnovan ţalbeni navodda je pobijanom presudom povrijedjen Kriviĉni zakonik na štetu optuţenog."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 43/11 od 27.06.2011. godine)34

35KRIVIĈNO DJELO PRONEVJERA(Ĉlan 217 stav 1 KZ RCG)Nije dokazano da je optuţena prisvojila 20 novĉanica u apoenima od po50 € od novca koji je trebalo uplatiti na ime pazara, u sluĉaju kad u banci nijeradjena specifikacija novca koji je prenijet kao poĉetni saldo tog dana, tako dase popisom nije moglo utvrditi da li je utvrdjeni manjak posljedicanedostajućih 20 novĉanica u apoenima od 50 €, koji po tvrdnji blagajnice nijepredala optuţena ili je rezultat prisvajanja novca iz blagajne od straneblagajnice.Iz obrazloţenja:"Optuţenoj je optuţnicom stavljeno na teret da je dana 31.12.2003. godinekao odgovorno lice - prodavac u preduzeću E. u Podgorici, u namjeri da sebi pribaviprotivpravnu imovinsku korist prisvojila novac koji joj je bio povjeren na radu, nanaĉin, što je od novca-dnevnog pazara od 30.12.2003. godine u iznosu od 7.787,30eura, koji je trebala predati na šalter C. b. C. G. - F. P, prisvojila 20 novĉanica uapoenima od po 50,00 eura, u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, u kom iznosu jepribavila sebi protivpravnu imovinsku korist, ĉime je izvršila kriviĉno djelopronevjera iz ĉl. 217 st. 1 KZ RCG.Optuţena se tokom postupka branila da je novac od pazara iz prethodnog dana- 30.12.2003. godine prebrojala više puta sa šeficom P. S, zatim saĉinilaspecifikaciju novĉanica i popunila uplatnicu a potom sve predala blagajnici ZOP-aĈ. V. Nakon prijema i brojanja novca, blagajnica je obavijestila da po specifikacijinedostaje 20 novĉanica u apoenima od po 50,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura, što jenju zaĉudilo s obzirom da su ona i šefica prije toga prebrojale novac više puta, pa jeo tome odmah telefonom obavijestila P. S. Istovremeno od blagajnice je zatraţila dablokira blagajnu i obavijestila policiju. Medjutim, blagajnica je i nakon toganastavila da prima uplate gradjana sve do dolaska policije, kada je od straneKomisije ZOP-a izvršen popis blagajne. Popisom je konstatovano da seknjigovodstveno i stvarno stanje blagajne razlikuje za iznos od 1.007,41 eura. Naosnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke B. B. utvrdjen je manjak ublagajni u iznosu od 959,36 eura. Kako nije radjena specifikacija novca koji jeprenijet kao poĉetni saldo od 30.12.2003. godine, to se na osnovu knjigovodstvenogstanja i stanja zateĉenog novca u blagajni utvrdjenog popisom nije moglo utvrditi dali je utvrdjeni manjak posledica nedostajućih 20 novĉanica u apoenima od po 50,00eura, koje po tvrdnji blagajnice nije predala optuţena ili je rezultat prisvajanja novcaiz blagajne od strane blagajnice.Kod tih ĉinjenica, pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da nije dokazanoda je optuţena prisvojila 20 novĉanica u apoenima od po 50,00 eura od novca koji jetrabalo uplatiti na ime pazara ostvarenog 30.12.2003.godine, pa je sledstvenotakvom utvrdjenju i pravilno oslobodio od optuţbe na osnovu ĉl. 373 taĉ. 2 ZKP

(ranije ĉlan 363 taĉ. 3 ZKP), o ĉemu su u pobijanoj presudi dati dovoljni i valjanirazlozi, koje u svemu prihvata i ovaj sud, pa su stoga i ţalbeni navodi u tom pravcuneosnovani."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 69/11 od 05.12.2011. godine)36

37KRIVIĈNO DJELO KRADJA(Ĉlan 239 stav 1 KZ)Okrivljeni koji su uĉestvovali u utovaru oduzetih stvari ne mogu sesmatrati izvršiocima kriviĉnog djela kradja ako izmedju njih i osudjenog nijepostojao prethodni dogovor oko oduzimanja predmetnih stvari, niti su sesaglasili sa preduzetim radnjama osudjenog.Iz obrazloţenja:"Nakon potpune i pravilne ocjene odbrana okrivljenih T. P, S. G. i S. G. iizvedenih dokaza na pretresu viši sud je pravilno utvrdio da nije dokazano da suokrivljeni S. G. i S. G. izvršili kriviĉno djelo kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnogzakonika.Na osnovu iskaza okrivljenog T. P, koji priznaje da je sam bez iĉije pomoćikritiĉnog dana 25./26.05.2007. godine ispred kruga crpne stanice hotela "P." u Budviu vrijeme kada objekat nije imao fiziĉko obezbjedjenje oduzeo ĉetiri ţeljezne ogradeod prohroma sa ĉetiri ţeljezne stope i namotaj bakarne ţice, vlasništvo oštećenog JP"V. i k." Budva, koje predmete je prodao okrivljenim S. G. i S. G, koji se baveotkupom sekundarnih sirovina, pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da nijedokazano da su okrivljeni S. G. i S. G. preduzeli radnju izvršenja predmetnogkriviĉnog djela. Ovo i kod ĉinjenice što je okrivljeni S. G. sa svojom suprugom G.došao na poziv okrivljenog T. P. i sa njim se pogadjao oko kupovine predmeta kojeje sjutradan prodao okrivljenoj J. V. sa kojom je duţe vrijeme saradjivao i koja sebavi otkupom sekundarnih sirovina i ima registrovano preduzeće. To što suokrivljeni S. uĉestvovali u utovaru oduzetih stvari nije od znaĉaja za izvodjenjedrugaĉijeg zakljuĉka a ovo kod nesporne ĉinjenice da izmedju okrivljenih S. G. i G.i okrivljenog T. P. nije postojao bilo kakav prethodni dogovor oko oduzimanjapredmetnih stvari, a takav dogovor nije postojao ni u vrijeme preduzimanja radnji odstrane optuţenog T. P. niti su se okrivljeni S. saglasili sa njegovim radnjama, budućida je okrivljeni T. P. tvrdio da su to njegove stvari, koje je namjeravao da prodadrugim licima. Prema tome, neosnovano se ţalbom drţavnog tuţioca ukazuje da jedrugostepeni sud pogrešno utvrdio ĉinjeniĉno stanje kada je prihvatio kao istinitiskaz okrivljenog T. P.I po ocjeni ovog suda, drugostepeni sud je izveo pravilan zakljuĉak daizvedenim dokazima nije dokazano da su okrivljeni S. G. i S. G. izvršili kriviĉnodjelo kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnog zakonika, pa ih je sledstveno takvomutvrdjenju pravilno oslobodio od optuţbe, o ĉemu su u pobijanoj presudi dati jasni ivaljani razlozi koje u svemu prihvata i ovaj sud."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 58/11 od 17.10.2011. godine)

38KRIVIĈNO DJELO KRADJA(Ĉlan 239 stav 1 KZ)Izvršeno je kriviĉno djelo kradje iz ĉlana 239 stav 1 KZ ako je okrivljeniprotivpravno oduzeo i prisvojio elektriĉnu energiju u namjeri da njenimprisvajanjem sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist.Iz obrazloţenja:"Nesumnjivo proizilazi da je okrivljeni R. B, u periodu od 17.07.2005.godine, do 17.10.2005. godine, u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribaviprotivpravnu imovinsku korist veću od 150,00 eura, protivpravno oduzeo i prisvojioelektriĉnu energiju, vlasništvo oštećene E. CG AD N. - E. C. Ovo na naĉin što je upodrumskim prostorijama stambene zgrade locirane u naselje "Gipos" 5/1/3 u C, naelektriĉnom brojilu marke "Iskra" br. 4281468, skinuo poklopac i raskaĉio trećinaponski most, tako da se utrošena elektriĉna energija nije mogla registrovati nanavedenom elektriĉnom brojilu.Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda, temelji se na osnovujasnih, odredjenih i uvjerljivih iskaza svjedoka S. B, inaĉe komšije okrivljenog, kao isvjedoka V. M, I. M. i R. P, koji su postupali vršeći svoju sluţbenu duţnost, kada sukao ovlašćeni radnici E. C, vršili kontrolu predmetnog mjernog mjesta - elektriĉnogbrojila, te objektivnih dokaza - zapisnika o kontroli mjernog mjesta od 17.10.2005.godine, saĉinjenog na licu mjesta prilikom kontrole elektriĉnog brojila okrivljenogkao potrošaĉa, kao i nalaza i mišljenja vještaka elektro struke M. B, jer nasuprotţalbenim navodima, nema objektiviziranih razloga koji bi dovodili u sumnju njihovuvjerodostojost.Drugostepeni sud, sa razlogom nije prihvatio tvrdnje okrivljenog, da nijeprotivpravno oduzeo i prisvojio elektriĉnu energiju, te da ne zna ko je oštetionjegovo brojilo i da su mu to napakovali radnici distribucije sa kojima je imao sukobi da je kljuĉeve od ormara u kojem su bila elektriĉna brojila, imao komšija S. B, jerje ovakva odbrana okrivljenog u svemu obezvrijedjena izvedenim dokazima, pa su stoga i neosnovani ţalbeni navodi u tom pravcu.Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje, drugostepeni sud jepravilno primijenio materijalno pravo, kada je okrivljenog oglasio krivim, zbogkriviĉnog djela kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnog zakonika, tako da nijesu osnovani niţalbeni navodi da je na štetu okrivljenog povrijedjen Kriviĉni zakonik."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 65/11 od 13.10.2011. godine)

40KRIVIĈNO DJELO TEŠKO DJELO PROTIVBEZBJEDNOSTI JAVNOG SAOBRAĆAJA(Ĉlan 348 stav 4 u vezi ĉl. 339 st. 3 u vezi st. 1 KZ)Utvrdjenje ĉinjenice da li je brzina kretanja autobusa od 55 km/h unoćnim uslovima voţnje bila upodobljena dubini vidnog polja oborenih svjetalai mogućnosti uoĉavanja pješaka na kolovozu, a posebno da li bi optuţeni udatoj situaciji reagovanjem na koĉioni sistem mogao da zaustavi autobus prijezahvata pješaka, koji prema stanju iz spisa predmeta nije iznenada stupio nakolovoz već se duţe zadrţavao na kolovozu je od odluĉnog znaĉaja zapostojanje kriviĉnog djela iz ĉlana 348 stav 4 u vezi ĉl. 339 st. 3 u vezi st. 1 KZ.Iz obrazloţenja:"Drugostepeni sud, nakon odrţanog pretresa nalazi da je do saobraćajnenezgode došlo iskljuĉivo usljed propusta pješaka sada pok. L. V, koji se kritiĉneprilike nije kretao uz lijevu ivicu kolovoza u pravcu kretanja, već se kretao desnomivicom kolovoza i to na udaljenosti od 1,1 do 1,5 m na javnom putu, pri tomepraveći nagle promjene pravca kretanja i ne obraćajući paţnju na vozila. Pri tom,drugostepeni sud zakljuĉuje da optuţeni u noćnim uslovima saobraćaja nije mogaoda predvidi takvo iznenadno i opasno kretanje pješaka niti je bio duţan da oĉekujeda će se pješak tako nepropisno kretati njegovom kolovoznom trakom. Osim toga,drugostepeni sud zakljuĉuje da se ne moţe odrediti taĉno kretanje pješakaneposredno prije zahvata od strane autobusa.Prednji zakljuĉci drugostepenog suda su nejasni i kao takvi su u suprotnosti sasadrţinom izvedenih dokaza. Naime, iz iskaza optuţenog A. B. proizilazi da jekritiĉne prilike upravljajući autobusom marke "Z. m." iz pravca Podgorice premaPetrovcu, u naselju Zelenika, primijetio pješaka na sredini kolovozne trake kojom sekretao i to na otprilike jedan metar prije samog mjesta kontakta. Optuţeni je naveoda ne zna odkuda se pješak tu stvorio, a da je u cilju izbjegavanja kontakta sapješakom preduzeo radnju skretanja ulijevo, prelazeći na kolovoznu traku koja jenamijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Optuţeni je kazao da je dokontakta došlo na naĉin što je prednjim desnim dijelom autobusa zahvatio pješaka upredjelu glave. Po zapaţanju optuţenog pješak se kretao u istom smjeru u kojem sekretao autobus.Nadalje, iz obdukcionog zapisnika vještaka medicinske struke dr Š. M. iizjašnjenja ovog vještaka sa glavnog pretresa pred prvostepenim sudom dana11.10.2004.godine, proizilazi da je primarni kontakt izmedju autobusa i tijela pok.L. V. ostvaren u predjelu zadnjeg dijela tijela u visini vrha lijevog sjedalnog predjelai da se oštećeni u momentu kontakta nalazio u stojećem poloţaju. Kod prednjegizjašnjenja vještaka medicinske struke, a cijeneći i iskaz svjedoka V. R, koji jetvrdio da je prethodno zapazio pješaka koji se u kretanju koristio desnom stranomkolovoza za smjer prema Petrovcu i da je ovaj svjedok iz svog putniĉkog vozila

upozorio pješaka da se skloni sa kolovoza, na što je pješak samo mahao rukama, ada se tom prilikom nije ni okrenuo, jasno proizilazi da se pješak duţe zadrţavao nakolovozu i da njegovo prisustvo nije predstavljalo iznenadnu prepreku koju optuţeniu datim uslovima nije mogao da predvidi. Ovo tim prije što se predmetnasaobraćajna nezgoda dogodila oko 17,30 ĉasova na dijelu magistralnog puta kojegravitira naselju Zelenika.Takodje, zakljuĉivanje drugostepenog suda da optuţeni pri brzini kretanjaautobusa od 55 km/h nije mogao izbjeći nastalu nezgodu za sluĉaj da se pješakkretao ukoso od desne ivice kolovoza do mjesta kontakta, nema oslonca u izvedenimdokazima. Ovakav zakljuĉak suda u pogledu kretanja pješaka neposredno prijenastale saobraćajne nezgode je u suprotnosti sa stanjen iz spisa predmeta, a posebnosa izjašnjenjem vještaka medicinske struke dr Š. M, da je pješak sada pok. L. V. umomentu zahvata ledjima bio okrenut prema nailazećem autobusu.Osim toga, ĉinjeniĉno stanje ostalo je nepotpuno utvrdjeno. Ovo iz razloga štose vještaci saobraćajne struke dipl. ing Ĉ. G. i predstavnik Komisije vještakaMašinskog fakulteta dipl. ing B. M, koji su se usaglasili u pogledu brzine kretanjaautobusa, nijesu izjasnili da li je brzina kretanja autobusa od 55 km/h u noćnimuslovima voţnje bila upodobljena dubini vidnog polja oborenih svijetala imogućnosti uoĉavanja pješaka na kolovozu, a posebno na okolnosti da li je optuţeniu datoj situaciji reagovanjem na koĉioni sistem mogao da zaustavi autobus prijezahvata pješaka, koji prema stanju iz spisa predmeta nije iznenada stupio na kolovozveć se duţe zadrţavao na kolovozu, kako to proizilazi iz iskaza svjedoka V. R.Pravilno utvrdjenje navedenih ĉinjenica je od znaĉaja za izvodjenje zakljuĉka da li jebrzina kretanja autobusa od 55 km/h u noćnim uslovima na neosvijetljenom dijeluputa bila upodobljena oborenim svijetlima, a samim tim da li je postojala mogućnostvozaĉa autobusa da blagovremeno uoĉi prisustvo pješaka na kolovozu i preduzmeadekvatne radnje u cilju njegovog izbjegavanja."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 66/11 od 21.11.2011. godine)41

42KRIVIĈNO DJELO TRGOVINA LJUDIMA(Ĉlan 444 stav 6 u vezi st. 1 KZ)Optuţeni su kao saizvršioci izvršili kriviĉno djelo trgovina ljudima kadasu po prethodnom dogovoru, koristeći poznanstvo sa oštećenom, istu prevezli izSrbije u Crnu Goru u cilju vršenja prostitucije i oduzeli joj liĉne isprave.Iz obrazloţenja:"Nakon pravilne i potpune ocjene odbrana optuţenih L. M, P. Đ. i Ĉ. Z. iizvedenih dokaza na pretresu, drugostepeni sud je sa sigurnošću utvrdio da suoptuţeni Ĉ. Z. i P. Đ. dana 16.11.2004.godine po dogovoru sa optuţenim L. M,oštećenu N. M. doveli u Roţaje da bi se bavila prostitucijom u motelu "C. G"vlasništvo optuţenog L. M. Optuţeni Ĉ. Z. je koristeći poznanstvo sa oštećenom N.M. iz Poţege, istu nagovorio da podju na piće u Ĉaĉak, odakle je sa optuţenim P. Đ.prevezao putniĉkim vozilom marke "Opel" vlasništvo optuţenog P. Đ. i usput jojoduzeli liĉnu kartu. Po dolasku u Roţaje dana 17.11.2004.godine u jutarnjim satima,optuţeni Ĉ. Z. je saopštio oštećenoj da će se u Roţajama baviti prostitucijom, da suje zbog toga doveli i njenu liĉnu kartu predali optuţenom L. M. koji je u ciljuograniĉavanja slobode oštećenoj, zadrţao liĉnu kartu do saznanja da je o tomdogadjaju obaviještena policija.Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda temelji se na jasnom,logiĉnom i ubjedljivom kazivanju oštećene N. M. iz prethodnog postupka, koje je usvemu potvrdjeno sa kazivanjima svjedoka K. M, L. S, Lj. A, N. R. i N. R, tenalazom vještaka psihijatra M. Lj. i sadrţinom izvještaja MUP-a RCG - Stanicepolicije za pograniĉne poslove u Beranama br.03/12331 od 23.11.2004.godine ipotvrde MUP-a Srbije - Odjeljenja u Poţegi TU.br.374/05 od 17.03.2005.godine.Nasuprot navodima ţalbi branilaca optuţenih, drugostepeni sud je u pobijanojpresudi dao sasvim jasne i ubjedljive razloge zbog ĉega prihvata kao istinitokazivanje oštećene N. M, pri ĉemu pravilno zakljuĉuje da razlike u njenom iskazu naglavnom pretresu nijesu od takvog znaĉaja da bi dovele u sumnju vjerodostojnostiskaza oštećene. Naime, oštećena se sasvim jasno i odredjeno izjasnila u pogledusvih okolnosti kritiĉnog dogadjaja pri ĉemu je detaljno objasnila da je protivnonjenoj volji putniĉkim vozilom marke "Opel" vlasništvo optuţenog P. Đ, kojim jeupravljao optuţeni Ĉ. Z. dovedena u Roţaje i da je po dolasku u Roţaje njojoptuţeni Ĉ. kazao da će pored poslova konobarice da radi i poslove "kurve" zaodredjene novĉane iznose, te da su u toku voţnje od Poţege do Roţaja od njeoduzeli liĉnu kartu. Dolaskom u kuću optuţenog L. M, optuţeni Ĉ. i P. suoptuţenom L. M. predali liĉnu kartu oštećene da bi potom optuţeni L. M. oštećenuodveo u svoj objekat "M." u kome je trebalo da saĉeka izvjesnog "T.". Oštećena jeuspjela da neopaţeno napusti objekat "M." i da se uputi prema benzinskoj pumpi uRoţajama gdje je od svjedoka K. M, L. S. i Lj. A. zatraţila pomoć da bi joj dalimobilni telefon da se javi svojim roditeljima u Poţegi. Nakon saznanja da seoštećena nalazi na benzinskoj pumpi, optuţeni L. M. je oštećenoj vratio liĉnu kartu i

istu odveo vozilom do Bijelog Polja. Sve ove ĉinjenice jasno ukazuju da je izmedjuoptuţenih postojao prethodni dogovor u izvršenju predmetnog kriviĉnog djela, pa seneosnovano ţalbama njihovih branilaca ukazuje da je ĉinjeniĉno stanjedrugostepenog suda pogrešno utvrdjeno time što je sud prihvatio kazivanje oštećeneN. M.Kod prednjih ĉinjenica, a imajući u vidu kazivanje N. R. i N. R, roditeljaoštećene, da oštećena nikada nije odlazila od kuće na vrijeme duţe od sat vremena ada se njima prethodno ne javi, a da se kritiĉne veĉeri po izlasku u grad nije vratila uuobiĉajeno vrijeme, zbog ĉega su prijavili njen nestanak policiji u Poţegi, te da seoštećena sjutradan u popodnevnim satima javila sa nepoznatog broja sa benzinskepumpe u Roţajama, kao i izjašnjenje vještaka psihijatra M. L. da oštećena ne bolujeni od jednog duševnog oboljenja, niti pokazuje znake duševne poremećenosti, da jeu stanju da reprodukuje skorašnje ili dalje dogadjaje i da svjesno upravlja svojimpostupcima, neosnovano se ţalbama branilaca optuţenih ukazuje da je oštećenaimala bilo kakvog razloga da neosnovano tereti optuţene, a posebno da se radi oosobi koja je psihiĉki rastrojena i nestabilna i da se na njenom iskazu ne moţetemeljiti sudska odluka.Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje, drugostepeni sud jepravilno primijenio Kriviĉni zakonik kada je optuţene L. M, P. Đ. i Ĉ. Z. oglasiokrivim da su kao saizvršioci izvršili kriviĉno djelo trgovina ljudima iz ĉl.444 st.6 uvezi st.1 Kriviĉnog zakonika, pa su i u ovom dijelu neosnovane ţalbe branilacaoptuţenih da je na štetu optuţenih povrijedjen Kriviĉni zakonik."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 27/11 od 24.05.2011. godine)43

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO44

45USLOVI ZA AMNESTIJU OSUDJENIH LICA(Ĉlan 2 stav 1 taĉka 2 Zakona o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djelapropisanih zakonima RCG)Stekli su se zakonski uslovi za primjenu amnestije ako je osudjeni stupiona izdrţavanje kazne zatvora prije stupanja na snagu Zakona o amnestiji licaosudjenih za kriviĉna djela propisana zakonima RCG ("Sl. list RCG", br.48/06), bez obzira što je protiv istog bila raspisana potjernica.Iz obrazloţenja:"Rješenjem Osnovnog suda u Nikšiću Kv.br.8/07 od 03.02.2007.godine, nijepovrijedjen Zakon o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djela propisana zakonimaRepublike Crne Gore - ĉl.2 st.1 taĉ.2 ("Sl.list RCG" br.48/06).Ĉlanom 2 st.1 taĉ.2 Zakona o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djelapropisana zakonima Republike Crne Gore, je propisano da se amnestija ne odnosi nalica protiv kojih je na dan stupanja na snagu ovog zakona naredjeno izdavanjepotjernice zbog nejavljanja na izdrţavanje kazne zatvora ili zbog bjekstva saizdrţavanja kazne zatvora.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je za osudjenim A. N, naredbompredsjednika Osnovnog suda u Nikšiću Iks.br.96/98 od 10.07.1998.godine,naredjeno izdavanje potjernice i 28.07.2006.godine iz ekstradicionog pritvoraosudjeni je priveden na izdrţavanje kazne zatvora po pravosnaţnoj presudi Višegsuda u Podgorici K.br.53/96 od 11.06.1996.godine tj.prije stupanja na snagunavedenog Zakona - 05.08.2006.godine.Imajući u vidu da je osudjeni, izdrţavanje kazne zatvora po navedenojpresudi, zapoĉeo 28.07.2006.godine tj. prije 05.08.2006.godine, kada je stupio nasnagu Zakon o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djela propisana zakonimaRepublike Crne Gore, Osnovni sud u Nikšiću je pravilno primijenio materijalnopravo, kada je našao da su ispunjeni uslovi iz ĉl.1 navedenog zakona za amnestijuosudjenog po naznaĉenoj presudi.Pravilnim tumaĉenjem ĉl.2 st.1 taĉ.2 Zakona o amnestiji lica osudjenih zakriviĉna djela propisana zakonima Republike Crne Gore, osudjeni ne bi imao pravona amnestiju, jedino u sluĉaju da do stupanja na snagu ovog zakona, nakon naredbeza izdavanje potjernice, nije stupio na izdrţavanje kazne zatvora.Medjutim, kako je osudjeni A. N, dana 28.07.2006.godine iz ekstradicionogpritvora, priveden na izdrţavanje kazne zatvora u Zavod za izvršenje kriviĉnihsankcija Podgorica, prije stupanja na snagu Zakona o amnestiji lica osudjenih zakriviĉna djela propisana zakonima Republike Crne Gore, bez obzira što je prethodnobila raspisana potjernica, to su se po nalaţenju ovog suda, bili stekli zakonski usloviza amnestiju po navedenoj presudi."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 11/11 od 05.07.2011. godine)

46DELEGACIJA MJESNE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 34 stav 1 ZKP)Okolnost da je okrivljeni savjetnik u osnovnom sudu opravdavadelegaciju drugog stvarnog nadleţnog suda.Iz obrazloţenja:"Vrhovni sud Crne Gore je razmatrao spise ovog predmeta i navode izpodnijetog predloga, pa je našao:Predlog je osnovan.Odredbom ĉl.34 st.1 ZKP, je pored ostalog predvidjeno da se za vodjenjekriviĉnog postupka moţe odrediti drugi stvarno nadleţan sud, ako za to postojedrugi vaţni razlozi.Okolnost da je okrivljeni B. I. savjetnik u Osnovnom sudu u Danilovgradu,predstavlja vaţan razlog zbog ĉega je bilo opravdano odrediti da u ovom predmetuumjesto Osnovnog suda u Danilovgradu postupa drugi stvarno nadleţan sud, i toOsnovni sud u Podgorici."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 93/11 od 24.11.2011. godine)

47OSNOVANOST PREDLOGA ZA PRENOŠENJE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 34 stav 1 ZKP)Okolnost što optuţeni i ĉetiri predloţena svjedoka imaju prebivalište napodruĉju Osnovnog suda Nikšić ukazuje da će se postupak oĉigledno lakšesprovesti pred tim sudom.Iz obrazloţenja:"Po razmatranju spisa predmeta i predloga za prenošenje mjesne nadleţnosti,ovaj sud je našao:Predlog je osnovan.Kako optuţeni i ĉetiri svjedoka predloţena optuţnicom, koja je stupila napravnu snagu, imaju prebivalište na podruĉju Osnovnog suda u Nikšiću, a pismenidokazi koje treba izvesti na glavnom pretresu se nalaze u spisima predmeta, to jeoĉigledno da će se lakše sprovesti postupak pred Osnovnim sudom u Nikšiću, negopred Osnovnim sudom u Baru, pa je na osnovu ĉl.34 st.1 ZKP, odluĉeno kao u izreciovog rješenja."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 96/11 od 22.12.2011. godine)

48NEDOZVOLJENOST PREDLOGAZA PRENOŠENJE MJESNE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 34 stav 1 ZKP)Predlog za prenošenje mjesne nadleţnosti, podnijet od stranepunomoćnika oštećenog, kao tuţioca, je nedozvoljen.Iz obrazloţenja:"Odredbom ĉl.34 st.1 ZKP, je predvidjeno, da sud odredjen zakonom moţe zavodjenje postupka odrediti drugi stvarno nadleţan sud na svom podruĉju, ako jeoĉigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako postoje drugi vaţni razlozi,dok je u stavu 2 navedeno da rješenje u smislu stava 1 ovog ĉlana sud moţe donijetina predlog istraţnog sudije, sudije pojedinca ili predsjednika vijeća ili na predlognadleţnog drţavnog tuţioca.Kako je predlog za prenošenje mjesne nadleţnosti, podnijet od stranepunomoćnika oštećenog kao tuţioca, a isti na to nije ovlašćen u smislu ĉl.34 st.2ZKP, to je predlog valjalo odbaciti kao nedozvoljen."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 61/11 od 09.06.2011. godine)

49SLOBODNA OCJENA DOKAZA(Ĉlan 18 u vezi sa ĉl. 376 stav 1 taĉka 10 ZKP)Stvar je slobodne ocjene suda koje dokaze će izvesti na glavnom pretresu,te time što nijesu prihvaćeni dokazni predlozi odbrane u pogledu saslušanjaodredjenog broja svjedoka nije povrijedjeno pravo osudjenog na odbranu.Iz obrazloţenja:"Isto tako, neosnovano se u zahtjevu osudjenog navodi da je povrijedjenopravo osudjenog na odbranu time što niţestepeni sudovi nijesu prihvatili dokaznepredloge odbrane u pogledu saslušanja odredjenog broja svjedoka. Ovo sa razlogašto je optuţenom omogućeno da na glavnom pretresu iznese sve ĉinjenice i dokazekoji mu idu u korist, te da se izjasni i na one dokaze koji ga terete, a stvar jeslobodne ocjene suda koje će dokaze izvesti na glavnom pretresu radi pravilnog ipotpunog ĉinjeniĉnog utvrdjenja. Osim toga, sud je slobodan u ocjeni prihvatljivostiizvedenih dokaza na glavnom pretresu, pa samim tim što je prihvatio kao istinitakazivanja svjedoka P. N. i C. M, ne znaĉi da se radi o pravno nevaljanim dokazima ida je time uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.376 st.1 taĉ.10ZKP, kako se to neosnovano ukazuje u zahtjevu osudjenog za ispitivanje zakonitostipravosnaţne presude."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 105/11 od 19.09.2011. godine)

50SLOBODNA OCJENA DOKAZA(Ĉlan 18 u vezi sa ĉl. 376 stav 1 taĉka 10 ZKP)To što niţestepeni sudovi nijesu prihvatili predlog odbrane da se obavirekonstrukcija predmetnog dogadjaja ne znaĉi da je optuţenom povrijedjenopravo na odbranu.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se u zahtjevu osudjenog ukazuje da mu je povrijedjeno pravo napraviĉno sudjenje iz ĉl.6 Evropske konvencije o ljudskim pravima isticanjem daoptuţeni nije imao pravo na praviĉno i javno sudjenje pred nepristrasnim i nazakonu osnovanom sudu i da mu je povrijedjeno pravo na odbranu time što sud nijeobavio rekonstrukciju predmetnog dogadjaja jer su se svjedoci u pogledu mjestaizvršenja kriviĉnog djela razliĉito izjašnjavali. Ovo iz razloga što je optuţenog utoku ĉitavog postupka branio branilac i data mu je mogućnost da uz struĉnu pomoćbranioca na glavnom pretresu iznese ĉinjenice i predlaţe dokaze u svoju odbranu ida se izjasni na sve one dokaze koji ga terete, a stvar je slobodne ocjene suda koje ćedokaze izvesti na glavnom pretresu radi pravilnog i potpunog ĉinjeniĉnogutvrdjenja. Osim toga, sud je slobodan u ocjeni prihvatljivosti izvedenih dokaza naglavnom pretresu i ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenih i svjedoka. To štoniţestepeni sudovi nijesu prihvatili predlog odbrane da se obavi rekonstrukcijapredmetnog dogadjaja ne znaĉi da je optuţenom povrijedjeno pravo na odbranu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 99/11 od 26.09.2011. godine)

51RAZLOZI ZA PRODUŢENJE PRITVORA(Ĉlan 177 stav 3 ZKP u vezi ĉl. 175 st. 1 taĉ. 1 i 3 ZKP)***"Naredbom Višeg drţavnog tuţilaštva u Podgorici Kti.br.18/11 od11.10.2011.godine odredjeno je sprovodjenje istrage protiv okrivljenih C. Ţ. i P. S,zbog osnovane sumnje da su izvršili kriviĉno djelo razbojništvo iz ĉl.242 st.2 u vezist.1 Kriviĉnog zakonika.Okrivljenim C. Ţ. i P. S, odredjen je pritvor rješenjem sudije za istragu Višegsuda u Podgorici Kri.br.857/11 od 09.10.2011.godine, a produţavan rješenjemvijeća tog suda Kv.br.1043/11 od 07.11.2011.godine i Kv.br.1159/11 od07.12.2011.godine, tako da po ovom posljednjem rješenju pritvor okrivljenim moţetrajati do 08.01.2012.godine, do 05,35 ĉasova.Prije isteka pritvora, Više drţavno tuţilaštvo u Podgorici, stavio je ovom sudupredlog da se pritvor protiv okrivljenih produţi za još mjesec dana, po osnovu ĉl.175st.1 taĉ.1 ZKP, u odnosu na okrivljenog P. S. i po osnovu ĉl.175 st.1 taĉ.3 ZKP.Po razmatranju spisa predmeta i predloga Višeg drţavnog tuţilaštva uPodgorici, Vrhovni sud je našao da je predlog osnovan.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da istraga u dosadašnjem toku trajanja pritvoranije završena jer je potrebno pribaviti izvještaj o DNK analizi uzoraka izuzetih sapredmetnog vozila marke "Renault twingo".Imajući u vidu teţinu kriviĉnog djela koje se okrivljenim C. Ţ. i P. S.stavlja na teret, izraţenu kroz visinu zakonom zaprijećene kazne za to djelo, dase radi o mladjim licima, koji su se nakon izvršenja ovog kriviĉnog djela dali ubjekstvo i sakrivali se do dana lišenja slobode, te ĉinjenicu da je okrivljeni C. Ţ.drţavljanin Republike Srbije, gdje ima prebivalište, ovaj sud nalazi da oveokolnosti ukazuju na opasnost od bjekstva ukoliko se nadju na slobodi, pa seproduţenje pritvora pokazuje opravdanim na osnovu ĉl.175 st.1 taĉ.1 ZKP,kako je to osnovano predloţilo i Više drţavno tuţilaštvo u Podgorici.Kako istraga nije završena, a imajući u vidu da je okrivljeni P. S, kriviĉnodjelo koje mu se stavlja na teret izvršio u vrijeme uslovnog otpusta dobijenog utoku izdrţavanja kazne, na koju je pravosnaţno osudjen presudom Osnovnog sudau Kotoru K.br.763/09 od 14.06.2010.godine, zbog kriviĉnog djela nasilniĉkoponašanje iz ĉl.399 Kriviĉnog zakonika i da je ranije dva puta osudjivan zbogistorodnih kriviĉnih djela presudama Osnovnog suda u Kotoru K.br.441/93 od10.02.1995.godine, zbog kriviĉnog djela oduzimanje motornog vozila iz ĉl.150 KZ iK.br.53/99 od 21.09.1999.godine, zbog kriviĉnog djela kradja iz ĉl.144 KZ, suokolnosti koje ukazuju da će ponoviti kriviĉno djelo ukoliko se nadje naslobodi, pa se produţenje pritvora po osnovu ĉl.175 st.1 taĉ.3 ZKP pokazujeopravdanim, kako se to i osnovano navodi u stavljenom predlogu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 97/11 od 30.12.2011. godine)

52ISKAZ OSUMNJIĈENOG U PRETKRIVIĈNOM POSTUPKU(Ĉlan 231 stav 9 ZKP)Iskaz osumnjiĉenog iz pretkriviĉnog postupka koji nije pribavljensuprotno odredbi ĉlana 88 stav 8 ZKP, dat u prisustvu branioca po sluţbenojduţnosti je pravno valjan dokaz i na istom se mogla zasnovati presuda.***Nije povrijedjeno pravo na odbranu osudjenih koji su prilikom davanjaizjava u svojstvu osumnjiĉenih u pretkriviĉnom postupku imali istog branioca stim što se jedan od njih branio ćutanjem, jer je odmah nakon davanja tihizjava svaki od okrivljenih uzeo branioca, budući da ih zajedniĉki branilac izpretkriviĉnog postupka nije mogao braniti s obzirom da je jedan od okrivljenihpriznao kriviĉno djelo.Iz obrazloţenja:"Po ocjeni ovog suda, na iskazu osudjenog P. M, koji je dao u svojstvuosumnjiĉenog u pretkriviĉnom postupku pred ovlašćenim policijskim radnicimaIspostave Kotor, saglasno odredbi ĉl.231 st.9 ZKP, mogla se zasnovati presuda jer jeiskaz P. D. na kojem se, pored ostalih dokaza, zasnivaju presude niţestepenihsudova, dat nakon saslušanja osumnjiĉenog M. M, koji se u pretkriviĉnom postupkubranio ćutanjem. Stoga, ĉinjenica da su sva trojica osudjenih u pretkriviĉnompostupku kada su dali izjave u svojstvu osumnjiĉenih, imali istog branioca neukazuje da je povrijedjeno njihovo pravo na odbranu, kako su to pravilno zakljuĉiliniţestepeni sudovi, jer je odmah nakon davanja tih izjava svaki od okrivljenih uzeobranioca budući da ih zajedniĉki branilac iz pretkriviĉnog postupka, advokat G. B,nije mogao braniti u daljem toku postupka, obzirom da su njihove odbrane bile usuprotnosti. Takodje, iskaz osumnjiĉenog P. D. iz pretkriviĉnog postupka nijepribavljen suprotno odredbi ĉl.88 st.8 ZKP, jer je u toku postupka saslušanjem usvojstvu svjedoka advokata G. B, koji je prisustvovao ispitivanju osumnjiĉenog predorganom policije, na nesumnjiv naĉin utvrdjeno da prema osumnjiĉenom P. D. nijeupotrebljivana sila, prijetnja ili neka druga sliĉna sredstva da bi se došlo do njegoveizjave ili priznanja koje bi se protiv njega ili drugih saokrivljenih u predmetu mogloupotrijebiti kao dokaz. Prema tome, iskaz P. D. koji je dao u svojstvu osumnjiĉenogu prisustvu branioca po sluţbenoj duţnosti advokata G. B. je pravno valjan dokaz ina njemu se mogla zasnovati presuda, pa se neosnovano u zahtjevu braniocaosudjenog M. M. ukazuje da su niţestepeni sudovi uĉinili bitnu povredu odredabakriviĉnog postupka iz ĉ l.376 st.1 taĉ.10 ZKP."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 96/11 od 26.09.2011. godine)

53IDENTITET PRESUDE I OPTUŢBE(Ĉlan 359 u vezi sa ĉl. 376 stav 1 taĉka 8 ZKP)Optuţba nije prekoraĉena ako je izrekom prvostepene presudeprecizirano sredstvo kojim su okrivljeni nanijeli povrede oštećenom.Iz obrazloţenja:"Pravilno su niţestepeni sudovi svojim presudama, ĉija se zakonitost ovimzahtjevom osporava, zakljuĉili da radnje okrivljenih, bliţe opisane u izreciprvostepene presude, sadrţe sva obiljeţja bića kriviĉnog djela laka tjelesna povredaiz ĉl.152 st.2 u vezi st.1 Kriviĉnog zakonika, jer na takav zakljuĉak upućuju izvedenidokazi na glavnom pretresu i utvrdjene ĉinjenice u postupku.Razloge koje je dao prvostepeni sud u svojoj presudi kako u pogledupostojanja kriviĉnog djela u pitanju tako i u pogledu krivice okrivljenih za isto srazlogom je prihvatio i drugostepeni sud i pravilno postupio kada je ţalbu braniocaokrivljenog J. A. i okrivljenog T. A. odbio kao neosnovane, o ĉemu je u svojojpresudi dao dovoljne, jasne i uvjerljive razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud.Prema tome, u postupku protiv okrivljenih nije povrijedjen Kriviĉni zakonikna njihovu štetu, kako se to u zahtjevu za ispitivanje zakonitosti pravosnaţnepresude neosnovano istiĉe.Takodje, nije osnovan navod iz zahtjeva da je optuţba prekoraĉena time što jeu izreci prvostepene presude precizirano sredstvo sa kojima su okrivljeni nanijelipovrede oštećenom, pa stoga nije ni uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnogpostupka iz ĉl.376 st.1 taĉ.8 ZKP, kako se to zahtjevom ţeli predstaviti."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 109/11 od 19.09.2011. godine)

54BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKAI POVREDE KRIVIĈNOG ZAKONIKA(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 i ĉl. 387 taĉ. 3 ZKP)***"Ţalba je osnovana.Drugostepeni sud nalazi da u radnji optuţenog, bliţe opisanoj u izrecidrugostepene presude, stoje obiljeţja bića kriviĉnog djela nedozvoljene polne radnjeiz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog zakonika, a ne kriviĉnog djela protivprirodni blud iz ĉl.91st.1 KZ RCG za koje je optuţen. Medjutim, u obrazloţenju drugostepene presudenema razloga zbog ĉega drugostepeni sud nije prihvatio pravnu kvalifikacijudjela iz optuţnice, tako da se pobijana presuda u tom dijelu ne moţe ispitati,ĉime je uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8ZKP.Isto tako, izreka drugostepene presude je nerazumljiva i protivreĉna samasebi, ĉime je takodje uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386st.1 taĉ.8 ZKP. Naime, optuţenom je stavljeno na teret optuţnicom da je: "u noći15.09.2001.godine oko 02,00 sati, u Podgorici, u naselju Zelenika, u porodiĉnoj kućioštećene B. S, upotrebom sile prinudio istu na protivprirodni blud...", pa kako jesud odbio optuţbu da je optuţeni izvršio kriviĉno djelo nedozvoljene polne radnjekoje postoje samo kada uĉinilac, izmedju ostalog, izvrši neku drugu polnu radnju,to je izreku presude uĉinio nerazumljivom i protivreĉnom samoj sebi.Nadalje, drugostepeni sud je odbio optuţbu prema optuţenom da je izvršiokriviĉno djelo nedozvoljene polne radnje iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog zakonika, ĉime jeuĉinjena povreda Kriviĉnog zakonika iz ĉl.387 taĉ.3 ZKP.Naime, optuţnicom je stavljeno na teret optuţenom da je "otkopĉao pantalonei snaţno drţeći ruku oštećene u svojoj ruci stavio svoj polni organ u njenu ruku,povlaĉeći naprijed, nazad..., nakon ĉega je jednom rukom uhvatio za kosu povlaĉećije prema sebi, dok joj je drugom rukom nasilno otvorio usta i stavio svoj polni organu njena usta, drţeći i dalje njenu glavu, pokrećući je naprijed, nazad, sve u ciljuzadovoljenja svog polnog nagona, da bi u jednom trenutku ejakulirao u ustimaoštećene...".Iz navedenog ĉinjeniĉnog opisa nesumnjivo proizilazi da se radi otzv.oralnom koitusu, koji je u sudsko-medicinskoj literaturi opšte prihvaćen kaooblik obljube u širem smislu, odnosno kao oblik "ĉina izjednaĉenog sa obljubom" usmislu ĉl.204 st.1 Kriviĉnog zakonika, odnosno ranije vaţećeg "protivprirodnogbluda", u smislu ĉl.91 st.1 Kriviĉnog zakona Republike Crne Gore.Kod tih ĉinjenica, drugostepeni sud nije mogao radnju optuţenog pravnokvalifikovati kao kriviĉno djelo nedozvoljene polne radnje iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnogzakonika, već, prihvatajući postojanje tzv.oralnog koitusa, jedino kao kriviĉno djelosilovanje iz ĉl.204 st.1 Kriviĉnog zakonika. Ovo kriviĉno djelo ĉini onaj ko prinudidrugog na obljubu ili sa njom izjednaĉen ĉin upotrebom sile ili prijetnjom da će

neposredno napasti na ţivot ili tijelo tog ili dugog lica. Imajući u vidu da je zakriviĉno djelo protivprirodni blud iz ĉl.91 st.1 Kriviĉnog zakona Republike CrneGore propisana kazna zatvora od 1 do deset godina, a za kriviĉno djelo silovanje izĉl.204 st.1 Kriviĉnog zakonika kazna zatvora od 2 do deset godina, to u konkretnomsluĉaju nema mjesta primjeni blaţeg zakona po uĉinioca, već se, po stanovištu ovogsuda, moţe raditi jedino o kriviĉnom djelu protivprirodni blud iz ĉl.91 st.1Kriviĉnog zakona Republike Crne Gore.Odbijajući optuţbu da je optuţeni izvršio kriviĉno djelo nedozvoljenepolne radnje iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog zakonika, drugostepeni sud je uĉinio idodatnu povredu Kriviĉnog zakonika iz ĉl.387 taĉ.3 ZKP, jer navedenokriviĉno djelo moţe uĉiniti samo onaj ko pod uslovima iz ĉl.204 st.1 i 2, ĉlana205 st.1 i 2, ĉlana 206 st.1 i ĉl.207 st.1 do 3 Kriviĉnog zakonika izvrši nekudrugu polnu radnju, pa je sud, propuštajući da kriviĉno djelo veţe sa nekim odnavedenih ĉlanova, poĉinio navedenu povredu zakona.Imajući prednje u vidu, ovaj sud je, uvaţavajući ţalbu Osnovnog drţavnogtuţilaštva u Podgorici, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio tom sudu naponovni postupak i odluĉivanje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 52/11 od 26.09.2011. godine)55

56BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 ZKP)Ako je izostala potpuna i savjesna ocjena odbrane optuţenih i izvedenihdokaza na pretresu uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka izĉlana 386 stav 1 taĉka 8 ZKP, jer presuda nema razloga o odluĉnimĉinjenicama.Iz obrazloţenja:"Po razmatanju pobijane presude, ţalbe, odgovora na ţalbu i svih spisa ovogpredmeta, pazeći po sluţbenoj duţnosti na odredbe ĉl.398 ZKP, Vrhovni sud jenašao:Ţalba je osnovana.Drugostepeni sud prihvata odbrane optuţenih da nijesu izvršili kriviĉna djelaza koja su optuţeni, s obzirom da su njihove odbrane potvrdjene iskazima svihsaslušanih svjedoka, osim iskaza oštećenih K. M. i S. D, kojim sud nije pokloniovjeru, jer su njihovi iskazi neubjedljivi.Po nalaţenju ovog suda ovakva ocjena odbrana optuţenih i provedenihdokaza je jednostrana, nepotpuna i potvršna.Naime, optuţeni i oštećeni su saglasno izjavili da su se od ranije poznavali, dasu kritiĉne noći bili u kafe baru "J.", vlasništvo H. J. i da su se prilikom susretaoptuţeni Ţ. I. i oštećeni K. M. pozdravili i poljubili.Isto tako, optuţeni, oštećeni i većina saslušanih svjedoka su saglasno izjavilida je prvo došlo do guţve-tuĉe u kafe baru, a da se potom ista prenijela ispred kafebara.Na osnovu medicinske dokumentacije za oštećene te nalaza i mišljenjavještaka medicinske struke je utvrdjeno da su oštećeni K. M. i S. D. kritiĉnomprilikom zadobili tjelesne povrede, bliţe opisane u izreci drugostepene presude.Oštećeni K. M. i S. D. su saglasno posvjedoĉili da su ih kritiĉne noći napali ipovrijedili optuţeni bez ikakvog povoda i razloga. Pri tom, su detaljno opisali iobjasnili uĉešće svakog od optuţenih pojedinaĉno, a posebno da su ih optuţenipratili sve do Doma zdravlja u Ulcinju a potom i do bolnice u Baru, savjetujući ih dane podnose prijavu protiv njih. Uz to su im prijetili a policajca koji ih jeobezbjedjivao provocirali. Oštećeni su bili dosledni u svojim kazivanjima odpoĉetka do kraja postupka.Kod tih ĉinjenica, drugostepeni sud je tvrdnje optuţenih da nijesu napali ipovrijedili oštećene kritiĉne noći trebao cijeniti sa više kritiĉnosti i iste dovesti uvezu sa izvedenim dokazima, pa tek nakon toga izvesti konaĉan zakljuĉak opostojanju kriviĉnih djela u pitanju i krivice optuţenih za ista. Kako je izostalapotpuna i svestrana ocjena odbrana optuţenih i izvedenih dokaza na pretresu, to nipobijana presuda nema razloga o odluĉnim ĉinjenicama ĉime je uĉinjena bitna

povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, koja pobijanupresudu ĉini nezakonitom i predstavlja osnov za njeno ukidanje.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 49/11 od 12.09.2011. godine)57

58BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 ZKP)Uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 stav1 taĉka 8 ZKP ako su razlozi presude nejasni i nemaju oslonca u izvedenimdokazima.Iz obrazloţenja:"Presudom Osnovnog suda u Herceg Novom K.br.225/10 od 18.02.2011.godine oglašeni su krivim H. G. i P. D. zbog kriviĉnog djela teška kradja iz ĉl.240st.1 taĉ.1 Kriviĉnog zakonika i osudjeni na kaznu zatvora u trajanju od po trimjeseca, u koju kaznu im je uraĉunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28.05. do29.05.2009. godine.Istom presudom optuţeni su obavezani da plate troškove kriviĉnog postupka uiznosu od po 50,00 eura u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude.Protiv ove presude ţalbu je izjavio branilac optuţenog P. D, advokat B. B. izHerceg Novog, zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, pogrešnoutvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, povrede Kriviĉnog zakonika i odluke o kazni, spredlogom da se pobijana presuda preinaĉi i optuţenom izrekne uslovna osuda.Odluĉujući po ţalbi Viši sud u Podgorici, kao drugosepeni, je u sjednici vijećashodno ĉl.385 ZKP odluĉio da otvori pretres pred tim sudom, zbog bitne povredeodredaba kriviĉnog postupka.Nakon odrţanog pretresa drugostepeni sud je uvaţio ţalbu braniocaoptuţenog P. D, a povodom te ţalbe i po sluţbenoj duţnosti preinaĉio presuduOsnovnog suda u Herceg Novom K.br.225/10 od 18.02.2011.godine samo u dijeluodluke o kazni, tako što je optuţenim G. G. i P. D. primjenom ĉlana 45, 46, 53 i 54Kriviĉnog zakonika izrekao uslovnu osudu, kojom im je utvrdio kaznu zatvora utrajanju od po tri mjeseca i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukolikooptuţeni u roku od dvije godine po pravosnaţnosti presude ne uĉine novo kriviĉnodjelo. U sluĉaju opoziva uslovne osude, u utvrdjene kazne im je uraĉunato vrijemeprovedeno u pritvoru od 28.05. do 29.05.2009.godine.Protiv ove presude ţalbu je blagovremeno izjavio Osnovni drţavni tuţilac uHerceg Novom zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka i povredeKriviĉnog zakonika, s predlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati tomsudu na ponovni postupak i odluĉivanje.Branilac optuţenog P. D, advokat B. B. iz Herceg Novog, podnio je odgovorna ţalbu osnovnog drţavnog tuţioca u kojem negira navode te ţalbe i predlaţe da seista odbije kao neosnovana a drugostepena presuda potvrdi.Po razmatranju pobijane presude, ţalbe, odgovora na ţalbu i svih spisa ovogpredmeta, pazeći po sluţbenoj duţnosti na odredbe ĉl.398 ZKP, Vrhovni sud jenašao:Ţalba je osnovana.

Na strani 3, pasus treći pobijane presude, drugostepeni sud nalazi da suoptuţeni "dovodeći sebe u pijano stanje bili svjesni da u takvom stanju mogu izvršitikriviĉno djelo pa su na to i pristali", odnosno da su predmetno kriviĉno djelo izvršilisa eventualnim umišljajem.Ovakvi razlozi drugostepene presude su nejasni i nemaju oslonca u izvedenimdokazima, ĉime je uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1taĉ.8 ZKP, koja pobijanu presudu ĉini nezakonitom i predstavlja osnov za njenoukidanje.Naime, kriviĉno djelo teška kradja moţe se izvršiti samo sa umišljajem, kojitreba da obuhvati svijest uĉinioca da se iz priteţanja drugog lica oduzima tudjapokretna stvar. Uz umišljaj je potrebna i namjera da se prisvajanjem ukradene stvariza sebe ili drugog pribavi protivpravna imovinska korist.Tvrdnja optuţenih da su kritiĉne noći bili u pijanom stanju nije potkrijepljenani jednim provedenim dokazom na glavnom pretresu. No, i da se prihvati da suodnosnom prilikom konzumirali alkohol, njihova krivica za uĉinjeno djelo seutvrdjuje prema vremenu neposredno prije dovodjenja u takvo stanje, shodno ĉl.14st.3 Kriviĉnog zakonika, a optuţeni su se odredjeno izjasnili da su prijekonzumiranja alkohola bili uraĉunljivi. Osim toga, optuţeni su saglasno izjavili dasu friţider sa sladoledima ispred prodavnice "BK T." DOO, vlasništvo K. B. obilikako bi za sebe iz istog oduzeli razne vrste sladoleda, što su i uĉinili tako što jeoptuţeni H. G. sa makazama za sjeĉenje ţeljeza presjekao dva katanca na friţideru,dok je optuţeni P. za to vrijeme ĉuvao straţu, a potom iz friţidera oduzeli višepaketa sladoleda koje su vozilom P. prebacili do njegove kuće, gdje su ih i ostavili.Prednje ĉinjenice jasno ukazuju da su optuţeni bili svjesni svoga djela i htjelinjegovo izvršenje, kako se to i ţalbom osnovnog drţavnog tuţioca osnovanoukazuje, pa je stoga pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratitidrugostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti propuste na koje jenaprijed ukazano, pa će nakon potpune i pravilne ocjene navoda ţalbe braniocaoptuţenog P. D. biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 63/11 od 07.11.2011. godine)59

60SUPROTNOST IZMEDJU IZREKE I RAZLOGA PRESUDEU POGLEDU UTVRDJENE KAZNE(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 ZKP)Uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 stav1 taĉka 8 ZKP, ako je izrekom presude optuţenom izreĉena uslovna osudakojom je utvrdjena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a u razlozimapresude navedeno da je optuţenom izreĉena uslovna osuda kojom je utvrdjenakazna zatvora u trajanju od tri mjeseca.Iz obrazloţenja:"Izrekom pobijane presude optuţeni V. D. oglašen je krivim zbog kriviĉnogdjela teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz ĉl.348 st.4 u vezi ĉl.339st.3 u vezi st.1 Kriviĉnog zakonika, za koje je izreĉena uslovna osuda kojom jeutvrdjena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i istovremeno odredio da seista neće izvršiti ukoliko optuţeni za vrijeme od dvije godine ne uĉini novo kriviĉnodjelo. U razlozima presude na strani 5 drugostepeni sud navodi da je optuţenomizrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri)mjeseca. Prema tome, oĉigledno je da postoji suprotnost izmedju razloga i izrekepresude u pogledu utvrdjene kazne, ĉime je uĉinjena bitna povreda odredabakriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, na ĉije postojanje ovaj sud, saglasnoodredbi ĉl.398 st.1 taĉ.1 ZKP, pazi po sluţbenoj duţnosti i koja pobijanu pesudu ĉininezakonitom i predstavlja razlog za njeno ukidanje. "(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 60/11 od 17.10.2011. godine)

61ISKAZ MALOLJETNIKA KAO DOKAZ U POSTUPKU(Ĉlan 376 stav 1 taĉka 10 ZKP)Na iskazu maloljetnika datom pred organom policije i sudijom zamaloljetnike moţe se temeljiti sudska odluka, kada su ispitivanju maloljetnikaprisustvovali branilac i zakonski zastupnik maloljetnika koji su potpisali tajzapisnik.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se u zahtjevu branioca osudjenog ukazuje da se niţestepenepresude zasnivaju na iskazu J. N. koji je dao prilikom prvog ispitivanja upretkriviĉnom postupku pred ovlašćenim sluţbenicima policije kada je prema njemuprimijenjena sila da izjavi da su on i optuţeni T. M. i K. F. izvršili predmetnokriviĉno djelo i da je time uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka izĉl.376 st.1 taĉ.10 ZKP. Ovo iz razloga što je ispitivanju maloljetnog J. N. od straneorgana policije, pored njegovog branioca advokata R. B, bio prisutan i njegov otac,J. B, kao zakonski zastupnik, koji je svojim potpisom ovjerio sadrţinu zapisnika osaslušanju osumnjiĉenog J. N, kako se to utvrdjuje iz sadrţine zapisnika Upravepolicije - Ispostava Cetinje Ku.br.247/07 od 27.11.2007.godine. Takodje, prilikomponovnog saslušanja maloljetnog J. N. koje je obavljeno dana 28.11.2007.godine odstrane sudije za maloljetnike Višeg suda u Podgorici, tom saslušanju pored braniocaR. B, prisustvovao je takodje i otac maloljetnog J. B. Na navedene zapisnike osaslušanju maloljetnog J. N. prisutna lica nijesu stavila bilo kakve primjedbe, pa seneosnovano u zahtjevu branioca osudjenog J. N. ukazuje da se na iskazimamaloljetnog J. N, koje je dao pred organom policije i sudijom za maloljetnike Višegsuda u Podgorici, nije mogla temeljiti sudska odluka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 123/11 od 10.10.2011. godine)

62POVREDA KRIVIĈNOG ZAKONIKA NA ŠTETU OSUDJENOG(Ĉlan 387 stav 1 taĉka 3 ZKP)Priznanjem pravosnaţne strane sudske odluke ne moţe se mijenjatipravna kvalifikacija djela na teţe kriviĉno djelo nego što je to utvrdjenopravosnaţnom odlukom te drţave.***P R E S U D AUvaţava se zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog drţavnog tuţioca CrneGore Ktz.br.60/11 od 19.10.2011.godine, pa se preinačava presuda Višeg suda uBijelom Polju Kv.br.72/10 od 22.07.2010.godine u pogledu pravne ocjene djela,tako što u radnjama osudjenog N. O. stoje obiljeţja bića krivičnog djela ubistvo izčl.143 Krivičnog zakonika.O b r a z l o ţ e n j ePresudom Okruţnog suda u Subotici K.br.8/2000 od 6.7.2001.godine oglašenje krivim N. O. zbog kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.47 st.2 taĉ.1 Kriviĉnog zakonaRepublike Srbije i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.Presudom Vrhovnog suda Srbije Kţ.I.br.1103/01 od 19.04.2002.godineuvaţena je ţalba branioca optuţenog N. O. i preinaĉena presuda Okruţnog suda uSubotici K.br.8/2000 od 6.7.2001.godine samo u pogledu pravne ocjene djela, takošto je N. O. oglašen krivim zbog kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.47 st.1 Kriviĉnogzakona Republike Srbije u saizvršilaštvu u vezi ĉl.22 Kriviĉnog zakona SavezneRepublike Jugoslavije.Odluĉujući po zamolnici Ministarstva pravde Republike Srbije za priznanje iizvršenje pravosnaţne presude Vrhovnog suda Srbije Kţ.I.br.1103/01 od19.03.2002.godine, a shodno Zakonu o potvrdjivanju Ugovora izmedju Crne Gore iRepublike Srbije o medjusobnom izvršavanju sudskih odluka u kriviĉnim stvarima,Viši sud u Bijelom Polju je donio presudu Kv.br.72/10 od 22.7.2010.godine kojomje dozvolio izvršenje navedene presude i radnje osudjenog iz izreke pobijanepresude pravno kvalifikovao kao kriviĉno djelo teško ubistvo iz ĉl.144 st.1 taĉ.1 uvezi ĉl.23 Kriviĉnog zakonika Crne Gore.Po nalaţenju Vrhovnog suda presudom Višeg suda u Bijelom Poljupovrijedjen je Kriviĉni zakonik na štetu osudjenog, jer je u pogledu kriviĉnog djelakoje je predmet optuţbe, a time i priznanja strane sudske odluke, primijenjen zakonkoji se ne moţe primijeniti - ĉl.387 st.1 taĉ.3 ZKP.

Naime, ĉl.143 Kriviĉnog zakonika Crne Gore propisano je kriviĉno djeloubistvo, za koje je propisana kazna zatvora od 5 (pet) do 15 (petnaest) godina, a štoje istovjetno kriviĉnom djelu i kazni propisanoj ĉl. 47 st.1 Kriviĉnog zakonaRepublike Srbije, pa se stoga priznanjem pravosnaţne presude suda RepublikeSrbije nije mogla mijenjati pravna kvalifikacija djela na teţe kriviĉno djelo nego štoje to utvrdjeno pravosnaţnom presudom te drţave.Stoga je ovaj sud, uvaţavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnogdrţavnog tuţioca Crne Gore, preinaĉio presudu Višeg suda u Bijelom PoljuKv.br.72/10 od 22.7.2010.godine u pogledu pravne ocjene djela, tako što u radnjamaosudjenog N. O. stoje obiljeţja bića kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.143 Kriviĉnogzakonika Crne Gore.Sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉl.443 st.1 ZKP, odluĉeno je kao u izreci ovepresude.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 13/11 od 07.11..2011. godine)63

64NEPOSTOJANJE POVREDA KRIVIĈNOG ZAKONIKANA ŠTETU OSUDJENOG(Ĉlan 377 taĉka 5 ZKP)Preinaĉenjem presude u pogledu pravne ocjene djela sa teţeg na lakšioblik kriviĉnog djela, koje je zaprijećeno blaţom kaznom od one na koju sepreinaĉenje odnosi, ne znaĉi obavezu suda da nuţno dodje i do blaţe osude.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se u zahtjevu branioca osudjenog ukazuje da je drugostepenisud preinaĉenjem prvostepene presude u pogledu pravne ocjene djela pravilnonalazeći da se u radnjama optuţenog T. N, pod taĉkom 3 izreke prvostepenepresude, stiĉu elementi produţenog kriviĉnog djela pronevjera iz ĉl.420 st.2 u vezist.1 u vezi ĉl.49 Kriviĉnog zakonika, prekoraĉio ovlašćenje koje ima po zakonu timešto za navedeno kriviĉno djelo nije utvrdio blaţu kaznu zatvora od one koja jeutvrdjena prvostepenom presudom u trajanju od dvije godine. Stoji ĉinjenica da je zaproduţeno kriviĉno djelo pronevjera iz ĉl.420 st.2 u vezi st.1 u vezi ĉl.49 Kriviĉnogzakonika propisano da će se uĉinilac kazniti kaznom zatvora od jedne do osamgodina. To što u konkretnom sluĉaju drugostepeni sud optuţenom T. N. zapredmetno kriviĉno djelo, koje je uĉinio u sticaju, nije utvrdio blaţu kaznu od onekoja je utvrdjena u presudi prvostepenog suda, nije uĉinjena povreda Kriviĉnogzakonika iz ĉl.377 taĉ.5 ZKP, na štetu osudjenog, jer je utvrdjena kazna izreĉena ugranicama propisane kazne za kriviĉno djelo u pitanju. Preinaĉenje presude upogledu pravne ocjene djela sa teţeg na lakši oblik kriviĉnog djela, koje jezaprijećeno blaţom kaznom od one na koje se preinaĉenje odnosi, ne znaĉi obavezusuda da nuţno dodje i do blaţe osude. Ovo iz razloga što je drugostepeni sud,sagledavajući sve okolnosti kritiĉnog dogadjaja i utvrdjenja prvostepenog suda upogledu okolnosti iz ĉl.42 Kriviĉnog zakonika koje utiĉu da kazna bude manja iliveća, pravilno zakljuĉio da je izreĉena jedinstvena kazna zatvora optuţenompravilno odmjerena i da predstavlja onu mjeru kojom će se u okviru opšte svrhekaţnjavanja iz ĉl.4 st.2 Kriviĉnog zakonika postići posebna svrha kaţnjavanja izĉl.32 navedenog zakonika."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 117/11 od 17.10.2011. godine)

65NEPOSTOJANJE POVREDE KRIVIĈNOG ZAKONIKANA ŠTETU OSUDJENOG(Ĉlan 377 stav 5 ZKP)Izriĉući osudjenom umjesto uslovne osude kaznu zatvora u trajanju odtri mjeseca, zbog kriviĉnog djela krijumĉarenja iz ĉlana 265 stav 1 KZ,drugostepeni sud nije prekoraĉio ovlašćenja koja ima po zakonu.Iz obrazloţenja:"Pravilno su niţestepeni sudovi u svojim presudama, ĉija se zakonitost ovimzahtjevom osporava, zakljuĉili da radnje osudjenog R.B., sadrţe sva obiljeţjakriviĉnog djela krijumĉarenje iz ĉl.265 st.1 Kriviĉnog zakonika, jer na takavzakljuĉak upućuju izvedeni dokazi na glavnom pretresu i utvrĊene ĉinjenice upostupku.Saglasno ĉl.438 taĉ.1 ZKP-a, zahtjevom za ispitivanje zakonitostipravosnaţne presude, odluka o kazni se moţe pobijati samo ako je istomprekoraĉeno ovlašćenje koje sud ima po zakonu.U konkretnom sluĉaju, izriĉući osudjenom, umjesto uslovne osude, kaznuzatvora u trajanju od tri mjeseca, zbog kriviĉnog djela krijumĉarenje iz ĉl.265 st.1.Kriviĉnog zakonika, pobijanom presudom, drugostepeni sud oĉigledno nijeprekoraĉio ovlašćenja koja ima po zakonu, a samim tim nije uĉinjena povredaKriviĉnog zakonika, iz ĉl.377 st.5 ZKP-a, na štetu osudjenog, pa je podnijeti zahtjevu tom pravcu neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 107/11 od 29.09.2011. godine)

66ROK ZA ŢALBU NA PRESUDU DRUGOSTEPENOG SUDA(Ĉlan 403 ZKP)Kada drugostepena presuda ne sadrţi upustvo o pravu na ţalbu, a ţalbaje dozvoljena, smatra se da je ţalba okrivljenog blagovremena, bez obzira kadje ista izjavljena.Iz obrazloţenja:"Presudom Višeg suda u Bijelom Polju Kţ.br.551/10 od 26.11.2010.godine,uvaţena je ţalba Osnovnog drţavnog tuţilaštva u Beranama i preinaĉena presudaOsnovnog suda u Beranama K.br.476/09 od 12.03.2010.godine, tako što jeokrivljeni T. M. oglašen krivim zbog kriviĉnog djela šumska kradja iz ĉl.324 st.2 uvezi st.1 Kriviĉnog zakonika, ĉinjeniĉno opisan u izreci te presude i osudjen nakaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i na novĉanu kaznu u iznosu od 200 eura,koju je duţan da plati u roku od 3 mjeseca. Ako okrivljeni ne plati novĉanu kaznu uodredjenom roku, sud će novĉanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora, tako što će zasvakih zapoĉetih dvadeset pet eura novĉane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati drugostepenom sudu paušal uiznosu od 100 eura u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude.Protiv te presude ţalbu je izjavio okrivljeni zbog bitnih povreda odredabakriviĉnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, povredeKriviĉnog zakonika i odluke o kazni s predlogom da ovaj sud uvaţi ţalbu, pobijanupresudu preinaĉi i okrivljenog oslobodi od optuţbe ili da ukine prvostepenu presudui predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.Drugostepena presuda je dostavljena okrivljenom dana 29.12.2010.godine iista ne sadrţi pouku o pravu na ţalbu. Kod ĉinjenice da ovjereni prepis drugostepenepresude ne sadrţi uputstvo o pravu na ţalbu u smislu odredbe ĉl.403 st.1 taĉ.3 ZKP,odnosno sada odredbe ĉl.413 st.1 taĉ.3 ZKP, to je ovaj sud ţalbu okrivljenog uzeokao blagovremenu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 71/11 od 28.11.2011. godine)

67NEOSNOVANOST ZAHTJEVAZA VANREDNO UBLAŢAVANJE KAZNE(Ĉlan 435 stav 6 ZKP)Porodiĉne prilike osudjenog koji oĉekuje rodjenje djeteta predstavljajunovu okolnost koja se pojavila po pravosnaţnosti presude ali ista nije od takvogznaĉaja da bi oĉigledno dovela do blaţe osude, a ovo imajući u vidu ranijuosudjivanost za istovrsna kriviĉna djela.Iz obrazloţenja:"Zahtjev nije osnovan.Prema odredbi ĉlana 433 ZKP, ublaţavanje pravosnaţno izreĉene kazne kojanije izvršena, odnosno izdrţana, dozvoljeno je kad se po pravosnaţnosti presudepojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iakosu postojale, a one bi oĉigledno dovele do blaţe osude.Sadašnje porodiĉne prilike osudjenog koji oĉekuje rodjenje djeteta, o ĉemu jepriloţena odgovarajuća medicinska dokumentacija, je nova okolnost koja se pojavilapo pravosnaţnosti presude, ali ista nije takvog znaĉaja da bi oĉigledno dovela doblaţe osude, a ovo imajući u vidu raniju osudjivanost za istovrsna kriviĉna djela."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 48/11 od 28.12.2011. godine)

68VANREDNO UBLAŢAVANJE KAZNE(Ĉlan 435 stav 6 ZKP)Zdravstveno stanje osudjenog koje je u stalnom pogoršanju saugroţenošću vitalnih ţivotnih funkcija predstavlja okolnost od takvog znaĉajada opravdava blaţu osudu od izreĉene.Iz obrazloţenja:"Nakon razmatranja zahtjeva, predloga Višeg suda u Podgorici i Vrhovnogdrţavnog tuţilaštva Crne Gore, te svih spisa ovog predmeta, Vrhovni sud Crne Goreje našao:Zahtjev je osnovan.Prema odredbi ĉl.433 ZKP, ublaţavanje pravosnaţno izreĉene kazne koja nijeizvršena, odnosno izdrţana, dozvoljeno je kad se po pravosnaţnosti presude pojaveokolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako supostojale, a one bi oĉigledno dovele do blaţe osude.Iz medicinske dokumentacije se utvrdjuje da je osudjeni prije nekoliko godinaimao moţdani udar, da je lijeĉen u Kliniĉkom centru Crne Gore u periodu od27.07.2010. do 05.08.2010.godine, zbog ponovnog moţdanog udara, da je obolio odšećerne bolesti i da prima insulinsku terapiju, a prema nalazu i mišljenju vještaka drB. B. zdravstveno stanje osudjenog je u stalnom pogoršanju sa zahvatanjem višeznaĉajnih organa strukture mozga i srĉanog mišića, koje okolnosti su od takvogznaĉaja da oĉigledno opravdavaju blaţu osudu od izreĉene."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 40/11 od 22.11.2011. godine)

69PRIMJENA ODREDABA RANIJEG VAŢEĆEG ZAKONIKA(Ĉlan 513 stav 2 ZKP - "Sl. list CG", br. 57/09 i 48/10)Vrhovno drţavno tuţilaštvo nije bilo ovlašćeno za donošenje rješenja oodbacivanju predloga branilaca osudjenog za podizanje zahtjeva za zaštituzakonitosti, smatrajući podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnaţnepresude kao predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a ovo jer su seza odluĉivanje po izjavljenom pravnom lijeku primjenjivale odredbe ranijevaţećeg ZKP, shodno ĉlanu 513 stav 2 ZKP.***R J E Š E NJ EPovodom ţalbe branilaca osudjenog G. P, a po sluţbenoj duţnosti, ukida serješenje Vrhovnog drţavnog tuţilaštva Crne Gore Ktz.br.75/11 od10.10.2011.godine.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici K.br.207/10 od 22.03.2011.godine, oglašenje krivim G. P, kao saizvršilac, zbog kriviĉnog djela teško ubistvo iz ĉl. 144 taĉ. 1Kriviĉnog zakonika i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.Apelacioni sud Crne Gore, kao drugostepeni presudom Kţ.br. 449/11 od04.07.2011.godine, odbio je kao neosnovane ţalbe Višeg drţavnog tuţioca uPodgorici i branilaca osudjenih S. A. i G. P. i potvrdio presudu Višeg suda uPodgorici K.br.207/10 od 22.03.2011.godine.Protiv navedenih presuda, branioci osudjenog G. P, su dana19.08.2011.godine, Višem sudu u Podgorici, predali zahtjev za ispitivanjezakonitosti pravosnaţne presude.Postupajući po zahtjevu, Vrhovni sud Crne Gore, kao sud koji je nadleţan zaodluĉivanje o zahtjevu, dostavio je primjerak zahtjeva sa spisima Vrhovnomdrţavnom tuţilaštvu Crne Gore, koje tuţilaštvo je bez podnošenja odgovora, suduvratilo spise 25.10.2011.godine.Presudom Kzp.br.124/11 od 31.10.2011.godine, Vrhovni sud Crne Gore, jezahtjev odbio kao neosnovan.Medjutim, Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, je postupilo popredmetnom zahtjevu za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude, kao da je

podnijet predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i rješenjemKtz.br.75/11 od 10.10.2011.godine, kako je navedeno u izreci rješenja, je odbacilopredlog branilaca osudjenog G. P, advokata A. M. iz Ulcinja i N. - B. L. izPodgorice od 19.08.2011.godine, za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, protivpravosnaţne presude Višeg suda u Podgorici K.br.207/10 od 22.03.2011.godine, jernema razloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.Protiv ovog rješenja ţalbu su izjavili branioci osudjenog, zbog svih zakonskihrazloga.U ţalbi se navodi da je pobijano rješenje nejasno, nerazumljivo,kontradiktorno sa stanjem u spisima predmeta, samim sobom i oskudno datimrazlozima, te da nema nijednog valjanog dokaza na kojem je isto utemeljeno.Ukazuje se da nijesu podnijeli predlog za podizanje zahtjeva za zaštituzakonitosti, kako se to pogrešno interpretira u pobijanom rješenju, već su podnijelizahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude Višeg suda u PodgoriciK.br.207/10 od 22.03.2011.godine i Apelacionog suda Crne Gore Kţ.br.449/11 od04.07.2011.godine, a ovo na osnovu ĉl.438 st.1 u vezi ĉl.377 st.1 taĉ.2 tada vaţećegZakonika o kriviĉnom postupku.Predloţeno je da se ţalba uvaţi i preinaĉi pobijano rješenje, tako što će seuvaţiti zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude, preinaĉiti prvostepenai drugostepena presuda i osudjeni G. P. osloboditi od optuţbe ili ukinutidrugostepena presuda i predmet vratiti Apelacionom sudu Crne Gore na ponovnipostupak i odluĉivanje.Nakon razmatranja pobijanog rješenja, ţalbe i svih spisa ovog predmeta,pazeći po sluţbenoj duţnosti na odredbe ĉl.398 i 417 Zakonika o kriviĉnompostupku, Vrhovni sud Crne Gore je našao da je povodom ţalbe, a po sluţbenojduţnosti, nuţno ukinuti pobijano rješenje.Osudjeni G. P. je dana 19.07.2011.godine, primio pravosnaţnu presuduApelacionog suda Crne Gore Kţ.br.449/11 od 04.07.2011.godine.Protiv navedenih presuda Višeg suda u Podgorici i Apelacionog suda CrneGore, branioci osudjenog G. P, dana 19.08.2011.godine su predali zahtjev zaispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude i to Višem sudu u Podgorici, kao sudukoji je donio presudu u prvom stepenu.Ĉlanom 513 st.2 Zakonika o kriviĉnom postupku, ĉije je primjena u cijelostipoĉela od 01.09.2011.godine, propisano je da ako je do dana poĉetka primjene ovogzakonika donesena odluka protiv koje je po odredbama Zakonika o kriviĉnompostupku ("Sluţbeni list RCG", br.71/03 i 47/06) bio dozvoljen pravni lijek, a taodluka još nije dostavljena ili je u toku rok za izjavljivanje pravnog lijeka ili poizjavljenom pravnom lijeku još nije odluĉeno, na pravo na pravni lijek i postupak popravnom lijeku primjenjivaće se odredbe tog zakonika.Imajući u vidu da je do dana poĉetka primjene u cjelosti Zakonika okriviĉnom postupku ("Sl.list Crne Gore", br.57/09 i 49/10) tj.01.09.2011.godine,donesena odluka (presuda Apelacionog suda Crne Gore Kţ.br.449/11 od04.07.2011.godine) protiv koje je po odredbama Zakonika o kriviĉnom postupku("Sluţbeni list RCG", br.71/03 i 47/06) bio dozvoljen pravni lijek (zahtjev za70

ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude) i po tom izjavljenom pravnom lijeku jeodluĉeno presudom Vrhovnog suda Crne Gore Kzp.br.124/11 od 31.10.2011.godine,to Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, nije bilo ovlašćeno za donošenjepobijanog rješenja, smatrajući podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitostipravosnaţne presude, kao predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a ovokod ĉinjenice da su se u vrijeme donošenja pobijanog rješenja kada po izjavljenompravnom lijeku još nije odluĉeno, primjenjivale odredbe ranije vaţećeg Zakonika okriviĉnom postupku, shodno citiranom ĉl.513 st.2 ZKP, ("Sl.list Crne Gore",br.57/09 od 49/10)Kako Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, po zakonu nije bilo ovlašćenoda donese pobijano rješenje, to je sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉl.417 st.4 u veziĉl.438 st.5 ZKP-a, odluĉeno kao izreci ovog rješenja.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. II br. 2/11 od 05.12.2011. godine)71

OBLIGACIONO PRAVO72

73DEJSTVO PRESTANKA PUNOMOĆJA(Ĉlan 93 ZOO)Opozivanje punomoćja nema dejstvo prema trećem licu koje je zakljuĉilougovor sa punomoćnikom, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćjeopozvano.Iz obrazloţenja:"Samim tim što je ugovor iz 1997.godine zakljuĉen u ime tuţioca od stranelica kome je to ovlašćenje kasnije uskraćeno ne ĉini ugovor ništavim u smisluodredaba iz ĉl. 103. Zakona o obligacionim odnosima. Tuţilac nije pruţio dokaze dazakljuĉeni ugovor o kupoprodaji je u suštini ugovor o zajmu, iako stranka koja tvrdida ima neko pravo snosi teret dokazivanja ĉinjenice koja je bitna za njegov nastanak,kako je to propisano odredbama iz ĉl. 219.st.2. ZPP. Isto tako, tuţilac nije pruţiodokaze da je tuţeni znao ili da je morao znati da je otkazano punomoćje zazakljuĉenje i ovjeru ugovora iz 1997.godine, a iz sadrţine odredaba iz ĉl. 93. Zakonao obligacionim odnosima proizilazi, da ako je vlastodavac opozvao punomoćje, takoopozivanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zakljuĉilo ugovor sapunomoćnikom, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, štoznaĉi da pravne posledice tako zakljuĉenog ugovora snosi vlastodavac, kao da jeizvršenje tog posla obavljeno po njegovom nalogu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 775/11od 19.10.2011. godine)

74GRUBA NEBLAGODARNOST KAO USLOV ZA OPOZIVUGOVORA O POKLONUTo što je poklonodavac protiv poklonoprimca nakon uĉinjenog poklonapodnio više kriviĉnih prijava za razliĉita kriviĉna djela ne znaĉi postojanjegrube neblagodarnosti na strani poklonoprimca, koja bi opravdavala opozivzakljuĉenog ugovora o poklonu.Iz obrazloţenja:"Pravnim pravilima imovinskog prava (primjenjuju se u konkretnom sluĉaju)dato je pravo poklonodavcu da moţe da opozove ugovor o poklonu i to - kadapoklonodavac poslije davanja poklona tako osiromaši da nema sredstava za nuţnoizdrţavanje. Polazeći od toga da je tuţilac nosilac redovne penzije, da obavljafunkciju direktora u jednom privrednom društvu, te da ima odredjenu uštedjevinu,nije ostvaren navedeni razlog, i po nalaţenju ovoga suda, za opoziv zakljuĉenogugovora.Drugi sluĉaj kad poklonodavac moţe traţiti opoziv zakljuĉenog ugovora opoklonu postoji ako mu poklonoprimac uĉini veliku neblagodarnost. Velikaneblagodarnost prema poklonodavcu postoji kada poklonoprimac svjesno nanesepovredu njegovom ţivotu, tijelu, ĉasti, slobodi i imovini. Sve te radnje treba dapredstavljaju kriviĉno djelo koje se goni bilo po sluţbenoj duţnosti ili po predlogu,ili po privatnoj tuţbi, što sve u konkretnom nije sluĉaj. Naime, iz utvrdjenogĉinjeniĉnog stanja proizilazi da su postupci tuţioca - pokušaj prodaje stana koji jeprethodno poklonio pravnom prethodniku tuţenih prouzrokovali poremećaj njihovihmedjusobnih odnosa, koji inaĉe nijesu bili dobri ni prije uĉinjenog poklona, zbogĉega je protiv njega i vodjen kriviĉni postupak i došlo do njegove osude, što jedovelo do poremećaja cjelokupnih porodiĉnih odnosa, kako to pravilno zakljuĉuje idrugostepeni sud. To što je tuţilac protiv pravnog prethodnika tuţenih nakonuĉinjenog poklona podnio više kriviĉnih prijava za razliĉita kriviĉna djela ne znaĉipostojanje grube neblagodarnosti na strani pravnog prethodnika tuţenih, koja biopravdavala opoziv zakljuĉenog ugovora o poklonu, tim prije imajući u vidu njihov,po podnosiocu kriviĉnih prijava, neuspješan ishod. Isto tako, to što je tuţiocu pravniprethodnik onemogućio korišćenje odredjenog stana ne znaĉi postojanje grubeneblagodarnosti, jer to pravo zakljuĉenim ugovorom nije ni ustanovljeno u koristtuţioca, tako da tuţilac nije pruţio dokaze da je pravni prethodnik tuţenih svojimĉinjenjem ili pak neĉinjenjem pokazao prema njemu grubu neblagodarnost."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 511/11 od 30.11.2011. godine)

75NEPOSTOJANJE RAZLOGA NIŠTAVOSTI UGOVORA(Ĉlan 47 u vezi ĉl. 103 ZOO)Nepostojanje gradjevinske dozvole za izgradnju objekta u kojem senalaze stanovi koji su bili predmet ugovora o kupoprodaji ne dovodi u pitanjepravnu valjanost zakljuĉenih ugovora.Iz obrazloţenja:"Polazeći od utvrdjenja prvostepenog suda da su predmetni ugovori i aneksugovora zakljuĉeni u zakonom propisanoj formi, da su potpisi ugovaraĉa ovjereni odstrane suda, da je predmet ugovora (stan) jasno odredjen u pogledu površine ilokacije, te da su svi tuţeni isplatili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu i stupili uposjed predmetnih stanova, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su tuţbeni zahtjev za utvrdjenje ništavosti predmetnih ugovora odbilikao neosnovan uz zakljuĉak da ne stoji razog ništavosti ugovora, u smislu ĉl. 47 i103 ZOO.Neosnovano se istiĉe revizijom da je zbog nepostojanja gradjevinske dozvoleza izgradnju stambenog objekta, u kojem se nalaze stanovi tuţenih, predmet obavezeiz predmetnih ugovora nemoguć, a osnov nedopušten, jer je to protivno prinudnompropisu Zakonu o izgradnji objekata. Ĉinjenica da nije postojala gradjevinskadozvola za izgradnju objekta u kojem se nalaze sporni stanovi ne dovodi u pitanjepravnu valjanost zakljuĉenih ugovora, kako to pravilno i zakljuĉuju niţestepenisudovi. Uostalom sve i da je za zakljuĉenje spornih ugovora bilo nuţno pribavitigradjevinsku dozvolu za izgradnju predmetnog objekta, tuţilac se na taj propust nemoţe sa uspjehom pozivati i traţiti ništavost. Ovo zbog toga što je sam tuţilacskrivio ovaj propust, pa njegovo nesavjesno i neodgovorno postupanje nije valjanrazlog za ništavost predmetnih ugvora, jer bi utvrdjenje ništavosti istih proizveloštetne posledice po tuţene, koji su bili savjesni, što bi bilo suprotno naĉelimasavjesnosti, poštenja i moralnim normama društva."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. U. br. 7/11 od 18.10.2011. godine)

76NEPOSTOJANJE RAZLOGA NIŠTAVOSTI UGOVORA(Ĉlan 103 ZOO)Ĉinjenica što je ugovorom o diobi obuhvaćena imovina mimo imovinekoje su stranke naslijedile, ne ĉini ugovor ništavim, s obzirom da kodpostojanja saglasnosti volja, predmet ugovora moţe biti i ostala imovina.Iz obrazloţenja:"Naĉin diobe je stvar izbora naslednika i pravni posao diobniĉara mogu pratitirazliĉiti modaliteti, kao i to da se podijeli imovina suprotno nasledniĉkim djelovimapa i mogućnost da naslednik koji više primi ustupi drugom nasledniku neku svojustvar i sl. Za valjanost diobe je bitno da ispunjava uslove za punovaţnost pravnihposlova uopšte (saglasnost sa javnim poretkom, prinudnim propisima, sloboda voljei sl.). Pri tome ĉinjenica što je ugovorom o diobi obuhvaćena imovina, mimoimovine koju su stranke naslijedile od svoje majke, ne ĉini sporni ugovor ništavim,obzirom da kod postojanja saglasnosti volja, predmet ugovora moţe biti i ostalaimovina. No, i da se prihvati tvrdnja tuţioca da je sporni ugovor ništavan sa razlogašto je njime raspolagano sa imovinom koju je isti kupio od svoje sestre, navedeniugovor zbog te ĉinjenice ne bi bio ništavan sa razloga što je tuţilac zakljuĉenjemspornog ugovora sam skrivio ništavost, radi ĉega se isti na to ne moţe pozivati.Stoga nema ništavosti predmetnog ugovora niti elemenata koji bi ukazivali nato, pa je niţestepene presude valjalo preinaĉiti i tuţbeni zahtjev odbiti kaoneosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 849/11 od 05.10.2011. godine)

77RAZLOG NIŠTAVOSTI UGOVORA(Ĉlan 101 ZOO u vezi sa ĉl. 72 stav 3 Zakona o privrednim društvima)Eventualna prekoraĉenja ovlašćenja izvršnog direktora, kao organadruštva, ne mogu biti razlog ništavosti ugovora, već osnov za naknadu štete uodnosu na lice koje je prekoraĉilo ovlašćenje.Iz obrazloţenja:"Zahtjev za utvrdjenje ništavosti predmetnih ugovora i aneksa tih ugovoratuţilac zasniva na tvrdnji da je izvršni direktor tuţioca pri zakljuĉivanju istih satuţenim prekoraĉio svoja ovlašćenja, jer prethodno nije pribavio saglasnost svihosnivaĉa za zakljuĉenje ugovora, što je neophodan uslov u smislu vaţećeg Statutatuţioca.U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da je izmedju stranakazakljuĉen Ugovor o zajmu Ov. br. 40851/08 od 12.11.2008. godine, prema kome jetuţeni kao zajmodavac tuţiocu dao na zajam iznos od 95.000€, sa rokom vraćanjado 11.03.2009. godine, koji rok je produţen do 11.09.2009. godine, Aneksom istogugovora od 13.03.2009. godine. Istog dana stranke su zakljuĉile Ugovor ofiducijarnom prenosu prava svojine Ov. br. 40852/08 od 12.11.2008. godine, kojimse tuţilac kao duţnik obavezao da prenese na tuţenog, kao povjerioca, pravo svojinena kat. parceli br. 1702/02 iz l. n. 2653 KO Budva, radi obezbjedjenja potraţivanjapo osnovu navedenog ugovora o zajmu. Utvrdjeno je i da je predmetne ugovore uime tuţioca zakljuĉio izvršni direktor tuţioca, S. R, koji je shodno ĉlanu 7 Statutatuţioca ovlašćen da zastupa i predstavlja tuţioca.Kod naprijed utvrdjenog, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su zahtjev za utvrdjenje ništavosti predmetnih ugovora ianeksa istih odbili kao neosnovan, uz zakljuĉak da prekoraĉenje ovlašćenja izvršnogdirektora tuţioca nije razlog ništavosti ugovora.Naime, odredbom ĉlana 72 stav 3 Zakona o privrednim društvima propisanoje da se ograniĉenje ovlašćenja organa društva ili drugih lica ovlašćenih da zastupajudruštvo, koja proistiĉu iz statuta, ili iz odluka tih organa, ne mogu isticati prematrećim licima, ĉak i ako su bila objavljena. To znaĉi da eventualna prekoraĉenjaizvršnog direktora, kao organa društva, ne mogu biti razlog ništavosti ugovora, većosnov za naknadu štete u odnosu na lice koje je prekoraĉilo ovlašćenje. Uostalomtuţilac je sam skrivio ovaj propust, te se na isti ne moţe sa uspjehom pozivati itraţiti ništavost.To što su se niţestepeni sudovi pogrešno pozvali na odredbe ĉlana 29 stav 3 iĉl. 73 st. 3 Zakona o privrednim društvima, umjesto ĉl. 72 st. 3 istog zakona je bezuticaja na drugaĉiju odluku u ovoj pravnoj stvari.Ĉinjenica da iznos zajma nije uplaćen na raĉun tuţioca, već da je isti datneposredno na ruke jednom od osnivaĉa ne ukazuje na nesavjesnost tuţenog, niti

naĉin realizacije ugovora utiĉe na zakonitost istog, radi ĉega su bez znaĉaja navodirevizije dati u tom pravcu.Prema tome, kako tuţilac nije dokazao postojanje ni jednog razloga apsolutneništavosti predmetnog ugovora u smislu ĉlana 101 ZOO, to je reviziju koja se odnosina ovaj dio niţestepenih odluka valjalo odbiti kao neosnovanu.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 518/11 od 17.06.2011. godine)78

79USLOVI ZA RUŠLJIVOST UGOVORA(Ĉlan 109, 110 u vezi sa ĉl. 53 ZOOi ĉl. 59 Pravila o snabdijevanju elektriĉnom energijom)Obustavljanje isporuke elektriĉne energije, obraĉun njenog utroška iuslovljavanje uplatom duga, nemaju karakter prinude nad tuţiocem da potpišesporazum o priznanju i dinamici izmirenje duga za utrošenu elektriĉnuenergiju, pa nijesu ispunjeni uslovi iz ĉlana 53 ZOO, da bi se, u smislu ĉl. 109 i110 istog zakona, mogao osnovano zahtijevati poništaj tog pravnog posla.Iz obrazloţenja:"Svoj zahtjev da se utvrdi da je ništav sporazum o priznanju i dinamiciizmirenja duga za utrošenu elektriĉnu energiju br. 40-6706/2 od 23.12.2009.godine,zakljuĉenog sa tuţenim, kao i da se tuţeni obaveţe da mu izvrši povraćaj novca uiznosu od 822,56 eura, tuţilac je temeljio na tvrdnji da je bio prinudjen da potpišesporazum i plati navedeni iznos duga, jer u protivnom nije mogao bez elektriĉneenergije nastaviti da obavlja tašnarsku djelatnost u svojoj radnji, a da je uplatomprve rate u iznosu od 1.128,00 eura preplaćena šteta za 822,56 eura, obzirom nautvrdjenju u kriviĉnom postupku od 305,44 eura. U završnom izlaganju je naveo daje predmetni sporazum apsolutno ništav u smislu ĉl. 101 ZOO, jer je suprotanprinudnim propisima - ĉl. 59. Pravila o snabdijevanju elektriĉnom energijom.I po mišljenju ovog suda, ne stoji ni jedan od navedenih osnova kojim bi sedovela u pitanje pravna valjanost predmetnog sporazuma, pa samim tim nema niuslova za vraćanje traţenog novĉanog iznosa.Naime, kod utvrdjenja da je tuţilac neovlašćeno koristio elektriĉnu energiju uobjektu gdje obavlja svoju poslovnu djelatnost, zbog ĉega je oglašen krivim da jeizvršio kriviĉno djelo kradje iz ĉl. 239.st.1. KZ CG i izreĉena mu uslovna osuda, toradnje i ponašanje tuţene - obustavljanje isporuke elektriĉne energije, obraĉunnjenog utroška i uslovljavanje uplatom duga, nemaju karakter prinude nad tuţiocemda potpiše predmetni sporazum, pa nijesu ispunjeni uslovi iz ĉl. 53. ZOO, da bi usmislu ĉl. 109 i 110. istog zakona, mogao osnovano zahtijevati poništaj tog pravnogposla. Ovo tim prije što je tuţiocu obustavljena isporuka elektriĉne energije u skladusa vaţećim propisima. Ĉinjenica što je tuţilac priznao dug po obraĉunu tuţene jestvar njegove slobodno izraţene volje, procjenjujući svoje liĉne i ekonomske prilikeprilikom sklapanja konkretnog pravnog posla, jer bi u protivnom istakao prigovor naobraĉun nadleţnom organu.Takodje, obraĉun neovlašćeno preuzete elektriĉne energije izvršen u skladu saodredbom ĉl. 26 Pravila o snabdijevanju elektriĉnom energijom, nije razlog da seutvrdi ništavost predmetnog pravnog posla u smislu odredbe ĉl. 101.st.1. ZOO, većje tuţilac u sluĉaju da je bio nezadovoljan navedenim obraĉunom mogao koristitipravo da ga ospori kod nedleţnog organa."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 986/11 od 23.11.2011. godine)

80POSLJEDICE RASKIDA UGOVORA O ŠKOLOVANJU(Ĉlan 124 ZOO)Tuţeni koji je iskljuĉen iz Vojne škole zbog uĉinjene disciplinske povrededuţan je naknaditi Generalštabu Vojske Jugoslavije, sa kojim je zakljuĉiougovora radi školovanja na Vojnoj akademiji, troškove školovanja do momentaprekida školovanja zbog iskljuĉenja iz Vojne akademije.Iz obrazloţenja:"Iz stanja u spisima proizilazi da je tuţeni sa G. V. J. -V. p. .... Beograd, usvojstvu studenta, dana 01.10.2000. godine zakljuĉio ugovor int.br.10-1/3-6, radiškolovanja u V. a, odsjek RV i PVO. Dalje je utvrĊeno da je naredbom Naĉelnika V.A. pov.br.80/22 od 19.09.2002. godine tuţeni iskljuĉen iz Vojne škole zbog uĉinjenedisciplinske povrede iz ĉl.160. st.1. taĉ.10. i taĉ.11. i ĉl.161. st.1. taĉ.5. Zakona oVojsci Jugoslavije ("Sl.list SRJ", br 43/94, 28/96, 44/99, 74/99 i 3/02).Niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da je tuţeni u obavezi da tuţiocunaknadi troškove školovanja do momenta prekida školovanja zbog iskljuĉenja izVojne akademije. Naime, zakljuĉenim ugovorom o školovanju u Vojnoj akademijituţeni je obavezan, pored ostalog, da G. V. J. naknadi troškove svog školovanja usluĉajevima: ako školovanje prekine po liĉnom zahtjevu-molbi; ako svojomkrivicom izgubi status studenta, na naĉin i u sluĉajevima predviĊenim odredbamaZakona o Vojnim školama i nauĉno istraţivaĉkim ustanovama i drugih propisa; akopo završetku školovanja u Vojnoj akademiji odbije da stupi u profesionalnu vojnusluţbu; ako mu profesionalna vojna sluţba prestane po zahtjevu ili zbogneopravdanog izostanka sa sluţbe (ĉl.107. st.1. taĉ.2. Zakona o Vojsci Jugoslavije),a u sluţbi ne ostane onoliko vremena koliko je propisano Zakonom o VojsciJugoslavije - ĉl.3. ugovora. U ĉl.2 istog ugovora precizirani su troškovi koje je G. V.J. obavezan da obezbijedi studentu za vrijeme školovanja, a u ĉl.4 da se podtroškovima školovanja podrazumijevaju svi rashodi koji su isplaćeni u tokuškolovanja studenta na teret sredstava kojima raspolaţe Vojska Jugoslavije, u visinikoja se utvrĊuje prema vaţećim propisima na dan prestanka svojstva studenta,odnosno profesionalne vojne sluţbe.Po nalaţenju ovog suda, pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da postojiobaveza tuţenog na traţenu isplatu troškova za njegovo školovanje do momentaiskljuĉenja iz Vojne akademije, u iznosu od 414.390,30 dinara koji je utvrĊenrješenjem U. V. a, a tokom spora od strane vještaka finansijske struke iskazan ueurima u iznosu od 6.802,20 €.Neosnovano se u reviziji osporava aktivna legitimacija tuţioca. Ovo izrazloga što je prema Uredbi o dopunama uredbe o organizaciji i naĉinu rada drţavneuprave ("Sl.list RCG", br.42/06 od 07.07.2006. godine), RCG oznaĉena kao pravnisledbenik imovine, sredstava, prava i obaveza, koja su na dan stupanja na snaguuredbe u Republici Crnoj Gori koristili Ministarstvo odbrane Srbije i Crne Gore i

Vojska Srbije i Crne Gore. Samim tim, pozivajući se na odredbe navedene uredbe,niţestepeni sudovi pravilno nalaze da je tuţilac aktivno legitimisan da kao nosilacprava koje je prešlo na njega potraţuje od tuţenog isplatu zbog neispunjenjazakljuĉenog ugovora o školovanju, u smislu ĉl.124. ZOO koji je bio u primjeni uvrijeme nastanka spornog odnosa, pa se suprotni revizijski navodi u tom pravcupokazuju neosnovanim.Po nalaţenju ovog suda, revizijski navodi kojima se ukazuje na nepostojanjerazloga za iskljuĉenje iz V. a. nijesu od znaĉaja za odluĉivanje u ovom sporu, aostalim navodima revizije nije dovedena u sumnju pravilnost niţestepenih presuda,zbog ĉega je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.br. 1007/11 od 06.12.2011. godine)81

82RASKID UGOVORA BEZ OSTAVLJANJANAKNADNOG ROKA ZA ISPUNJENJE(Ĉlan 127 u vezi sa ĉl. 124 ZOO)Povjerioci imaju pravo na raskid ugovora bez ostavljanja duţnikunaknadnog roka za ispunjenje, ako iz njegovog ponašanja proizilazi da on nećeili ne moţe svoju obavezu izvršiti ni u naknadnom roku.Iz obrazloţenja:"Proizilazi da su parniĉne stranke zakljuĉili ugovore o prodaji stana(prvotuţilac i tuţeni) odnosno stana i garaţe (trećetuţilac i tuţeni), da su tuţiociisplatili ugovorenu cijenu, dok tuţeni, nasuprot tome, nije ispunio svoju obavezu,nije im predao stanove i garaţu, već je iste otudjio - prodao i predao u posjed trećimlicima. Tuţeni svoju obavezu ne moţe ispuniti, tako da su ispunjeni uslovi za raskidugovora predvidjeni odredbama iz ĉl. 124 i 127 Zakona o obligacionim odnosima.Ovo zbog toga što se ugovori mogu raskinuti, i pored toga što se zakljuĉuju radiispunjenja, zbog neispunjenja ugovornih obaveza, kao što je to sluĉaju u ovojpravnoj stvari - zbog neispunjenja obaveze od strane tuţene, s tim što tuţioci kaopovjerioci imaju pravo na raskid ugovora bez ostavljanja tuţenom kao duţnikunaknadnog roka za ispunjenje, jer iz njegovog ponašanja, drţanja uopšte (prodao jestanove i garaţu trećim licima u ĉijem su posjedu ušli, te da je njegovo prebivalištenepoznato) proizilazi da on neće ili ne moţe izvršiti ni u naknadnom roku.Kada ugovor nije izvršen, tuţioci kao stranka koja je ispunila svoju ugovornuobavezu, kao stranka koja je isplatila kupoprodajnu cijenu pored prava na povraćajonih iznosa koje su dali, pripada pravo i na zateznu kamatu od dana utuţenja (tako jetraţeno) do konaĉne isplate, tako da su niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉili datuţiocima pripada pravo na povraćaj uplaćenog novca sa pripadajućom kamatom,zbog ĉega je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 568/11 od 19.10.2011. godine)

83UMANJENJE TRŢIŠNE VRIJEDNOSTI OBJEKTAKAO OSNOV ZA NAKNADU ŠTETE(Ĉlan 154 ZOO)Da bi tuţioci ostvarili pravo na naknadu štete zbog umanjene trţišnevrijednosti kuće, kao posljedici oduzimanja vidika i smanjenja strujanjavazduha, duţni su dokazati postojanje te štete, tj. kolika je bila trţišnavrijednost kuće prije izgradnje objekta tuţenih, a kolika poslije izgradnje.Iz obrazloţenja:"Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuţilaca da se obaveţu tuţeni da imna ime naknade štete zbog umanjene trţišne vrijednosti kuće isplate iznose bliţeoznaĉene u izreci prvostepene presude, kao i da se naloţi tuţenim da porušebezpravno podignute djelove objekata. Zahtjev su obrazloţili navodima da su tuţenistambene objekte sagradili protivno urbanistiĉkom planu i propisima i istimatuţiocima zaklonili vidik na more i grad Sveti Stefan, a da su tuţeni S. i D. R. i sagabaritom ograde zauzeli javnu površinu-put i na taj naĉin tuţiocima smanjili ioteţali komunikaciju, parking i pristup njihovoj kući. Odgovornost tuţene opštinetuţioci vide u tome što njeni organi nisu preduzeli adekvatne radnje da se nezakonitagradnja prekine i da se "divlje" izgraĊeni objekti poruše i uklone.U tuţbi su se, kao pravni osnov tuţbenog zahtjeva, pozvali na ĉl.5. Zakona oosnovama svojinsko pravnih odnosa i ĉl.154. Zakona o obligacionim odnosima.Odredbom ĉl.5. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, koji je bio uprimjeni u vrijeme nastanka spornog odnosa, propisano je da je vlasniknepokretnosti duţan da se pri korišćenju nepokretnosti uzdrţava od radnji i daotklanja uzroke koji potiĉu od njegove nepokretnosti kojima se oteţava korišćenjedrugih nepokretnosti preko mjere koja je uobiĉajena s obzirom prirodu i namjenunepokretnosti i na mjesne prilike ili kojima se prouzrokuje znatna šteta. Oduzimanjevidika i smanjenje strujanja vazduha nisu navedeni u ovom ĉlanu gdje su, primjeraradi, nabrojane štetne misije, ali to ne iskljuĉuje postojanje takvog smetanja inanošenja štete.Da bi tuţioci ostvarili pravo na naknadu štete zbog umanjene trţišnevrijednosti kuće, kao posledici oduzimanja vidika i smanjenja strujanja vazduha, bilisu duţni dokazati postojanje te štete, tj. kolika je bila trţišna vrijednost kuće prijeizgradnje objekata tuţenih a kolika poslije izgradnje. Postojanje te razlike tuţiocinisu dokazali. Vještaci graĊevinske struke su mišljenja da nije ni došlo do umanjenjatrţišne vrijednosti kuće tuţilaca.Kod takvog ĉinjeniĉnog utvrĊenja pravilno su niţestepeni sudovi odluĉilikada su odbili zahtjev za naknadu štete.Revizijom se naglašava da se u konkretnom sluĉaju radi o bespravnoj gradnji,meĊutim, ta ĉinjenica nije i odluĉna u ovoj pravnoj stvari. Bilo je nuţno dokazatipostojanje štete, što je u predmetnom sluĉaju izostalo. Zahtjev za naknadu štetepaušalno je postavljen i nije potkrijepljen relevantnim dokazima.

Pravilno su niţestepeni sudovi odluĉili i kada su odbili zahtjev da se porušenavodno bespravno izgraĊeni djelovi objekata. Naime, putem vještaka graĊevinskestruke utvrĊeno je da su objekti graĊeni na osnovu graĊevinskih dozvola, danadograĊeni djelovi objekata tuţenih Lj. i Đ, koji nisu u saglasnošću sa postojećimUP-om, nemaju presudnu ulogu po pitanju zaklanjanja vidika na more i grad SvetiStefan, a da objekt tuţenih R. nije onemogućio pješaĉku komunikaciju sa plaţom.Vještaci su mišljenja da su prilikom izgradnje objekata tuţenih ispoštovani standardiu pogledu zaklanjanja i strujanja vazduha, te da su svi uslovi i uticaji u dozvoljenimgranicama.Ne mogu se prihvatiti osnovanim navodi revizije tuţilje E. L. da predmetspora nije zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja upotrebne i trţišne vrijednostiobjekta tuţilaca, nego zahtjev za naknadu štete radi nezakonitog oduzimanja pogledana ostrvo i more u okviru kršenja ljudskih prava. Ovo sa razloga što iz spisapredmeta, kao i navoda revizije punomoćnika tuţilaca, jasno proizilazi da se ukonkretnom sluĉaju radi o zahtjevu za naknadu materijalne štete zbog umanjenjatrţišne vrijednosti objekta tuţilaca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 566/11 od 07.06.2011. godine)84

85NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE ZBOG UMANJENJA IMOVINE(Ĉlan 155 i ĉl. 189 ZOO)Dodjelom stana na korišćenje od strane davaoca stana koji nije vlasnikistog došlo je do umanjenja imovine tuţioca u vrijednosti tog stana, jer jepropustom davaoca stana isti onemogućen da taj stan otkupi.Iz obrazloţenja:"Bez osnova su i navodi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primjenumaterijalnog prava.Pravilno su niţestepeni sudovi postupili kada su usvojili tuţbeni zahtjev iobavezali tuţenog na isplatu iznos od 138.090,92 eura koji predstavljaprotivuvrijednost stana koji je bio dodijeljen tuţiocu. Ovo zato što je tuţiocurješenjem od 22.12.1982.godine dodijeljen na korišćenje stan u Kotoru, Zlatne njive,zgrada SM-32 od 72m2. Davalac stana je bila F. L. u Kotoru i ista je bila duţna tadatuţiocu dodijeliti stan na korišćenje sa svojstvom nosioca stanarskog prava.U postupku je utvrdjeno da ista nije bila vlasnik stana i nije mogla raspolagati,već se radilo o stanu koji je vlasništvo "J." Kotor. Takvim ponašanjem tadašnjegdavaoca stana priĉinjena je šteta tuţiocu, jer bi po redovnom toku stvari tuţilacotkupio predmetni stan. Medjutim, zbog navedenih propusta tadašnjeg davaocastana, došlo je do umanjenja imovine tuţioca za vrijednost tog stana, zbog ĉega sunavodi revizije u tom pravcu neosnovani.Pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da je tuţeni pravni sljedbenik F.Kotor, što ga ĉini obaveznim da naknadi navedenu štetu.Naime, u izvještaja Privrednog suda u Podgorici od 02.06.1990.godine senavodi da se F. ZOIL "L." iz Kotora, koja je imala svojstvo pravnog lica, izdvojila iušla u sastav tuţenog i rješenjem Privrednog suda u Beogradu Fi.br. 1504/09 od26.12.1990.godine upisana u registar Glavne filijale u Kotoru u sastavu DD "D."Beograd. Tuţeni je nakon izdvajanja iz F. ZOIL "L." Kotor, preuzeo sve njeneradnike od 01.01.1991.godine a što je potvrdjeno uvjerenjem Trgovinskog suda uBeogradu od 04.02.2004.godine i odlukom o mreţi poslovnih jedinica tuţenog, ukojoj se navodi da u njihov sastav ulazi i G. F. Kotor. Stoga je tuţeni nesumnjivopravni sledbenik F. ZOIL "L." Kotor, o ĉemu su niţestepeni sudovi dali valjane ijasne razloge na koje upućuje i ovaj sud, zbog ĉega su neprihvatljivi navodi revizijekoji se tiĉu prigovora postojanja obaveze naknade traţene štete na strani tuţenog.Što se tiĉe navoda revizije, da je potraţivanje zastarelo, pravilan je zakljuĉakniţestepenih sudova da je isti prigovor neosnovan, pravilno nalazeći da je momentatsaznanja za štetu vrijeme kada su postale pravosnaţne presude kojima je utvrdjeno,da je vlasnik spornog stana J. i da je rješenje o dodjeli istog tuţiocu, ništav kao iugovor o korišćenju stana. Tek donošenjem ovih odluka za tuţioca je bila potpunoizvjesna ĉinjenica da je izgubio dodijeljeni stan a ne momenat saznanja da je stanotkupilo drugo lice, kako se to pogrešno u reviziji navodi.

Takodje, nema mjesta navodima revizije kojima se pobija odluka oprotivtuţbenom zahtjevu, ovo zato što se i po ocjeni ovog suda ne moţe govoriti oneosnovanom obogaćenju tuţioca već eventualno o izgubljenoj dobiti tuţenog kojuovaj nije dokazao. Naime, tuţilac korišćenjem navedenog stana nije ostvarionikakvu korist u smislu navoda protivtuţbenog zahtjeva, jer je ponašanje tuţioca,korišćenje stana tuţenog, posledica radnji pravnog prethodnika tuţenog, koji jesvojom krivicom lišio tuţioca da ţivi u svom stanu s obzirom da mu je dodijelio stanvlasništvo J. iz Kotora, iz koga se morao iseliti, radi ĉega su niţestepeni sudovipravilno odbili protivtuţbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu traţenja naknade štetena ime zakupnine stana."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 174/11 od 28.06.2011. godine)86

87ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE DJELATNOSTI(Ĉlan 154 stav 2 u vezi sa ĉl. 174 ZOO)Djelatnost ĉije obavljanje pretpostavlja duţi neposredni uticaj procesarada i uslova rada na ljudski organizam smatra se opasnom djelatnošću, papreduzeće gdje je oštećeni radio podlijeţe objektivnoj odgovornosti.Iz obrazloţenja:"Utvrdjeno je da je tuţilac bio u radnom odnosu kod tuţenog na radnommjestu kompresoriste na vadjenju boksitne rude; da je rješenjem nadleţe invalidskekomisije 25.09.1975.godine zbog profesionalnog oboljenja oglašen invalidom radaIII kategorije i priznato mu pravo po osnovu tjelesnog oštećenja VIII stepena od30%; da je rješenjem Republiĉkog fonda PIO - Podruĉnog odjeljenja u Nikšiću od15.05.1997.godine oglašen invalidom rada I kategorije i priznato mu pravo nainvalidsku penziju i rješenjem istog organa od 15.05.1997.godine pravo na novĉanunaknadu za VI stepen tjelesnog oštećenja od 60%; da je odgovarajućim medicinskimvještaĉenjem utvrdjeno da je profesionalno oboljenje kod tuţioca prouzrokovalopogoršanje zdravlja, usljed ĉega je došlo do umanjenja opšte ţivotne aktivnosti odjoš 15%; da se pogoršanje ogleda u pojavi hroniĉnog bronhitisa i umanjenja plućnefunkcije izraţeno u teškom stepenu, što proizilazi iz ekspertize Instituta medicinerada u Beogradu od 19.07.1996.godine, a na osnovu ĉega je oglašen invalidom radaI kategorije, što odgovara stepenu umanjenja ţivotne aktivnosti od 45%.Polazeći od tako utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja - da je kod tuţioca, u perioduod kada je proglašen invalidom III kategorije, došlo do pogoršanja profesionalnogoboljenja, koje je umanjilo njegovu ţivotnu aktivnost za 15%, odnosno da jepogoršenje prouzrokovano ranije nastalim profesionalnim oboljenjem, niţestepenisudovi su pravilno zakljuĉili da je tuţeni odgovoran za predmetnu štetu, koja sesmatra novom, po principu objektivne odgovornosti nastale u vezi sa vršenjemopasne djelatnosti, bez obzira na krivicu, saglasno ĉl. 154.st.2. ZOO, koji je bio uprimjeni. Pri tome nije bilo uslova iz ĉl. 177 ZOO za oslobadjanje od odgovornosti,jer je tuţeni prema propisima zaštite na radu duţan da organizuje mjere zaštitezaposlenom."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 703/11 od 06.07.2011. godine)

88ODGOVORNOST VLASNIKA SKI CENTRAZA NASTANAK ŠTETE(Ĉl. 167, 168 i 169 ZOO u vezi sa ĉlanom 199 ZOOi ĉl. 20 stav 5 i ĉl. 25 Zakona o skijalištima)Vlasnik ski centra kao imalac opasne stvari (ski lifta) i pravno lice kojeobavlja prevoz putnika ski liftom (opasnu djelatnost) odgovoran je za štetukoja je nastala kao posljedica prevoza ski liftom.***Nepostojanje obavještenja - zabrane na skijalištu za djecu da ne mogukoristiti ski lift za odrasle iskljuĉuje doprinos mldb. oštećenog nastanku štete.Iz obrazloţenja:"U toku postupka koji je prethodio donošenju pobijane i prvostepene presudeutvrdjeno je da je tuţilac povrijedjen dana 26.02.2009. godine na ski liftu na V, nanaĉin što je pri prevozu liftom za odrasle (a imao je 6,5 godina), iskoĉila sa vodjicesajla koja je drţala korpu u kojoj je sjedio mldb. tuţilac, te je pod dejstvom sajletuţilac odbaĉen u visinu od oko 10 metara, pa je pri padu zadobio teške tjelesnepovrede u vidu preloma desne butne kosti. Utvrdjeno je i to da je kritiĉnom prilikompored tuţioca bio i njegov otac, koji je sportista, kao i to da na skijalištu prije negošto se desila kritiĉna nezgoda nije bilo istaknuto upozorenje da se djeca ne moguvoziti liftom za odrasle.Polazeći od utvrdjenih okolnosti pod kojima je povrijedjen tuţilac, po ocjeniovog suda, pravilno su našli niţestepeni sudovi da je za nastanak kritiĉne nezgodeiskljuĉivo odgovoran tuţeni. Odgovornost tuţenog utemeljena je na odredbamaĉlana 169 u vezi ĉl. 167 i 168 Zakona o obligacionim odnosima, kao imaoca opasnestvari (ţiĉare) i pravnog lica koje obavlja prevoz putnika ţiĉarom, a što se unavedenim okolnostima moţe smatrati opasnom djelatnošću.Takodje, odgovornost tuţenog proizilazi i iz odredaba ĉlana 20 stav 5 i ĉl. 25Zakona o skijalištima („Sl. list CG“, br. 13/07), kojima su utvrdjene obaveze skicentra u odrţavanju ţiĉare i zaštitnog podruĉja oko iste u stanju koje omogućavanjeno bezbjedno korišćenje, kao i obaveze obezbjedjivanja kontinuirane kontrolerada i tehniĉke ispravnosti, pruţanja pomoći korisnicima, davanja dovoljnog brojapreglednih informacija i uputstava o ponašanju korisnika na sredstvima visinskogprevoza i stalne koordinacije izmedju stanja na stazama i upotrebe ţiĉare. Medjutim,tuţeni, kao vlasnik ski centra, nije dokazao u toku postupka kod suda da je urednoizvršavao svoje zakonske obaveze kako bi blagovremeno sprijeĉio nastanak štetnihposledica pri prevozu predmetnom ţiĉarom (ski liftom), pa u tom smislu pravilnosu tumaĉili niţestepeni sudovi i nepostojanje obavještenja - zabrane na skijalištukritiĉnom prilikom za djecu da ne mogu koristiti ski lift za odrasle.

Pritom, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi da na strani tuţioca nemadoprinosa u nastanku kritiĉne nezgode ni time što se vozio ţiĉarom za odrasle, te štoje kritiĉnom prilikom sa njim bio njegov otac, a koji je profesor fiziĉkog vaspitanja iĉlan ekipe Gorskog spasa iz Nikšića, koji nijesu postupali protivno pravilima naskijalištu, predvidjenim odredbama ĉl. 43 i 44 Zakona o skijalištima tako da nijesuispunjeni uslovi za primjenu pravila o podijeljenoj odgovornosti iz ĉlana 199 ZOO,kao ni za oslobodjenje tuţenog od odgovornosti osnovom odredbe ĉl. 172 istogzakona."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 721/11 od 04.10.2011. godine)89

90ODGOVORNOST DRŢAVE ZA ŠTETU(Ĉlan 172 u vezi sa ĉl. 200 ZOO)Drţava je odgovorna za štetu koju pretrpi vojni obveznik za vrijemesluţenja vojnog roka.***Invalidnina predstavlja naknadu za tjelesno oštećenje i ista oštećenompripada po osnovu propisa o penzijsko invalidskom osiguranju i nema znaĉajaza odmjeravanje visine naknade štete po osnovu duševnih bolova zbogumanjenja ţivotne aktivnosti.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi, da se tuţilac za vrijeme odsluţenja vojnogroka razbolio, jer je dobio tuberkulozu lijevog plućnog krila. Iz nalaza i mišljenjavještaka Dr. G. K. proizilazi, da tuţilac nije adekvatno lijeĉen, usled ĉega je kodnjega došlo do umanjenja opšteţivotne aktivnosti od 30% trajno. Pojasnio je, danasledni faktor nije bitan u pojavljivanju tuberkuloze i da ista nije mogla nastati kaoposledica saobraćajnog udesa, koji je tuţilac pretrpio 1999 godine.Kod takvog stanja stvari, i po nalaţenju ovog suda, pravilno su postupiliniţestepeni sudovi, kada su našli da je tuţeni odgovoran za štetu nastalu kod tuţioca,te da isti ima pravo na naknadu nematerijalne štete u smislu ĉl 200 ZOO (koji jevaţio u vrijeme nastanka spornog sluĉaja) ĉija je visina i po nalaţenju ovog sudapraviĉna i adekvatna imajući kako objektivne, tako i subjektivne okolnosti koje suod znaĉaja za pravilno odmjeravanje visine naknade štete po tom osnovu.Bez osnova su navodi revizije kojima se prigovara na nalaz i mišljenjevještaka medicinske struke. Jer, i po nalaţenju ovog suda nalaz i mišljenje vještakadr. G. K. je potpuno jasan, logiĉan i razumljiv, pa je stoga isti mogao biti valjanosnov za pouzdan zakljuĉak na kome je zasnovana odluka o odgovornosti tuţene zanastalu štetu kod tuţioca. Struĉnost i objektivnost nalaza vještaka nije dovedena upitanje tokom postupka, niti pak navodima revizije.Isto tako, bez osnova su navodi revizije kojim tuţeni istiĉe, da prvostepeni sudnije odluĉio o predlogu za novo vještaĉenje po drugom vještaku. Naime, iz spisapredmeta proizilazi da je tuţeni podneskom od 22.06.2010.godine, predloţio novovještaĉenje. Medjutim, tuţilac nije predloţio vještaka za izradu nalaza i mišljenja,niti u kom dijelu treba da se obavi vještaĉenje, niti je pristupio na glavnu raspravuod 09.07.2010.godine, kada je ista zakljuĉena, kada je predlog u tom pravcu mogaodopuniti. Stoga, propust suda da odluĉi o predlogu za novo vještaĉenje nema znaĉajaza donošenje drugaĉije odluke u ovom sporu i isto predstavlja relativnu bitnupovredu postupka koja ne moţe imati za posledicu ukidanje pobijane odluke.

Lišeni su svakog osnova navodi revizije kojima tuţeni ukazuje, da sud nijeuzeo u obzir naknadu po osnovu invalidnosti koja se tuţiocu "vjerovatno" isplaćuje.Prednje sa razloga što invalidnina predstavlja naknadu za tjelesno oštećenje i istatuţiocu pripada po osnovu propisa o penzijsko invalidskom osiguranju i nemaznaĉaja za odmjeravanje visine naknade štete po osnovu duševnih bolova zbogumanjenja opšte ţivotne aktivnosti. Sa druge strane u smislu odredbe ĉlana 402.ZPP stranke u reviziji ne mogu iznositi nove ĉinjenice i nove dokaze osim ako seiste odnose na bitne povrede parniĉnog postupka, zbog kojih se revizija moţeizjaviti, o ĉemu se ne radi u konkretnom sluĉaju."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 839/11 od 23.09.2011. godine)91

92RUŠENJE OBJEKTA ZBOG BESPRAVNE GRADNJEI NAKNADA ŠTETE(Ĉlan 172 ZOO u vezi sa ĉl. 32 Zakona o izgradnji objekatai ĉl. 58 Zakona o planiranju i uredjenju prostora)Vlasnik objekta ne moţe ostvariti pravo na naknadu štete priĉinjenerušenjem objekta ako nije posjedovao odobrenje za gradnju.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su pravilno našli da tuţena nije odgovorna za štetu zbogrušenja objekata vlasništvo tuţioca, kod ĉinjenice da su objekti na oznaĉenojkatastarskoj parceli sagradjeni protivno zakonskim propisima o obavezi pribavljanjagradjevinske dozvole prije poĉetka njihove izgradnje, te da kasnije nije legalizovananjihova izgradnja, što i nije traţeno, nakon ĉega je rješenjem Up.br. II-08-363/07-26/2 od 23.02.2007.godine naloţeno njihovo rušenje, što je kasnije i sprovedeno.Naime, izgradnja objekata vrši se tek na osnovu odobrenja za izgradnju,gradjevinske dozvole. Ona predstavlja uslov za poĉetak fiziĉkog izvodjenjaodgovarajućih radova. Svrha izdavanja gradjevinske dozvole je u tome da se sprijeĉiizgradnja objekata bez pravnog osnova i da se obezbijedi izgradnja objekata uskladu sa urbanistiĉkim pretpostavkama.Kako tuţilac ne posjeduje dozvolu nadleţnog organa za izgradnju odredjenihobjekata na tamo oznaĉenoj lokaciji, gradjevinski inspektor je bio ovlašćen da uvršenju inspekcijskog nadzora naloţi rušenje objekata, te nakon proteka ostavljenogroka za dobrovoljno uklanjanje - rušenje objekta, rješenje o rušenju sprovode.Gradjevinska dozvola za izgradnju objekta bila je neophodna i u vrijeme kad suobjekti izgradjeni. Propisi koji su vaţili u vrijeme izgradnje objekta nijesu drugaĉijeregulisali ovu materiju od propisa kad je rješenje o rušenju donijeto, odnosno kad jeisto izvršeno.Kod utvrdjene ĉinjenice da je rušenje izvršeno u postupku privodjenjazemljišta odredjenoj namjeni (radi izgradnje mini obilaznice), a pri ĉinjenici da suobjekti izgradjeni bez zato predvidjene gradjevinske dozvole i donijetog rješenja orušenju bespravno podignutih objekata, tuţena ne moţe biti odgovorna koju su s timu vezi pretrpljeli tuţioci, tako da i po ocjeni ovog suda nijesu ispunjeni uslovi zaobavezivanje tuţenog da tuţiocima traţenu štetu mogu naknaditi."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 687/11 od 14.09.2011. godine)

93SOLIDARNA ODGOVORNOST NARUĈIOCAI IZVODJAĈA RADOVA(Ĉlan 214 ZOO)Izvodjaĉ radova je uvijek odgovoran za štetu po osnovu krivice, bezobzira da li je gradjevinske radove vršio saglasno ili protivno pravilimagradjenja.***Iskljuĉivo pravo oštećenih je da li će naknadu traţiti od oba solidarnaduţnika ili samo od jednog, a stvar je solidarnih duţnika da medjusobnoutvrde udjele u šteti i zavisno od toga medjusobno naknade ono što je jedan odnjih isplatio oštećenima.Iz obrazloţenja:"Odredbama ĉl.214. ZOO propisana je solidarna odgovornost naruĉioca iizvoĊaĉa radova na nepokretnosti, ako trećem licu nanesu štetu u vezi sa izvoĊenjemtih radova. Primjenom ovog ĉlana izvoĊaĉ radova je uvijek odgovoran po osnovukrivice, bez obzira da li je graĊevinske radove vršio saglasno ili protivno pravilimagraĊenja, jer postojanje njegove krivice podrazumijeva da je kao izvoĊaĉ biosvjestan ili je morao da bude svjestan da usled gradnje moţe doći do oštećenja licaili njihove imovine. U suprotnom, oštećeni bi morao sam da snosi štetu nastalu uvezi sa izvoĊenjem radova, što bi bilo protivno temeljnom naĉelu obligacionogprava da je svako duţan da se uzdrţi od postupka kojim se moţe drugomprouzrokovati šteta. Kada postoji krivica izvoĊaĉa radova i njegova odgovornost zanaknadu štete, tada postoji i solidarna odgovornost za naknadu štete i naruĉiocaradova. Stoga su niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉili da je tuţena kao naruĉilacradova u svakom sluĉaju odgovorna za nastalu štetu tuţiocima kao trećim licima. Sobzirom da treća lica nijesu duţna da snose rizik koji nastaje zbog izvoĊenja radova,nije od uticaja okolnost da li je šteta nastala kao posledica krivice, već jedino da je uuzroĉnoj vezi sa izvoĊenjem radova i da je nastala šteta iskljuĉiva posledica radnji,odnosno propusta za koje oštećeni nije odgovoran.Neosnovano se revizijom ukazuje da su tuţioci, kao oštećeni, naknadu štetemogli zahtijevati samo od izvoĊaĉa radova, pošto je iskljuĉivo pravo tuţilaca da li ćenaknadu traţiti od oba solidarna duţnika ili samo od jednog, i ko je od njih konaĉnoodgovoran, a stvar je solidarnih duţnika da meĊusobno utvrde udjele u šteti izavisno od toga meĊusobno naknade ono što je jedan od njih isplatio oštećenima. Utom smislu bez znaĉaja je sadrţina zakljuĉenog ugovora izmeĊu tuţenog i izvoĊaĉa

adova kojim je predviĊena odgovornost izvoĊaĉa radova za sve naknade štetetrećim licima koje nastanu u vezi sa izvoĊenjem radova."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1005/11 od 22.12.2011. godine)94

95DOPRINOS NASTANKU ŠTETE(Ĉlan 192 ZOO)Oštećeni je doprinio nastanku štete ako na uoĉenu opasnost nijeintenzivno prikoĉio svoje vozilo.Iz obrazloţenja:"Saobraćajna nezgoda je nastala kao posledica nailaska vozila na oštećenomdijelu kolovozne trake oznaĉenog putnog pravca, zbog ĉega je došlo dodestabilizacije vozila, gubitka kontrole upravljanje vozilom, zanošenja i oštećenja navozilu, što je osnovni uzrok nezgode, s tim što i na strani tuţioca kao vozaĉa stojidoprinos posledicama nezgode, jer na uoĉenu opasnost nije intenzivno koĉio ĉime,istina, nezgoda ne bi bila izbjegnuta ali njene posledice svakako bi bile blaţe. Zbogsvega toga odgovornost tuţenog za naknadu nastale štete je nesumnjiva, jer je kaoorganizacija za odrţavanje puteva na odredjenom podruĉju bila u obavezi da vršiposlove (sanacije nastalih oštećenja na kolovozu) odrţavanja na podruĉju kojoj jepovjereno. Ovo zbog toga što je tuţena kao organizacija koja se stara o odrţavanjuputeva duţna da odrţava put u stanju koji obezbjedjuje sigurno kretanje vozila idrugih uĉesnika u saobraćaju, iz ĉega slijedi i njihova obaveza da tuţiocu naknadiprouzrokovanu štetu (materijalnu) ĉija je visina, inaĉe, pravilno utvrdjena, jer nijeizvršila svoju obavezu saniranja oštećenog kolovoznog zastora imajući pri tome uvidu i da je njihov doprinos nastanku nezgode 60%, a 40% na strani tuţioca. Pitanjedoprinosa je pravno pitanje, koje sud odredjuje, kao što je sluĉaj u ovoj pravnojstvari, naravno saglasno ĉinjeniĉnom utvrdjenju i slobodnoj ocjeni dokaza."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 456/11 od 14.09.2011. godine)

96NAKNADA ŠTETE U SLUĈAJU TJELESNE POVREDEILI NARUŠENJA ZDRAVLJA(Ĉlan 195 stav 2 ZOO)Za dosudjenje naknade štete nastale zbog trajno povećanih potrebaprouzrokovanim posljedicama nanesene tjelesne povrede, dovoljno jeutvrdjenje neophodnosti tudje njege, a naknada se odredjuje prema visiniizdataka potrebnih za obezbjedjenje takve njege.Iz obrazloţenja:"Prema stanju u spisima, u postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno jeda je tuţilja 09.08.1995. godine povrijedjena u saobraćajnoj nezgodi koju jeprouzrokovao tuţeni drugog reda upravljajući motornim vozilom vlasništvoprvotuţenog. Tuţilja je tom prilikom zadobila teške tjelesne povrede koje suprouzrokovale umanjenje ţivotne aktivnosti od 100% trajno. Zbog naroĉito teškoginvaliditeta tuţilji je potrebna neprestana tudja pomoć i njega radi zadovoljenja oošteţivotnih potreba. Ona je korisnik dodatka za tudju pomoć i njegu koju isplaćujeFond penzijskog i invalidskog osiguranja. Na osnovu izvještaja Zavoda zazapošljavanje Podgorica utvrdjeno je da mjeseĉna zarada gerentodomaćica koje sebave njegom starih i bolesnih osoba iznosi 250 €.Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je tuţbeni zahtjev neosnovan, primjenompravila o teretu dokazivanja, smatrajući da tuţilja nije dokazala visinu štete.Prema odredbi ĉlana 195 stav 2 ZOO lice koje je odgovorno za štetu duţno je daoštećenom plaća naknadu štete nastale zbog trajno povećanih potrebaprouzrokovanih posledicama nanesene tjelesne povrede. Za dosudjenje naknade poovom osnovu dovoljno je utvrdjenje neophodnosti tudje njege, a naknada seodredjuje prema visini izdataka potrebnih za obezbjedjivanje takve njege.Kako je prvostepeni sud utvrdio da je tuţilji zbog naroĉito teškog invaliditetapotrebna stalna tudja pomoć i da plata gerentodomaćice iznosi 250 € mjeseĉno, atuţilja tvrdila da sa iznosom koji prima po osnovu dodatka za tudju pomoć pokrivatroškove za osmoĉasovno radno vrijeme ovaj sud nalazi da se osnovano navodimarevizije ukazuje da su razlozi prvostepene presude medjusobno protivurjeĉni, jerprvostepeni sud utvrdjuje da je tuţilji potrebna stalna njega i pomoć, te da zaradalica koja se profesionalno bave njegom starih i bolesnih osoba iznosi 250 €, a odbijatuţbeni zahtjev zbog toga što tuţilja nije dokazala visinu štete. Na ove nedostatkeprvostepene presude ukazivano je u ţalbi, ali je drugostepeni sud pogrešno zakljuĉioda su ti navodi ţalbe neosnovani. Osim toga, pravila o teretu dokazivanjaprimjenjuju se tek ako se na temelju izvedenih dokaza i njihovom slobodnomocjenom sud nije uspio sa sigurnošću utvrditi neku ĉinjenicu. Ovakvi nedostaciprvostepene presude predstavljaju bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka izĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP, koju nije sankcionisao drugostepeni sud."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 560/11 od 28.06.2011. godine)

97PRAVO NA NAKNADU ŠTETE ZBOG NEOSNOVANOGLIŠENJA SLOBODE(Ĉlan 200 ZOO u vezi sa ĉl. 558 stav 1 taĉka 1 ZKP)Pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode ne zavisi da lije pritvor bio odredjen zakonito ili nezakonito, već od toga na koji naĉin jeokonĉan postupak u kome je pritvor trajao.Iz obrazloţenja:"Odredbom ĉl.558. st.1. taĉ.1. Zakona o kriviĉnom postupku je propisano da licukoje je bilo u pritvoru, a kriviĉni postupak nije pokrenut, ili je postupak obustavljen ilije pravosnaţnom presudom oslobodjeno od optuţbe ili je optuţba odbijena pripadapravo na naknadu štete.Shodno odredbi naprijed navedenog zakonskog propisa okrivljenom koji jeodgovarao za više kriviĉnih djela i prema kome je za jedno od tih kriviĉnih djela bioodredjen pritvor, te za to djelo bude izreĉena oslobadajuća presuda pripada naknadaštete za taj pritvor (presuda VSJ Kţ.28/68 od 15.01.1971). Pri tome pravo na naknaduštete ne zavisi da li je pritvor bio odredjen zakonito ili nezakonito, već sve zavisi odtoga na koji naĉin je okonĉan postupak u kome je pritvor trajao. Ĉinjenica što je tuţilaczbog kriviĉnog djela nedozvoljeno nošenje oruţja bio osudjen na kaznu zatvora utrajanju od tri mjeseca je bez znaĉaja, obzirom da je presuda kojom mu je izreĉenanavedena kazna po ţalbi tuţioca ukinuta, radi ĉega mu se u ponovnom postupku nemoţe izreći kazna u duţem trajanju od tri mjeseca.Imajući u vidu prednje odredbe Zakona o kriviĉnom postupku tuţiocu pripadanaknada za kriviĉno djelo neovlašćena proizvodnja, drţanje i stavljanje u prometopojnih droga, i zloupotreba slulţbenog poloţaja za koja je tuţilac u pritvoru bio 3mjeseca i 23 dana, za koje vrijeme je i traţio naknadu jer je za ista pravosnaţnooslobodjen od optuţbe. Medjutim, ovaj sud ne moţe preinaĉiti niţestepene presude ituţiocu dosuditi traţenu naknadu obzirom da se niţestepeni sudovi nijesu bavilivisinom naknade i o tome dali razloge u svojim presudama.Kada je u pitanju naknada štete za pritvor zbog kriviĉnog djela nedozvoljenonošenje oruţja zbog ĉega je tuţilac bio osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 3mjeseca istom će pripadati naknada samo ako je u ponovnom postupku donijata jednaod pravosnaţnih odluka propisanih ĉlanom 558. st.1. Zakona o kriviĉnom postupku, štoće prvostepeni sud utvrditi u ponovnom postupku. Pri tome prvostepeni sud će imati uvidu odredbe ĉl.444. st.2. Zakona o kriviĉnom postupku kojim je propisano da se zakriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora do tri godine kao što je neovlašćenonošenje oruţja (ĉl.403. taĉ.1. Kriviĉno zakonika), moţe prije podnošenja optuţnogpredloga odrediti pritvor, ali najduţe 8 dana (pritvor u skraćenom postupku)."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 745/11 od 13.09.2011. godine)

98SMRT STARATELJAI PRAVO LICA STAVLJENOG POD STARATELJSTVONA NOVĈANU NAKNADU(Ĉlan 201 ZOO)Licu stavljenom pod starateljstvo ne pripada pravo na novĉanu naknaduu sluĉaju smrti staratelja, jer se stavljanjem pod starateljstvo ne zasnivazajednica ţivota u smislu ĉlana 201 ZOO.Iz obrazloţenja:"Malodobna tuţilja stavljena je pod starateljstvo svog djeda pok.Š. I, koji jebio duţan da se savjesno stara o liĉnosti, pravima i obavezama malodobne tuţilje ida upravlja njenom imovinom. Dalje proizilazi da je pok.Š. I. izbjegao na teritorijuCrne Gore, podruĉje Bukovice-Pljevlja zbog rata u BiH, gdje je u maju 1992. godinelišen slobode, zatim izruĉen na teritoriju BiH, a prema podacima isti je umro24.05.1992. godine bez saznanja o uzroku smrti. Od septembra 1991. godine do05.01.2000. godine, kada je zakljuĉila brak, tuţilja je ţivjela kod strica Š. U. uSarajevu radi školovanja, za šta je po tvrdnji tuţilje postojao dogovor izmeĊu djedai strica.Niţestepeni sudovi su, i po mišljenju ovog suda, pravilno primijenilimaterijalno pravo iz odredbe ĉl.201. ZOO, koji je bio u primjeni u vrijeme nastankaspornog odnosa, kada su zakljuĉili da tuţilja ne spada u krug lica kojima pripadapravo na naknadu nematerijalne štete usled smrti bliskog lica. Citirana odredbapropisuje da u sluĉaju smrti nekog lica sud moţe dosuditi ĉlanovima njegove uţeporodice (braĉni drug, djeca i roditelji) praviĉnu novĉanu naknadu za njihoveduševne bolove - stav 1, a ta naknada se moţe dosuditi i braći i sestrama ako jeizmeĊu njih i umrlog postojala trajnija zajednica ţivota - stav 2.Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi pravilno nalaze da se stavljanjempod starateljstvo ne zasniva zajednica ţivota u smislu navedenih zakonskihodreĊenja. Jer, pod starateljstvo se stavlja dijete koje je bez roditeljskog staranja ilipunoljetno lice koje nije u mogućnosti da se stara o sebi, svojim pravima, interesimai obavezama. To znaĉi da je svrha starateljstva nad djetetom da se zbrinjavanjem,vaspitanjem i obrazovanjem što potpunije razvije njegova liĉnost i da se osposobi zasamostalan ţivot i rad, a starateljstvo ima za svrhu i obezbjeĊivanje imovinskih iostalih prava i interesa štićenika. U konkretnom sluĉaju, tuţilja je stavljena podstarateljstvo svog djeda pok. Š. I, obzirom da je bila maloljetno lice ĉiji su roditeljirazveli braĉnu zajednicu, ona povjerena na zaštitu i vaspitanje ocu Š. H. koji je umro21.09.1983. godine, a nadleţni Centar za socijalni rad pokrenuo postupak posluţbenoj duţnosti obzirom da u više navrata nije uspostavljen kontakt sa majkomtuţilje koja je zasnovala novu braĉnu zajednicu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 981/11 od 23.11.2011. godine)

99NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETEU SLUĈAJU TEŠKOG INVALIDITETA(Ĉlan 201 stav 3 ZOO)Naknada nematerijalne štete za duševne bolove u sluĉaju naroĉito teškoginvaliditeta bliskog lica moţe se priznati samo onom licu koje je usvakodnevnom ţivotu izloţeno tome da njegujući povrijedjenog kao oĉevidacneprestano uĉestvuje u njegovim patnjama zbog invaliditeta.Iz obrazloţenja:"Pravilno su postupili drugostepeni sudovi, kada su zahtjev tuţilaca odbili kaoneosnovan. Jer, da bi bilo osnova da se dosudi naknada nematerijalne štete zaduševne bolove u sluĉaju naroĉito teškog invaliditeta bliskog lica, shodno ĉl.201.st.3. ZOO koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog sluĉaja (sada ĉl.208.st.3.ZOO), potrebno je da se ispune dva preduslova i to: da je kod oštećenognastupio naroĉito teţak invaliditet i naroĉito teška unakaţenost. Zapravo, topodrazumijeva, da su povrede kod oštećenog teške prirode, a da su posledicezadobijene povrede i izgled oštećenog takvi, da izazivaju duševne bolove isaţaljenje bliskih srodnika. Ovakva naknada se moţe priznati samo onom licu kojeje u svakodnevnom ţivotu izloţeno tome da njegujući povrijedjenog, kao oĉevidacneprestalno uĉestvuje u njegovim patnjama zbog invaliditeta.Medjutim, u konkretnom sluĉaju nijesu ispunjeni uslovi za dosudjivanjenaknade štete po ovom osnovu. Ovo s razloga, što iz nalaza i mišljenja vještakaortopeda - traumatologa dr. G. P. proizilazi da je oštećena K. Š. spornom prilikomzadobila teške tjelesne povrede koje su dovele do umanjenja ţivotne aktivnosti kodoštećenog 35%, te da se ne radi o naroĉito teškim tjelesnim povredama, jer se ne radio naroĉito teškom invaliditetu.Stoga, imajući u vidu takav nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovoizjašnjenje dato na raspravi odrţanog dana 17.12.2010.godine, pravilno su odluĉiliniţestepeni sudovi, da tuţiocima ne pripada naknada po ovom osnovu.Bez osnova su svi navodi revizije kojima se prigovara na nalaz i mišljenjevještaka ortopeda, jer se istim ne dovode u pitanje struĉnost i objektivnost tognalaza, a uz to tuţioci nijesu predlagali tokom prvostepenog postupka novovještaĉenje po drugom vještaku, niti vještaĉenje od strane konzilijuma ljekara."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 892/11 od 18.10.2011. godine)

100ZASTARJELOST(Ĉlan 360 stav 3 ZOO)Sud se ne moţe obazirati na zastarjelost ako se duţnik na istu nijepozvao.Iz obrazloţenja:"Nasuprot prednjem, sudovi su pogrešno primijenili navedene zakonskeodredbe kada su tuţbeni zahtjev zbog zastarjelosti potraţivanja odbili i u odnosu naprvotuţenog. Naime, ovaj tuţeni nije ni istakao prigovor zastarjelosti na koji,shodno odredbi ĉl.360. st.3. ZOO, sud ne pazi po sluţbenoj duţnosti. Tuţeni nisu nijedinstveni suparniĉari (ĉl.202. ZPP-a) da bi prigovor zastarjelosti drugotuţenogimao dejstvo i u odnosu na prvotuţenog. Dakle, zbog pogrešne primjenematerijalnog prva niţestepeni sudovi nisu ni utvrdili ĉinjenice relevantne za ocjenuosnovanosti tuţbenog zahtjeva u odnosu na prvotuţenog, što predstavlja ukidnirazlog."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 918/11 od 11.10.2011. godine)

101ZASTARJELOST POTRAŢIVANJA NAKNADE ŠTETEPROUZROKOVANE KRIVIĈNIM DJELOM(Ĉlan 377 u vezi sa ĉl. 376 ZOO)Privilegovani rok zastarjelosti potraţivanja naknade štete iz ĉlana 377ZOO teĉe prema uĉiniocu kriviĉnog djela ali ne i prema drţavi, odnosnopravnom licu koje za štetu odgovara umjesto tog fiziĉkog lica.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi, da je dana 15.06.1993.godine Dj. Dţ. usmrtioV. M. kao pripadnik Vojske Republike Srpske BiH iz niskih pobuda tj. nacionalnemrţnje, kako je to navedeno pravosnaţnom presudom Višeg suda u Bijelom PoljuK.br. 53/94 i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, za kriviĉno dijeloubistva iz ĉl. 39 st.2.taĉ.4. tada vaţećeg KZ RCG. Odluka je pravosnaţna dana17.11.1994.godine. Po izjavi prvotuţilje ista je saznala za tu štetu dan poslijeizvršenog ubistva, a ostali tuţioci preko poruke koju su dobili preko Crvenog krsta.Kod takvog stanja stvari, pravilno su postupili niţestepeni sudovi kada suzahtjev tuţilaca odbili kao neosnovan, jer je nastupila zastarelost potraţivanja prematuţenoj.U konkretnom sluĉaju tuţena odgovara po pravilima o odgovornosti zadrugog shodno ĉl. 172 ZOO (koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog sluĉaja).Pošto je u konkretnom sluĉaju poznat uĉinilac kriviĉnog djela, i osudjen jepravosnaţnom kriviĉnom presudom, to prema istom teĉe privilegovani rokzastarelosti iz ĉl. 377 ZOO. Medjutim, rok zastarelosti potraţivanja naknade štete izĉl. 377 ZOO ne teĉe i prema drţavi, odnosno pravnom licu koje za štetu odgovaraumjesto tog fiziĉkog lica, po odredbama iz ĉl. 172. ZOO, već ono zastarijeva uokviru redovnih rokova u kojima zastarijeva potraţivanje naknade štete shodno ĉl.376. ZOO.Kriviĉno djelo ubistvo je poĉinjeno dana 15.06.1993.godine, a prvotuţilja jesaznala za štetu dan poslije izvršenog ubistva, dok su ostali tuţioci saznali iz porukekoju su dobili preko Crvenog krsta. Tuţioci su definitivno saznali za štetupravosnaţnošću kriviĉne presude K.br.53/94 a to je 17.11. 1994.godine. Kako sutuţioci podnijeli tuţbu radi naknade nematerijalne štete dana 07.05.2010.godine tosu protekli i subjektivni rok od 3 godine i objektivni rok od 5 godina iz ĉl. 376.ZOO, pa je zahtjev tuţilaca za potraţivanje naknade štete zastario, kako to pravilnozakljuĉuju niţestepeni sudovi.Isticanje tuţilaca u reviziji, da se u konkretnom sluĉaju radi o kriviĉnom djeluratnog zloĉina protiv civilnog stanovništva koje po medjunarodnim konvencijama ideklaracijama ne zastarijeva, je bez odluĉnog znaĉaja. Ovo s razloga, što je ukonkretnom sluĉaju uĉinilac kriviĉnog djela poznat i protiv istog je vodjen kriviĉni

postupak zbog kriviĉnog djela ubistva iz ĉl. 39.st.2.taĉ.4. tada vaţećeg KZ RCG, zakoje kriviĉno djelo je isti i osudjen."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1057/11 od 22.12.2011. godine)102

103ROK ZASTARJELOSTI KOD UGOVORA O OSIGURANJU(Ĉlan 380 stav 3 ZOO)Rok zastarjelosti za potraţivanje osiguravajuće organizacije premasopstvenom osiguraniku po osnovu regresa za iznos isplaćen oštećenom poosnovu obaveznog osiguranja poĉinje da teĉe od dana isplate naknadeoštećenom.Iz obrazloţenja:"Po mišljenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno ocijenili prigovorzastarjelosti koji je istakao tuţeni u ovom sporu. Jer, istaknuti prigovor zastarjelostiima se cijeniti u skladu sa ĉl.380. st.3. ZOO, prema kome rok zastarjelosti zapotraţivanja osiguravajuće organizacije prema sopstvenom osiguraniku po osnovuregresa za iznos isplaćen oštećenom po osnovu obaveznog osiguranja poĉinje dateĉe od dana isplate naknade oštećenom. U konkretnom sluĉaju naknada oštećenomod strane tuţioca-osiguravaĉa isplaćena je 03.03.2004. godine kada mu je isplaćenposlednji iznos od 1.000,00 DM kojim je u cjelosti isplaćena naknada od 22.000,00DM utvrĊena vansudskim poravnanjem. Samim tim, neosnovano je ukazivanjetuţenog u reviziji da rok zastarjelosti poĉinje teći od dana kada je poravnanjezakljuĉeno, u kom pravcu su niţestepeni sudovi dali valjane i jasne razloge."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 913/11 od 11.10.2011. godine)

104PREKID ZASTARIJEVANJA(Ĉlan 389 stav 1 ZOO)Nije nastupio prekid zastarijevanja, izvršen podizanjem tuţbe, akopovjerilac odustane od tuţbe.Iz obrazloţenja:"Potraţivanje naknade štete nastale povredom ugovorene obaveze u smisluĉlana 376 stav 3 ZOO zastarijeva za vrijeme odredjeno za zastarjelost te obaveze.Kako se radi o ugovoru o prometu roba i usluga, to medjusobna potraţivanja pravnihlica iz takvih ugovora u smislu ĉl. 374 st. 1 ZOO zastarijevaju za tri godine. Kako jetuţba podnijeta 10.11.2008. godine, to je jasno da su zastarjela sva potraţivanjatuţioca i po osnovu duga i po osnovu naknade štete.Bez osnova su navodi revizije da je zastarijevanje prekinuto podnošenjemprotivtuţbe 05.07.1991. godine u predmetu P. br. 1366/99, jer je rješenjemprvostepenog suda P. br. 1366/99 od 14.02.2008. godine konstatovano da se tuţbasmatra povuţenom. Prema odredbi ĉlana 389 stav 1 ZOO prekid zastarijevanjaizvršen podizanjem tuţbe ili kojom drugom povjerioĉevom radnjom preduzetomprotiv duţnika pred sudom ili drugim nadleţnim organom u cilju utvrdjivanja,obezbjedjenja ili ostvarenja potraţivanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilacodustane od tuţbe ili radnje koju je preduzeto. Ovo pravilo se primjenjuje i u sluĉajukada je postupak okonĉan rješenjem kojim zbog izostanka tuţioca sa roĉišta fikcijapovlaĉenja tuţbe nastupa po samom zakonu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 103/11 od 24.11.2011. g. )

105PRISTUPANJE DUGU(Ĉlan 451 ZOO)Zakljuĉenjem ugovora o pristupanju dugu duţnikov poloţaj se nepogoršava, tako da se ne traţi njegov pristanak.Iz obrazloţenja:"Utvrdjeno je da je poravnanjem zakljuĉenim pred Privrednim sudom uPodgorici (P.br. 175/06 od 10.07.2006.godine) izmedju tuţioca i u ovom sporu "G.P.", i tuţenog "B. c." DOO Podgorica, tuţeni iz tog spora obavezan da isplatituţiocu iznos od 27.352,00 eura, na ime glavnog duga u ĉetiri rate, zakljuĉno sa31.12.2006.godine, dok je stavom drugim tuţeni obavezan da ukoliko ne isplati dugu predvidjenom roku, plati i iznos od 4.862,30 eura do 31.01.2007.godine, kojuobavezu nije ispunio. Tuţilac i tuţeni su 23.02.2007.godine zakljuĉili sporazum opristupanju i plaćanju duga od strane tuţenog u ukupnom iznosu od 32.214,00 eura,kojim sporazumom je predvidjena dinamika plaćanja duga do 31.09.2007.godine.Zakljuĉenim sporazumom prvotuţeni se obavezao da će u cjelosti isplatiti dug, te daza isti odgovara svojom liĉnom imovinom.Kako tuţeni nije ispunio svoju obavezu iz ugovora o pristupanju duga u zatopredvidjenom roku, to su niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉili kad su ga obavezalina isplatu utuţenog iznosa s pozivom na oredbe ĉl. 451. Zakona o obligacionimodnosima. Jer, tuţeni se zakljuĉenim ugovorom o pristupanju duga obavezao tuţiocukao povjeriocu da će ispuniti njegovo potraţivanje od duţnika ("B. c."). Kod takvogstanja stvari tuţeni kao pristupilac dugu i raniji duţnik postali su solidarniduţnici, tako da tuţilac kao povjerilac moţe traţiti ispunjenje obaveze bilo odjednog od njih ili od obojice. Duţnikov poloţaj se zakljuĉenim sporazumom opristupanju duga ne pogoršava tako da se ne traţi njegov pristanak, pa ne stojenavodi revizije da je sporazum iz kojeg tuţilac crpi svoje pravo na isplatu duganištav, kako to pravilno zakljuĉuju i niţestepeni sudovi. Za svoje odluke niţestepenisudovi su dali potrebne, uvjerljive i dovoljne razloge, kojima su inaĉe obuhvaćenisvi revizijski navodi, koje razloge prihvata i ovaj sud i na koje podnosioca revizijeupućuje, bez potrebe da se u tom pravcu osvrće, zbog ĉega je reviziju valjalo odbitikao neosnovanu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 708/11 od 02.11.2011. godine)

106GUBITAK PRAVA PO OSNOVU PRAVNIH NEDOSTATAKA(Ĉlan 515 stav 1 ZOO)Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka gasi se istekom godine danaod saznanja za postojanje prava trećeg.Iz obrazloţenja:"Kupac zbog pravnih nedostataka iz ĉlana 508 ZOO, ako ga prodavac nijeoslobodio od prava i pretenzija trećeg, u sluĉaju umanjenja ili ograniĉenja pravamoţe po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniţenje cijene - ĉl.510 stav 1 ZOO. Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka u smislu ĉl. 515 stav 1ZOO gase se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg. Tuţilacnije raskinuo ugovor, niti je prihvatio raskid ugovora koji je nudio tuţilac, što znaĉida bi jedino imao pravo na sniţenje cijene. Tuţilac takav zahtjev nije postavio, aizjava tuţioca da se tuţeni moţe osloboditi od davanja stvari ako plati odredjeniiznos odnosno ako snizi ugovorenu cijenu nije tuţbeni zahtjev, već jegradjanskopravna ponuda (alternativna mogućnost) o kojoj sud ne moţe niraspravljati, ni odluĉivati iako se ona unosi u izreku presude i na nju se ne odnosepravila o pravosnaţnosti.Medjutim i da je takav zahtjev postavljen i on bi bio neosnovan, jer jeprotekao rok iz ĉlana 515 stav 1 ZOO, pa je došlo do gubitka prava koja bi mu poosnovu pravnih nedostataka pripadala."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 931/11 od 10.11.2011. godine)

107PREĆUTNO OBNAVLJANJE ZAKUPA(Ĉlan 624 ZOO)Kad nakon ugovorenog roka o korišćenju zemljišta korisnik deponijenastavi da odlaţe otpad, a davalac zemljišta se tome ne protivi, smatra se da jezakljuĉen novi ugovor na neodredjeno vrijeme pod istim uslovima.Iz obrazloţenja:"Neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.Polazeći od Sporazuma o korišćenju zemljišta na lokaciji Bijekovac, Mjesnazajednica Dobrakovo za potrebe odlaganja otpada, kojeg su dana 01.10.2007.godinezakljuĉili 6 pravnih lica, izmedju ostalih i tuţeni, sa tuţiocem o korišćenju zemljištana lokaciji MZ Dobrakovo, za potrebe odlaganja ĉvrstog otpada i otpadaţivotinjskog porijekla, niţestepeni sudovi su pravilno utvrdili da je tuţilac aktivnolegitimisan u ovom sporu, jer je u materijalno pravnom odnosu prema predmetuspora (subjekt materijalno-pravnog odnosa iz koga je parnica nastala).Kod utvrdjenja da je navedeni sporazum zakljuĉen na osnovu odluke zboragradjana MZ Dobrakovo od 15.09.2007.godine, koji odluĉuju o zaštiti ţivotnesredine shodno Zakonu o mjesnim zajednicama - ĉl. 23, 24 i 29 ("Sl.list SRCG", br.8/82 i 12/82), a tuţeni se kao korisnik deponije i davalac usluga obavezao daodlaganje vrši uz odredjene mjere zaštite - ĉl. 3, te da će na ime naknade zakorišćenje zemljišta tuţiocu mjeseĉno isplaćivati iznos od 500,00 € - ĉl.4. pravilnoje primijenjeno materijalno pravo kada je odluĉeno usvajanjem tuţbenog iodbijanjem protivtuţbenog zahtjeva.Ovo zbog toga što je tuţeni u smislu ĉl. 4. navedenog sporazuma duţanisplatiti dospjeli iznos, pa kako to nije uĉinio tuţilac ima pravo zahtijevati ispunjenjeobaveze saglasno odredbi ĉl. 262.st.1. ZOO, ranije vaţećeg zakona, a kako predvidjai odredba ĉl. 269.st.1. novog ZOO.S druge strane, imajući u vidu nespornu ĉinjenicu da tuţeni odlaţe otpad napredmetnoj lokaciji i nakon ugovorenog roka, to su sudovi pravilno zakljuĉili da jezbog produţetka upotrebe stvari, kome se tuţilac nije protivio, zakljuĉen novisporazum - ugovor na neodredjeno vrijeme pod istim uslovima - ĉl. 624 ZOO, panema uslova da se utvrdi da je sporazum raskinut."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 694/11 od 06.07.2011. godine)

108PORAVNANJE(Ĉlan 1089 ZOO)Zakljuĉenim vansudskim poravnanjem oštećenog sa osiguravaĉem gasi sepotraţivanje oštećenog lica kako prema osiguravaĉu, tako i prema vlasnikuvozila.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se ukazuje revizijom da tuţiocu u konkretnom pripada pravopotraţivati štetu od drugog solidarnog duţnika do visine potpune naknade. S tim uvezi za ukazati je revidentu da je istina odgovornost imaoca opasne stvari solidarnasa osiguravaĉem i štetnikom, te da svaki duţnik solidarne obaveze u smislu ĉl.414.ZOO-a odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac moţe zahtijevati njenoispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena ali kada je duţnikispuni obavezu ona prestaje i svi se duţnici oslobadjaju. Medjutim, revident jeizgubio iz vida da se zakljuĉenim vansudskim poravnanjem oštećenog saosiguravaĉem gasi potraţivanje oštećenog lica kako prema osiguravaĉu, tako iprema vlasniku vozila. Ovo sa razloga što su stranke zakljuĉenim vansudskimporavnanjem regulisale u cjelosti svoja uzajamna prava i obaveze u pogledu naknadeštete i konstatovale da je oštećena strana isplatom utvrdjene naknade u potpunostinamirena za sve vidove nematerijalne štete, koja je proistekla iz štetnog dogadjaja,te se odrekle potraţivanja prema bilo kojem pravnom ili fiziĉkom licu (ĉl.4poravnanja). Dakle, na svoj naĉin je u potpunosti riješen spor izmedju stranaka popitanju nastale štete, što znaĉi da oštećeno lice ne moţe sa uspjehom u postupkupotraţivati naknadu štete iz istog štetnog dogadjaja, koja mu je već isplaćena, bezobzira da li je isti zadovoljan sa visinom isplaćene nakande."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 720/11 od 28.09.2011. godine)

STVARNO PRAVO109

110RASPOLAGANJE SUVLASNIĈKIM DIJELOMBEZ SAGLASNOSTI OSTALIH SUVLASNIKA(Ĉlan 14. stav 2 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Slobodno je raspolaganje svakog suvlasnika svojim suvlasniĉkim dijelombez saglasnosti ostalih suvlasnika.Iz obrazloţenja:"Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da jeprvotuţena mogla slobodno raspolagati svojim suvlasniĉkim dijelom bez saglasnostituţioca kao suvlasnika, shodno odredbi ĉl.14. st.2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i da to njeno pravo nije ograniĉeno zakonom, kao i da nijepovrijeĊeno pravo preĉe kupovine tuţioca kao suvlasnika, kako je isti tvrdio upostupku. Jer, takva obaveza suvlasnika nije predviĊena zakonskim odreĊenjima,već naprotiv navedenom odredbom je propisano slobodno raspolaganje svakogsuvlasnika svojim suvlasniĉkim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika. S drugestrane, pravilno nalaze niţestepeni sudovi da odredbe ĉl.37. i ĉl.38. Zakona oprometu nepokretnosti ("Sl.list SR CG" br.27/75 i 35/75 i "Sl.list RCG" br.2/92),propisuju obavezu nosioca prava svojine ili društveno pravnog lica koje namjeravada proda porodiĉnu zgradu ili stan kao poseban dio zgrade da tu zgradu ili stanponudi na prodaju nosiocu stanarskog prava, odnosno organizaciji koja upravljastanom u društvenoj svojini ako nema nosioca stanarskog prava i da se, usuprotnom, moţe podnijeti tuţba zbog povrede prava preĉe kupovine.Revizijom se neosnovano ukazuje da je u konkretnom sluĉaju postojalaobaveza prvotuţene da tuţiocu kao suvlasniku ponudi na prodaju svoj suvlasniĉkidio i da je suprotnim postupanjem povrijedila odredbe Zakona o prometunepokretnosti. Jer, kako to pravilno nalaze niţestepeni sudovi, navedena obavezanije predviĊena za raspolaganje od strane suvlasnika svojim suvlasniĉkim djelovima,pa zakljuĉivanjem kupoprodajnog ugovora izmeĊu tuţenih nije povrijeĊeno pravopreĉe kupovine tuţioca, zbog ĉega su niţestepeni sudovi pravilno primjenilimaterijalno pravo odluĉujući o tuţbenom zahtjevu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 778/11 od 13.09.2011. godine)

111UPRAVLJANJE STVARIMA OD STRANE SUVLASNIKA(Ĉlan 15 stav 4 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Zasnivanje fiducije na nepokretnosti prelazi okvir redovnog upravljanja,te je potrebna saglasnost svih suvlasnika.Iz obrazloţenja:"Tuţioci su u ovom sporu traţili da se utvrdi ništavost ugovora o fiducijarnomprenosu prava svojine koji je zakljuĉen izmeĊu tuţenih te da se utvrdi njihovo pravosuvlasništva u odreĊenim idealnim djelovima na spornoj kat.parceli koja je bilapredmet tog ugovora. Prvotuţeni je postavljenim protivtuţbenim zahtjevom traţioda se utvrdi da ima iskljuĉivo pravo svojine na nepokretnostima koje su upisane uln.br.2324 KO Podgorica III.Iz ovako utvrĊenih ĉinjenica niţestepeni sudovi su, i po mišljenju ovog suda,pravilno zakljuĉili da je ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine ništav jer jeprvotuţeni suprotno odredbi ĉl.15. st.4. Zakona o osnovama svojinsko pravnihodnosa koji je bio u primjeni raspolagao sa katastarskom parcelom br.3692/2 ukorist drugotuţenog bez saglasnosti ostalih suvlasnika, zbog ĉega je zakljuĉeniugovor ništav u smislu odredbe ĉl.103. st.1. ZOO. Niţestepeni sudovi pravilnonalaze da je prvotuţeni imao saznanja da je otpao osnov njegovog upisa kaoiskljuĉivog vlasnika navedene kat.parcele obzirom da je poravnanje o izvršenojfiziĉkoj diobi kojim mu je navedena parcela pripala sam poništavao u parnici.Slijedom utvrĊenja ništavosti ugovora o fiducijarnom prenosu prava svojinezakljuĉenog meĊu tuţenima niţestepeni sudovi su usvojili postavljeni zahtjev zautvrĊenje suvlasniĉkog udjela tuţilaca u odreĊenim idealnim djelovima na istojparceli, a odbili protivtuţbeni zahtjev za utvrĊenje iskljuĉivog prava svojineprvotuţenog na svim nepokretnostima koje su bile evidentirane u ranijemposjedovnom listu br.2324 KO Podgorica III."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 903/11 od 25.10.2011. godine)

112STICANJE PRAVA SVOJINE OSNOVOM NASLEDJA(Ĉlan 20 u vezi sa ĉl. 36 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Nasljedjivanjem se pravo svojine moţe steći samo ako je to pravopostojalo u korist ostavioca, odnosno pravnog prethodnika.Iz obrazloţenja:"Pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da tuţioci nijesu pruţili valjanedokaze da je sporna nepokretnost bila u svojini njihovog pravnog prethodnika i dapostoji osnov sticanja na strani pravnog prethodnika, pa im ne pripada pravo da izosnova nasleĊa traţe utvrĊenje suvlasništva na nepokretnosti primjenom ĉl.20.Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, koji je bio u primjeni u vrijemenastanka spornog odnosa. Jer, za utvrĊenje prava vlasništva svog prethodnika tuţiociu postupku nijesu pruţili ni jedan valjan dokaz, a upis na prethodnika tuţenog upopisnom katastru ne predstavlja dokaz o osnovu sticanja vlasništva istog, dok seiskazima stranaka ne moţe utvrĊivati pravo vlasništva na spornoj nepokretnosti.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude tuţioci nijesudokazali da je sporna nepokretnost bila svojina njihovog prethodnika F. R. Jer, kaodokaz tvrdnji o pravu svojine svog prethodnika tuţioci su se pozivali na upis upopisni katastar koji je bio u primjeni od 1954. godine. Obzirom da je u popisnomkatastru upisivana drţavina nepokretnosti, bez upisa osnova sticanja svojine, takavupis stvara oborivu pretpostavku da je lice koje je upisano vlasnik nepokretnosti,koju ĉinjenicu je potrebno dokazivati u postupku."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1040/11 od 20.12.2011. godine)

113NEPOSTOJANJE OSNOVA ZA STICANJE PRAVA SVOJINE(Ĉlan 20 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosau vezi sa ĉl. 25 Zakona o narodnim odborima)Pravo upravljanja dato odredjenim društvenim subjektima radi vršenjadjelatnosti ne moţe biti osnov za sticanje svojinskih prava.Iz obrazloţenja:"Pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da ĉinjenica da je Narodni odborOpštine Kotor 1962.godine dao na upravljanje pravnom prethodniku tuţiocapredmetnu nepokretnost, kao društvenu svojinu na upotrebu radi vršenja svojedjelatnosti (ugostiteljska), ne moţe biti osnov za sticanje svojinskih prava po tadavaţećim propisima, pa niti osnov za sticanje prava korišćenja, kao svojinskogovlašćenja, u skladu sa vaţećim propisima, imajući u vidu pravni reţim društvenesvojine, koji je vaţio u vrijeme donošenja rješenja NO Opštine Kotor, pravoupravljanja dato odredjenim društvenim subjektima nije podrazumijevalo bilo kakvasvojinska ovlašćenja. U pitanju je samo administrativni prenos prava upravljanja,koje je NO Opštine Kotor donio u skladu sa odredbom ĉl.25 Zakona o narodnimodborima, pa se ne radi o raspolaganju tuţenog, kao vlasnika sporne nepokretnosti, akako je već istaknuto, predmetna nepokretnost je data iskljuĉivo na upotrebu radiobavljanja odredjene djelatnosti, uz plaćanje amortizacije, kao naknade za korišćenjeiste (ne radi se o teretnom pravnom poslu) što sve nije vodilo sticanju bilo kakvogprava, pa ni prava korišćenja, u kom pravcu je i postavljen tuţbeni zahtjev."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 120/10 od 28.12.2010. godine)

114SAVJESNOST KAO USLOV ZA STICANJE SVOJINENA NEPOKRETNOSTI PUTEM ODRŢAJA(Ĉlan 28 stav 2 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Za ocjenu postojanja savjesnosti kao jednog od uslova za sticanje svojinena nepokretnosti putem odrţaja nije bitan spoljni odnos lica koje pretenduje nasticanje prava svojine po tom osnovu prema odnosnoj nepokretnosti, već to dali posjednik ne zna ili ne moţe znati da stvar koju posjeduje nije njegova.Iz obrazloţenja:"U postupku kod prvostepenog suda utvrdjeno je da je sporna nekretnina bilavlasništvo oca tuţilje, Ć. K, pa je na istoj nakon njegove smrti, od 1953. godineupisan vlasnikom njegov sin R. (brat tuţilje), u posjedovnom listu br. 158 KOBiševo, parc. br. 11/13. Dalje je utvrdjeno da je R. K. umro bez potomaka, te da jenjegovu imovinu (ukljuĉujući i spornu nekretninu) naslijedila sestra Dj. K, naosnovu ostavinskog rješenja prvostepenog suda, O. br. 34/99 od 07.12.1999. godine.Nakon toga, ugovorom o diobi Ov. br. 2823/06 od 07.06.2006. godine, zakljuĉenimizmedju K. Dj. i tuţilje, sporna nepokretnost je pripala tuţilji i na istoj je uknjiţenavlasnikom u posj. list. br. 513 KO Bliševo, pod parc. br. 11/13 (kao sastavni dionavedene parcele koja je veće površine).Polazeći od navedenog utvrdjenja pravilno je odluĉio prvostepeni sud kada jetuţbeni zahtjev usvojio, te tuţilji utvrdio pravo svojine na spornoj nekretniniosnovom nasledja, pravilno temeljeći svoju odluku na odredbama ĉl. 28 i ĉl. 21Zakona o svojinsko pravnim odnosima, a koje rezonovanje je pravilno prihvatio idrugostepeni sud u pobijanoj presudi. Inaĉe, u prvostepenoj i pobijanoj presudi su usvemu dati pravilni i umjesni razlozi, koje prihvata i ovaj sud i na iste upućujerevidente, bez potrebe da ih posebno ponavlja.Povodom navoda revizije valja dodati da je pravilno rezonovanje niţestepenihsudova da tuţeni i njihov otac B. nijesu mogli steći pravo svojine na spornom dijelupredmetne parcele osnovom odrţaja, jer nijesu bili ni zakoniti ni savjesni drţaociiste, već su istu samo obradjivali, pri ĉemu im je bilo poznato da parcela nijenjihova, već da je bila vlasništvo pok. brata i strica, Ć. K, odnosno, sada pok. R,tuţilje i Dj. K, kao potomaka pok. Ć. u momentu njegove smrti. Ovo i kod ĉinjenicešto za prenošenje prava vlasništva na spornoj nekretnini nedostaje valjan pravniosnov na strani pravnog prethodnika tuţenih, kao i tuţenih."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 303/11 od 29.06.2011. godine)

115VANREDNI ODRŢAJ KAO OSNOV STICANJA PRAVA SVOJINE(Ĉlan 28 stav 4 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Za sticanje prava svojine putem vanrednog odrţaja nuţno je da se ispunedva uslova, da se drţalac nalazi u mirnoj i nesmetanoj drţavini duţoj od 20godina i da je njegova drţavina savjesna.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţbenizahtjev za utvrdjenje prava svojine po osnovu odrţaja odbili kao neosnovan uzzakljuĉak da drţavina pravnih prethodnika tuţilaca nije bila kontinuirana, te datuţilac nije dokazao savjesnost drţavine svojih prethodnika.Jer, za sticanje prava svojine putem vanrednog odrţaja, shodno ĉlanu 28 stav4 ZOSPO, nuţno je da se ispune dva uslova, da se drţalac nalazi u mirnoj inesmetanoj drţavini duţoj od 20 godina i da je njegova drţavina savjesna.Savjesnost kod ove vrste odrţaja se tumaĉi šire u odnosu na onu koja vaţi zaredovan odrţaj. Savjestan drţalac je onaj koji opravdano vjeruje da je vlasnik. On senalazi u dvostrukoj zabludi, s jedne strane on pogrešno drţi da je prethodnik vlasnik,a s druge strane pogrešno drţi da postoji zakoniti osnov. Dakle, savjesnost kao uslovza odrţaj ne postoji ako su drţaoci nepokretnosti znali da nepokretnost nije njihova.Tuţilac nije pruţio ni jedan valjan dokaz u pogledu savjesnosti drţavinepravnih prethodnika, odnosno na koji naĉin su isti stupili u posjed spornenepokretnosti i ostvarivali svojinska prava na istoj. To što je u jednom periodusporno zemljište korišćeno i obradjivano od strane pravnih prethodnika tuţioca neznaĉi da su oni bili savjesni drţaoci. Naime, objekat tuţioca i objekat tuţenog koji senalaze iza sporne parcele bili su u vlasništvu srodnika, porodice J, te su pravniprethodnici tuţioca mogli znati da predmetna parcela koju su koristili nije njihova, teda su kao zemljišno knjiţni vlasnici upisana druga lica. Uostalom, u parnici zasmetanje posjeda, na raspravi od 19.09.1977. godine J. I, (sin B), jedan od pravnihprethodnika tuţioca je izjavio da nije siguran da je sporna nepokretnost njegova, alida je koristio. Osim toga, da su pravni prethodnici tuţioca bili u opravdanomuvjerenju da je sporna nepokretnost njihova, ista bi bila obuhvaćena navedenimugovorom o kupoprodaji od 1971. godine, koji je zakljuĉila majka tuţioca u svojstvukupca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 504/11 od 28.06.2011. godine)

116ACTIO NEGATORIA(Ĉlan 42 stav 1 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Uznemiravanje u smislu odredbe ĉlana 42 stav 1 ZOSPO postoji akotreće lice svojim ĉinjenjem ili propuštanjem ograniĉava ili uznemirava vlasnikada vrši pravnu vlast na stvari u punom obimu.***R J E Š E NJ EUkidaju se presuda Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ. br. 1647/10 od16.12.2010. godine i presuda Osnovnog suda u Beranama P. br. 720/09 od12.04.2010. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ. br. 1647/10 od 16.12.2010.godine, odbijene su kao neosnovane ţalbe stranaka i potvrdjena presuda Osnovnogsuda u Beranama P. br. 720/09 od 12.04.2010. godine, kojom je odluĉeno:"Utvrdjuje se da je tuţeni M. K. iz Kurikuća neosnovano uznemirio tuţioca Š.Lj. iz Kurikuća, tako što je krajem 2003. godine na seoskom putu koji se proteţe duţimovine tuţioca upisane u posl. l. br. 604 KO Kurikuće na kat. parcele br. 26/314zv. "L. Luke" u duţini od 66 m, nasuo kamen i zemlju u visini od 10 do 20 cm, s timšto je na raskrsnici koja ide jednim krakom prema kući tuţenog, a drugi krak premarijeci Suvodo, vršio nasip 50 cm, na duţini od 9 m, ĉime je bitno ugrozio imovinutuţioca, jer je nasipanjem pomenutog puta promijenio tok atmosferskih i drugihvoda, što je naroĉiito izraţeno u vrijeme kišnih dana, pa mu se nalaţe da taj nasutimaterijal sa pomenutog puta ukloni u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude,pod prijetnjom prinudnog izvršenja.Tuţeni se obavezuje da plati tuţiocu na ime troškova parniĉnog postupkaiznos od 542,00 eura, a sve u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude podprijetnjom prinudnog izvršenja."Protiv drugostepene presude tuţeni je blagovremeno izjavio reviziju zbogbitne povrede odredaba parniĉnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnogprava. Predloţio je da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu naponovno sudjenje.Tuţilac u odgovoru na reviziju predlaţe da se revizija odbije kao neosnovana.Po razmatranju spisa predmeta ovaj sud je našao da je revizija osnovana.

Odredbom ĉlana 42 stav 1 Zakona o osnovama svojinsko - pravnih odnosapropisano je da ako treće lice neosnovano uznemirava vlasnika ili pretpostavljenogvlasnika na drugi naĉin, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljenivlasnik, moţe tuţbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane.Uznemiravanje u smislu citirane zakonske odredbe postoji ako tuţeni svojimĉinjenjem ili propuštanjem ograniĉava ili uznemirava vlasnika da vrši pravnu vlastna stvari u punom obimu.Prvostepeni sud je usvojio tuţbeni zahtjev smatrajući da je tuţeni ugrozionepokretnost tuţioca nasipanjem seoskog puta, ĉime je promijenio tok atmosferskihi drugih voda. Takav zakljuĉak prvostepeni sud temelji na nalazu vještaka geometra.Medjutim, osnovano se revizijom ukazuje da vještak geodetske struke nijekompetentan da da nalaz i mišljenje da li je zbog nasipanja puta promijenjen tokatmosferskih i drugih voda i da li je je zbog toga tuţiocu ograniĉeno ili oteţanokorišćenje nepokretnosti koja je njegova svojina preko uobiĉajene mjere premaprirodi i namjeni nepokretnosti od kojih ĉinjenica zavisi odluka o tuţbenomzahtjevu. Ovi nedostaci predstavljaju bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka izĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP zbog koje se revizija izjavljuje, jer presuda nemarazloga o odluĉnim ĉinjenicama. Na te nedostatke prvostepene presude ukazivano jeu ţalbi, ali je drugostepeni sud pogrešno zakljuĉio da su ti navodi ţalbe bez osnova.U ponovnom postupku sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano ovimrješenjem nakon ĉega će biti u prilici da donese pravilnu i zakonitu odluku.Na osnovu izloţenog odluĉeno je kao u izreci - ĉlan 409 stav 1 ZPP.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 688/11 od 06.07.2011. godine)117

118USTANOVLJENJE SLUŢBENOSTI PROLAZANA GRADJEVINSKOM ZEMLJIŠTU(Ĉlan 52 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Zakon o gradjevinskom zemljištu ne sadrţi propis koji iskljuĉujemogućnost dogovora stranaka o pravu prolaza na gradjevinskom zemljištvukoje im je dato na trajno korišćenje.Iz obrazloţenja:"Tuţilac i pravni prethodnik tuţenih, kao i V. M. i R. N. su dobili od OpštineBudva na trajno korišćenje gradsko gradjevinsko zemljište, ranije nacionalizovano, aradi izgradnje dvojne porodiĉne zgrade. Nakon završene gradnje saĉinjen jeZapisnik i konaĉni obraĉun troškova izgradnje i odredjena pripadnost stanovapojedinim uĉesnicima gradnje, što nije sporno, a nakon toga je saĉinjen Ugovor odiobi (Ov.br. 946/75 ovjeren 30.06.1975.godine). Ovim ugovorom " dogovoriše seda regulišu suvlasniĉke odnose i izvrše fiziĉku i pravnu diobu." Odredbom ĉl. 3.odredjen je obim prava pok. R. V, pravnog prethodnika tuţenih - protivtuţilaca, aodredbom ĉl. 2. obim prava tuţioca.Takodje odredbom ĉl. 7. odredjeno je da "Diobniĉar R. V. pored imovineupisane u ĉl.3. Ugovora dobija i pravo prolaza duţ istoĉne i juţne granice ĉest.zem.1156/5 (po ovom ugovoru u korišćenju Dj. M. ) širinom 1m. Prolazna staza na svompoĉetku u duţini od 5m ima širinu 2m ukljuĉujući i samu tovarnu stazu koja jenamijenjena za parkiranje automobila".Prvotuţeni- protivtuţilac je bio pokrenuo postupak utvrdjenja sluţbenostiprolaza, saglasno Ugovoru o diobi, dopisom od 01.04.1996.godine opštinskomodjeljenju za urbanizam SO Budva, koji postupak je okonĉan donošenjem Rješenjaod strane Podruĉne jedinice Budva br. 02-U-266/4/97 i br. 954-104-U-1008 od16.11.1998. i utvrdjeno je pravo sluţbenosti, i u listu nepokretnosti br. 243 KOBeĉići izvršen je upis tereta u svemu prema ugovoru o diobi.Za ovaj sud je apsolutno jasno da su ugovaraĉi htjeli sa odredbom 7. Ugovora,uspostaviti sluţbenost prolaza, u korist pok. R. V. (pravnog prethodnika tuţenih) apreko posluţnog dobra Dj. M. na kojem je diobom ovom pripalo pravo korišćenja. Uvrijeme saĉinjavanja Ugovora o diobi bio je na snazi Zakona o gradjevinskomzemljištu ("Sl.list SRCG", br. 4/73) koji nije sadrţavao propis koji bi iskljuĉivaomogućnost dogovora stranaka o pravu prolaza na gradjevinskom zemljištu a takvumogućnost ne zabranjuju ni kasniji propisi (Zakon o gradjevinskom zemljištu "Sl.listRCG", br. 28/80 i 12/86). Zakon o gradjevinskom zemljištu br. 55/2000 Sl.list RCG,izriĉito utvrdjuje pravo prometa na gradjevinskom zemljištu pa se ugovaranje pravasluţbenosti pretpostavlja, jer je u pitanju svojina.Dalje se iz spisa utvrdjuje, da je rješenjem DN 508/75 izvršena parcelizacijaĉest.zem. 1156/4 uz pod ĉestice zem. 1156/4 i 1156/10 te parcelacija ĉest.zem.1156/5 u pod ĉest.zem. 1156/5 i 1156/9 i izvršena je upravo na temelju Ugovora o

diobi, kako i piše u Rješenju. U ovom rješenju stoji da se odbija predlog V. R. zauknjiţbu sluţbenosti puta - prolaz preko ĉest.zem. 1156/5, obzirom da je predmetnanepokretnost društvena svojina, što apsolutno ukazuje na pravu volju ugovaraĉa, a toje sluţbenost prolaza.Dakle, sve govori da je u pitanju ugovaranje sluţbenosti prolaza a ne naĉinuredjenja korišćenja gradskog-gradjevinskog zemljišta za spornu površinu. Ovo zatojer je u ĉlanu 2 i 3 Ugovora o diobi taĉno odredjen obim prava korišćenja gradskoggradjevinskogzemljišta u korist pravnog prethodnika tuţenih i u korist tuţioca zaizgradjene stambene objekte.Navodi revizije da Zakonom o gradskom-gradjevinskom zemljištu iz periodasaĉinjavanja Ugovora o diobi nije bila predvidjena mogućnost ustanovljenjasluţbenosti prolaza, pa da se zato dogovor iz ĉl. 7. Ugovora o diobi, mora tumaĉitikao dogovor o naĉinu korišćenja gradskog gradjevinskog zemljišta, su neprihvatljivaa ovo kod sadrţine odredbe ĉl. 2 i 3 pomenutog ugovora, kojim je taĉno odredjennaĉin i obim korišćenja gradskog gradjevinskog zemljišta svih diobniĉara, pa nepostojanje propisa u vezi sluţbenosti ne moţe proizvoditi drugo pravo, tj. pravokorišćenja gradskog gradjevinskog zemljišta, jer su ugovaraĉi već utvrdili to pravoza objekte u pitanju."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 273/11 od 16.11.2011. godine)119

120USLOVI ZA OSTVARIVANJE PRAVA SLUŢBENOSTINUŢNOG PROLAZA(Ĉlan 215 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Od utvrdjenja da li vlasnik nepokretnosti ima prilaz svojoj nepokretnostisa javnog puta zavisi osnovanost zahtjeva za utvrdjenje sluţbenosti nuţnogprolaza kao posebnog sluĉaja stvarne sluţbenosti.Iz obrazloţenja:"Predmet tuţbenog zahtjeva je ustanovljenje stvarne sluţbenosti nuţnogprolaza pješke i motornim vozilima preko parcele tuţenog, putnim pravcem bliţeopisanim izrekom prvostepene presude.Odluĉujući po predmetnom zahtjevu, prvostepeni sud je nalazeći da nijesuispunjeni uslovi za konstituisanje sluţbenosti, s pozivom na odredbu ĉlana 201ZOSPO isti odbio kao neosnovan, uz zakljuĉak da tuţilja ima mogućnost da dosvoje nepokretnosti dodje drugim putem preko kat. parcele 210/2, koji svo vrijemekoristi, te da bi priznavanjem prava sluţbenosti tuţilji na naĉin kako je to traţenoparcela tuţilje znatno dobila na trţišnoj vrijednosti, dok bi parcela tuţenog znatnoizgubila na trţišnoj vrijednosti. Drugostepeni sud je u postupku po ţalbi tuţilje istuodbio kao neosnovanu, prihvatajući u cjelosti razloge i pravno shvatanjeprvostepenog suda.Medjutim, ovakav zakljuĉak niţestepenih sudova za sada se ne moţeprihvatiti. Niţestepene presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jernemaju razloga o odluĉnim ĉinjenicama, a dati razlozi su nejasni i protivurjeĉnistanju u spisima predmeta, ĉime je poĉinjena bitna povreda odredaba parniĉnogpostupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP na koju se opravdano ukazuje revizijom.Niţestepeni sudovi su svoju odluku zasnovali na pretpostavkama, bezupuštanja u ocjenu istinitosti ili neistinitosti iskaza stranaka. Nejasno je na osnovuĉega niţestepeni sudovi izvode zakljuĉak da tuţilja ima prilaz do svoje nepokretnostidrugim putem (preko parc. 210/2), te da taj put svo vrijeme koristi, kada u tompravcu odluĉne ĉinjenice nijesu utvrdjene.Naime, iz predmetnih spisa proizilazi da je ugovorom o podjeli i zamjenizemljišta, zakljuĉenim 06.04.1978. godine, izvršena dioba ĉest. zemlje 2210 izmedjuŢ. R. i tuţenog Ţ. M, te da je tuţenom pripala ĉest. zemlje 2210/I (sada 211/2), a Ţ.R. ĉest. zemlje 2210/II (sada 210/1 i 210/2). Dalje proizilazi da je istim ugovoromsvekrva tuţilje, Ţ. E, predala u trajno vlasništvo Ţ. R. ĉest. zemlje 2208, površine 90m 2 za prilazni put preko parcele 2210 (sada 210/2), nakon ĉega je ta parcela (ĉest.zem. 2210) prodata 1980. godine trećim licima.Zbog pogrešnog pravnog pristupa niţestepeni sudovi su propustili da razjasneda li je predmetni ugovor izvršen, odnosno da li je pravni prethodnik tuţilje, svekrvaE. Ţ, stekla pravo sluţbenosti prolaza preko parcele 210/2 (ranije ĉes. zemlje2210/II), te da li je ukoliko je stekla pravo sluţbenosti to svoje pravo vršila. Jer,

ukoliko vlasnik povlasnog dobra tri uzastopne godine nije vršio svoje pravosluţbenost prestaje (ĉlan 209 stav 1 ZOSPO). Ovo sa razloga što od utvrdjenja da lituţilja ima prilaz svojoj nepokretnosti sa javnog puta zavisi pravilnost odluke u ovojpravnoj stvari. Niţestepeni sudovi nijesu imali u vidu odredbu ĉl. 215 ZOSPO kojase odnosi na uslove za ostvarivanje prava sluţbenosti nuţnog prolaza kao posebnogsluĉaja stvarne sluţbenosti, već su svoje odluke zasnovali na ĉinjenicama dakonstituisanje sluţbenosti prolaza preko parcele tuţenog ne bi bilo u skladu sanaĉelom restrikcije, te da bi parcela tuţenog time znatno izgubila na trţišnojvrijednosti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 779/11 od 02.11.2011. godine)121

122UGOVOR O HIPOTECI-VANSUDSKA PRODAJA NEPOKRETNOSTI-(Ĉlan 319 i ĉl. 342 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Postupak vansudske prodaje je ništav i ne proizvodi pravno dejstvo usluĉaju ako zaloţene nepokretnosti kupi lice koje je vodilo postupak vansudskeprodaje.Iz obrazloţenja:"Predmet kupoprodaje nijesu mogle biti sve zaloţene nekretnine tuţene, kojeĉine kuća površina 43,m2, dvorište 418m2, i druge parcele po kulturi njiva, voćnjak,livada i pašnjak površine 19.564m2. Naime, moglo se pristupiti prodaji samo dijelapredmetnih nekretnina iz kojih bi se naplatilo predmetno potraţivanje koje ukupnosa sporednim potraţivanjima iznosi 9.317,07 eura, a preostale nekretnine i dalje biostale u svojinu tuţene nakon brisanja hipoteke.Pri tome je odredbom ĉl. 319 Zakona o svojinsko pravnim odnosima jeodredjeno da ugovor o hipoteci izmedju ostalog mora sadrţati naziv, ili ime i adresuili sjedište lica kome će biti povjerena vansudska prodaja, dok je ĉl. 342. istogzakona odredjeno da se vansudska prodaja vrši javnim nadmetanjem koje sprovodilice odredjeno ugovorom o hipoteci.Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe proizilazi da ugovor ohipoteci mora sadrţati naziv ili ime lica kome će biti povjerena vansudska prodaja isamo to lice sprovodi vansudsku prodaju, pri ĉemu kupac nepokretnosti ne moţe bitilice ovlašćeno za vodjenje tog postupka. Ukoliko ugovorom o hipoteci nijeoznaĉeno ime ili naziv lica kome će biti povjerena vansudska prodaja onda će seprodaja zaloţnih nekretnina sprovesti po postupku propisanom za sudsku prodaju.Za sluĉaj da zaloţene nekretnine kupi lice koje je vodilo postupak vansudskeprodaje takav postupak bi bio ništav i ne bi proizvodio pravno dejstvo, već bi seponovna prodaja takodje izvršila po postupku propisanom za sudsku prodaju.Iz spisa proizilazi da je Odluku o imenovanju Komisije za vansudsku prodajunekretnina donio izvršni direktor tuţenog dok su komisiju saĉinjavali R. V,predsjednik i I. K. i K. V, ĉlanovi komisije.U predmetnim spisima nema ugovora o hipoteci radi ĉega ovaj sud nijemogao ocijeniti dali je navedenoj komisiji ugovorom o hipoteci bila povjerenavansudska prodaja ili je istu formirao tuţilac po svom nahodjenju, koja ĉinjenica jeod odluĉnog znaĉaja kod ocjene valjanosti sprovedenog postupka.Imajući u vidu prednje ĉinjenice proizilazi da odluĉne ĉinjenice za donošenjezakonite i pravilne presude u ovoj pravnoj stvari nijesu ispunjene, radi ĉega seniţestepene presude moraju ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovnosudjenje. U ponovnom postupku prvostepeni sud će pozvati tuţioca da dostaviugovor o hipoteci koji su zakljuĉile stranke, nakon ĉega će ocijeniti da li je istisaĉinjen u skladu sa odredbom ĉl. 319 Zakona o svojinsko pravnim odnosima,

odnosno da li je istim odredjeno lice kome će biti povjerena sudska prodajapredmetnih nekretnina. Nakon toga, prvostepeni sud će utvrditi, da li je liceodredjeno ugovorom sprovelo vansudsku prodaju, nakon ĉega će ocijeniti da li jenavedeni postupak zakonito i pravilno proveden, od ĉega će zavisiti i osnovanostpostavljenog tuţbenog zahtjeva."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 833/11 od 22.09.2011. godine)123

124POTRAŢIVANJE OBEZBIJEDJENO HIPOTEKOM(Ĉlan 315 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)Ugovor o hipoteci je samo sredstvo obezbjedjenja i uslov za zakljuĉenjeugovora o kreditu, te banka nije obavezna svoje potraţivanje naplatiti izhipoteke, već na drugi dozvoljen naĉin.Iz obrazloţenja:"Pravilan je zakljuĉak i pravni stav iznijet u niţestepenim presudama da jeugovor o hipoteci samo sredstvo obezbjedjenja i uslov za zakljuĉenje ugovora okreditu, iz ĉega proizilazi da banka nije obavezna svoje potraţivanje naplatiti izhipoteke, već na drugi dozvoljen naĉin, pa se neosnovano revizijom navodi da sustranke, kao jedini mogući naĉin obezbjedjenja vraćanja kredita, ugovoriliaktiviranje instrumenata obezbjedjenja (ĉl.7 Ugovora o nenamjenskom kreditu i ĉl.7Ugovora o hipoteci - naĉin nammirenja).Ugovorom o kreditu koji je zakljuĉen izmedju parniĉnih stranaka nijeiskljuĉena mogućnost da tuţilac svoje potraţivanje naplati direktno od tuţenog, većje naprotiv ĉl.10 Ugovora predvidjeno da za sve što ugovorom nije posebnopredvidjeno imaju se primijeniti vaţeći zakonski propisi i akta Banke, kao i ĉl.14st.2 Ugovora o kreditnoj hipoteci, po kome su stranke saglasne da se za sve što nijepredvidjeno tim ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o hipoteci, te ne stoji navodrevidenta da je prava volja ugovornih strana bila da se kredit dospio za vraćanjemoţe naplatiti samo aktiviranjem instrumenata obezbjedjenja, jer to ne proizilazi izsamog ugovora."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 968/11od 16.11.2011. godine)

125OTKAZ UGOVORA O ZAKUPU STANA(Ĉlan 51 Zakona o etaţnoj svojini "Sl list RCG", br. 21/95)Obaveza nosioca stanarskog prava, a potom zakupca da koristi stan zastanovanje temelji se na zakljuĉenom ugovoru o korišćenju stana, a proizilazi izsame prirode zakupnog odnosa, te ako isti stan ne koristi ispunjeni su uslovi zaotkaz ugovora o zakupu stana i iseljenja.Iz obrazloţenja:"Izreka nije nerazumljiva zbog toga što je otkazan ugovor o zakupu, a neugovor o korišćenju stana, jer se pravo korišćenja po osnovu stanarskog prava, akonije zakljuĉen ugovor o zakupu, transformisalo u pravo zakupa u skladu sa Zakonomo etaţnoj svojini ("Sl. list RCG", br. 21/95). Takodje nije bilo potrebno daniţestepeni sudovi cijene da li je tuţenom pravilno odbijen zahtev za otkup stana jerto nije predmet ovog spora, niti je relevantno za odluku o tuţbenom zahtjevu.Ne postoji ni revizijski razlog pogrešna primjena materijalnog prava.U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da je nakon smrti ocatuţenog kao nosioca stanarskog prava, koji je umro 16.04.1986. godine, izmedjustranaka 25.12.1987. godine zakljuĉen ugovor o korišćenju stana. Tuţeni još od1974. godine, nakon razvoda braka svojih roditelja, ţivi u Sloveniji, gdje je stalnonastanjen, zaposlen i ima porodicu, tako da sporni stan nikada nije koristio zastanovanje. Stan je bespravno koristio M. T. u periodu od 1993. do 2001. godine,kada je prinudno iseljen, a tuţeni ni nakon iseljenja tog lica stan nije koristio zastanovanje.Na temelju ovih ĉinjenica niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Prema odredbi ĉlana 50 taĉka 6Zakona o etaţnoj svojini ("Sl. list RCG", br. 21/95) ugovor o zakupu stana prestajeotkazom, a prema odredbi ĉl. 51 istog zakona ugovor o zakupu stana, ĉije trajanjenije odredjeno, niti odredivo, prestaje otkazom koji svaka strana moţe dati poštujućiodredjeni otkazni rok. Tuţeni je kao bivši nosilac stanarskog prava, a potomzakupac, imao obavezu da stan koristi za stanovanje. Ta obaveza temelji se nazakljuĉenom ugovoru o korišćenju stana, a proizilazi iz same prirode zakupnogodnosa koji je medju strankama uspostavljen poslije stupanja Zakona o etaţnojsvojini. Osim toga, u smislu ĉl. 51 istog zakona otkaz ugovora o zakupu ĉije trajanjenije odredjeno moţe dati svaka strana bez navodjenja razloga ali uz poštovanjeotkaznog roka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 725/11 od 15.09.2011. godine)

126PRETVARANJE ZAJEDNIĈKIH DJELOVA ZGRADE U STAN(Ĉlan 17 u vezi ĉl. 28 alineja 10 Zakona o etaţnoj svojini"Sl. list RCG", br. 71/04)Za promjenu namjene tavanskih prostorija u stan i sticanje posebnogvlasništva na istim potrebna je pismena saglasnost vlasnika posebnih djelovastambene zgrade, kao i zakljuĉenje ugovora.***Neprotivljenje izvodjenju radova, odnosno pasivno drţanje vlasnikaposebnog dijela zgrade ne moţe se smatrati kao saglasnost.Iz obrazloţenja:"Prije svega, radovi kojima je promijenjena namjena tavanskog prostora ustambeni ne predstavljaju nuţne radove u smislu odredbe ĉlana 40 Zakona o etaţnojsvojini, niti se na osnovu dopisa od 06.02.2006. godine, upućenog od strane pravnogprethodnika tuţilje Odboru direktora tuţenog, moţe zakljuĉiti da je tuţeni bio usaznanju za izvodjenje istih. Naime, u predmetnom dopisu nije navedena namjerapretvaranja tavanskog prostora u stambeni, već se isti iskljuĉivo odnosi naneophodnost radova sanacije krovne i medjuspratne konstrukcije i obezbjedjenjupolovine troškova za iste. Prema tome, tuţeni je mogao na osnovu navedenogdopisa biti samo u saznanju za izvodjenje radova sanacije krovne i medjuspratnekonstrukcije, koji radovi u smislu odredbe ĉl. 40 Zakona o etaţnoj svojinipredstavljaju nuţne radove i koji su prema nalazu i mišljenju vještaka gradjevinskestruke bili neophodni za sigurnost predmetne stambene zgrade i uslove ţivljenja uistoj.Stoji ĉinjenica da je odredbom ĉlana 17 Zakona o etaţnoj svojini ("Sl. listRCG", br. 71/04), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosapredvidjena mogućnost pretvaranja zajedniĉkih djelova zgrade u stan ali poduslovom, pored ostalog, da je Skupština vlasnika, saglasno odredbi ĉlana 28 alineja10 istog zakona donijela takvu odluku, te da imalac prava nadogradnje i stambenazgrada svoje medjusobne odnose uredjuju ugovorom. Prema tome, za promjenunamjene tavanskih prostorija koje predstavljaju zajedniĉku nedjeljivu svojinuvlasnika posebnih djelova zgrade u stan i sticanje posebnog vlasništva na istim bilaje potrebna pismena saglasnost tuţenog, kao vlasnika posebnog dijela predmetnestambene zgrade, kao i zakljuĉenje ugovora, što je u konkretnom sluĉaju izostalo. Tošto se tuţeni nije protivio izvodjenju radova, odnosno njegovo prasivno drţanje nemoţe se tretirati kao saglasnost, kako to pogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi.Takodje, ĉinjenica da stambeni prostor u potkrovlju ĉini jedinstvenu funkcionalnucjelinu sa stanom tuţilje je bez uticaja na drugaĉiju odluku. Jer, predmetni tavanskiprostor postao je sastavni dio tuţiljinog stana tek nakon što je tuţilja izvodjenjem

adova bez saglasnosti tuţenog promijenila namjenu istog u stambeni i povezala gasa svojim stanom.Dakle, tuţilja je radove pretvaranja tavanskih prostorija u stambene izvodilana svoj rizik, te po tom osnovu na tavanskim prostorijama ne moţe steći iskljuĉivopravo svojine, radi ĉega je niţestepene presude valjalo preinaĉiti i tuţbeni zahtjev zautvrdjenje prava svojine na stambenom prostoru u potkrovlju odbiti kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 812/11 od 04.10.2011. godine)127

128PRAVO KORIŠĆENJA NA STANU ZA SLUŢBENE POTREBE(Ĉlan 32 stav 3 i ĉl. 33 Zakona o pravima i obavezama organa DPZ)Na stanu za sluţbene potrebe ne moţe se steći stanarsko pravo, odnosnopravo trajnog korišćenja.Iz obrazloţenja:"Polazeći od utvrdjenja prvostepenog suda da je predmetni objekat, na osnovuodluke Savjeta OŠ "B. R", u Z, dat na korišćenje, kao sluţbeni stan, ocu tuţenog, O.M, kao domaru te škole, te da isti shodno ĉlanu 13 stav 1 alineja 13 Zakona odrţavnoj imovini predstavlja dobro od opšteg interesa kojim raspolaţe Crna Gora,niţestpeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su, s pozivom naodredbu ĉl. 112 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, usvojili tuţbenizahtjev.Naime, odredbom ĉlana 32 stav 3 Zakona o pravima i obavezama organadruštveno politiĉkih zajednica, koji je bio u primjeni u vrijeme dodjele spornogobjekta na korišćenje ocu tuţenog, kao domaru, propisano je da se na stanu zasluţbene potrebe ne moţe steći stanarsko pravo. Dakle, otac tuţenog na predmetnomobjektu nije stekao stanarsko pravo, odnosno pravo trajnog korišćenja istog, već muje predmetni objekat dat na privremeno korišćenje, kao radniku škole, vezano zaobavljanje poslova u školi, te je bio duţan da nakon odlaska u penziju isti oslobodi(ĉl. 33 navedenog zakona). Prema tome, kako pravni prethodnik tuţenog naspornom objektu nije stekao stanarsko pravo, to ni tuţenom ne moţe pripadati višeprava nego što je imao njenog pravni prethodnik.Kod nepostojanja zakonskog osnova za korišćenje predmetnog objekta odstrane tuţenog, bez znaĉaja su navodi revizije kojima se ukazuje da niko odpenzionisanih radnika škole, odnosno potomaka pok. radnika škole nije iseljen izškolskih objekata koji su im od strane OŠ "B. R", Z. - dati za stanovanje, te da jemišljenje školskog odbora od 11.03.2011. godine da svi naslednici korisnikadrţavnih školskih objekata za stanovanje treba da ostanu u tim objektima jer nemajuriješeno stambeno pitanje.Isto tako, bez uticaja na drugaĉiju odluku u ovoj pravnoj stvari su navodirevizije da je za istu pravnu stvar u postupku koji se vodi protiv M. M, iz BijelogPolja, presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju, P. br. 740/10 od 18.03.2011.godine, odbijen tuţbeni zahtjev, jer presude niţestepenih sudova ne obavezuju ovajsud.Kako predmetni objakat, kao stara zgrada škole, shodno odredbi ĉlana 13 stav1 alineja 13 Zakona o drţavnoj imovini ("Sl. list CG", br. 21/09) predstavlja dobrood opšteg interesa, kojim raspolaţe Crna Gora, a kod ĉinjenice da ne postoji zakonitiosnov za korišćenje istog od strane tuţenog, to su ispunjeni zakonski uslovi zapruţanje svojinsko pravne zaštite u smislu odredbe ĉl. 112 Zakona o osnovama

svojinsko pravnih odnosa, pa su niţestepeni sudovi pravilno odluĉili kada su usvojilituţbeni zahtjev."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1023/11 od 13.12.2011. godine)129

130RASPOLAGANJE ZALOGODAVCA ZALOŢENOM STVARINAKON ZAKLJUĈENJA UGOVORA O ZALOZII DOPUŠTENOST IZVRŠENJA(Ĉlan 13 stav 2 taĉ. 1 i 2 i ĉl. 18 st. 4 Zakona o zalozi kao sredstvuobezbjedjenja potraţivanja)Prenosom prava svojine na predmetu zaloge u korist trećeg licazalogoprimĉeva prava ne prestaju, te je dopušteno izvršenje pljenidbom ipredajom u drţavinu zalogoprimcu kao izvršnom povjeriocu.Iz obrazloţenja:"Pravo zaloge moţe postojati na pokretnim stvarima, nepokretnostima i napravima, nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona i moţe seustanoviti predajom zaloţene stvari u drţavinu zalogoprimca ili registrovanjem bezpredaje stvari (registrovana zaloga) u skladu sa zakonom. Odredbom ĉl.1. st.2.Zakona o zalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja, propisano je da ugovornezaloge na pokretnim stvarima zasnivaju se i proizvode pravno dejstvo prema trećimlicima na naĉin i pod uslovima utvrĊenim tim zakonom. Odredbom ĉl.13. st.1. istogzakona propisano je da lice stiĉe pravo svojine na zaloţenoj stvari opterećenozalogom, ako nije drukĉije propisano ovim zakonom. Izuzeci za sticanje prava nazaloţenoj stvari ne opterećeno zalogom, predviĊeni su u stavu 2. ĉl.13. i to: upravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi pravo putem prodaje u uobiĉajenomtoku poslovanja, u skladu sa ĉl.14. tog zakona kojim je propisano šta se smatrauobiĉajenim tokom poslovanja, i u pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosizaloţenu stvar sa pisanom saglasnošću svih zalogoprimaca koji imaju ugovornuzalogu na toj stvari.Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da izvršenjekoje je odreĊeno na predlog tuţene kao povjerioca, protiv duţnika "L.-c." Berane,nije nedopušteno zbog prelaska zaloţene stvari u svojinu i drţavinu tuţioca. Jer,zalogodavac moţe sa zaloţenom stvari raspolagati nakon zakljuĉenja ugovora ozalozi, na naĉin što moţe da je proda, optereti sluţbenošću ili drugom zalogom. Ovoznaĉi da ako je zaloţena stvar prodata, kako je to u ovom sporu sluĉaj, novi vlasnikstiĉe svojinu na stvari opterećeno zalogom, osim u sluĉajevima predviĊenim u stavu2. taĉ.1. i 2. odredbe ĉl.13. Zakona o zalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja.Takvim raspolaganjem koje je uslijedilo posle zasnivanja zaloţnog prava nijeprestala ugovorna zaloga shodno ĉl.18. st.4. istog zakona, niti mogu prestatizalogoprimĉeva prava, kako se to bez osnova revizijom ukazuje. Ovo stoga štotuţilac nije stekao svojinu na zaloţenoj stvari u pravnom poslu putem prodaje niti uzpisanu saglasnost zalogoprimca - ĉl.13. st.2. taĉ.1. i 2. Zakona o zalozi kao sredstvuobezbjeĊenja potraţivanja.Imajući u vidu iznijeto, neosnovano se u reviziji ukazuje na pogrešnuprimjenu materijalnog prava iz odredbe ĉl.59. st.2. Zakona o svojinsko pravnim

odnosima od strane niţestepenih sudova, te na postojanje zakonitog osnova sticanjasvojine na predmetu zaloge i na savjesnost tuţioca kao sticaoca. Naime, materijalnopravo na koje se revident poziva nije bilo u primjeni u vrijeme nastanka spornogodnosa - zakljuĉenje ugovora o zalozi, a prestanak ugovorne zaloge za sluĉaj datreće lice stekne pravo na zaloţenoj stvari propisan je ĉl.18. st.4. taĉ.3. Zakona ozalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja. U konkretnom sluĉaju, tuţilac nijekupio zaloţenu stvar na naĉin propisan odredbom ĉl.13. st.2. u vezi ĉl.14. Zakona ozalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja, pa je svojinu na stvari-teretnomvozilu stekao opterećeno zalogom. Tuţena kao povjerilac ima pravo u postupkuizvršenja traţiti predaju u drţavinu zaloţene stvari i od lica kod koga se ta stvarnalazi, pa je pravilno stanovište niţestepenih sudova da izvršenje koje je odreĊenona zaloţenoj stvari nije nedopušteno, zbog ĉega su pravilno odbili tuţbeni zahtjevkao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 883/11 od 11.10.2011. godine)131

132FAKTIĈKA EKSPROPRIJACIJA(Ĉlan 33 stav 2 Zakona o gradjevinskom zemljištu)Ranijem vlasniku zemljišta kojem je zemljište zauzeto saobraćajnicombez prethodnog postupka izuzimanja i odredjivanja naknade pripada pravo nanaknadu za to zemljište.Iz obrazloţenja:"U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrĊeno je da jetuţilac upisan kao suvlasnik na 1/2 idealnog dijela nepokretnosti - kat. parcele5124/1 iz lista nepokretnosti br.6305 KO Podgorica II koja je DUP-om Zabjelo B1,kao planskim dokumentom obuhvaćena i urbanistiĉki razraĊena, tj. oznaĉena kaosaobraćajnica, te da je u pitanju gradsko gradjevinsko zemljšte. Nadalje je utvrdjenoda je preko dijela navedene parcele tuţeni izgradio - asfaltirao saobraćajnicu duţine166,70 m i širine 3m, ĉime je zauzeo površinu od 462 m2, a da izgradnji nijeprethodio postupak izuzimanja iz posjeda tuţioca i odredjena naknada.Kod takvog utvrdjenja niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su usvojili tuţbeni zahtjev i obavezali tuţenog da tuţiocu isplati naknaduza zauzeto zemljšte shodno odredbi ĉl.33. st.2. Zakona o gradjevinskom zemljištu.Ovo što je, tuţeni asfaltiranjem puta sporno zemljište priveo planiranoj namjeniDUP-a Zabjelo B1, jer je za to bio utvrdjen javni interes, a da prethodno nijeproveden postupak izuzimanja iz posjeda tuţioca. Propuštanjem tuţenog da provedetakav postupak i u istom utvrdi naknadu tuţiocu za izuzeto zemljište, tuţilac jeopravdano ustao sa predmetnom tuţbom i traţio da se u postupku pred sudom odredinaknada, koja je pravilno i potpuno utvrdjena što se i ne spori izjavljenomrevizijom."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 940/11 od 24.11.2011. godine)

NASLJEDNO PRAVO133

134SASTAV ZAOSTAVŠTINE(Ĉlan 3 Zakona o nasljedjivanju)Zaostavštinu ostavioca ne mogu ĉiniti nepokretnosti koje ostaviocu nijesupripadale u trenutku njegove smrti.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi smatraju da u dio nepokretnosti koje ĉine zaostavštinuostavioca ulaze i nepokretnosti koje je ostavioĉev sin sada pok. B. kupio sredstvimadobijenih od prodatih nepokretnosti koje su ĉinile zaostavštinu ostavioca.Ovakvo stanovište niţestepenih sudova ne moţe se prihvatiti. Ovo zbog togašto je zasnovano na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, odredbama iz ĉl.3. Zakona o nasledjivanju propisano je da zaostavštinu ostavioca ĉine sva imovinskaprava podobna nasledjivanju, koja su ostaviocu pripadala u trenutku njegove smrti.To znaĉi, da zaostavštinu pok. Dj. R. ne mogu ĉiniti nepokretnosti koje su kupljenenakon njegove smrti sredstvima dobijenih prodajom dijela nepokretnosti njegovovlasništvo, dakle koje nijesu ostaviocu pripadale u trenutku njegove smrti. No, izspisa predmeta se ne moţe sa sigurnošću, bar od strane ovog suda, utvrditi koje su tonekretnine kupljene sredstvima dobijenim prodajom odredjenih nepokretnosti, zakoje tuţilje tvrde a niţestepeni sudovi prihvataju da predstavljaju zaostavštinu pok.Dj. R, tako da nema uslova za preinaĉenje (djelimiĉno) pobijane i prvostepenepresude, zbog ĉega je iste valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu naponovno sudjenje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 397/11 od 13.12.2011. godine)

135ZAŠTITA PRAVA ZBOG POVREDE NUŢNOG DIJELA(Ĉlan 34 u vezi ĉl. 26 Zakona o nasljedjivanju)Zaštita prava zbog povrede nuţnog dijela ostvaruje se traţenjemredukcije poklona u smislu ĉlana 34 u vezi ĉl. 26 Zakona o nasljedjivanju.Iz obrazloţenja:"Drugostepenom presudom je pravilno odluĉeno kada je preinaĉen diotuţbenog zahtjeva da se utvrdi da je djelimiĉno ništav ugovor o poklonu, koji jezakljuĉen izmedju V. P. - P. kao poklonodavca, i V. M. i M. V. R, kaopoklonoprimca Ov.br.7279/91 od 31.05.1991.godine u dijelu kojim je poklonodavacraspolagao sa 1/6 tih nepokretnosti. Ovo zbog toga, kako pravilno nalazidrugostepeni sud, nije od odluĉnog znaĉaja u predmetnoj stvari i nema za posljedicuništavost ugovora o poklonu, jer se zaštita prava zbog povrede nuţnog dijelaostvaruje traţenjem redukcije poklona u smislu ĉl.34 u vezi ĉl.26 Zakona onasljedjivanju."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 999/10 od 19.01.2011. godine)

136USMENI TESTAMENT(Ĉlan 88 Zakona o nasljedjivanju)Dopuštenost usmenog testamenta vezuje se za postojanje izuzetnih prilikazbog kojih nije bilo moguće saĉiniti redovni oblik zavještanja.***Izuzetne prilike moraju da predstavljaju neotklonjivu smetnju zasastavljenje pisanog testamenta, što upućuje na strogu ocjenu uslova za vaţnostusmenog testamenta.Iz obrazloţenja:"Revizijom se neosnovano osporava pobijana i prvostepena presuda uodbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.Naime, polazeći od ĉinjenica utvrĊenih u prvostepenom postupku, koje je srazlogom prihvatio i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odbili tuţbeni zahtjev kojim je traţeno da se utvrdi da jepok.K. A, u bolnici u Beranama, izjavio svoju poslednju volju pred svjedocima M.M. i M. M. i na taj naĉin raspolagao u korist tuţilje jednom polovinom svojeimovine - kuće i dvorišta, te da se takva izjava smatra usmenim testamentom.Prema odredbama ĉl.88. Zakona o nasleĊivanju, zavještalac moţe izjavitisvoju poslednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usled izuzetnih prilikanije u mogućnosti da saĉini pisani testament, a vaţnost usmenog testamenta prestajepo isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je saĉinjen. Iz navedenogproizilazi da izuzetne prilike moraju da predstavljaju neotklonjivu smetnju zasastavljanje pisanog testamenta, što upućuje na strogu ocjenu uslova za vaţnostusmenog testamenta.U konkretnom sluĉaju niţestepeni sudovi su pravilno ocijenili da se premaokolnostima sluĉaja ne moţe smatrati da je pok.K. A. izjavio svoju poslednju voljupred svjedocima, odnosno da je pred njima saĉinio usmeni testament. Dopuštenostusmenog testamenta, kao posebnog oblika zavještaoĉeve izjave poslednje volje,vezuje se uz postojanje izuzetnih prilika zbog kojih nije bilo moguće saĉiniti redovnioblik zavještanja. Traţi se, dakle, ne samo da su postojale izuzetne prilike, bilo uobjektivnom bilo u subjektivnom smislu, nego da su one u konkretnom sluĉajusprijeĉile zavještaoca u saĉinjavanju pisanog testamenta.Niţestepeni sudovi su, na temelju utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja, saglasnonavedenom zakonskom odreĊenju, pravilno našli da u konkretnom sluĉaju nijesupostojale izuzetne prilike na strani zavještaoca - vrijeme, mjesto, starosna dob,bolest, kada je zavještaoc dao izjavu (poslednju volju) usled kojih nije bilomogućnosti da napravi redovni pisani testament. Izjava na koju se tuţilja poziva kaona izjavu poslednje volje je data u formi razgovora tokom posjete u bolnici, pa

pravilno ocjenjuju niţestepeni sudovi da se ne radi o usmenom testamentu. Na ovoukazuje i ĉinjenica da je ostavilac bio u mogućnosti da nakon izlaska iz bolnicesaĉini pisani testament, te da se ne radi o izuzetnim prilikama zbog kojih bi biosprijeĉen da takav testament saĉini, o ĉemu niţestepene presude sadrţe valjane idovoljne razloge, koji se bez osnova osporavaju u reviziji, zbog ĉega je u ovomdijelu niţestepene presude valjalo potvrditi i reviziju odbiti kao neosnovanu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 822/11 od 27.09.2011. godine)137

138NEPOSTOJANJE RAZLOGA ZA NIŠTAVOST UGOVORAO DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU(Ĉlan 117 Zakona o nasljedjivanju, u vezi sa ĉl. 103 ZOO)Samo ako posumnja u sposobnost primaoca izdrţavanja za zakljuĉenjeugovora o doţivotnom izdrţavanju sud će odrediti vještaĉenje po vještakumedicinske struke.Iz obrazloţenja:"Tuţilac zasniva zahtjev na tome što je imovina koja je bila predmet ugovoravlasništvo njegove majke R, tako da njegov otac sa istom nije mogao da raspolaţe.Uz to, ugovor je manjkav, jer je ugovaraĉe morao pregledati vještak medicinskestruke.Niţestepeni sudovi zakljuĉuju da ugovor o doţivotnom izdrţavanju nije ništavu smislu odredbe ĉl. 103 ZOO sa razloga što je ugovaraĉa nije pregledao vještakmedicinske struke, jer je zakljuĉen u svemu prema odredbama ĉl. 117 Zakona onasledjivanju. U odnosu na to, da je primalac izdrţavaoca raspolagao tudjom stvari,niţestepeni sudovi zakljuĉuju, da to ne povlaĉi za sobom ništavost ugovora u smisluĉl. 460 ZOO.Po nalaţenju ovog suda, pravilno zakljuĉuju niţestpeni sudovi, da sporniugovor o doţivotnom izdrţavanju Ov.br. 106/78 od 31.01.1978.godine zakljuĉenizmedju N. V. kao davaoca izdrţavanja nije ništav u smislu ĉl. 103. ZOO. Ovo srazloga što shodno odredbi ĉl. 117 Zakona o nasledjivanju ("Sl.list RCG", br. 4/76)koji je bio u primjeni u vrijeme zakljuĉenja ugovora, nije postojala obaveza suda daangaţuje vještaka neuropsihijatra da vještaci psihiĉko stanje primaoca izdrţavanja,već je to sudija utvrdjivao u razgovoru sa stranakma ugovornicama koliko surazumni i svjesni obavljenog pravnog posla. Kako je u postupku kod niţestepenihsudova utvrdjeno, da je ugovor o doţivotnom izdrţavanju, prilikom ovjere istogproĉitan strankama i da su iste upoznate sa njegovim sadrţajem i znaĉenjem, to jepravilan zakljuĉak niţestepenih sudova da taj ugovor zakljuĉen u smislu ĉl. 117.Zakona o nasledjivanju.Medjutim, kada je u pitanju isticanje tuţioca, da primalac izdrţavanja nijemogao da raspolaţe sa tom imovinom jer se radi o imovini koja je bila vlasništvomajke tuţioca (prve supruge primaoca izdrţavanja), niţestepeni sudovi ne dajupravilne razloge, jer se nijesu mogli pozivati na odredbu ĉl. 460 ZOO, jer se taodredba odnosi na ugovor o kupoprodaji, a ne za ugovor o doţivotnom izdrţavanju."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1039/11 od 22.12.2011. godine)

139OPOZIV NASLJEDNIĈKE IZJAVE(Ĉlan 136 Zakona o nasljedjivanju)Izuzetno je moguće opozivanje ranije date nasljedniĉke izjave u situacijikada su nakon davanja te izjave nastupile nove ĉinjenice koje mijenjaju pravnipoloţaj davaoca izjave, a pod uslovom da su svi nasljednici pristali na izmjenu,odnosno preinaĉenje ranije date nasljedniĉke izjave.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se ukazuje revizijom da je pogrešan zakljuĉak niţestepenihsudova, uz ukazivanje na nepozivost ranije date nasledniĉke izjave u postupkuraspravljanja zaostavštine iza smrti R. I. I. s pozivom na odredbu ĉl.136. st.1.Zakona o nasledjivanju.Ĉlanom 136. st.1. Zakona o nasledjivanju je propisano da se izjava oodricanju od nasledja ili o primanju nasledja ne moţe opozvati.S tim u vezi, za ukazati je revidentu, da nasledniĉka izjava po svojoj pravnojprirodi - predstavlja jednostrani akt njenog davaoca, koja se istina u naĉelu ne moţepreinaĉiti, jer svako preinaĉenje nasledniĉke izjave predstavlja davanje nove izjave,što u stvari predstavlja opozivanje ranije date nasledniĉke izjave. Medjutim,izuzetno je moguće opozivanje ranije date nasledniĉke izjave u situaciji, kada sunakon davanja te izjave nastupile nove ĉinjenice koje mijenjaju pravni poloţajdavaoca izjave, a pod uslovom da su svi naslednici pristali na izmjenu odnosnopreinaĉenje ranije date nasledniĉke izajve.Kod naprijed izloţenog a kod u postupku utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja da jetuţilja nakon ranije date izjave (25.12.1992. godine), sa drugim naslednicimapostigla sporazum o diobi, na sudskom danu u Petrovcu dana 26.03.1993. godine, au postupku raspravljanja zaostavštine iza smrti R. I, R. M. i R. P, na osnovu kojeg sesaglasila da svoj nasledni dio, koji joj po Zakonu pripada, a po pravu predstavljanjaiza smrti majke ustupa, uz naknadu od 9.000 švajcarskih franaka i 100 DM, kojiiznos joj je na dan postizanja sporazuma o diobi i isplaćen, a koji sporazum je bioizraz saglasne volje svih naslednika, to se s izloţenog moţe izvesti nesumnjivzakljuĉak da je tuţilja svoju ranije datu naslednikĉku izjavu preinaĉila, uz pristanaksvih naslednika. Dakle, ranije datu nasledniĉku izjavu je ista svojom voljom a uzpristanak ostalikh naslednika navedenim sporazumom o diobi stavila van snage."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1354/10 od 17.11.2010. godine)

140NASLJEDNIĈKA TUŢBA(Ĉlan 139 Zakona o nasljedjivanju)Institut zastarjelosti prava na zaostavštinu primjenjuje se samo kodnasljedniĉkih tuţbi izmedju lica koja se kao pretpostavljeni nasljednici istogostavioca spore o pravu na nasljedje.Iz obrazloţenja:"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca da se utvrdi danekretnine opisane u stavu prvom prvostepene presude predstavljaju vlasništvoostavioca pok. M. B, koje su bez pravnog osnova prešle u svojinu M. Z, a od12.04.2006. godine ugovorom o poklonu na tuţene, zbog ĉega se zahtijeva utvrĊenjeništavosti ugovora za taj dio nekretnina.U konkretnoj stvari niţestepeni sudovi su ispustili iz vida da se institutzastarjelosti prava zahtijevati zaostavštinu primjenjuje samo kod nasledniĉkih tuţbiizmeĊu lica koja se kao pretpostavljeni naslednici istog ostavioca spore o pravu nanasljeĊe. Nasljedniĉka tuţba uvijek pretpostavlja spor izmeĊu parniĉnih stranaka opravu na nasljeĊe, ili spor o jaĉem pravu nasljeĊa zaostavštine istog ostavioca.Prema tome, u konkretnom sluĉaju se ne radi o parnici u kojoj se strankespore o nasljednom pravu i zahtjev tuţioca nije nasljedno pravni zahtjev, na kojitreba primijeniti propise o zastarjelosti prava zahtijevati zaostavštinu kao nasljednikostavioca, već se u suštini radi o svojinskoj tuţbi u smislu propisa Zakona oosnovama svojinsko pravnih odnosa, jer je zahtjev usmjeren na utvrĊenjuzaostavštine. Dakle, radi se o tuţbi koja ne zastarijeva.Zbog pogrešne primjene materijalnog prava od strane niţestepenih sudova,nijesu utvrĊene odluĉne ĉinjenice u pogledu nekretnina koje su predstavljalezaostavštinu ostavioca, kao ni ĉinjenice od kojih zavisi ocjena o tome da li sunekretnine koje su predmet spora bile u svojini M. Z, odnosno da li je ona moglaraspolagati istim i u kom dijelu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 709/11 od 14.09.2011. godine)

141NASLJEDNIĈKA ZAJEDNICA(Ĉlan 143 Zakona o nasljedjivanju)Subjekt naslijedjene imovine su svi nasljednici zajedno, te svaki aktraspolaganja mora biti izvršen od strane svih sanasljednika ili pak od stranejednog ali na osnovu sporazuma i uz saglasnost ostalih sanasljednika.Iz obrazloţenja:"Ugovor o poklonu, koji je zakljuĉila prvotuţena sa drugotuţenom 1963.godine, je apsolutno ništav, budući da je ista raspolagala i sa dijelom svoje dvijemaloljetne djece bez prethodno pribavljene saglasnosti od strane Organastarateljstva, pa je sledstveno tome usvojio u cjelosti tuţbeni zahtjev - preciziranizrekom prvostepene presude.Drugostepeni sud je prihvatajući ĉinjeniĉno utvrdjenje prvostepenog suda,izveo zakljuĉak da je prvotuţena mogla raspolagati samo sa svojim dijelom od 1/4koji joj je pripadao posle smrti pravnog prethodnika njenog supruga - O. B, a ne i sadijelom njihove djece, pa je sledstveno tome našao da je ugovor o poklonu koji jezakljuĉen izmedju prvo i drugotuţene 1963. godine djelimiĉno ništav, u dijelu kojimje M. - raspolagala sa suvlasniĉkim dijelom tuţioca od 1/4. Sledstveno tomedrugostepeni sud je preinaĉio prvostepenu presudu, tako što je djelimiĉno usvojiotujţbeni zathejv te utvrdio da je tuţilac vlasnik u dijelu od 1/4 spornih nekertnina, teda je djelimiĉno ništav sporni ugovor o poklonu, u dijelu u kojem je prvotuţenaraspolagala sa suvlasniĉkim dijelom tuţioca - za 1/4.Osnovano se revizijom tuţioca ukazuje da je pogrešan zakljuĉakdrugostepenog suda u dijelu koji se tiĉe djelimiĉne ništavosti ugovora o poklonuOv.br.1034/63 od 09.11.1963. godine. Jer, drugostepeni sud je izgubio iz vida da susporne nekrentine, koje su bile predmet ugovora o poklonu, u vrijeme raspolaganjapredstavljale zajedniĉku svojinu svih nasljednika sada pok. O. B. koji su se nalazili unasljedniĉkoj zajednici u smislu ĉl.148 i ĉl.149. tada vaţećeg Zakona onasljedjivanju ("Sluţbeni list FNRJ",br.20/55) koji se ima primjeniti shodno ĉl.242.istog. Nasljedniĉka zajednica predstavlja zajednicu dobara, koja nastaje medjunasljednicima na zajedniĉki nasljedjenoj imovini, koja je momentom smrtiostavioca prešla na iste - sanasljednike. Subjekat nasljijedjene imovine su daklesvi nasljednici zajedno, kao cjelina.Iz citirane zakonske odredbe proizilazi da nasljedniĉkom zajednicomupravljaju i raspolaţu svi nasljednici zajedno, bez mogućnosti samostalnograspolaganja pojedinim objektima i udjelima na ovoj imovini od strane pojedinogsanasljednika. Znaĉi svaki akt raspolaganja mora biti izvršen od strane svihsanasljednika ili pak, od strane jednog ali na osnovu sporazuma i uz saglasnostostalih sanasljednika. Dakle, kako je prvotuţena O. M, kao jedna od ĉetvorosanasljednika iza smrti O. B. 1963. godine raspolagala sa naslijedjenom imovinom,bez saglasnosti ostalih sanasljednika odnosno bez saglasnosti Organa starateljstva za

sanasljednike - djecu, koja su u to vrijeme bila maloljetna, to je zakljuĉeni ugovor opoklonu ništav u cjelosti u smislu ĉl.103. ZOO-a, kako je to pravilno a nasuprotzakljuĉku drugostepenog suda zakljuĉio prvostepeni sud.Kod naprijed navedenog neosnovani su navodi revizije trećetuţene da jesporni ugovor pravno valjan, uz isticanje da je isti bio izraz slobodne voljeugovornih strana.Imajući u vidu naprijed navedeno reviziju tuţioca je u tom dijelu valjalousvojiti i presudu drugostepenog suda, u tom dijelu preinaĉiti, a reviziju trećetuţeneodbiti, kao neosnovanu.Neosnovano se ukazuje revizijom tuţioca da je isti iskljuĉivi vlasnik spornihnekretnina. Jer, istom kako je to pravilno zakljuĉio drugostepeni sud pripada pravosvojina na 1/4 dijela spornih nekretnina a po osnovu nasljedja iza smrti O. B, budućida se kao nasljednici na spornoj imovini pojavljuju još supruga i dvoje djece pok. O.B. - prvotuţena i umješaĉi na strani tuţioca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 554/11 od 08.06.2011. godine)142

143RJEŠENJE O NASLJEDJIVANJU(Ĉlan 139 Zakona o vanparniĉnom postupku)Rješenje o nasljedjivanju ima deklarativno a ne konstitutivno dejstvo ivezuje stranke samo u pogledu odluke o pravu na nasljedje.Iz obrazloţenja:"Prije svega, ne moţe se prihvatiti pravni zakljuĉak prvostepenog suda da jetuţeni pravo svojine stekao na osnovu odluke drţavnog organa - rješenja onasljedjivanju. Rješenje o nasljedjivanju ima deklarativno, a ne konstitutivno dejstvoi vezuje stranke samo u pogledu odluke o pravu na nasljedje, a stranke, kao i trećalica mogu u parnici isticati zahtjeve koji se zasnivaju na pravu svojine nezavisnomod nasljedja. S druge strane, ne moţe se prihvatiti ni zakljuĉivanje drugostepenogsuda da je bez znaĉaja ĉinjenica što se tuţilja od aprila 1998. godine nalazi u posjedustana.Naime, tuţilja je u toku prvostepenog postupka isticala i dokazala da jezakljuĉila ugovor o kupoprodaji - otkupu stana, da je platila kupoprodajnu cijenu ida je u posjedu stana od aprila mjeseca 1998. godine, kao i da je otac tuţenograspolagao stanom tako što je isti prodao NBJ Zavodu za obraĉun i plaćanje -Glavnoj filijali Podgorica. Te ĉinjenice obavezivale su prvostepeni sud, da, osimpravnog posla kao osnova sticanja, raspravi i pitanje da li su ispunjeni uslovi zasticanje prava svojine na osnovu odrţaja. Naime i kada tuţilja kao osnov sticanjaprava svojine nije navela odrţaj, sud nije vezan pravnim osnovom oznaĉenim utuţbi, pa je ovlašćen i po drugom osnovu odluĉiti o tuţbenom zahtjevu ako ĉinjenicena kojima je tuţbeni zahtjev zasnovan, kao i utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje upućuje natakav zakljuĉak."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 862/11 od 18.10.2011. godine)

PORODIĈNO PRAVO144

145UREDJENJE LIĈNIH KONTAKATA RODITELJA I DJETETA(Ĉl. 5, 79, 80 i ĉlana 357 Porodiĉnog zakona)Prilikom uredjenja naĉina odrţavanja liĉnih odnosa roditelja sa djetetomsud je duţan da se uvijek rukovodi najboljim interesom djeteta i prije nego štodonese odluku o vršenju roditeljskog prava duţan je zatraţiti nalaz i struĉnomišljenje organa starateljstva.Iz obrazloţenja:"Po ocijeni ovog suda pravilno je odluĉio drugostepeni sud kada je pobijanimdijelom svoje presude odbio ţalbu tuţilje u dijelu kojim je pobijan dio prvostepenepresude o uredjenju naĉina odrţavanja liĉnih odnosa tuţenog sa mldb. djetetomstranaka - ćerkom M. Ovo iz razloga što je odrţavanje liĉnih odnosa tuţenog samldb. djetetom uredjeno saglasno predloţenom i datom mišljenju struĉnog timanadleţnog organa starateljstva - JU Centra za socijalni rad Opština Berane iAndrijevica br. 01-3811/1 od 21.12.2010. godine, pri ĉemu su i navedeni organstarateljstva i sud rukovodjeni iskljuĉivo obezbjedjivanjem najboljih interesa djeteta,saglasno zahtjevima odredaba ĉl. 5, 79, 80 i 357 Porodiĉnog zakona Crne GoreStoga ne stoje navodi revizije da su prilikom donošenja prvostepene idrugostepene presude u navedenom dijelu niţestepeni sudovi povrijedili odredbeĉlana 9 stav 3 Konvencije o pravima djeteta ("Sl. list SFRJ - Medjunarodni ugovori",br. 15/90) kao ni odredbe ĉl. 5 i ĉl. 357 Porodiĉnog zakona CG. I po ocjeni ovogsuda, uredjenjem odrţavanja liĉnih odnosa tuţenog kao oca mldb. M. saimenovanom na naĉin kako je to u konkretnom sluĉaju uĉino prvostepeni sud, a štoje pravilno prihvatio i drugostepeni sud ostvareni su propisani zakonski zahtjevi -najbolja zaštita interesa malodobnog djeteta, dok na odluku suda u ovom dijelu nijeuticala emocionalna vezanost tuţenog prema mldb. djetetu, kako se to neosnovanorevizijom ukazuje."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 851/11 od 04.10.2011. godine)

146IZDRŢAVANJE MALODOBNE DJECE(Ĉl. 272, 273 i 274 Porodiĉnog zakona)Trenutna nezaposlenost ne moţe osloboditi roditelja obaveze izdrţavanjadjece, ukoliko je isti radno sposoban.Iz obrazloţenja:"Ne stoje navodi revizije u vezi pogrešne primjene materijalnog prava.Naime, prilikom odluĉivanja o izdrţavanju i odreĊivanju visine doprinosa zaizdrţavanje mldb. djece stranaka niţestepeni sudovi su imali u vidu odredbe ĉl.272,ĉl.273 i ĉl.274. Porodiĉnog zakona i utvrdili su sve ĉinjenice relevantne za pravilnuprimjenu istih odredbi. Te ĉinjenice meĊu strankama nisu ni sporne. Revizijom, kaoi ţalbom, naglašava se da je tuţeni nezaposlen, da je i on izdrţavano lice i da ţivi odmajĉine penzije, a ukazuje se i da je narušenog zdravlja, te da u takvoj situaciji nijeu mogućnosti da uĉestvuje novĉanim doprinosom u izdrţavanju svojih sinova. Ovenavode niţestepeni sudovi su cijenili prilikom odluĉivanja o izdrţavanju. Pravilnodrugostepeni sud nalazi, kod ĉinjenice da je tuţeni radno sposoban, da trenutnanezaposlenost ne moţe ga osloboditi obaveze izdrţavanja djece. Tuţeni je duţan jeda na sve moguće dozvoljene naĉine (radom i van radnog odnosa) obezbjeĊujepotrebna sredstva kojim će doprinositi izdrţavanju svoje djece. Pravilno jedrugostepeni sud postupio i kad, shodno ĉl.365. st.1. ZPP-a, nije cijenio dokaz obolesti tuţenog jer je isti dostavljen tek uz ţalbu."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 976/11 od 23.11.2011. godine)

147IZMJENA ODLUKE O IZDRŢAVANJU DJECE(Ĉlan 280 Porodiĉnog zakona)Zaposlenost zakonskog zastupnika mldb. tuţenih i ostvarivanje zarade umjeseĉnom iznosu od 416 € predstavlja bitno izmijenjenu okolnost kojaopravdava zahtjev lica koje je duţno da daje izdrţavanje da se sniziizdrţavanje dosudjeno ranijom odlukom suda.Iz obrazloţenja:"U postupku pred prvostepenim sudom je utvrĊeno da je tuţilac popravosnaţnoj presudi, Gţ.br.356/06 od 04.10.2006. godine obavezan da plaćamjeseĉni iznos izdrţavanja maloljetnim tuţenima od 250,00 €, poĉev od 09.07.2003.godine pa ubuduće. Tuţilac je u ovom sporu traţio smanjenje obaveze izdrţavanjapoĉev od podnošenja tuţbe.Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrĊenja prvostepenog suda, koje je s razlogomprihvatio i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su djelimiĉno usvojili tuţbeni zahtjev tako što su doprinos tuţiocaizdrţavanju tuţenih smanjili i isti odredili u mjeseĉnom iznosu od 150,00 €, kako toproizilazi iz izreke prvostepene presude, ĉime je izmijenjena pravosnaţna presudaVišeg suda u Bijelom Polju, Gţ.br.356/06 od 04.10.2006. godine. U konkretnomsluĉaju, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da su ispunjeni uslovi iz odredbeĉl.280. Porodiĉnog zakona da se na zahtjev tuţioca, kao lica koje je duţno da dajeizdrţavanje, snizi izdrţavanje dosuĊeno ranijom odlukom suda. Pri tom, opromijenjenim okolnostima na osnovu kojih je donijeta odluka o doprinosuizdrţavanja tuţenih u obrazloţenju pobijane i prvostepene presude dati su dovoljni ijasni razlozi, a posebno u pogledu mogućnosti tuţioca da ispunjava ranije utvrĊenuobavezu izdrţavanja, potreba tuţenih i svih okolnosti koje su se izmijenile u periodunakon utvrĊivanja dosadašnje obaveze izdrţavanja po pravosnaţnoj presudi.Niţestepeni sudovi pravilno nalaze da je bitno izmijenjena okolnost što je zakonskazastupnica tuţenih sada u radnom odnosu i ostvaruje zaradu u mjeseĉnom iznosu od416,78 €, dok je u vrijeme kada je izdrţavanje odreĊeno ranijom odlukom ista bilanezaposlena.Nasuprot revizijskim navodima tuţenih, niţestepeni sudovi su pravilnocijenili ĉinjenice i dokaze u pogledu materijalnih prilika tuţioca kao lica koje jeduţno da izdrţava tuţene i zakonske zastupnice, uzimajući u obzir sva njihovaprimanja i stvarne mogućnosti da stiĉu zaradu, njihove sopstvene potrebe i zakonskeobaveze izdrţavanja koje imaju. S druge strane, od strane niţestepenih sudovapravilno su cijenjene ĉinjenice u pogledu sposobnosti tuţioca za rad i njegovogzdravstvenog stanja, te njegove mogućnosti da daje izdrţavanje tuţenima. Sem toga,pravilno su cijenjene potrebe tuţenih kao izdrţavanih lica u smislu odredbe ĉl.273.st.2. Porodiĉnog zakona, zbog ĉega je, po mišljenju ovog suda, pravilan zakljuĉak

niţestepenih sudova da su izmijenjene okolnosti koje su u postupku utvrĊenedovoljne da se ranije dosuĊeni iznos izdrţavanja smanji."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 831/11 od 27.09.2011. godine)148

149IMOVINA BRAĈNIH DRUGOVA(Ĉl. 288 Porodiĉnog zakona)Davanje supruţnicima na korišćenje stana od strane roditelja jednogbraĉnog druga ne moţe se tumaĉiti poklonom braĉnoj zajednici, bez postojanjaugovora u pisanoj formi.Iz obrazloţenja:"Pogrešno zakljuĉuje drugostepeni sud da se u konkretnom sluĉaju radi opoklonu braĉnoj zajednici, odnosno braĉnim drugovima, te polazeći od toga pogrešnoutvrdjuje da je tuţilja stekla 1/2 idealnog dijela stana.Ovo zbog toga što prema stanju u spisima proizilazi da je drugotuţena vlasnikspornog stana, a da je pravo svojine na istom stekla osnovom kupoprodajnog ugovorazakljuĉenog sa ranijim vlasnikom, Š. S, ovjerenog kod nadleţnog suda pod Ov.br.417/99 od 14.01.1999.godine i upisom kod nadleţnog upravnog organa. Ovajkupoprodajni ugovor je na pravnoj snazi i proizvodi pravno dejstvo, a njegovu valjanostniko nije dovodio u sumnju, niti u ovoj, niti u posebnoj parnici.Prema tome, drugotuţena ima valjan pravni osnov za sticanje prava svojine(saĉinjen kupoprodajni ugovor u pisanoj formi i ovjeren od strane suda), koji jeistovremeno i osnov za upis njenog prava svojine, kako to pravilno zakljuĉujeprvostepeni sud.Sa druge strane, da bi ugovor o poklonu proizvodio pravno dejstvo, poredsaglasnosti volja, mora biti zakljuĉen u pisanoj formi i ovjeren od strane suda. Ovo vaţiu svakom sluĉaju, bez izuzetka, pa i u sluĉaju ako braĉni drugovi ili ĉlanovi porodiĉnezajednice, jedni drugima poklanjaju nepokretnu imovinu.U konkretnom sluĉaju, i pod predpostavkom da se radilo o poklonu bivšimbraĉnim drugovima (tuţilji i prvotuţenom) u nedostatku pisane forme i ovjere ugovoraod strane suda, takav ugovor ne bi proizvodio pravno dejstvo, što se revizijama tuţenihosnovano ukazuje.S tim u vezi, pravno je neutemeljen zakljuĉak drugostepenog suda da je time štoje tuţilji i prvotuţenom vlasnik omogućio korišćenje predmetnog stana, stan dat napoklon, u vlasništvo, kao supruţnicima. Naime, da bi se uopšte moglo govoriti opoklonu stana, kao nepokretnosti, manifestovana volja poklonodavca mora bitipotvrdjena pisanom formom ugovora i ovjerom kod suda, a što je u konkretnom sluĉajuizostalo. Bez postojanja ugovora u pisanoj formi, sud ne moţe tumaĉiti poklonom, kaopravnim osnovom za sticanje prava svojine, ĉinjeniĉno utvrdjenje da je sporni stan dattuţilji i prvotuţenom (supruţnicima) na korišćenje.Sporni stan ni po jednom pravnom osnovu ne moţe predstavljati zajedniĉkusvojinu tuţilje i prvotuţenog, kao bivših braĉnih drugova. Ovo zbog toga što ga braĉnidrugovi nijesu stekli radom u toku trajanja braĉne zajednice, u smislu odredbe ĉlana288. Porodiĉnog zakona, što tuţilja i prvotuţeni nijesu ni isticali u toku postupka, niti

predstavlja poklon braĉnim drugovima od strane roditelja prvotuţenog, iz prethodnonavedenih razloga."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 877/11 od 13.12.2011. godine)150

151IMOVINA STEĈENA U TOKU TRAJANJA BRAĈNE ZAJEDNICE(Ĉlan 288 u vezi sa ĉl. 294 Porodiĉnog zakona)Dodatna zarada jednog braĉnog druga ostvarena tokom privremenograda u inostranstvu za vrijeme trajanja braka predstavlja zajedniĉku imovinubraĉnih drugova sa jednakim doprinosom.Iz obrazloţenja:"Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrdjenja pred drugostepenim sudom, pravilno jetaj sud primijenio materijalno pravo kada je svojom presudom preinaĉio prvostepenupresudu i utvrdio da tuţilji po osnovu sticanja u braĉnoj zajednici pripada 1/2novĉanih sredstava koja su se vodila kao štedni ulog tuţenog na deviznoj štednojknjiţici kod Ljubljanske banke u Prištini, što iznosi 15.371,26 eura, uz obavezuisplate.Procjenjujući okolnosti koje su od znaĉaja za sticanje u braĉnoj zajednici - dasu stranke bile u braku od 1982.godine do 2007.godine, u kome su dobili troje sadapunoljetne djece; da su ţivjele u porodiĉnom domaćinstvu koje je posjedovalo štoĉnifond, gdje je tuţilja kao nezaposleno lice podizala i vaspitavala djecu, obavljalakućne i poljoprivredne radove, a tuţeni radio u školskom centru Plav, gdje jesvakomjeseĉno ostvarivao zaradu i dodatnu zaradu tokom privremenog rada uAmerici, pri ljetnim posjetama braći; da sporna novĉana sredstva potiĉu od1989.godine, kada je tuţeni u navedenu banku uloţio 18.000 $ i 6.500 DEM,pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da navedena novĉana sredstva predstavljajuimovinu stranaka steĉenu u toku trajanja braĉne zajednice. Pretpostavka je da suudjeli braĉnih drugova u zajedniĉkoj imovini jednaki, a tuţeni nije dokazao da jenjegov doprinos u sticanju zajedniĉke imovine veći, pa je drugostepeni sud pravilnozakljuĉio da je doprinos stranaka jednak, što je u skladu sa odredbama ĉl. 288 i 294.Porodiĉnog zakona Crne Gore."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 818/11 od 28.09.2011. godine)

152OTKUP STANA U TOKU BRAKA- ZAJEDNIĈKA IMOVINA SUPRUŢNIKA -(Ĉlan 288 Porodiĉnog zakona)Kada je u toku braka, braĉni drug koji je ugovorni nosilac stanarskogprava zakljuĉio ugovor o otkupu stana, otkupljeni stan ulazi u reţim zajedniĉkeimovine supruţnika.Iz obrazloţenja:"Procjenjujući okolnosti koje su od znaĉaja za sticanje u braĉnoj zajednicipravilno su niţestepeni sudovi, s pozivom na odredbu ĉl. 288 Porodiĉnog zakona,zakljuĉili da sporni stan predstavlja zajedniĉku imovinu tuţilje i drugotuţenogsteĉenu tokom trajanja braĉne zajednice i to sa jednakim doprinosom, te sledstvenotome utvrdili pravo tuţilje kao suvlasnika na 1/2 idealnog dijela. Naime, kako je dootkupa stana došlo u toku trajanja braĉne zajednice tuţilje i drugotuţenog, tootkupljeni stan ulazi u reţim zajedniĉke imovine. Zakljuĉenjem ugovora o otkupustana od strane jednog braĉnog druga, drugi nije povrijedjen u svom imovinskompravu, jer je stan postao zajedniĉka imovina braĉnih drugova, pa tuţilji pripadapravo (kako u toku, tako i poslije razvoda braka) na utvrdjenje svog udjela usticanju.Pri tome, nije od znaĉaja što je drugotuţeni godinu dana prije zakljuĉenjabraka sa tuţiljom dobio stan na korišćenje sa svojstvom nosioca stanarskog prava išto je njegov brat u ugovoru o korišćenju stana bio evidentiran kao ĉlan njegovogporodiĉnog domaćinstva. Ovo zbog toga što u smislu tada vaţećeg Zakona ostambenim odnosima, drugi braĉni drug postaje sunosilac stanarskog prava na tomstanu. Stanarsko pravo na stanu nije imovinsko pravo, pa se nije moglo ni otudjiti, ninaslijediti, ni opteretiti, tako da se ne moţe smatrati da je stan steĉen prijezakljuĉenja braka kao imovina, već je relevantno za to sticanje zakljuĉenje ugovorao otkupu stana. Dakle, stanarsko pravo ne predstavlja steĉenu imovinu, već onopredstavlja pravo trajnog korišćenja stana i pravo uĉešća u upravljanju stambenimzgradama. Njegova transformacija u stvarno pravo izvršena je tek otkupom stana, paotkupljeni stan predstavlja zajedniĉku imovinu braĉnih drugova, bez obzira kada jedobijen na korišćenje. Predpostavka je da su udjeli supruţnika u zajedniĉkoj imovinijednaki, jer nijesu dokazali veće udjele. To, u sluĉaju drugotuţenog ne moţe bitiĉinjenica da je stan dobio na korišćenje godinu prije zakljuĉenja braka, niti što jenjegov brat bio upisan kao korisnik (mada to faktiĉki nije bio). Jer, veći udio jednogsupruţnika u sticanju zajedniĉke imovine zavisi od njihovih stvarnih prihoda,vodjenja poslova u domaćinstvu, pomoći jednog supruţnika drugom i drugihokolnosti od znaĉaja za odrţavanje ili uvećanje zajedniĉke imovine."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 958/11 od 23.11.2011. godine)

153DORPINOS U STICANJU BRAĈNE IMOVINE(Ĉlan 294 u vezi sa ĉl. 288 Porodiĉnog zakona)Ne moţe se smatrati da je uvećan doprinos jednog braĉnog druga usticanju braĉne imovine, ako je istom od strane njegove porodice ustupljenopravo korišćenja zemljišta u svrhu izgradnje porodiĉne stambene zgrade sanamjerom da isti sebi i svojoj porodici riješi stambeno pitanje.Iz obrazloţenja:"Prema stanju u spisima proizilazi da su parniĉari bili u braku u periodu od1975. do 1993. godine, kada je brak razveden, a da u braku imaju troje djece. Medjuparniĉarima nije bilo sporno da su sporni objekti sagradjeni za vrijeme trajanjanjihovog braka. U postupku kod prvostepenog suda utvrdjeno je da je tuţilja bila uradnom odnosu kod Preduzeća "B.", Herceg Novi u periodu od 10.06.1974. do31.01.1984. godine Takodje je utvrdjeno da se tuţeni bavi ugostiteljskomdjelatnošću od 1984. godine, te da su objekti sagradjeni na zemljištu na kojem sumajka i sestra tuţenog imali priznato prvenstveno pravo korišćenja osnovomnjihovog prethodnika pok. B. B, kao ranijeg vlasnika ovog, sada nacionalizovanoggradjevinskog neizgradjenog zemljišta. Majka tuţenog K. i sestra Lj. odrekle su sesvog prvenstvenog prava korišćenja i isto ustupile tuţenom radi izgradnje porodiĉnestambene zgrade bez naknade. Postupajući po zahtjevu tuţenog (u kojem jenavedeno da na taj naĉin - gradnjom na predmetnom zemljištu tuţeni ţeli daobezbijedi sebi i porodici stambeno pitanje), rješenjem Sekretarijata za gradjevinskei komunalne poslove SO Herceg Novi, br. 04-UP/1-2332/79 od 29.10.1979. godinetuţenom je prenijeto navedeno pravo, te su na ovom zemljištu sagradjeni sporniobjekti.Polazeći od navedenog utvrdjenja prvostepenog suda, pravilno je zakljuĉiodrugostepeni sud da se ima smatrati da je preĉe pravo gradnje u konkretnom sluĉajuustupljeno parniĉarima kao braĉnim drugovima, za rješavanje potrebe njihoveporodice, te da se ulaganjem ovog prava ne moţe smatrati da je uvećan doprinostuţenog u sticanju predmetne imovine, kao braĉne tekovine, da bi osnovom istogostvario svojinsko pravo u većem obimu od tuţilje. Inaĉe, u pobijanoj presudidrugostepeni sud je o svemu potrebnom dao pravilne i potpune razloge koje prihvatai ovaj sud i na iste upućuje revidenta.Ovaj sud je cijenio revizijske navode kojima se ukazuje na znaĉaj i karakterustupljenog prava gradnje tuţenom od strane njegove majke i sestre, pa nalazi da seistima ne dovodi u pitanje pravilnost izvedenog pravnog zakljuĉka i odlukedrugostepenog suda. Ovo iz razloga što se u konkretnom sluĉaju radi o prenošenjuprvenstvenog prava korišćenja predmetnog zemljišta u svrhu izgradnje porodiĉnestambene zgrade, što podrazumijeva namjeru nosilaca prava da isto ustupajuparniĉarima kao supruţnicima u tom momentu, za rješavanje potreba njihoveporodice, a bez uticaja ja na ovakav zakljuĉak sudaa to što je rješenjem nadleţnog

upravnog organa kao nosilac ustupljanog prava naveden tuţeni, kao jedan odsupruţnika."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 631/11 od 29.06.2011. godine)154

155RASPOLAGANJE ZAJEDNIĈKOM IMOVINOMOD STRANE JEDNOG BRAĈNOG DRUGA(Ĉlan 283 Porodiĉnog zakona)Aktivno uĉestvovanje u pregovorima koji su prethodili prodaji stanaupućuju na zakljuĉak da je postojala saglasnost braĉnog druga za prodajustana, te to što saglasnost nije data u pismenoj formi nije od znaĉaja, pa ugovoro prodaji tog stana koji je zakljuĉio drugi braĉni drug nije ništav pravni posao.Iz obrazloţenja:"Zahtjev da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora tuţilac je zasnovao naĉinjenici da prvotuţena nije mogla bez njegove saglasnosti raspolagati sa stanom(predmet ugovora), koji predstavlja njihovu zajedniĉku imovinu steĉenu u braku,zbog ĉega je suprotan odredbi ĉl 283. Porodiĉnog zakona koji je bio u primjeni iapsolutno ništav u smislu odredbe ĉl. 103.st.1. tada vaţećeg ZOO.Polazeći od utvrdjenja da je prvotuţena na osnovu ugovora Ov.br.31924/2005 od 16.12.2005.godine, predmetni stan prodala druogtuţenoj uzsaglasnost tuţioca, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da ugovor nije protivanprinudnim propisima - odredbi ĉl. 283 PZ CG i ne predstavlja ništav pravni posao usmislu odredbe ĉl. 103 st.1. ZOO, te sljedstveno tome odbili tuţbeni zahtjev kaoneosnovan.Neosnovano se revizijom ukazuje da tuţilac nije dao saglasnost da se zakljuĉipredmetni ugovor, a imajući u vidu da je gluvonijema osoba, jer rezultat dokaznogpostupka upućuje na nesumnjiv zakljuĉak da je postojala saglasnost iskazanakonkludentnim radnjama. Naime, tuţilac je aktivno uĉestvovao u pregovorima kojisu prethodili prodaji jer je, zajedno sa prvotuţenom, Agenciji Krstaš dao ponudu zaprodaju, pokazivao stan, bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora kada se upoznaosa njegovom sadrţinom proĉitavši ga, nakon ĉega je liĉno predao kljuĉ od ulaznihvrata suprugu drugotuţene. To što saglasnost nije data u pismenoj formi nije odznaĉaja, jer za istu nije propisana posebna forma ni ranijim ni sadašnjim Porodiĉnimzakonom, na ĉije odredbe se tuţilac pogrešno poziva, kao ni ĉinjenica da AgencijaKrstaš prilikom pregovaranja tuţiocu nije angaţovala tumaĉa za gluvonijeme osobe,obzirom da takva obaveza Agencije prema njemu nije postojala, kako to pravilnonalaze niţestepeni sudovi."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 938/11 od 09.11.2011. godine)

156UDIO U STICANJU BRAĈNE TEKOVINE(Ĉlan 294 u vezi sa ĉl. 288 Porodiĉnog zakona)Kad se utvrdjuje udio u sticanju braĉne tekovine onda je mjerodavnavrijednost steĉene imovine koju je imala u vrijeme sticanja, a ne u vrijemepresudjenja.***Vlasniĉki udio jednog braĉnog druga na objektu moţe se utvrdjivatisamo prema stepenu izgradjenosti i vrijednosti objekta do trajanja zajedniĉkogţivota.Iz obrazloţenja:"Prvostepenom presudom usvojen je tuţbeni zahtjev i utvrdjeno da je tuţiljapo osnovu sticanja "kako u braĉnoj tako i u vanbraĉnoj zajednici" sa tuţenimsuvlasnik u dijelu od 1/2 nepokretnosti bliţe oznaĉene u izreci navedene presude.Zakljuĉak osnovanosti tuţbenog zahtjeva prvostepeni sud zasniva na utvrdjenju daje "tuţilja svojim radom doprinijela uvećanju zajedniĉke imovine na naĉin što jepomagala tuţenom u pogledu podizanja kredita, ĉuvanje djece, ishrani, radu udomaćinstvu i porodici". Ove razloge prihvata i drugostepeni sud, s tim što detaljnijeanalizira dokaze provedene pred prvostepenim sudom, i zakljuĉuje da su strankeţivjele zajedno do razvoda braka 10.01.2001. godine, da je tuţilja "u vrijeme trajanjazajednice ţivota sa tuţenim ostvarivala redovna primanja i da joj, shodno tome,pripada pravo na 1/2 sporne nepokretnosti". MeĊutim, u dokaznom postupku izvršenje uvid u "rješenje povodom separacije" od 11.04.1994. godine, donijeto od stranenadleţnog organa Danske, kojim je zvaniĉno prestala zajednica ţivota braĉnihdrugova - tuţilje i tuţenog, a izvršen je uvid i u "rješenje povodom razvoda braka"od 10.01.2001. godine, donijeto od istog organa, u kojem je konstatovano da je"zajedniĉka imovina podijeljena". Ove dokaze niţestepeni sudovi ne cijene, odnosnocijene ali površno. Tako, drugostepeni sud navodi da je rješenjem o separacijimalodobna djeca stranaka pripala tuţilji, a tuţilac istim rješenjem obavezan naplaćanje alimentacije koja je iznosila po jednom djetetu oko 150 DM. Nije jasno,ako je tuţeni plaćao alimentaciju, kako je tuţilja ĉuvanjem i izdrţavanjem djecedoprinijela sticanju predmetne nepokretnosti.Tuţilja, saslušana u svojstvu stranke, je pored ostalog istakla "da je tuţeni kodnje pozajmljivao novac za izgradnju kuće, da je sa tuţenim faktiĉki ţivjelaodvojeno, ona sa djecom a on sam i da im novĉanik nije bio zajedniĉki". I tuţeni,takodje saslušan u svojstvu stranke, je naveo da je od 1994. godine bio "samostalanu pogledu finansija". Iskaze stranaka, u ovom dijelu, niţestepeni sudovi isto tako necijene. Pozajmljivanjem novca tuţenom za izgradnju kuće, tuţilja nije mogla stećivlasniĉka prava na istoj, pa su i razlozi niţestepenih presuda, u tom dijelu,protivrjeĉni sadrţini provedenih dokaza-iskaza stranaka.

Sudovi zakljuĉak o osnovanosti tuţbenog zahtjeva zasnivaju i na iskazusvjedoka J. L, sina stranaka, medjutim, ovaj svjedok je u vrijeme kupovine placa(1996. godina) i poĉetak izgradnje kuće (1997. godina) imao tri, odnosno ĉetirigodine i njemu nijesu mogle biti poznate ĉinjenice od kojih je sredstava kupljenozemljište i gradjeni predmetni objekti.Ni "za utvrdjenje" da je zajedniĉka imovina stranaka steĉena u toku trajanja"kako braĉne tako i vanbraĉne zajednice" niţestepene presude ne sadrţe razloge ukojem periodu je imovina steĉena u toku trajanja braĉne, a u kojem vanbraĉnezajednice.Ĉinjenica da je tuţilja bila ţirant tuţenom kod podizanja kredita, suprotnonalaţenju drugostepenog suda, ne moţe biti dokaz o sticanju zajedniĉke imovine.Konaĉno, izgradjenost objekata, za koje je utvrdio da predstavljaju zajedniĉkuimovinu stranaka, prvostepeni sud je utvrdio putem vještaka gradjevinske struke, ana osnovu uvidjaja lica mjesta od 10.05.2007. godine. Ako je zajednica ţivotaprestala 2002. godine, kako tvrdi tuţilja, vlasniĉki udio tuţene u kući mogao seutvrdjivati samo prema stepenu izgradjenosti i vrijednosti objekata do trajanjazajedniĉkog ţivota stranaka. Razlozi drugostepene presude da je kuća "do prestankazajedniĉkog ţivota stranaka uradjena u stanju kao i sada", i da je ova ĉinjenicanesporna, nema utemeljenje u sadrţini provedenih dokaza, jer ni na osnovu jednogdokaza ta ĉinjenica nije utvrdjena, niti uĉinjena nespornom.U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti nedostatke ukazane ovimrješenjem. Cijeniće sve provedene dokaze i za svoju odluku dati potrebne razloge.Ukoliko utvrdi da su sporne nepokretnosti kupljene, odnosno sagradjene, u tokutrajanja zajednice ţivota, sredstvima steĉenim zajedniĉkim radom, nuţno je utvrditido kada je ta zajednica ţivota trajala i koliki je stepen izgradjenosti i vrijednostipredmetnih objekata bio u momentu prestanka te zajednice jer, kad se utvrdjuje udiou sticanju braĉne tekovine onda je mjerodavna vrijednost steĉene imovine koju jeimala u vrijeme sticanja a ne u vrijeme presudjenja (ili uvidjaja lica mjesta)."(Rješenje Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 722/11 od 23.11.2011. godine)157

158IMOVINSKI ODNOSI U VANBRAĈNOJ ZAJEDNICI(Ĉlan 306 Porodiĉnog zakona)Ukoliko vanbraĉni drugovi ne vode jedno domaćinstvo, odnosno ako neĉine jednu ekonomsku zajednicu, oni ne ĉine vanbraĉnu zajednicu u kojoj semoţe sticati zajedniĉka imovina.Iz obrazloţenja:"Pravilno je drugostepeni sud postupio kad je odluĉio na izreĉeni naĉin. Jer,zajednica izmedju tuţilje i sada pok. N. R. prije zakljuĉenja braka nije imalakarakter vanbraĉne zajednice. Naime, izmedju ovih lica nije postojala ekonomskazajednica, odnosno oni nijesu ĉinili jedno domaćinstvo. Ukoliko vanbraĉni drugovine vode jedno domaćinstvo, odnosno ako ne ĉine jednu ekonomsku zajednicu, onine ĉine vanbraĉnu zajednicu u kojoj se moţe sticati zajedniĉka imovina. Vanbraĉnazajednica ne postoji ako muškarac i ţena neuspostave zajednicu ţivota, ako ne ĉinejedno domaćinstvo. Pri ĉinjenici da tuţilja i sada pok. R., zbog neriješenogstambenog pitanja nijesu mogli stanovati zajedno cijelo vrijeme, tako da se ne moţesmatrati da i pored toga postoji kvalifikovana i kontinuirana zajednica a samim tim ivanbraĉna zajednica. Bez zajedniĉkog domaćinstva i kontinuirane zajednice ţivotabez obzira na društvene uticaje bilo koje vrste, vanbraĉna zajednica nema svojerealno postojanje, tako da se konkretnan odnos u oznaĉenom vremenskom periodumoţe definisati kao stabilna i ozbilja emotivna veza izmedju tuţilje i pok. R.Drugostepeni sud, slijedom toga pravilno nalazi da zbog nepostojanjakvalitetne vanbraĉne zajednice koja bi se mogla izjednaĉiti sa braĉnom u pogledusticanja imovine, koja imovina je sva steĉena prije zakljuĉenja braka (plac površine502m2 kupljen zajedno sa bratom 1969.godine na kojem zemljištu je sada pok. R.izgradio kuću do "stepena mogućnosti stanovanja" prije zakljuĉenja braka), tako dane ulazi ni u reţim braĉne imovine. Kasnija ulaganja i od strane tuţilje ĉinjena su ucilju poboljšanja uslova stanovanja - ţivljenja, tako da odredjena ulaganja ne vodesticanju prava svojine na odredjenim nepokretnostima."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 785 od 19.10.2011. godine)

159STICANJE IMOVINE U PORODIĈNOJ ZAJEDNICI(Ĉlan 310 Porodiĉnog zakona)Ţivot u istom domaćinstvu sa rodjakom za vrijeme gradnje kuće nijedovoljno za zakljuĉak da se radi o zajedniĉkom privredjivanju i sticanju uporodiĉnoj zajednici.Iz obrazloţenja:"Svoj zahtjev za utvrdjenje vlasništva na 1/2 predmetne nepokretnosti tuţiljaje temeljila na sticanju u porodiĉnoj zajednici sa pok. P. M, biv. iz Prĉnja, u perioduod 1966/67 godine do njegove smrti 1977.godine.Polazeći od pravnih pravila imovinskog prava, ocjenjujući karakter odnosazajednice tuţilje i pok. M., pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da tuţilja nijedokazala da njihova zajednica predstavlja porodiĉnu zajednicu iz koje suzajedniĉkim radom ili na osnovu sporazuma stekli spornu stambenu zgradu, o ĉemusu u svojim presudama dali valjane i jasne razloge na koje se revidnet upućuje.Neosnovano se u reviziji tvrdi da nesporni navodi stranaka i izvedeni dokaziupućuju na zakljuĉak da je zajednica tuţilje i sada pok. M. imalo sve karakteristikepotpune porodiĉne zajednice u kojoj su zajedniĉki privredjivali, a tokom koje jesagradjena sporna stambena zgrada.Naime, u postupku je utvrdjeno da je tokom 1966 ili 1967 godine M. doveokod sebe tuţilju - svoju rodjaku sa sela koja je ţivjela sa ocem i sestrom, zaposlio jeu svojoj kafani i uredno osigurao, da je radila i u njegovom domaćinstvu s obziromda nije bio oţenjen, gdje je imala smještaj i hranu, te je dobijala novac za liĉnepotrebe. U to vrijeme je M. imao u vlasništvu plac i staru kuću kupljenu prodajomimovine u Vojvodini, u kojoj su stanovali i gdje je obavljao ugostiteljsku djelatnost.Potom je tuţilja radila kod RO "J." u Perastu, jer je M. zbog bolesti kafanu dao uzakup, po kom osnovu je ostvarivao prihode, uz invalidsku penziju, da bi se tuţiljaponovo zaposlila u toj kafani kao konobar i brinula se o njemu. Gradnja sporne kućeje zapoĉeta 1971/72 (na istom placu iza stare kuće), a završena je 1975 godine, ukoje vrijeme je stara kuća izdavana turistima, a tuţilja je nakon izgradnje izvelaodredjene radove u vidu popravki krova, zamjene stolarije i dr. radova koji su imalikarakter adaptacijonih radova za odrţavanje kuće. Utvrdjeno je i to da je M. zaţivota ostavio izjavu posljednju volje - testament, kojim je svu svoju imovinuostavio svom sestriću V. koji je u medjuvremenu preminuo, a ĉiji pravni sljedbenicisu tuţene.Prema tome, pravilno su sudovi zakljuĉili da zajedniĉki ţivot tuţilje sa sadapok. P. M. ne predstavlja takvu porodiĉnu zajednicu u kojoj je tuţilja zajedno sanjim gradila spornu kuću, odnosno da je gradjena za njih oboje u sporazumu sa M.Na to ne upućuju ni iskazi svjedoka na koje se tuţilja pozvala, a koji suuglavnom potvrdili nesporne navode stranaka o zajedniĉkom ţivljenju tuţilje saimenovanim srodnikom i njihovim dobrim odnosima, li se iz njih ne moţe zakljuĉiti

da je postojala ekonomska zajednica u kojoj su ovi zajedno gradili i namjera gradnjeza oboje. Naprotiv, na osnovu ponašanja uĉesnika zajednice i njihove mogućnosti zagradnju, te izriĉito iznijete namjere M. da svu svoju imovinu ostavi sada pok.sestriću, upućuje na suprotan zakljuĉak. Ĉinjenica da je tuţilja ţivjela sa M. u istomdomaćinstvu za vrijeme gradnje sporne kuće nije dovoljno za zakljuĉak da se radi oporodiĉnoj zajednici, pri ĉemu odnosi, naĉin ţivljenja, rada i sticanja u toj zajednicinavode na drugaĉiji zakljuĉak. Ovo tim prije što pok. M. nije rodjeni stric tuţilje, dabi se eventualno kroz bliţi stepen srodstva moglo zakljuĉiti da cilj uspostavljanjaove zajednice nije samo pomaganje tuţilji da izgradi ţivot u boljim uslovima, većzajedniĉko privredjivanje i stvaranje."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 445/11 od 25.05.2011. godine)160

161PREDLOG ZA SPORAZUMNI RAZVOD BRAKA(Ĉlan 322 stav 2 Porodiĉnog zakona)Ako jedan braĉni drug podnese tuţbu za razvod braka, a druginajkasnije do zakljuĉenja glavne rasprave izriĉito izjavi da ne osporavaosnovanost tuţbenog zahtjeva, smatraće se da su braĉni drugovi podnijelipredlog za sporazumni razvod braka.Iz obrazloţenja:"Stoji ĉinjenica da je predmetni postupak pokrenut tuţbom supruţnika M, ada je sud nakon datog izjašnjenja po tuţbi tuţene S. konstatovao na roĉištu od24.09.2010. godine da se tuţba radi razvoda braka u konkretnom sluĉaju imasmatrati sporazumnim predlogom za razvod braka, pa je dalji postupak sproveden iokonĉan u cjelosti kao postupak po sporazumnom predlogu za razvod braka.Odredbom ĉlana 322 stav 2 Porodiĉnog zakona odredjeno je ako jedan braĉnidrug podnese tuţbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zakljuĉenja glavnerasprave izriĉito izjavi da ne osporava osnovanost tuţbenog zahtjeva, smatraće se dasu braĉni drugovi podnijeli predlog za sporazumni razvod braka. Polazeći odnavedenog utvrdjenja i datog izjašnjenja jednog od uĉesnika zapoĉetog sporapravilno je postupio prvostepeni sud kada je prihvatio da se predmetni postupaknastavi i sprovede kao da je sporazumno pokrenut od strane oba predlagaĉa, štoproizilazi i iz odredbe ĉl. 322 Porodiĉnog zakona, a koje rezonovanje je pravilnoprihvatio i drugostepeni sud."(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 755/11 od 09.11.2011. godine)

162POSTUPAK U SPOROVIMA ZA IZDRŢAVANJE(Ĉlan 365 u vezi sa ĉl. 272 - 281 Porodiĉnog zakona)U braĉnim sporovima o ĉuvanju i vaspitavanju djece sud po sluţbenojduţnosti odluĉuje o izdrţavanju mldb. djece.***R J E Š E NJ EUkida se presuda Višeg suda u Podgorici, Gţ.br. 4678/11-10 od23.09.2011.godine i presuda Osnovnog suda u Nikšiću, P.br. 506/10 od24.06.2011.godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici, Gţ.br. 4678/11-10 od 23.09.2011.godine,odbijena je ţalba tuţioca kao neosnovana i porvrdjena presuda Osnovnog suda uNikšiću, P.br. 506/10 od 24.06.2011.godine, kojom je odluĉeno:"Mldb. kćerka parniĉnih stranaka N. A, povjerava se na odgoj, brigu i staranjetuţenoj - majci M. J.Majka M. J, će samostalno vršiti roditeljsko pravo a o pitanjima koja bitnoutiĉu na ţivot djeteta, mldb. A. rodjene __.__.____.godine, roditelji će odluĉivatizajedniĉki i sporazumno.Liĉne odnose sa ocem, mldb. A. će odrţavati tako što će je otac, N. J.posjećivati svakog vikenda (jedan dan vikenda) od 10 do 18 ĉasova u N, dok mldb.A. navrši tri godine.Nakon što mldb. A. navrši tri godine, kontakt sa ocem, N. J. odvijaće sesvakog drugog vikenda od petka od 18 ĉasova do nedjelje do 19 ĉasova, polovinuzimskog i ljetnjeg raspusta (dva puta po petnaest dana) kao i svaki drugi drţavni ivjerski praznik - Boţić, prvomajske praznike i Dan drţavnosti dok će se majkomprovoditi novogodišnje praznike, vaskrs i Dan nezavisnosti.Duţan je tuţilac naknaditi troškove spora tuţenoj u iznosu od 675,00 eura uroku od 15 dana po pravosnaţnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.Protiv drugostepene presude tuţilac je blagovremeno izjavio reviziju zbogbitne povrede odredaba parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.Predlaţe da se pobijana presuda preinaĉi i tuţbeni zahtjev usvoji.

U odgovoru na reviziju tuţena je u cjelosti osporila navode revizije predlaţućida je ovaj sud odbije kao neosnovanu.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smisluĉl. 401. ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.Naime, predmet tuţbe u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca kome će odroditelja mldb. ćerka stranaka A. biti povjerena na odgoj, brigu i staranje, ko ćevršiti roditeljsko pravo kao u uredjenje modela vidjenja drugog roditelja sa mldb.djetetom.Prilikom odluĉivanja u ovoj pravnoj stvari, niţestepeni sudovi gube iz vidaodredbu ĉl. 365 Porodiĉnog zakona, kojom je propisano da u braĉnim sporovima oĉuvanju i vaspitavanju djece sud po sluţbenoj duţnosti odluĉuje o izdrţavanjumalodobne djece.Dakle, imajući u vidu, da je u konkretnom sluĉaju odluĉivano kome će odroditelja malodobna kćerka stranaka A. biti povjerena na odgoj, brigu i staranje, to jeprvostepeni sud morao, bez obzira da li je takav zahtjev bio postavljen, po sluţbenojduţnosti odluĉiti i o izdrţavanju malodobne A. Pri tome, sud nije vazan granicamatuţbenog zathjeva za izdrţavanje, kako to propisuje odredba ĉl. 367. istog zakona.Stoga, imajući u vidu da niţestepeni sudovi nijesu cijenili odredbe ĉl. 365Porodiĉnog zakona, a što su bili duţni po sluţbenoj duţnosti, to je niţestepenepresude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.U ponovnom postupku, prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe na koje seukazuje ovim rješenjem i u skladu sa istim će postupiti. U tom pravcu će odluĉiti ozahtjevu za izdrţavanje malodobne A, ukoliko isti postavi preko zakonskogzastupnika, a ukoliko isti ne postavi, o takvom zahtjevu će odluĉiti po sluţbenojduţnosti shodno citiranoj odredbi Porodiĉnog zakona. Prilikom odluĉivanja o visinidoprinosa za izdrţavanje sud će cijeniti odredbe ĉl. 272-281 Porodiĉnog zakona.Tek, kada postupi na izloţeni naĉin, prvostepeni sud će biti u mogućnosti da donesepravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.Sa izloţenog, a u smislu ĉl. 410.st.2. ZPP, odluĉeno je kao u izreci.(Rješenje Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 1031/11 od 13.12.2011. godine)163

GRADJANSKO PROCESNO PRAVO164

165POVREDA NAĈELA NEPOSREDNOSTI(Ĉlan 5 ZPP)Povrijedjeno je naĉelo neposrednosti ako je drugostepeni sud bezodrţavanja rasprave ocijenio dokaze koji su izvedeni pred prvostepenim sudomili uopšte nijesu cijenjeni i na osnovu takve ocjene dokaza izveo ĉinjeniĉne ipravne zakljuĉke.Iz obrazloţenja:"Proizilazi da drugostepeni sud presudu ne zasniva ni na jednom dokazu kojeje prvostepeni sud ocijenio kao bitne, i na njima zasnovao svoju presudu, a kaorelevantan je ocijenio dokaz koji je prvostepeni sud ocijenio nebitnim, pa supoĉinjene bitne povrede odredaba parniĉnog postupka iz ĉl.367. st.1. u vezi ĉl.5. ist.2. taĉ.15. ZPP-a, na koje se ukazuje revizijom.Naime, drugostepeni sud nije mogao bez odrţavanja rasprave da ocjenjujedokaze koji su izvedeni pred prvostepenim sudom, ili uopšte nijesu cijenjeni i naosnovu takve ocjene izvodi ĉinjeniĉne i pravne zakljuĉke, jer bi na taj naĉinpovrijedio naĉelo neposrednosti iz ĉl.5. ZPP-a. Drugostepeni sud je ovlašćen nasvojoj raspravi da ponovi dokaze koji su izvedeni pred prvostepenim sudom i izvršikorekciju u ĉinjeniĉnom stanju koje je prvostepeni sud utvrdio na osnovu pogrešneocjene izvedenih dokaza. Stoga su i razlozi na kojima drugostepeni sud temelji svojuodluku nejasni i protivurjeĉni izvedenim dokazima."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 656/11 od 22.06.2011. godine)

166NADLEŢNOST SUDA U SPOROVIMASA MEDJUNARODNIM ELEMENTOM(Ĉlan 29 ZPP u vezi sa ĉl. 54 Zakona o rješavanju sukobazakona sa propisima drugih zemalja)U imovinsko pravnom sporu u kojem kao stranke uĉestvuju domaće istrano pravno lice nadleţnost domaćeg suda postoji ako se na njegovoj teritorijinalazi imovina tuţenog ili predmet koji se tuţbom traţi.Iz obrazloţenja:"Polazeći od toga da se sjedište tuţenog, kao osnivaĉa nalazi u Vranju, nateritoriji Republike Srbije niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je za rješavanjepredmetnog spora nadleţan strani a ne domaći sud. Sledstveno tome, a s pozivom naodredbu ĉl.19. st.3. ZPP-a, isti su se oglasili nenadleţnim ukinuli sve sprovedeneradnje i tuţbu u ovoj pravnoj stvari odbacili, pritom nalazeći da u konkertnom nijebilo mjesta za primjenu ĉl.63. ZPP-a.Medjutim, osnovano se ukazuje revizijom da je neprihvatljiv izloţenizakljuĉak niţestepenih sudova.Naime, niţestepeni sudovi su po nalaţenju ovog suda prilikom odluĉivanjaizgubili iz vida da se u konkretnom radi o sporu sa medjunarodnim elementom, sobzirom da se radi o imovinsko-pravnom sporu, u kojem kao stranke uĉestvujedomaće i strano pravno lice. S tim u vezi za ukazati je da je nadleţnost suda usporovima sa medjunarodnim elementom regulisana odredbom ĉl.29. ZPP-a a u veziĉl.54. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, kojom jepropisano da u sporovima o imovinsko-pravnim zahtjevima nadleţnost domaćegsuda postoji ako se na njegovoj teritoriji nalazi imovina tuţenog ili predmet koji setuţbom traţi."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 89/11 od 28.09.2011. godine)

167UTVRDJIVANJE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA(Ĉl. 31 i 37 ZPP)U sporu za utvrdjenje prava svojine, vrijednost predmeta spora,oznaĉena u tuţbi, moţe se mijenjati samo na pripremnom roĉištu ili na prvomroĉištu za glavnu raspravu ako postoji prigovor tuţenog ili ako sud samposumnja u oznaĉenu vrijednost spora.Iz obrazloţenja:"Nema znaĉaja ĉinjenica što je prvostepeni sud sam u presudi oznaĉiovrijednost spora od 10.500,00 eura. Prije svega, za to nije bilo razloga kod ĉinjeniceda je tuţilac vrijednost predmeta spora oznaĉio u tuţbi. Samo u sluĉaju ako tuţilac utuţbi nije oznaĉio vrijednost predmeta spora ili ako je oznaĉena vrijednost oĉiglednosuviše visoka ili suviše nisko oznaĉena sud će po sluţbenoj duţnosti ili po prigovorutuţenog najkasnije na pripremnom roĉištu, a ako pripremno roĉište nije odrţanoonda na glavnoj raspravi prije poĉetka raspravljanja na pogodan i brz naĉin utvrditiodnosno provjeriti vrijednost oznaĉene taĉnosti. Dakle, vrijednost predmeta sporaoznaĉen u tuţbi moţe se mijenjati samo na pripremnom roĉištu ili na prvom roĉištuza glavnu raspravu ako postoji prigovor tuţenog ili ako sud sam posumnja uoznaĉenu vrijednost predmeta spora. Kako se u konkretnom sluĉaju nije dovedena usumnju oznaĉena vrijednost predmeta spora, to prvostepeni sud nije mogao istumijenjati, posebno ne po svom nahodjenju prilikom donošenja svoje presude."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 733/11 od 14.09.2011. godine)

168NEDOZVOLJENOST PREDLOGA ZA RJEŠAVANJESUKOBA NADLEŢNOSTI(Ĉlan 25 ZPP)***R J E Š E NJ EPredlog za rješavanje sukoba nadleţnosti se odbacuje kao nedozvoljen.O b r a z l o ţ e nj eOsnovni sud u Podgorici svojim dopisom od 27.10.2011.godine, dostavio jeovom sudu spise predmeta P.br.4508/11, radi donošenja odluke povodom sukobanadleţnosti izmedju toga suda i Višeg suda u Podgorici.Iz predmetnih spisa proizilazi da je nakon ukidanja niţestepenih presuda odstrane Vrhovnog suda prvostepeni sud ponovo odluĉio presudom P.br.5144/10 od13.05.2011. godine, koju je Viši sud u Podgorici ukinuo presudom, Gţ.br.3995/10od 07.10.2010. godine.Polazeći od ĉinjenice da je prvostepena presuda već dva puta bila ukidanaprvostepeni sud s pozivom na odredbe ĉl.375. st.3. Zakona o parniĉnom postupkusmatra da nije stvarno nadleţan da postupa u ovoj pravnoj stvari, već da je stvarnonadleţan Viši sud u Podgorici.Odredbom ĉl.25. Zakona o parniĉnom postupku je propisano da ako sud komeje predmet ustupljen kao nadleţnom smatra da je nadleţan sud koji mu je predmetustupio ili neki drugi sud, dostaviće u roku od tri dana, predmet sudu koji treba dariješi sukob nadleţnosti.Polazeći od naprijed citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda predlogza rješavanje sukoba nadleţnosti je nedozvoljen.Naime, u konkretnom sluĉaju Viši sud u Podgorici se nije oglasio stvarnonenadleţnim i spise dostavio prvostepenom sudu na rješavanje, već je isti odluĉio poţalbi i ukinuo prvostepenu presudu i spise vratio prvostepenom sudu na ponovnosudjenje. Donošenjem odluke po ţalbi iscrpljena je mogućnost da drugostepeni sudponovo odluĉuje po istoj, iako je shodno odredbi ĉl.375. st.3. ZPP drugostepeni sudbio duţan da odrţi glavnu raspravu i donese presudu, obzirom da je prvostepenapresuda već dva puta bila ukidana.

Imajući prednje u vidu proizilazi da se nijesu stekli uslovi za donošenjeodluke po izjavljenom predlogu radi ĉega je isti valjalo odbaciti kao nedozvoljen ispise vratiti prvostepenom sudu da nastavi postupak.Sa izloţenog, odluĉeno je kao u izreci.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 77/11 od 13.12.2011. godine)169

170SUKOB NADLEŢNOSTI(Ĉlan 26 stav 1 taĉka 5 Zakona o sudovimau vezi sa ĉl. 73 st. 3 Zakona o izvršnom postupku)Za odluĉivanje o predlogu za izvršenje na pokretnim stvarima u kojemnije navedeno gdje se stvari nalaze, mjesno je nadleţan sud na ĉijem podruĉjuse nalazi prebivalište ili boravište izvršnog duţnika.Iz obrazloţenja:"Predlog za izvršenje podnio je Osnovni sud u Bijelom Polju, koji je doniorješenje o izvršenju I.br.20/11 od 21.01.2011. godine. U postupku sprovodjenjaizvršenja, duţnik nije nadjen na navedenoj adresi i sluţbeno lice je konstatovalo daisti ţivi i radi u Baru. Nakon toga Osnovni sud u Bijelom Polju se oglasio mjesnonenadleţnim za odluĉivanje o predlogu i za sprovodjenje izvršenja rješenjaI.br.20/11 od 06.06.2011. godine i predmet ustupio Osnovnom sudu u Baru,navodeći razlog to što je "prebivalište - boravište izvršnog duţnika u Baru", kako jenavedeno u rješenju.U konkretnom sluĉaju Osnovni sud u Bijelom Polju je odluĉio o predlogu idonio rješenje o izvršenju, koji nije stavio van snage pa je dakle isto punovaţno idalja faza izvršnog postupka je sprovodjenje odredjenog izvršenja. U predlogu jenavedeno sredstvo i predmet izvršenja, naplata novĉanog potraţivanja, popisom,procjenom i prodajom pokretnih stvari duţnika, ali ne i mjesto gdje su stvari pa jemjesno nadleţan sud na ĉijem se podruĉju nalazi prebivalište ili boravište izvršnogduţnika (ĉl.73. st.1. ZIP-a).Izvršni povjerilac moţe rješenje o izvršenju podnijeti svakom stvarnonadleţnom sudu na ĉijem podruĉju se nalaze pokretne stvari izvršnog duţnika, spredlogom da taj sud sprovede izvršenje (ĉl.73. st.3. ZIP-a).Kako je prebivalište izvršnog duţnika na teritoriji Osnovnog suda u BijelomPolju, to će taj sud preduzeti potrebne radnje u cilju sprovodjenja odredjenogizvršenja, zbog ĉega je odluĉeno kao u izreci ovog rješenja."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 35/11 od 22.09.2011. godine)

171DELEGACIJA MJESNE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 66 ZPP)U postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti obavezno je saslušanjelica prema kojima se postupak vodi, kao i pregled istih od strane vještakamedicinske struke, te okolnost da je lice prema kojem je pokrenut postupak zaoduzimanje poslovne sposobnosti trajno smješteno u Podgorici - JU Zavod"Komanski most" predstavlja vaţan razlog koji opravdava delegaciju mjesnenadleţnosti.Iz obrazloţenja:"Osnovni sud u Kolašinu, uz dopis od 16.09.2011.godine, dostavio je ovomsudu spise predmeta Rs.br. 28/11, sa predlogom da se u navedenom predmetu odredida postupa drugi stvarno nadleţan sud.Kao razlog za delegaciju u predlogu se navodi da je lice prema kojem jepokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti trajno smješteno u JU Zavod"Komanski Most" u Podgorici, te da će se postupak iz tog razloga lakše sprovestipred Osnovnim sudom u Podgorici.Po razmotrenju predmetnih spisa ovaj sud je našao da je predlog za delegacijunadleţnosti osnovan.Odredbom ĉl. 66 Zakona o parniĉnom postupku, propisano je da Vrhovni sudmoţe na predlog stranke ili nadleţnog suda odrediti da u pojedinom predmetupostupa drugi stvarno nadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovestipostupak ili za to postoje drugi vaţni razlozi.Po ocjeni ovog suda, okolnost da je lice prema kojem je pokrenut postupak zaoduzimanje poslovne sposobnosti trajno smješteno u Podgorici - JU Zavod"Komanski Most", predstavlja vaţan razlog koji opravdava delegaciju mjesnenadleţnosti. Jer, u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti obavezno jesaslušanje lica prema kojima se postupak vodi, kao i pregled istih od strane vještakamedicinske struke, te će se na ovaj naĉin smanjiti troškovi i ubrzati raspravljanje uovoj pravnoj stvari, a samim tim oĉigledno postupak lakše sprovesti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 50/11 od 28.09.2011. godine)

172NEOSNOVANOST PREDLOGAZA DELEGACIJU MJESNE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 66 ZPP)Privredni sud ne moţe biti stranka u postupku, a to što kao organ tuţeneCrne Gore postupa u predmetu po tuţbi lica koje je bilo angaţovano kaosteĉajni upravnik u postupku koji je vodio, ne predstavlja valjan razlog zadelegaciju u smislu ĉlana 66 ZPP.Iz obrazloţenja:"Privredni sud u Podgorici je dostavio ovom sudu predmetne spise uz predlogda se u skladu sa ĉl. 26.st.1.taĉ.4. Zakona o sudovima, umjesto tog suda u ovojpravnoj stvari odredi da postupka drugi stvarno nadleţni sud. Kao razlog zadelegaciju navodi okolnost što je tuţena u ovom sporu Crna Gora, a predmettuţbenog zahtjeva isplata naknade tuţiocu za angaţovanje koje je imao kao steĉajniupravnik, u steĉajnom postupku koji je vodio Privredni sud u Podgorici.Predlog nije osnovan.Odredbom ĉl. 66. ZPP, propisano je da Vrhovni sud moţe, na predlog strankeili nadleţnog suda, odrediti da u pojedinim predmetima postupa drugi stvarnonadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za topostoje drugi vaţni razlozi.Po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne predstavlja valjan razlog u smisluodredbe ĉl. 66. ZPP, da bi se usvojio predlog za delegaciju. Jer Privredni sud nije,niti moţe biti stranka u postupku, a to što kao organ tuţene Crne Gore postupa upredmetu po tuţbi lica koje je bilo angaţovano kao seĉajni upravnik u postupku kojije vodio, ne dovodi u pitanje njegovu nepristrasnost u radu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 60/11 od 12.10.2011. godine)

173NEPOSTOJANJE USLOVA ZA POVLAĈENJE TUŢBE(Ĉlan 106 stav 3 ZPP)Nijesu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o povlaĉenju tuţbe izrazloga što punomoćnik tuţioca nije istu ispravio i dopunio u ostavljenom roku,ako tuţba nije imala takve nedostatke zbog kojih sud nije mogao postupati.Iz obrazloţenja:"Prema stanju u spisima, tuţilac je predmetnom tuţbom postavio zahtjev da setuţeni solidarno obaveţu da mu na ime naknade materijalne štete, za period od danapenzionisanja do presudjenja, isplate iznos od 11.000,00 eura. Uz tuţbu nijesupriloţeni dokazi ali je priloţeno punomoćje kojim je tuţilac ovlastio adv. V. Ţ, da gazastupa pred prvostepenim sudom, a koje je uredno potpisano.Prvostepeni sud je s pozivom na odredbu ĉl. 106 u vezi ĉl. 187.st.1. u vezi ĉl.103 ZPP, vratio tuţbu punomoćniku tuţioca radi dopune, s nalogom da u roku od 8dana dostavi predloţeni dokaz - rješenje RF PIO Podgorica kojim je tuţiocu priznatopravo na penziju, da precizira za koji period potraţuje materijalnu štetu i da priloţiovjereno punomoćje za zastupanje - ne sadrţi pravilnu oznaku predmeta i peĉatpunomoćnika.Iz razloga prvostepenog rješenja, koje je drugostepeni sud potvrdio i odbioţalbu tuţioca, proizilazi da se tuţba smatra povuĉenom u smislu ĉl. 106.st.3. ZPP,zbog toga što tuţilac u ostavljenom roku nije vratio ispravljenu, odnosno dopunjenutuţbu.Medjutim, po mišljenju ovog suda, nijesu bili ispunjeni uslovi da se u smisluĉl. 106. st.3. i 4. ZPP, donese rješenje da se tuţba smatra povuĉenom, ĉime jepoĉinjena bitna povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉll 367.st.2.taĉ.9. ZPP, jertuţiocu nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, na koju povredu se osnovanoukazuje.Naime, kod priloţenog punomoćja koje je potpisao tuţilac i naveo stranke nepostoji njegova obaveza da dostavi punomoćje sa taĉnom naznakom poslovneoznake spora i snabdjeveno peĉatom advokata. Uz to, tuţilac je u tuţbi naveoĉinjenice na kojima zasniva svoj zahtjev i predloţio neke dokaze, te opredijelioperiod za koji traţi naknadu štete - od penzionisanja do presudjenja. To što nijedostavio dokaze nije oenemogućavalo sud da postupa po tuţbi, na što upućujeodredba ĉl. 286.st.1. ZPP, prema kojoj stranke najkasnije na pripremnom roĉištumogu da iznesu sve ĉinjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predloţe svedokaze koje treba izvesti u toku postupka, te na roĉištu donesu sve isprave ipredmete koje ţele upotrijebiti kao dokaz."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 909/11 od 12.10.2011. godine)

PRAVNE PRETPOSTAVKE ZA PODNOŠENJE TUŢBE ZA UTVRDJENJE(Ĉlan 188 stav 1 ZPP)174Zahtjev koji se odnosi na utvrdjenje ĉinjenice da naknada za zemljištenije isplaćena ne moţe biti predmet deklarativne tuţbe u smislu ĉlana 188 stav1 ZPP.Iz obrazloţenja:"Kod provedenog upravnog postupka samo rješenje o izuzimanju nije mogloposluţiti kao osnov za utvrdjenje ko je bio vlasnik sporne imovine u vrijemeizuzimanja i kome su izuzete. Ovo tim prije što tuţilac nije vodio upravni spor, nitiosporavao poravnanje zakljuĉeno sa nasljednicima pok. Dj.Pravilna primjena materijalnog prava zahtijevala je da se na nesumnjiv naĉinutvrdi u ĉijem posjedu je bila sporna imovina u vrijeme izuzimanja, odnosno odkoga je faktiĉki izuzeta i ko je bio stvarni vlasnik, od ĉega zavisi odluka o zahtjevuza utvrdjenje suvlasništva.S obzirom da je tuţilac odustao od zahtjeva da mu pripada pravo na naknaduza sporno zemljište, postavljajući zahtjev koji se odnosi na utvrdjenje ĉinjenica - daim naknada nije isplaćena, što ne moţe biti predmet deklarativne tuţbe u smislu ĉl. -188.st.1. ZPP, nije bilo mjesta usvajanju ni ovog zahtjeva, o ĉemu presude uopštene sadrţe razloge.Stoga je obje niţestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratitiprvostepenom sudu na ponovno sudjenje kako bi otklonio ukazane nedostatke ipostupio u smislu datih primjedbi."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 665/11 od 28.09.2011. godine)

175NEPOSTOJANJE PRAVNOG INTERESA ZA PODNOŠENJE TUŢBEZA UTVRDJENJE(Ĉlan 188 stav 2 ZPP)Tuţilac koji nije vlasnik nepokretnosti nema pravni interes da se utvrdida tuţeni nije vlasnik iste.Iz obrazloţenja:"Tuţilac od tuţenog zahtijeva utvrdjenje da tuţeni, po osnovu ugovora okupoprodaji vojne nepokretnosti "D. A." tvrdjave u Herceg Novom, Ov.br.1371/8-2005 od 19.09.2005.godine, nije vlasnik kat. parcele 1857 i objekta 1 (stambeniobjekat sa terasom, dva magacina i poljskim WC-om) na kat. parc. 1857 KORadovanići, koje su nepokretnosti upisane u LN 396 KO Radovanići.Kod ovako postavljenog tuţbenog zahtjeva, uz utvrdjenu ĉinjenicu da je upostupku pred prvostepenim sudom u predmetu P.br.17/2010-07, tuţilacpravosnaţno odbijen sa zahtjevom kojim je traţio da se utvrdi da je on postaovlasnik predmetnih nekretnina gradjenjem - pravilan je zakljuĉak niţestepenihsudova da tuţilac u ovoj pravnoj stvari ne moţe imati pravni interes da se utvrdi datuţeni nije vlasnik predmetnog objekta po osnovu navedenog ugovora.Tuţba za utvrdjenje se moţe podnijeti samo ako za to postoje odredjenepravne pretpostavke (ĉl.188 st.2 ZPP), izmedju ostalog i kada tuţilac ima pravniinteres da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnogodnosa, što ovdje nije sluĉaj, jer tuţilac nije vlasnik i za njega ne moţe biti ni odkakvog interesa da se utvrdi da ni tuţeni nije vlasnik, jer i kada bi se utvrdila takvaĉinjenica, to ne bi promijenilo tuţioĉev vlasniĉko pravni status."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 861/11 od 18.10.2011. godine)

176NUŢNI SUPARNIĈARI(Ĉlan 202 ZPP)Svi nuţni suparniĉari moraju biti obuhvaćeni tuţbom, jer odsustvo nekogod uĉesnika u postupku predstavlja nedostatak procesno pravne legitimacije zavodjenje parnice.Iz obrazloţenja:"Imajući u vidu da tuţiteljica svoj zahtjev u pogledu spornih nepokretnostitemelji na tvrdnji da su steĉene u braku sa M. R, a kako je kao tuţena strana upredmetnoj pravnoj stvari oznaĉen njihov sin M. B, kao ĉlan porodiĉne zajednice iuknjiţeni vlasnik spornih nepokretnosti, to je tuţbom morao biti obuhvaćen suprugtuţilje, jer se isti nalazi u procesnoj zajednici sa tuţenim M. B, a prema zahtjevutuţiteljice.Naime, ko ima procesnu legitimaciju zavisi od konkretnog gradjanskopravnog odnosa stranke prema predmetu spora. U pitanju je pravo suvlasništva kojetuţiteljica izvodi iz trajanja braka sa M. R, mada se u izreci ne navodi kao iskljuĉiviosnov, dok je tuţeni na istim nepokretnostima upisan i osporava tekovinu roditeljaistiĉući iskljuĉivo pravo suvlasništva sa trećim licima po osnovu sticanja uporodiĉnoj zajednici, to po prirodi pravnog odnosa suprug i sin imaju poloţajjedinstvenih nuţnih suparniĉara, saglasno ĉl. 202. ZPP.Stoga je sud prilikom odluĉivanja trebao naloţiti uredjenje tuţbe unavedenom smislu, ĉime se novoimenovani tuţeni ne moţe protiviti.Prema tome sud je propustio da u skladu sa odredbom ĉl. 81.st.1. ZPP, pozovetuţiteljicu da otkloni navedeni nedostatak, jer jedinstveni nuţni suparniĉari ĉinejednu stranku, pa se spor mora riješiti uz uĉešće svih i na jednak naĉin prema svim,jer nuţni suparniĉari zajedno ĉine jednu stranku, pa je time poĉinio bitnu povreduodredaba parniĉnog postupka iz ĉl. 367.st.2.taĉ.12. ZPP, na koju ovaj sud pazi posluţbenoj duţnosti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 587/11 od 08.06.2011. godine)

177NEDOSTATAK U ZASTUPANJU STRANKE(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 12 ZPP)Ako je povreda postupka nastala prema jednoj procesnoj stranki usljednepravilnog zastupanja, onda se samo ta stranka moţe pozivati na tu povredu,jer takvi propusti nijesu od uticaja na zastupanje druge procesne stranke usporu.Iz obrazloţenja:"U postupku kod niţestepenih sudova nije poĉinjena bitna povreda odredabaparniĉnog postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP-a, na ĉije postojanje revizijski sudpazi po sluţbenoj duţnosti, a na koju se ukazuje u reviziji. Jer, i po mišljenju ovogsuda, tuţeni je pravilno zastupan u ovom sporu. Pri tom, ako je povreda postupkanastala prema jednoj procesnoj stranki usljed nepravilnog zastupanja,onda se samota stranka moţe pozivati na tu povredu, jer takvi propusti nijesu od uticaja nazastupanje druge procesne stranke u sporu, pa ukazivanje tuţioca u reviziji da tuţeninije pravilno zastupan nije od znaĉaja u ovom sporu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1059/11 od 27.12.2011. godine)

178NEDOSTAVLJANJE TUŢENOM PODNESKAO PREINAĈENJU TUŢBE(Ĉlan 191 u vezi sa ĉl. 367 stav 2 taĉka 9 ZPP)Nedostavljanjem podneska o preinaĉenju tuţbe tuţenom nije uskraćenamogućnost da raspravlja pred sudom ako je podnesak proĉitan od strane sudana roĉištu.Iz obrazloţenja:"Ne stoje navodi revizije da je tuţenom uskraćena mogućnost da raspravlja predsudom time što mu nije dostavljen podnesak o preinaĉenju tuţbe od 28.06.2006.godine. Ovo iz razloga što je navedeni podnesak proĉitan od strane suda na roĉištu od26.02.2008. godine, kako to proizilazi iz zapisnika suda sa tog raspravno roĉišta. Osimtoga, prvostepeni sud je nakon navedenog odrţao još tri roĉišta, na kojima je izveobrojne dokaze, o kojima se izjašnjavao punomoćnik tuţenog, tako da je tuţeni imaomogućnost da se upozna sa preinaĉenim podneskom i da se o istom izjasni. Svojimuĉešćem u postupku kod suda nakon ĉitanja podneska o preinaĉenju tuţbe ima sesmatrati da se tuţeni upustio u raspravljanje po navedenom podnesku, što znaĉi da sesaglasio sa preinaĉenjem, odnosno da se preinaĉenju tuţbe nije protivio. Stoga ne stojenavode revizije o poĉinjenoj bitnoj povredi postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.9. ZPP-a."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 816/11 od 30.11.2011. godine)

179IZVODJENJE DOKAZA VJEŠTAĈENJEM(Ĉlan 249 ZPP)Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen od strane stranke ne obavezuje sudna njegovu ocjenu, niti moţe biti izveden kao dokaz, jer izvodjenje dokazavještaĉenjem odredjuje sud.Iz obrazloţenja:"Revizijom se posebno istiĉe da je ĉinjeniĉno stanje pogrešno utvrdjeno jer jesud apsolutno vjerovao nalazu i mišljenju Instituta za sudsku medicinu, dok jepotpuno zanemario mišljenje prof. T., koje je dato na zahtjev porodice. Takvutvrdnju odnosno navod tuţioci su istakli i u ţalbi protiv prvostepene presude, adrugostepeni sud nije prihvatio takve ţalbene navode, jer u spisima predmeta nepostoji taj nalaz niti je izvodjen kao dokaz, niti je priloţen uz ţalbu.Nije sporno, a u reviziji se navodi, da je prof. dr M. T. uradio nalaz na zahtjevrodbine tuţilaca, kao i da je bio ĉlan komisije Instituta za sudsku medicinu koja jeuradila nalaz i mišljenje. Tako pribavljen nalaz nije obavezivao sud na njegovuocjenu (u reviziji se navodi da su tuţioci u svom prigovoru od 31.05.2010.godine, nanalaz i mišljenje Instituta za sudsku medicinu naglasili da se ne slaţu sa tim nalazomi mišljenjem jer je suprotan sa nalazom i mišljenjem prof. T.) a nije niti je mogaobiti izveden kao dokaz, jer izvodjenje dokaza vještaĉenjem odredjuje sud (ĉl.249ZPP)."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 550/11 od 29.06.2011. godine)

180ZASTUPANJE OD NEOVLAŠĆENOG LICA(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 12 ZPP)Poĉinjena je bitna povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367stav 2 taĉka 12 ZPP, ako punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje zavodjenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vodjenje parnice,odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije naknadno odobreno.Iz obrazloţenja:"Izjavljenom revizijom tuţioci su tvrdili da je u donošenju niţestepenih presudapoĉinjena bitna povreda iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP, jer drugotuţilja G. V. nije dalapunomoćje advokatu V. B, da je zastupa u ovom sporu, tako da je ista bila zastupana odneovlašćenog lica.Iz predmetnih spisa proizilazi da je tuţioce u postupku pred prvostepenim sudomzastupala punomoćnik V. B. advokat iz Budve. TakoĊe iz spisa proizilazi da je ovajpunomoćnik u ime tuţilaca pisao i ţalbu na presudu prvostepenog suda, pri ĉemu sepregledom spisa ne moţe utvrditi da je zato imala uredno punomoćje ovjereno predsudom ili idzato na zapisniku suda za bilo koga od tuţilaca.Preduzimajući izvidjajne radnje u smislu ĉl.373. st.2. ZPP ovaj sud se obratiopunomoćniku tuţioca da dostavi punomoćje za sve tuţioce našto je isti podneskom od14.11.2011. godine, odgovorio da od tuţilaca nikoga nikada nije vidjela, dok joj je G.D. imao ovjereno punomoćje od tuţilaca da ih zastupa u ovom sporu koje je njojprenio. Takodje je navela da joj je navedeno punomoćje otkazano ne navodeći kada.Ovaj sud se obraćao G. D. da dostavi zamjeniĉko punomoćje kao i novoangaţovanom punomoćniku A. G. advokatu iz Podgorice, medjutim, iako su primilipodnesak suda takvo punomoćje nije dostavljeno.Inaĉe, u spisima postoji punomoćje kojeg su tuţiocu izdali advokatu V. B. da ihzastupa u predmetu P.br.595/04 protiv tuţenih G. B. i G. N., koji spor je okonĉanzakljuĉenjem poravnanja pred prvostepenim sudom 07.12.2005. godine. Takodje uspisima postoji generalno punomoćje koji su G. D. dali G. B. i G. Z. sa ovlašćenjem daga moţe prenijeti na treće lice, kao i generalno punomoćje G. V. medjutim, njenopunomoćje se odnosi na nekretnine koje nijesu predmet ovog spora.Dakle, punomoćja koje je G. D. navodno prenio na advokata V. B. nema, iz ĉegaproizilazi da ovaj punomoćnik nije bio ovlašćen da zastupa tuţioce u ovom sporu.Polazeći od prednjih ĉinjenica osnovano se ukazuje revizijom da je poĉinjenabitna povreda postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP, na koju povredu po sluţbenojduţnosti pazi i ovaj sud kada odluĉuje po reviziji, radi ĉega se niţestepene presudemoraju ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 955/11 od 20.12.2011. godine)

181NEDOSTATAK RAZLOGA O PRIGOVORUNEDOSTATKA LEGITIMACIJE(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)Ukoliko u presudi nema valjanih razloga u pogledu ocjene prigovoranedostatka legitimacije, poĉinjena je bitna povreda parniĉnog postupka izĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP.Iz obrazloţenja:"Revizijom tuţenog se osnovano ukazuje da su niţesepene presude donijeteuz poĉinjenu bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.15.ZPP-a. Jer, prvostepena presuda nema valjanih razloga u pogledu ocjene prigovoranedostatka pasivne legitimacije. Drugostepeni sud pri odluĉivanju o ţalbi tuţenognije otklonio navedenu bitnu povredu postupka koju je poĉinio prvostepeni sud, paje i sam poĉinio bitnu povredu postupka iz ĉl.379. st.1. ZPP-a, zbog ĉega suniţestepene presude morale biti ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu naponovni postupak.Naime, iz sadrţine predmetnih spisa proizilazi da je tuţeni u postupku predprvostepenim sudom istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, što je uĉinio iu odgovoru na ţalbu. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka geometra i njegovogizjašnjenja na roĉištu, proizilazi da od formiranja katastraske evidencije pravniprethodnik tuţilja, niti J. J. sa kojim je prethodnik tuţilja zakljuĉio ugovor o zamjenigaraţa 05.05.1967. godine, nijesu bili upisani kao vlasnici sporne garaţe. Vještak jenašao da je po sadašnjoj evidenciji katastarska parcela br.2299, na kojoj jesagradjena garaţa, upisana u listu nepokretnosti br.608 KO Podgorica II, naAgenciju za stanovanje DOO Podgorica kao nosioca prava korišćenja zemljišta i naDS SO Podgorica kao nosioca prava svojine na zemljištu. U "V" listu listanepokretnosti predmetna garaţa je evidentirana bez nosioca prava vlasništva.Odredbama Zakona o drţavnom premjeru, katastru i upisima prava nanepokretnostima propisano je da se u "V" listu unose podaci o zgradama i posebnimdjelovima zgrada i nosiocima prava svojine na njima. Obzirom da tuţeni nije u "V"listu upisan kao vlasnik predmetne garaţe to je pitanje njegove legitimacije ostalonerazjašnjeno, što je opredjeljujuća ĉinjenica za pravilno odluĉivanje u ovoj pravnojstvari."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 661/11 od 21.06.2011. godine)

182USKRAĆENJE MOGUĆNOSTI RASPRAVLJANJA(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 9 ZPP)Nerazmatranjem svih navoda izjavljene ţalbe sud uskraćuje strankimogućnost raspravljanja u postupku, ĉime je poĉinjena bitna povredaodredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 9 ZPP.Iz obrazloţenja:"Prilikom odluĉivanja po ţalbi tuţilaca, drugostepeni sud je djelimiĉno potvrdio,a djelimiĉno preinaĉio prvostepenu presudu. Medjutim, izrekom pobijane presudedrugostepeni sud propustio da odluĉi o dijelu ţalbe tuţilaca koji se odnosi na odlukuprvostepenog suda povodom ĉinidbenog zahtjeva tuţbe - za preduzimanjeagrotehniĉkih mjera potrebnih za dovodjenje parcele u prvobitno stanje, što izrekupresude ĉini nepotpunom, nejasnom i nerazumljivom. Ovo tim prije što su ĉinidbenizahtjevi tuţbe postavljeni kao glavni, a odštetni kao eventualni. Pravna prirodapostavljenih tuţbenih zahtjeva nalaţe da sud mora prethodno odluĉiti o ĉinidbenimzahtjevima u punom obimu, kako su postavljeni, u odnosu na odštetne zahtjeve zasvaku ĉinidbu pojedinaĉno. Prilikom meritornog odluĉivanja o postavljenim zahtjevimatuţioca preciziranim podneskom od 16.08.2010.godine, u postupku po ţalbi,drugostepeni sud je propustio da odluĉi o cjelokupnom glavnom tuţbenom zahtjevukoji se odnosi na ĉinidbu, u dijelu kojim se traţi dovodjenje parcele u prvobitno stanjekultivacijom do nivoa obradivog zemljišta kako je bilo prije nanošenja materijalna.Samim tim što nije razmatrao sve navode izjavljene ţalbe, drugostepeni sud jepoĉinio i bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka u smislu ĉlana ĉl. 367.st.2.taĉ.9.ZPP, jer se to smatra nezakonitim postupanjem suda, kojim je stranci uskraćenamogućnost da raspravlja u postupku pred tim sudom.Sa iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostepenomsudu radi otklanjanja poĉinjenih bitnih povreda postupka i donošenja zakonite odluke uponovnom postupku."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 834/11 od 13.12.2011. godine)

183BITNA POVREDA ODREDABA PARNIĈNOG POSTUPKA(Ĉlan 367 stav 1 u vezi sa ĉl. 73 ZPP)Drugostepeni sud je poĉinio bitnu povredu odredaba parniĉnog postupkaako nije odluĉio o zahtjevu za izuzeće sudije.Iz obrazloţenja:"Revizija je osnovana.Osnovano se revizijom ukazuje da je u postupku pred drugostepenim sudomuĉinjena bitna povreda postupka iz ĉl.367. st.1. u vezi ĉl.73. st.1. Zakona oparniĉnom postupku.Prema stanju u spisima, u ţalbi protiv prvostepene presude tuţeni je, naosnovu ĉl.71. ZPP-a, podnio zahtjev za izuzeće sudija Višeg suda u Podgorici V. J,V. J. i D. Đ. Pobijanom presudom drugostepeni sud, u vijeću u ĉijem su sastavu bilesudije ĉije je izuzeće zahtijevano (V. J. i D. Đ), odbilo je ţalbu kao neosnovanu ipotvrdilo prvostepenu presudu, meĊutim, o zahtjevu za izuzeće ovih sudija nijeodluĉeno.Postupajući na ovaj naĉin drugostepeni sud je uĉinio naprijed navedenupovredu postupka na koju se ukazuje revizijom i koja predstavlja ukidni razlog."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 959/11 od 23.11.2011. godine)

184BITNA POVREDA ODREDABA PARNIĈNOG POSTUPKAPRED DRUGOSTEPENIM SUDOM(Ĉlan 367 stav 1 u vezi sa ĉl. 367 st. 2 taĉka 15 ZPP)Ocjenom dokaza koji su izvedeni na raspravi pred prvostepenim sudom iutvrdjenjem ĉinjenica koje prvostepeni sud i ne navodi bez odrţavanjarasprave, poĉinjena je bitna povreda odredaba parniĉnog postupka od stranedrugostepenog suda.Iz obrazloţenja:"Odluĉujući o ţalbi tuţilaca, drugostepeni sud je ţalbu odbio kao neosnovanui potvrdio prvostepenu presudu nalazeći da je prvostepeni sud pravilno i potpunoutvrdio ĉinjeniĉno stanje i pravilno odluĉio kada je tuţbeni zahtjev odbio, ali ne izrazloga koje navodi prvostepeni sud već zbog toga što tuţioci nijesu dokazalipostojanje punovaţnog pravnog osnova za sticanje prava svojine, obzirom da je djedtuţilaca sada spornu parcelu prodao ocu tuţenog. Pri tom, drugostepeni sud upobijanoj presudi vrši ocjenu svih dokaza koji su izvedeni pred prvostepenim sudomiako je prvostepeni sud u obrazloţenju presude samo nabrojao dokaze koje je izveo,a te dokaze nije ocijenio, niti je naveo koje ĉinjenice su utvrdjene izvedenimdokazima, osim da je iz nalaza vještaka utvrdio da se dio parcele vodi na druga lica.Kod ovakvog staja stvari, ovaj sud nalazi da drugostepeni sud nije mogao bezodrţavanja rasprave da ocjenjuje dokaze koji su izvedeni na raspravi predprvostepenim sudom i da na osnovu takve ocjene dokaza utvrdjuje ĉinjenice kojeprvostepeni sud i ne navodi u obrazloţenju svoje presude. Budući da je od straneprvostepenog suda izostala ocjena izvedenih dokaza i da presuda nema razloga ni ojednoj ĉinjenici od koje zavisi odluka o tuţbenom zahtjevu, na koje nedostatke jeukazivano u ţalbi, drugostepeni sud je pogrešno zakljuĉio da su ti navodi ţalbe bezosnova. Zbog toga je kako pobijana, tako i prvostepena presuda donijeta uz bitnupovredu odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP, na koju serevizijom ukazuje, što predstavlja razlog zbog koga se obje presude moraju ukinuti ipredmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 607/11 od 28.06.2011. godine)

185PRAVNI INTERES ZA ŢALBU(Ĉlan 381 ZPP)Predlagaĉ nema pravni interes za ţalbu protiv rješenja kojim je usvojennjegov zahtjev, te je takva ţalba nedozvoljena.Iz obrazloţenja:"Drugostepeni sud je pravilno odluĉio kada je ţalbu predlagaĉa odbacio kaonedozvoljenu, sa razloga iznijetih u pobijanom rješenju.Prema stanju u spisima, predlagaĉi su na raspravi odrţanoj dana 09.07.2010.godine u konaĉnom predlogu traţili isplatu praviĉne naknade u iznosu od179.652,00 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom poĉev od 18.05.2010. godine,kao dana izrade nalaza i mišljenja pa do konaĉne isplate. Tako postavljen zahtjevprvostepeni sud je usvojio u cjelosti. Kod toga, predlagaĉi nijesu imali pravni interesza izjavljivanje ţalbe, pa je drugostepeni sud pravilno odluĉio kada je istu kaonedozvoljenu odbacio."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 376/11 od 11.05.2011. godine)

186PRIGOVOR O STVARNOJ NENADLEŢNOSTI SUDAKAO REVIZIJSKI RAZLOG(Ĉlan 400 stav 5 ZPP)Prigovor o stvarnoj nenadleţnosti suda ne moţe biti revizijski razlog akoisti nije istaknut u ţalbi.Iz obrazloţenja:"Pobijana i prvostepena presuda ne sadrţe bitnu povredu odredaba parniĉnogpostupka iz ĉl.367 st.2 taĉ.12 ZPP, na ĉije postojanje ovaj sud pazi po sluţbenojduţnosti.Neosnovano se revizijom ukazuje da je poĉinjena bitna povreda postupka kojabi se sastojala u tome da drugostepena presuda nema pravnih razloga o odluĉnimĉinjenicama, a da su dati razlozi nejasni i nerazumljivi (ĉl.367 st.2 taĉ.15 ZPP).Rješavajući po ţalbi tuţilaca drugostepeni sud je u obrazloţenju pobijane presudedao potrebne razloge koji su bili odluĉni za ocjenu osnovanosti bitnih ţalbenihnavoda.Prema stanju u spisima, tuţioci nijesu u ţalbi isticali prigovor o stvarnojnenadleţnosti, pa to ne moţe biti revizijski razlog, u smislu ĉl.400 st.5 ZPP."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 709/10 od 27.10.2010. godine)

187VIŠE ZAHTJEVA U TUŢBI I DOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 33 stav 2 ZPP)Kada više tuţilaca traţi isplatu otpremnine, dozvoljenost revizije cijeni seprema vrijednosti zahtjeva svakog tuţioca posebno.Iz obrazloţenja:"U konkretnom sluĉaju izmedju tuţilaca u ovoj pravnoj stvari postoji formalnoaktivno suparniĉarstvo, pa se shodno ĉl. 33.st.2. ZPP, dozvoljenost revizije cijeni premavrijednosti najvećeg zahtjeva svakog tuţioca posebno.Tuţioci u ovom predmetu revizijom pobijaju odbijajući dio tuţbenog zahtjeva unajvećem pojedinaĉnom iznosu od 7.146,99 eura, što predstavlja visinu pobijanogdijela pravosnaţne presude.Kako vrijednost najvećeg pojedinaĉnog pobijanog dijela pravosnaţne presude uovoj pravnoj stvari iznosi 7.146,99 eura, to nesumnjivo proizilazi da predmetnopotraţivanje ne prelazi mjerodavnu vrijednost predmeta spora za dozvoljenost revizije uovakvoj vrsti spora (10.000,00 eura) radi ĉega revizija u ovoj pravnoj stvari nijedozvoljena, te je istu valjalo odbaciti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 912/11 od 18.10.2011. godine)

188NEDOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 407 u vezi sa ĉl. 414 stav 1 ZPP)Pravosnaţno rješenje kojim je odbijen predlog za nastavak postupka nemoţe se smatrati rješenjem iz ĉlana 414 stav 1 ZPP, pa revizija protiv takvogrješenja nije dozvoljena.Iz obrazloţenja:"Revizija nije dozvoljena.Prema odredbi ĉl.414 st. 1 Zakona o parniĉnom postupku stranke moguizjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnaţnozavršen. Pri tome, postupak u smislu navedene odredbe, treba razumjeti premanjegovoj sadrţini koju odreĊuje ĉl.1. ZPP-a (postupak u kojima sud raspravlja iodluĉuje u sporovima iz liĉnih i porodiĉnih odnosa, iz radnih odnosa, kao i izimovinskih i drugih graĊanskopravnih odnosa fiziĉkih lica i pravnih lica.)U postupku povodom predloga za nastavak postupka prekinutog usledotvaranja steĉaja nad prvotuţenim, sud se ne upušta u ocjenu pravnog odnosa ilisubjektivnog prava, već samo cijeni ispunjenje procesnih uslova za nastavakpostupka protiv ovog tuţenog. Stoga se u pogledu prava na izjavljivanje revizijepravosnaţno rješenje kojim je odbijen predlog za nastavak postupka ne moţesmatrati rješenjem iz ĉl.414. st.1. Zakona o parniĉnom postupku, pa revizija protivtakvog rješenja nije dozvoljena."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 793/11 od 13.09.2011. godine)

189REVIZIJA PROTIV RJEŠENJA DONESENOG U PARNICIZBOG SMETANJA POSJEDA(Ĉlan 443 stav 3 ZPP)Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizijanije dozvoljena.Iz obrazloţenja:"Po razmatranju spisa predmeta, u smislu ĉl.401. ZPP-a, ovaj sud je našao daje revizija nedozvoljenaOdredbom ĉl.443. st.3. ZPP-a, propisano je da protiv rješenja donesenih uparnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dozvoljena.Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu radi smetanja sposjeda, revizija je usmislu navedene zakonske odredbe nedozvoljena, pa ju je valjalo odbaciti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 929/11 od 26.10.2011. godine)

190NEDOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 438 u vezi sa ĉl. 407 ZPP)U sporu povodom ocjene zakonitosti rješenja kojim je izreĉenadisciplinska mjera novĉana kazna revizija nije dozvoljena.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta proizilazi da je tuţilac predmetnom tuţbom traţio da seponišti kao nezakonita odluka tuţenog od 17. 02. 2005. godine kojom mu je izreĉenadisciplinska mjera novĉana kazna 30 % umanjenja zarade u trajanju od šest mjeseci.Odredbom ĉlana 438 Zakona o parniĉnom postupku ("Sl. list RCG br.22/2004), po ĉijim se pravilima u ovoj stvari ima rješavati o dozvoljenosti revizije,propisano je da je revizija u parnicama iz radnih odnosa dozvoljena u sporovima ozasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Iz navedene odredbe zakona jasnoproizilazi da u svim ostalim sporovima koji su nastali iz radnog odnosa, revizija nijedozvoljena.Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu kao i ĉinjenicu dapredmetni spor nije u vezi zasnivanja, postojanja i prestanka radnog odnosa, već je upitanju disciplinska mjera - novĉana kazna, proizilazi da revizija nije dozvoljena,radi ĉega je istu valjalo odbaciti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1051/11 od 22.12.2011. godine)

191NEDOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 407 u vezi ĉl. 404 stav 2 ZPP)Nedozvoljena je revizija izjavljena na presudu Vrhovnog suda.Iz obrazloţenja:"Tuţilac je podneskom dostavljenom ovom sudu dana 07.03.2011.godinepodnio "prigovor" na presudu ovog suda Rev.br. 1357/10 od 26.01.2011.godine,kojom je odbijena njegova revizija izjavljena protiv presude Višeg suda u Podgorici,Gţ.br. 2185/2010-00 od 08.06.2010.godine, predlaţući da se ukine i predmet vratiprvostepenom sudu .Zahtjev tuţioca u suštini predstavlja reviziju, koja nije dozvoljena.Sobzirom da tuţilac nema pravo na reviziju protiv presude ovog suda kojomje odbijena njegova revizija na navedenu drugostepenu presudu, analognomprimjenom ĉl. 404.st.2. ZPP, odluĉeno je kao u izreci."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 546/11 od 12.05.2011. godine)

192PONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 421 stav 1 taĉka 6 ZPP)Nijesu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz ĉlana 421 stav taĉka 6ZPP ako nema pravosnaţne presude donijete u kriviĉnom postupku.Iz obrazloţenja:"Tuţeni predlog za ponavljanje postupka temelji na odredbi ĉl.421. st.1. taĉ.6.ZPP-a kojom je propisano da se postupak moţe ponoviti ako je do odluke suda došlousled kriviĉnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke,protivne stranke ili kog trećeg lica.Postojanje kriviĉnog djela dokazuje se pravosnaţnom kriviĉnom presudom.Tuţeni uz predlog takav dokaz nije dostavio, pa je drugostepeni sud pravilnozakljuĉio da nisu ispunjeni uslovi da se udovolji zahtjevu tuţenog za ponavljanjepostupka i pravilno je odluĉio kada je predlog odbio kao neosnovan. Za svojuodluku dao je jasne i pravilne razlog koje prihvata i ovaj sud."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 908/11 od 11.10.2011. godine)

193NEDOZVOLJENOST PREDLOGA ZA PONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 425 stav 1 ZPP)Predlog za ponavljanje postupka podnijet od neovlašćenog lica jenedozvoljen.Iz obrazloţenja:"Podnijetim predlogom predlagaĉi su tvrdili da su njihovi djed i baba R. V. i R. I.zv. M. nasljednici R. M, te da su oni po pravu predstavljanja iza smrti svojih roditeljakao naslednici ovlašćeni da ustanu sa predlogom za ponavljanje postupka pravosnaţnookonĉanog naprijed navedenom presudom.Medjutim, izvedenim dokazima, predlagaĉi ovakvu svoju tvrdnju nijesu dokazali,već iz presude P.br.504/74 od 20.11.1974. godine proizilazi da su M. naslednici bilisinovi T, S, L. i B. S. i L. I. koji su kao potomci M. upisani kao suvlasnici nanekretninama iz izemljišno knjiţnog uloška ZU 74 KO Prţno na parceli br.636/2 i636/3.Dakle, predlagaĉi ponudjenim dokazima nijesu dokazali da su pravni sledbenicipok. R. M, radi ĉega su niţestepeni sudovi pravilno postupili kada su njihov predlog usmislu odredbe ĉl.425. ZPP odbacili kao nedozvoljen, nalazeći da je isti podnijet odneovlašćenog lica."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 781/11 od 13.09.2011. godine)

194NEDOZVOLJENOST PREDLOGA ZA PONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 421 stav 1 u vezi sa ĉl. 425 ZPP)Rješenje o troškovima spora ne spada u rješenje kojim se postupakpravosnaţno završava, te predlog kojim se traţi ponavljanje postupka u dijeluodluke o troškovima spora nije dozvoljen.Iz obrazloţenja:"Naime, iz stanja u spisima i pobijanog rješenja nesumnjivo proizilazi da supredlagaĉi svojim predlogom traţili ponavljanje postupka pravosnaţno okonĉanogrješenjem Višeg suda u Podgorici Gţ. br. 2369/08 od 07.07.2009. godine u dijeluodluke o troškovima postupka.Kako se ponavljanje postupka prema odredbi ĉlana 421 stav 1 ZPP moţetraţiti protiv pravosnaţne odluke suda povodom zahtjeva tuţbe samo u sluĉajevimakada su donijete odluke kojima je postupak pravosnaţno završen, što podrazumijevaiskljuĉivo pravosnaţnu sudsku presudu, rješenja u sporovima zbog smetanja posjedaili druga rješenja u kojima je to zakonski oblik meritornog odluĉivanja povodompodnijetih zahtjeva u parniĉnom odnosno predloga u vanparniĉnom postupku, kao ipravosnaţna rješenja kojima je postupak okonĉan odbaĉajem tuţbe zbog apsolutnenenadleţnosti.Imajući navedeno u vidu pravilno je zakljuĉio drugostepeni sud da rješenje otroškovima spora, koji imaju karakter sporednog potraţivanja, ne spada u krugrješenja kojima se pravosnaţno okonĉava sudski postupak po zahtjevu tuţbe. Stogaje pravilno odluĉio drugostepeni sud kada je odbacio predlog za ponavljanjepostupka okonĉanog kod drugostepenog suda rješenjem - odlukom o troškovimaspora, pri ĉemu nije sporna odluka suda kojom je utvrdjeno povlaĉenje tuţbe."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 917/11 od 09.11.2011. godine)

RADNO PRAVO195

196TRANSFORMACIJA UGOVORA O RADUZAKLJUĈENOG NA ODREDJENO VRIJEMEU UGOVORU O RADU NA NEODREDJENO VRIJEME(Ĉlan 26 Zakona o radu)Ĉinjenica da je poslodavac isplaćivao zaposlenom zaradu i nakon istekaroka na koji je zakljuĉen ugovor o radu na odredjeno vrijeme, ne znaĉi da jezaposleni nastavio sa radom kod poslodavca po isteku toga roka.Iz obrazloţenja:"Nijesu ispunjeni uslovi iz ĉl.26. Zakona o radu ("Sl.list CG",br.49/08) zatransformaciju ugovora o radu zakljuĉenog na odredjeno vrijeme u ugovor o radu naneodredjeno vrijeme. Ovo zbog toga što zaposleni - tuţilac nije nastavio da radi kodtuţenog po isteku roka za koji je zakljuĉen ugovor o radu na odredjeno vrijeme, većmu je tako zasnovan radni odnos prestao istekom ugovorenog roka, rješenjem br.2-5005 od 07.05.2010. godine, koje tuţilac nije pobijao. Zbog toga, ĉinjenica da jetuţeni isplaćivao tuţiocu zaradu i nakon isteka roka na koji je zakljuĉen ugovor oradu na odredjeno vrijeme je bez uticaja na drugaĉiju odluku u ovom dijelu, jer to neznaĉi da je tuţilac nastavio sa radom kod tuţenog po isteku tog roka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 964/11 od 09.11.2011. godine)

197UGOVOR O RADU NA NEODREDJENO VRIJEMEI NEDOSTAVLJANJE RJEŠENJA O ZASNIVANJU RADNOG ODNOSAPropust poslodavca da nakon zakljuĉenja ugovora o radu donese rješenjeo zasnivanju radnog odnosa ne moţe voditi zakljuĉku da se zaposleni nalazi nafaktiĉkom radu.***Ugovor o radu zamjenjuje odluku o prijemu u radni odnos.Iz obrazloţenja:"Po nalaţenju ovog suda rješenje tuţenog o otkazu ugovora o radu br. 432/10od 22.06.2010.godine je nezakonito. Ovo s razloga što je tuţilja zasnovala radniodnos u skladu sa Zakonom o radu ("Sl.list RCG" br. 43/03 od 21.07.2003) koji jebio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa. Jer, shodno ĉl. 9. Zakona o radu jepropisano, da se radni odnos po osnovu rada izmedju zaposlenog i poslodavcazasniva ugovorom o radu koji je u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Uskladu sa ĉl. 13. istog zakona ugovor se moţe zakljuĉiti na odredjeno ili neodredjenovrijeme. Stranke su dana 25.09.2007.godine, zakljuĉile ugovor o radu kojim suuredili medjusobna prava, obaveze i odgovornosti iz rada i po osnovu rada poĉev od01.09.2007.godine. Ovaj ugovor ne sadrţi elemenat trajanje ugovora, a štopredstavlja obavezan elemenat ugovora o radu na odredjeno vrijeme u skladu sa ĉl.16. Zakona o radu. Tuţilja je nastavila sa radom kod tuţene i po isteku 9 mjeseci oddana zasnivanja radnog odnosa i sve do 31.12.2008.godine, kada joj je ponudjennovi ugovor o radu na odredjeno vrijeme, koji su stranke zakljuĉile pod br. 3680/08-45 od 31.12.2008.godine i po kom je tuţilja shodno ĉl. 4. zasnovala radni odnos kodposlodavca u trajanju od 12 mjeseci poĉev od dana zakljuĉenja ugovora. Pri tometuţena tvrdi, da je taj ugovor zakljuĉila, kako bi se postojeći ugovor o radu uskladiosa Zakonom o radu koji je u medjuvremenu donijet ("Sl.list CG", br. 49 od15.08.2008.godine).Imajući prednje u vidu, a polazeći od odredbe ĉl. 174. Zakona o radu ("Sl.listCG", br. 49 od 15.08.2008.godine) poslodavac je duţan da sa zaposlenim koji suzasnovali radni odnos do stupanja na snagu tog zakona, a nemaju zakljuĉen ugovor oradu, zakljuĉe ugovor o uredjivanju medjusobnih prava i obaveza, koji sadrţielemente iz ĉl. 23 tog zakona. Obzirom, da je tuţilja prije stupanja na snagu Zakonao radu iz 2008.godine zasnovala radni odnos na neodredjeno vrijeme, to nijesu biliispunjeni uslovi iz ĉl. 174.tog zakona, tj. obaveza zakljuĉenja novog ugovora o radu.Jer, tuţilja je već jednom zasnovala radni odnos po ugovoru o radu na neodredjenovrijeme, poĉev od 01.09.2007.godine, pa stoga ista nije bila duţna da opet zasnivaradni odnos sa istim poslodavcem za iste pravne poslove. Pri tome, radni odnos naneodredjeno vrijeme traje sve dok ne nastane zakonski osnov za njegov prestanak.

Stoga, rješenje o otkazu ugovora o radu br. 432/10 od 22.06.2010.godine jenezakonito, jer tuţilji nije mogao biti otkazan ugovor o radu na neodredjeno vrijeme,shodno ĉl. 143.st.1.taĉ.3. Zakona o radu, kako to navodi drugostepeni sud.No, i da je tuţilja bila u radnom odnosu na odredjeno vrijeme shodno odredbi26. Zakona o radu došlo je do transformacije takvog rada u rad na neodredjenovrijeme. Naime, zadnji ugovor o radu tuţilja je sa tuţenim zakljuĉila dana31.12.2008.godine na odredjeno vrijeme u trajanju od 12 mjeseci, koji ugovor jeisticao 31.12.2009.godine. Medjutim, iz spisa proizilazi da je tuţilji radni odnostrajao sve do 22.06.2010.godine, kada je donijeto rješenje o otkazu ugovora, štoshodno naprijed navedenom zakonskom propisu ima za posledicu transformacijuradnog odnosa na odredjeno vrijeme na rad na neodredjeno vrijeme.Valja ukazati i to, da propust poslodavca da u konkretnom sluĉaju nije doniorješenje o zasnivanju radnog odnosa ne moţe voditi zakljuĉku, da je tuţilja bila nafaktiĉkom radu kod tuţenog, kako to zakljuĉuje drugostepeni sud. Jer, zakljuĉenimugovorom o radu izmedju tuţilje i tuţenog kao poslodavca pod br. 2504/07 od25.09.2007.godine, odredjuje da je tuţilja kod tuţenog zasnovala radni odnos poĉevod 01.09.2007.godine, pa upravo taj ugovor zamjenjuje odluku o prijemu u radniodnos. Stoga, to što tuţena nije ispoštovala ĉl. 19 tada vaţećeg Zakona o radu, neznaĉi da je tuţilja zasnovala radni odnos na nezakonit naĉin."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 750/11 od 13.09.2011. godine)198

199FAKTIĈKI RAD(Ĉlan 9 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa)Zaposleni koji je zasnovao radni odnos na neodredjeno vrijeme, bezprethodno raspisanog oglasa nalazi se na faktiĉkom radu.Iz obrazloţenja:"Medju strankama je nesporna ĉinjenica da je tuţilac po osnovu rješenja br.1321od 21.07.1994. godine, kod zasnovao radni odnos na odredjeno vrijeme od 30 dana, dabi nakn isteka tog roka rješenjem br.1524 od 01.09.1994. godine kod tuţenog zasnovaoradni odnos na neodredjeno vrijeme na radnom mjestu Upravnika radne jednice PTmreţa Ljubotin, kojom prilikom nije raspisivan oglas za zasnivanje radnog odnosa. Izspisa dalje proizilazi da je tuţilac rješenjem tuţenog br.556 od 30.05.1995. godineudaljen sa posla zbog teţe povrede radne duţnosti povodom ĉega mu je presudomVišeg suda u Podgorici Kţ.br.63/96 od 21.02.1996. godine odredjena kazna zatvora utrajanju od 8 mjeseci zbog kriviĉnog djela pronevjere. Medjutim, zbog apsolutnezastare izvršenja kazne postupak izvršenja kazne protiv tuţioca je obustavljen.Imajući u vidu prednje ĉinjenice, pravilno su niţestepeni sudovi odbili tuţbenizahtjev zakljuĉujući da tuţilac nije radnik tuţenog na neodredjeno radno vrijeme poĉevod 01.09.2004. godine. Naime, tuţeni je po rješenju tuţenog od istog dana zasnovaoradni odnos kod istog na neodredjeno vrijeme, medjutim, tome nije predhodnoraspisivanje oglasa, što je tuţeni bio duţan uraditi shodno odredbi ĉl.9. Zakona oosnovnim pravima iz radnog odnosa koji je bio u primjeni u to vrijeme. Tuţilac nijezasnovao radni odnos, već se isti nalazio na faktiĉkom radu kod tuţenog što mu jeomogućavalo da vrši poslove sve dok mu dopusti poslodavac koji mu je takav radmogao prekinuti u svakom trenutku, ĉak i usmenim saopštenjem."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 843/11 od 22.09.2011. godine)

200NESPOSOBNOST ZAPOSLENOG ZA OBAVLJANJE POSLOVARADNOG MJESTA NA KOJE JE RASPOREDJEN(Ĉlan 34 stav 4 Zakona o radu)Ako zaposleni zbog nedovoljne obuĉenosti u svim oblastima rada naraĉunaru ne zadovoljava uslove za rad za radno mjesto na koje je rasporedjen,a ne postoje uslovi za raspored na drugo radno mjesto koje odgovara njegovomzvanju i sposobnostima, odluka o prestanku radnog odnosa donijeta shodnoodredbi ĉlana 34 Zakona o radu je zakonita.Iz obrazloţenja:"Odlukom tuţenog br.463/1 od 12.02.2007. godine prestale su sa radom triposlovnice, meĊu kojima i poslovnica u ul. A. P. bb u kojoj je radila tuţilja, azaposlenima u tim poslovnicama zbog nepoznavanja rada na raĉunaru inemogućnosti korišćenja opreme tuţeni je omogućio da u roku od 7 dana proĊukurs osposobljavanja za obavljanje tih poslova. Nakon isteka navedenog rokakomisija tuţenog je sprovela provjeru obuĉenosti radnika i u izvještaju od23.02.2007. godine, konstatovala da je tuţilja nedovoljno obuĉena u svim oblastimarada na raĉunaru i time ne moţe obavljati rad u poslovnici, radi ĉega je tuţeni idonio odluku o prestanku njenog radnog odnosa, s pozivom na odredbu ĉl.34.Zakona o radu.Imajući u vidu navedene ĉinjenice niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili daje neosnovan tuţbeni zahtjev tuţilje za poništaj odluke tuţenog br.611 od28.02.2007. godine, i da se tuţeni obaveţe na isplatu naknade štete u visinineostvarene zarade za period od 28.02.2007. do 30.09.2010. godine. Ovo zbog togašto je tuţeni u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrdio da tuţilja nezadovoljava uslove za rad u poslovnici, jer je komisija koja je vršila provjeruobuĉenosti zaposlenog konstatovala da je tuţilja nedovoljno obuĉena u svimoblastima rada na raĉunaru, a što je shodno aktu o sistematizaciji radnih mjestatuţenog jedan od uslova za obavljanje navedenih poslova. Isto tako, u postupku jeutvrĊeno i to da u vrijeme donošenja osporene odluke nije bilo uslova za rasporedtuţilje na drugo radno mjesto, koje odgovara njenom znanju i sposobnostima shodnoĉl.34. st.4. Zakona o radu, pa su navodi revizije kojima se tvrdi da je tuţilja moglabiti rasporeĊena na drugo radno mjesto bez pravnog osnova.Prema tome, kako je u postupku donošenja sporne odluke tuţeni u svemupostupio prema odredbi ĉl.34. Zakona o radu, to su niţestepeni sudovi izvelipravilan zakljuĉak o zakonitosti sporne odluke."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 991/11od 06.12.2011. godine)

201ODLAZAK RADNIKA NA PRINUDNI ODMORBEZ PISMENE ODLUKE(Ĉlan 85 stav 2 taĉka 3 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa)Odlazak radnika na prinudni odmor bez pismene odluke, odnosnoodobrenja direktora, razlog je za prestanak radnog odnosa zbog neopravdanogizostanka sa posla pet uzastopnih radnih dana, bez obzira na ĉinjenicu da li jeza to imao naĉelnu saglasnost neposrednog rukovodioca.Iz obrazloţenja:"Nesporno je da je rješenjem pravnog prethodnika tuţenog II reda tuţiocuodobreno korišćenje godišnjeg odmora u periodu od 04.01.1994. do 04.02.1994.godine, te da je odobreni godišnji odmor tuţilac prekinuo bolovanjem u trajanju od15 dana, tako da je na posao trebao da se javi dana 18.02.1994. godine a što nijeuĉinio.Imajući u vidu navedene ĉinjenice, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉilida je tuţbeni zahtjev tuţioca neosnovan. Ovo zbog toga, što tuţilac nije pruţiovaljan dokaz da je imao opravdanje za izostajanje s posla nakon 18.02.1994. godine,pa je u konkretnom sluĉaju nastupio zakonski osnov za donošenje rješenja oprestanku radnog odnosa bez saglasnosti radnika u smislu ĉl.85. st.2. taĉ.3. Zakona oosnovnim pravima iz radnog odnosa ("Sl.list SRFJ", br.60/09 i 42/90) koji seprimjenjivao u spornom periodu.Neosnovano se ukazuje revizijom da je tuţiocu nakon 18.02.1994. godine bioodobren prinudni odmor od strane neposrednog rukovodioca Dj. S. Jer, odlazakradnika na prinudni odmor bez pismene odluke, odnosno odobrenja direktora razlogje za prestanak radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka sa posla pet uzastopnihradnika dana, bez obzira na ĉinjenicu da li je zato imao naĉelnu saglasnostneposrednog rukovodioca. Ovo stoga, što se prinudni odmor mogao organizovatisamo u skladu sa opštim kolektivnim ugovorom ("Sl.list SRCG", br 5/91) odnosnopod uslovima i okolnostima predvidjenim ĉl.33. tog ugovora."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 777/11 od 23.09.2011. godine)

202NEIZJAŠNJENJE ZAPOSLENOG O PONUDIZA IZMJENU UGOVORENIH USLOVA RADAI OTKAZ UGOVORA O RADU(Ĉl. 40 i 41 u vezi sa ĉlanom 143 stav 1 Zakona o radu)Za zakonitost odluke o prestanku radnog odnosa zbog neizjašnjavanjazaposlenog na ponudu izmjene ugovora o radu, relevantna je ĉinjenica da li jeprema vaţećem pravilniku u vrijeme ponude postojalo radno mjesto koje sezaposlenom nudi i da li se radi o odgovarajućem poslu u smislu ĉlana 40 stav 2Zakona o radu.***R J E Š E NJ EUkidaju se presuda Višeg suda u Podgorici, Gţ. br. 777/2011-10 od13.05.2011. godine i presuda Osnovnog suda u Podgorici, P. br. 135/2010 od28.12.2010. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici, Gţ. br. 777/2011-10 od 13.05.2011.godine, odbijena je kao neosnovana ţalba tuţioca i potvrdjena presuda Osnovnogsuda u Podgoric,i P. br. 135/2010 od 28.12.2010. godine, kojom je odbijen kaoneosnovan tuţbeni zahtjev da se poništi kao nezakonita odluka tuţenog o otkazuugovora o radu br. 15015 od 20.11.2009. godine i tuţeni obaveţe da tuţioca vrati narad i rasporedi na poslove i radne zadatke koje je ranije obavljao ili eventualnodruge poslove koji odgovaraju njegovoj struĉnoj spremi i iskustvu steĉenom u radusaglasno vaţećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, dok je upogledu troškova odluĉeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.Protiv drugostepene presude tuţilac je blagovremeno izjavio reviziju zbogbitne povrede odredaba parniĉnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnogprava. Predloţio je da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu naponovno sudjenje ili preinaĉe i usvoji tuţbeni zahtjev.Odgovor na reviziju nije podnijet.Revizija je osnovana.Prema sadrţini spisa predmeta rješenjem tuţenog br. 15015 od 20.11.20009.godine tuţiocu je otkazan ugovor o radu osnovom ĉlana 143 stav 1 taĉka 6 Zakona o

adu jer se tuţilac u ostavljenom roku od osam dana nije izjasnio da prihvata ponuduza izmjenu ugovorenih uslova rada. Tuţeni je tuţiocu uputio ponudu br. 14339 od04.11.2009. godine za izmjenu ugovorenih uslova rada radi rasporedjivanja na drugiodgovarajući posao kao i u dijelu koji se odnosi na utvrdjivanje osnovne zarade.Tuţilac se na ponudu izjasnio pismom koje je kod tuţenog zavedeno pod br. 14723od 16.11.2009. godine tvrdeći da radno mjesto na koje mu se nudi rasporedjivanjenije sistematizovano, pa da bi se mogao izjasniti o punudi potrebno je da se tinedostatci otklone i ponudi radno mjesto koje je sistematizovano a saglasno stepenustruĉne spreme i uslovima koje ispunjava.Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je ponuda o izmjeni ugovorenih uslovarada data u skladu sa ĉlanom 41 Zakona o radu, pa da je odluka o otkazu ugovora oradu donijeta u skladu sa ĉl. 143 stav 1 taĉka 6 istog zakona. Pri tom niţestepenisudovi smatraju da je bez odluĉnog znaĉaja tvrdnja tuţioca iznijeta u odgovoru naponudu koje se tiĉu nezakonitosti rasporedjivanja na drugo radno mjesto, jer tomoţe biti razlog za osporavanje zakonitosti aneksa ugovora o radu.Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova za sada se ne moţe prihvatiti.Poslodavac u skladu sa ĉlanom 40 Zakona o radu ima pravo da zaposlenomponudi izmjenu ugovorenih uslova rada, izmedju ostalog i radi rasporedjivanja nadrugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada. Pododgovarajućim poslom u smislu stava 2 istog ĉlana smatra se posao za ĉije seobavljanje zahtijeva isti stepen struĉne spreme, odnosno nivoa obrazovanja izanimanja.Tuţilac se na ponudu tuţenog za izmjenu ugovorenih uslova rada izjasniotvrdeći da radno mjesto referenta u komercijali nije sistematizovano vaţećimPravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Prema tome,za pravilnu primjenu materijalnog prava relevantna je ĉinjenica da li je premavaţećem pravilniku u vrijeme ponude postojalo radno mjesto referenta u komercijalii da li se radi o odgovarajućem poslu u smislu ĉlana 40 stav 2 Zakona o radu.Osim toga, poslodavac je u skladu sa ĉlanom 143 stav 2 Zakona o radu, prijeotkaza ogovora o radu duţan pisanim putem da upozori zaposlenog na postojanjerazloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmenje pet radnih dana oddana dostavljanja upozorenja, da se izjasni na navode upozorenja. To što ponuda zaizmjenu ugovorenih uslova rada sadrţi i pravne posledice koje mogu nastatiodbijanjem ponude ne moţe osloboditi poslodavca zakonske obaveze da zaposlenogupozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu.Kako prvostepeni sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava nijeutvrdjivao ĉinjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, to je razlog zbog koga jeobje presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovnosudjenje.U ponovnom postupku sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano ovimrješenjem nakon ĉega će biti u prilici da donese pravilnu i zakonitu odluku.Na osnovu izloţenog odluĉeno je kao u izreci - ĉlan 410 stav 2 ZPP.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 891/11 od 10.11.2011. godine)203

204POSTUPAK ZA UTVRDJIVANJE PRESTANKA POTREBEZA RADOM ZAPOSLENIH(Ĉlan 93 stav 2 Zakona o radu)Nije se moglo pristupiti utvrdjivanju tehnološkog viška usljed prestankapotrebe za radom zaposlenih, ako poslodavac nije utvrdio naĉin vrednovanjaza primjenu kriterijuma za utvrdjivanje viška zaposlenih za ĉijim radom jeprestala potreba predvidjenim programom mjera za utvrdjivanje viškazaposlenih, te su odluke kojim je utvrdjeno da je prestala potreba za radomzaposlenih i otkazan ugovor o radu nezakonite.Iz obrazloţenja:"Iz ĉinjenica utvrdjenih pred prvostepenim sudom proizilazi da je tuţiocimaotkazan ugovor o radu rješenjem tuţenog od 17. 07. 2009. godine, zbog toga što jeutvrdjeno da je zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih mjera kod tuţenogprestala potreba za radom tuţilaca i otkazuju ugovori o radu koje su zakljuĉili satuţenim. Nesporno je da je navedenim rješenjima tuţenog od 17. 07. 2009. godinetuţiocima obezbijedjen raspored kod drugog poslodavca DOO "P. K. & B." naodredjeno vrijeme do jednog mjeseca. Takodje je nesporno da je tuţeni dana 09. 07.2009. godine donio Program mjera za rješavanje viška zaposlenih pod brojem 01/01-1952, kojim programom je predvidio dva kriterijuma za utvrdjivanje viškazaposlenih, te da je narednog dana donio odluku br. 01/1-1956 kojom utvrdjuje da jezbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promjena kod poslodavca prestalapotreba za radom zaposlenih na neodredjeno vrijeme u ukupnom broju od 49radnika.Polazeći od izloţenog, i po ocjeni ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilnopostupili kada su usvojili tuţbeni zahtjev tuţilaca i poništili osporena rješenjatuţenog od 17. 07. 2009. godine kao nezakonita.Ovo zbog toga što je odredbom ĉlana 93 st. 2 Zakona o radu ("Sl. list SRCG",br. 49/08) odredjeno, izmedju ostalog, da program mjera za rješavanje viškazaposlenih treba da sadrţi kriterijume za utvrdjivanje zaposlenih za ĉijim je radomprestala potreba. U postupku pred prvostepenim sudom je utvrdjeno da je tuţenidonio program mjera za utvrdjivanje viška zaposlenih i da je istim predvidio dvakriterijuma za utvrdjivanje zaposlenih za ĉijim je radom prestala potreba i to kvalitetobavljenog posla i postignuti doprinos u radu. Medjutim, pravilno zakljuĉujuniţestepeni sudovi da tuţeni nije utvrdio naĉin vrednovanja za primjenu navedenihkriterijuma, zbog ĉega se nije moglo ni pristupiti utvrdjivanju tehnološkog viška"usled prestanka potrebe za radom zaposlenih", u smislu navedene zakonskeodredbe, budući je tuţeni samo doslednom primjenom mogao utvrditi koji zaposlenipredstavljaju tehnološki višak.Osim toga, po nalaţenju ovog suda, tuţioci osporenim rješenjem tuţenog (kodkoga su bili u radnom odnosu), nijesu mogli biti upućeni na rad u drugo preduzeće,

već samo na osnovu sporazuma o preuzimanju koji zakljuĉuju poslovodni organioba preduzeća, a uz saglasnost tuţilaca, obzirom da se upućivanje radnika u drugopreduzeće ne moţe izvršiti aktom jednog preduzeća.Ovo tim prije, što je tuţeni osporenim rješenjima rasporedio tuţioce na rad udrugo preduzeće, koje preduzeće je sam formirao i to na odredjeno vrijeme utrajanju do jednog mjeseca a, što znaĉi sa neizvjesnošću produţavanja ugovora, pasu pravilno zakljuĉili niţestepeni sudovi da je tuţeni preduzeo ovakve aktivnosti sveu cilju izbjegavanja isplate optremnine tuţiocima koja bi im pripadala u skladu saodredbom ĉlana 94 Zakona o radu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 578/11 od 05.10.2011. godine)205

206OCJENA ZAKONITOSTI ODLUKE O PRESTANKU RADNOG ODNOSA(Ĉlan 124 st. 1 i 2 Zakona o radu)Odluka o prestanku radnog odnosa koja ne sadrţi obiljeţje povrederadne obaveze koja je zaposlenom stavljena na teret i zbog koje je vodjendisciplinski postupak je nezakonita.Iz obrazloţenja:"Odlukom o pokretanju disciplinskog postupka tuţiocu je stavljeno na teretizvršenje povrede radne obaveze zbog nesavjesnog i nemarnog izvršavanja radnihobaveza. Odlukom prvostepenog disciplinskog organa br.1392 od 28.08.2009.godine tuţiocu je zbog uĉinjene teţe povrede radne obaveze iz ĉl.124. st.1. i 2.Zakona o radu izreĉena mjera prestanka radnog odnosa, odnosno raskida ugovora oradu sa danom 31.08.2009. godine. Direktor tuţenog, kao drugostepeni disciplinskiorgan, odluĉujući o prigovoru tuţioca, donio je odluku br.1509 od 28.09.2009.godine kojom je odbio prigovor i potvrdio prvostepenu odluku o izreĉenojdisciplinskoj mjeri.Po nalaţenju ovog suda, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi da odlukekoje su donijete u disciplinskom postupku kod tuţenog nijesu zakonite. Jer,osporene odluke ne sadrţe obiljeţje disciplinske povrede koja je tuţiocu stavljena nateret i zbog koje je voĊen disciplinski postupak protiv njega. Naime, povreda radneobaveze zbog koje se protiv zaposlenog pokreće i vodi disciplinski postupak morabiti identifikovana naĉinom, mjestom i vremenom izvršenja, pa se zato u izreciodluke o disciplinskoj mjeri isti moraju naznaĉiti kao biće same povrede, tj. izrekaodluke o izricanju disciplinske mjere mora da sadrţi iskaz o naĉinu, mjestu ivremenu izvršenja povrede radne obaveze a ne samo blanketnu normu koja tupovredu propisuje. Ovo iz razloga što se izvršenje povrede utvrĊuje zavisno odnaĉina, mjesta i vremena. Naĉin izvršenja povrede radnih obaveza odreĊuje seprema radnji povrede, mjesto izvršenja je mjesto gdje je ta radnja uĉinjena ili gdje jezaposleni propustio da uĉini radnju koju je bio duţan, a vrijeme izvršenja povredepredstavlja vrijeme kada je preduzeta radnja koja ĉini povredu radne obaveze ilikada je propuštena radnja morala biti preduzeta. Tek kada se na izloţeni naĉinidentifikuje biće povrede radne obaveze moguće je u disciplinskom postupkuutvrditi da li je zaposleni poĉinio povredu radne obaveze koja mu je stavljena nateret, odnosno da li je izvršio radnju povrede na naĉin, na mjestu i u vrijeme kakomu je to stavljeno na teret.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da odluke koje je tuţeni donio udisciplinskom postupku ne sadrţe pravilnu i potpunu identifikacuju bića povrederadne obaveze zbog koje je tuţiocu izreĉena disciplinska mjera prestanak radnogodnosa, a samo navoĊenje zakonske odredbe kojom je propisana povreda radneobaveze u smislu odgovornosti zaposlednih za koju se moţe izreći mjera prestanak

adnog odnosa nije dovoljna, kako su to pravilno zakljuĉili niţestepeni sudovi iodluke koje su donijete u disciplinskom postupku poništili kao nezakonite."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 840/11 od 27.09.2011. godine)207

208ODGOVORNOST ZA POVREDE RADNE OBAVEZE- ZLOUPOTREBA PRAVA KORIŠĆENJA BOLOVANJA -(Ĉlan 124 stav 4 Zakona o radu)Nezakonito je rješenje kojim je izreĉena mjera prestanka radnog odnosazbog teţe povrede radne obaveze bez prethodno vodjenog postupka zautvrdjenje povrede radne obaveze.***Ĉinjenica da li je zaposlena bolovala od bolesti, navedenoj u doznakama,ne moţe se utvrdjivati saslušanjem vještaka medicinske struke.Iz obrazloţenja:"Prema odredbi ĉlana 124 stav 4 Zakona o radu zaposleni odgovara zapovredu radne obaveze koja je u vrijeme izvršenja bila utvrdjena kolektivnimugovorom i ugovorom o radu. Zloupotreba prava korišćenja bolovanja prema ĉl. 10ugovora o radu koje su stranke zakljuĉile predstavlja teţu povredu radne obaveze zakoju se izriĉe mjera prestanak radnog odnosa. Prije izricanja te mjere poslodavac je,u skladu sa kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, bio duţan da pokrene i vodipostupak za utvrdjivanje povrede radnih obaveza i zaposlenom omogući pravo naodbranu. Kako tuţeni to nije uĉinio to je rješenje kojom je tuţilji izreĉena mjeraprestanka radnog odnosa zbog teţe povrede radne obaveze nezakonito.Osim toga i da je takav postupak sproveden rješenje bi i u tom sluĉaju bilonezakonito. Doznake o bolovanju predstavljaju javnu ispravu u smislu ĉlana226 stav 1 ZPP i dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrdjuje. Na tuţenomje bio teret dokazivanja da su u javnoj ispravi neistinito utvrdjene ĉinjenice ili da jeisprava nepravilno sastavljena, ali tuţeni to nije dokazao. Te ĉinjenice nijesu semogle utvrdjivati saslušanjem vještaka medicinske struke na okolnosti da li je tuţiljabolovala od bolesti koje su navedene u doznakama kako je to tuţeni predlagao."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 921/11 od 27.10.2011. godine)

209OSNOV ODGOVORNOSTI POSLODAVCA ZA NAKNADUNEMATERIJALNE ŠTETE(Ĉlan 106 stav 1 Zakona o radu)Ĉinjenica da je tuţiocu odlukom poslodavca izreĉena disciplinska mjerakoja je u sudskom postupku poništena, ne moţe biti osnov odgovornostiposlodavca za naknadu nematerijalne štete.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je utvrdio da je odlukom tuţenog br. 2817 od 07.11.2006.godine, tuţiocu izreĉena disciplinska mjera novĉana kazna zbog povrede radneobaveze - neblagovremeno, nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza. Taodluka poništena je pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u Podgorici P. br.3313/07 od 07.11.2008. godine. Dalje je utvrdjeno da je tuţilac bio rasporedjen iobavljao poslove poslovodje organizatora do 01.12.2006. godine, a poĉev od01.12.2006. godine obavljao je poslove poslovodje operativca bez rješenja orasporedu na to radno mjesto. Rješenjem br. 2343 od 31. jula 2007. godine tuţilac jerasporedjen na radno mjesto poslovodje operativca i to rješenje nije pobijao.Tuţilac je smatrao da su odluka o izricanju disciplinske mjere kao i orasporedjivanju na radno mjesto poslovodje operativca, donijete iz šikanoznihrazloga pa da zbog toga ima pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete.Po nalaţenju ovog suda sama ĉinjenica da je tuţiocu odlukom tuţenogizreĉena disciplinska mjera koja je u sudskom postupku poništena, ne moţe bitiosnov odgovornosti tuţene za naknadu nematerijalne štete. Tuţilac je moraodokazati da je bio izloţen šikani i zloupotrebi prava ili drugom malicioznompostupku, kao i da je to dovelo do takvog stepena narušavanja njegove psihiĉke iemocionalne ravnoteţe, koje opravdava dosudjenje naknade nematerijalne štete. Unedostatku takvih dokaza niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin.Što se pak tiĉe naknade materijalne štete zbog manje zarade koju je ostvarivaona radnom mjestu poslovodje operativca u odnosu na zaradu koju bi ostvarivao naradnom mjestu poslovodje organizatora, takodje su niţestepeni sudovi pravilnoprimijenili materijalno pravo.Poslodavac u smislu ĉlana 106 stav 1 Zakona o radu ("Sl. list RCG", br.43/03) odgovara za štetu ako je nezakonitom odlukom ili radnjom povrijedio pravozaposlenog. Tuţilac je nakon što je bez odluke (faktiĉki) rasporedjen na drugo radnomjesto, ako je smatrao da mu je povrijedjeno pravo iz rada i po osnovu rada, imaopravo da u skladu sa ĉl. 120 st. 2 Zakona o radu podnese zahtjev poslodavcu da muobezbijedi ostvarivanje tog prava. On takav zahtjev nije podnosio, a rješenje tuţenogbr. 2343 od 31. jula 2007. godine o rasporedjivanju na drugo radno mjesto nijepobijao. Stoga ne postoji osnov odgovornosti tuţenog za naknadu štete."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 871/11 od 27.10.2011. godine)

210NAKNADA ŠTETE ZBOG NEZAKONITOG PRESTANKARADNOG ODNOSA(Ĉlan 134 Zakona o radu)Poslodavac je duţan da radniku naknadi materijalnu štetu nastalu zbognezakonitog prestanka radnog odnosa u visini izgubljene zarade koju radniknije ostvario krivicom poslodavca.Iz obrazloţenja:"Utvrdjeno je da je tuţilja bila zaposlena kod tuţenog na radnom mjestukonobarice i da je navedene poslove obavljala od 14.04.1998. do 02.09.2008.godine; da joj je rješenjem tuţenog od 25.09.2008. godine prestao radni odnos sadanom 02.09.2008. godine, zbog izostanka sa posla u trajanju od 23 dana, kao i dase u vremenu od 02.09.2008 do 02.10.2008. godine neprekidno nalazila nabolovanju. Dalje je utvrdjeno da je pobijano rješenje o prestanku radnog odnosatuţilji donijeto osnovom ĉl.111. st.1. taĉ.1. Zakona o osnovama radnih odnosa, iakoje u to vrijeme vaţio Zakon o radu ("Sl.list CG",br.49/08), ĉije odredbe su se jedino imogle primijeniti na konkretni sporni odnos.Imajući u vidu ovako utvrdjene ĉinjenice, pravilno su niţestepeni sudovizakljuĉili da je osporeno rješenje o prestanku radnog odnosa tuţilji nezakonito. Ovozbog toga što je iz provedenih dokaza jasno utvrdjeno da se u konkretnom sluĉajunije stekao osnov za prestanak radnog odnosa tuţilji u skladu sa odredbom ĉl.143.st.1. taĉ.5. Zakona o radu ("Sl.list CG",br.49/08), jer se tuţilja u vremenu donošenjaspornog rješenja i dalje nalazila na bolovanju, a o ĉemu je tuţenog blagovremenoobavijestila i priloţila odgovarajuću medicinsku dokumetnaciju (doznake oprivremenoj sprijeĉenosti za rad). Zato se odsustvo tuţilje sa rada u vremenuoznaĉenom osporenim rješenjem ne moţe smatrati neopravdanim, niti predstavljatipravni osnov za prestanak njenog radnog odnosa.Isto tako, niţestepeni sudovi su pravilno odluĉili kada su usvojili i tuţbenizahtjev tuţilje za naknadu štete na ime izostale zarade za sporni period, budući joj jepredmetna šteta priĉinjena nezakonitim rješenjem o prestanku radnog odnosa, a kojuvisinu štete su niţestepeni sudovi pravilno utvrdili na osnovu nalaza vještakaodgovarajuće struke."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 947/11 od 08.11.2011. godine)

211ISKLJUĈENJE ODGOVORNOSTI POSLODAVCAZA NAKNADU NEMATERIJALNE ŠTETE(Ĉlan 134 Zakona o radu)Nema objektivne odgovornosti poslodavca da zaposlenom naknadinematerijalnu štetu, ako bolest zaposlenog nema karakter profesionalnogoboljenja.Iz obrazloţenja:"Predmetnom tuţbom tuţilac je traţio naknadu nematerijalne štete koja jenastala kao posljedica profesionalnog oboljenja, po osnovima oznaĉenim pobijanompresudom, a u ukupnom iznosu od 24.000,00 €.U postupku koji je prethodio donošenju pobijanih odluka proizilazi da jetuţilac bio zaposlen kod tuţenog u S. E. na radnom mjestu posluţioca ćelija, daEkspertizom Kliniĉkog centra Srbije - Institut za medicinu rada i radiološku zaštitu"Dr. D. K.", na koje ispitivanje je upućen od strane nadleţnog ljekara, nije utvrdjenoda je zadobio profesionalno oboljenje asthma bronchiale, a što je potvrdjeno inalazom i mišljenjem sudsko - medicinskog vještaka medicine rada, - dr. V. M,spec. medicine rada.Kod takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilnoprimijenili materijalno pravo, kada su postavljeni tuţbeni zahtjev odbili kaoneosnovan.Naime, i po mišljenju ovog suda, tuţiocu ne pripada naknada nematerijalneštete, po navedenim osnovima, iz razloga što bolest od koje je tuţilac obolio nemakarakter profesionalnog oboljenja, u prilog kojem zakljuĉku su i nalazi odgovarajućemedicinske institucije. Istina, kod tuţioca je oĉigledno došlo do oštećenjazdravstvenog stanja kojim mu je dijagnosticirana bronhijalna astma, ali takvozdrastveno stanje nije dovelo, odnosno nije nastalo kao posledica profesionalnogoboljenja, zbog ĉega nema objektivne odgovornosti tuţenog da tuţiocu naknaditraţenu nematerijalnu štetu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 873/11 od 11.10.2011. godine)

212ODGOVORNOST DRŢAVE ZA ŠTETUPROUZROKOVANU SLUŢBENIKU ODNOSNO NAMJEŠTENIKUNA RADU ILI U VEZI SA RADOM(Ĉlan 78 stav 1 u vezi sa ĉl. 47 st. 1 Zakona o drţavnim sluţbenicimai namještenicima)Ĉinjenica da je sluţbenik pretrpio povredu na radu prilikom obavljanjaposlova za koje nije struĉno osposobljen i koji nijesu u opisu njegovog radnogmjesta ne moţe biti razlog za oslobodjenje odgovornosti drţave da mu naknadištetu ako je sluţbenik kritiĉnom prilikom postupao po naredbipretpostavljenog.Iz obrazloţenja:"Na temelju izvedenih dokaza nesumnjivo je utvrdjeno da je tuţilac,postupajući po naredjenju pretpostavljenog - ambasadora CG u Skoplju, povrijedjendana 25.10.2007. godine, dok je priĉvršćivao šteker u prostorijama ambasade, kadaje došlo do strujnog udara. Tom prilikom tuţilac je bio u besvjesnom stanju nekolikoĉasova, kada je konstatovano nagnjeĉenje mozga, slabost lijeve ruke i noge,oslabljenje sluha, što je prema usaglašenim mišljenjima vještaka neuropsihijatra iotorinolaringologa umanjilo njegovu ţivotnu aktivnost za 30% trajno. Po vještakuneuropsihijatru utvrdjena je jaĉina, duţina i intenzitet duševnih i fiziĉkih bolova, kaoi straha, na temelju kojeg je sud, uz nalaze ostalih vještaka utvrdio visinu štete, a štose revizijom ne dovodi u pitanje.Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili dapostoji osnov odgovornosti tuţene za nastalu štetu koju je tuţilac pretrpio kaoposljedicu povrede na radu po opštim pravilima gradjanskog prava, saglasno ĉl.78.st.1. Zakona o drţavnim sluţbenicima i namještenicima koji se primjenjuje shodnoĉl.128. tog zakona ("Sl.list CG", br.50/08 i 86/09).Pošto se krivica za štetu koju zapošljeni pretrpi u radu i u vezi sa radompretpostavlja, a tuţena niĉim nije dokazala postojanje razloga za iskljuĉenje svojeodgovornosti, pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da nije bilo uslova zaoslobodjenje od odgovornosti u smislu ĉl.177. st.2. i 3. ZOO, koji je bio u primjeni.Razlog za oslobadjanje od odgovornosti tuţene ne moţe biti ni to što jetuţilac obavljao poslove za koje nije struĉno osposobljen i nijesu u opisu njegovogradnog mjesta, kod ĉinjenice da je morao postupati po naredbi pretpostavljeno usmislu ĉl.47. st.1. Zakona o drţavnim sluţbenicima i namještenicima, kako su topravilno našli niţestepeni sudovi.Pri tome, nije od znaĉaja što je tuţilac imao mogućnost, u sumnji da jeizvršenje usmene naredbe suprotno propisu, zatraţi pismeno uputstvo ili naredbushodno stavu 2, jer je postupao kao savjestan radnik u specifiĉnim okolnostima, štone moţe uticati na promjenu pravila o oslobadjanju od odgovornosti."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 625/11 od 22.06.2011. godine)

213PRESTANAK RADNOG ODNOSA PO SILI ZAKONA(Ĉlan 108 stav 1 taĉka 6 Zakona o radu)U sluĉaju prestanka rada poslodavca zaposlenom prestaje radni odnos posili zakona.Iz obrazloţenja:"Nije sporno da je tuţiocu 24.09.2004. godine kod Javne veterinarskeustanove Crne Gore zakljuĉena radna knjiţica i da mu je isplaćen iznos od 2.000,00€. Prema navodima tuţene, radilo se o isplati otpremnine.Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuţioca da se utvrdi da je u radnomodnosu na neodreĊeno vrijeme kod tuţene Veterinarske uprave.Tuţilac sudu nije pruţio dokaze da je od strane tuţene "preuzet" u radniodnos, pa su niţestepeni sudovi pravilno odluĉili kada su tuţbeni zahtjev odbili kaoneosnovan.Ĉinjenica da tuţiocu nije doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa, nakoju se ukazuje revizijom i na kojoj se temeljio tuţbeni zahtjev, nije od pravnogznaĉaja jer, kao što je naprijed ukazano, Javna veterinarska ustanova Crne Gore kodkoje je tuţilac bio u radnom odnosu, prestala je da postoji i brisana je iz registra,tako da je tuţiocu radni odnos prestao po sili zakona, shodno odredbi ĉl.108. st.1.taĉ.6. Zakona o radu ("Sl.list RCG", br.43/03), koji je tada bio na snazi, a rješenje oprestanku radnog odnosa, i da je doneseno, bilo bi deklatornog karaktera."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 868/11 od 11.10.2011. godine)

214PRESTANAK RADNOG ODNOSA PO VOLJI ZAPOSLENOG(Ĉlan 63 taĉka 1 Zakona o osnovama radnih odnosa)Usmena izjava radnika da neće i ne moţe da radi ne moţe predstavljatiosnov za prestanak radnog odnosa shodno odredbi ĉlana 63 taĉka 1 Zakona oosnovama radnih odnosa.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je odbio postavljeni tuţbeni zahtjev - da se utvrdi da jetuţilac u radnom odnosu kod tuţenog - kao neosnovan s pozivom na ĉl.110 st.2Zakona o radu ("Sl.list RCG" br.43/03), nalazeći da je tuţilac pred odgovornimlicima tuţenog izjavio da ne moţe da radi i da neće nastaviti sa radom kod tuţenog,pa da je izjavom datom na taj naĉin, kao jednostranom izjavom volje, došlo doprestanka radnog odnosa kod tuţenog.Drugostepeni sud pravilno nalazi da usmena izjava radnika da neće i ne moţeda radi, ne moţe predstavljati osnov za prestanak radnog odnosa, shodno odredbiĉl.63 taĉ.1 Zakona o osnovama radnih odnosa ("Sl.list SRJ" br.29/96) koji je bio uprimjeni u vrijeme nastanka spornog sluĉaja (2002.godina). Tim propisom jeodredjeno da zaposlenom po njegovoj volji prestaje radni odnos ako pismeno izjavida ţeli da raskine radni odnos, što znaĉi da je osnov prestanka radnog odnosa voljaradnika izraţena u pismenoj izjavi. Isto je odredjeno i ĉl.110 Zakona o radu, na kojise poziva prvostepeni sud, gdje u taĉki 3 stoji da otkaz ugovora o radu zaposleni jeduţan da dostavi poslodavcu u pisanom obliku, što znaĉi da volja radnika zaprestankom radnog odnosa mora biti izriĉita i iskazana u pisanom obliku.Dalje, ugovor o radu nije otkazao ni poslodavac, odnosno tuţeni, a shodno ĉl.112Zakona o radu otkaz ugovora o radu, odnosno odluke o prestanku radnog odnosa,dostavlja se zaposlenom u pisanom obliku i sadrţi osnov prestanka radnog odnosa,obrazloţenje i pouku o pravnom lijeku, što je u konkretnom sluĉaju izostalo.Prema tome, tuţiocu nije prestao radni odnos kod tuţenog ni na jedan odZakonom o radu predvidjenih osnova, pa je tuţilac i dalje u radnom odnosu kodtuţenog.Nema mjesta navodima u reviziji da je tuţiocu prestao radni odnos i poosnovu neopravdanog izostajanja sa posla, u smislu ĉl.64 st.1 taĉ.4 Zakona oosnovama radnih odnosa, jer bi se opravdanost nedolaska na posao mogla utvrdjivatisamo u sluĉaju da je tuţeni donio odluku, odnosno otkaz ugovora o radu, u pisanomobliku, shodno ĉl.111 st.1 taĉ.1 Zakona o radu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 141/10 od 24.11.2010. godine)

215RASKID SPORAZUMA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA(Ĉlan 141 Zakona o radu)Sporazum o prestanku radnog odnosa je dvostrani pravni posao, te se istine moţe raskinuti voljom jedne strane.Iz obrazloţenja:"Stranke su dana 29.03.2010. godine zakljuĉile sporazum o prestanku radnogodnosa, koji je zaveden kod tuţenog pod br.91-1375 i potpisan od strane ugovornihstrana. Ovim sporazumom stranke su se saglasile da tuţilji prestane radni odnosisplatom otpremnine po Socijalnom programu u visini od 7.500,00 eura. Nadalje, dase tuţilja nakon zakljuĉenja sporazuma o prestanku radnog odnosa u dva navrataobraćala tuţenom zahtjevom od 15.04.2010. i 04.05.2010. godine za poništajnavedenog sporazma, navodeći da joj s ozbirom na godine radnog staţa (35. godina)pripada i dodatak na otpremninu u iznosu od 6.000,00 eura a prema BiltenuMenadţmenta KAP-a od 09.04.2010. godine, te da je tuţeni shodno zakljuĉenomsporazumu dana 10.05.2010. godine donio rješenje o prestanku radnog odnosabr.91-1948. godine, budući da su se ispunjenjem medjusobnih obaveza iz sporazumastekli uslovi za prestanak radnog odnosa.Kod naprijed navedenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, koje sapravom prihvata i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su tuţbeni zahtjev tuţilje odbili, kao neosnovan.Nasuprot navodima revizije pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da jepobijano rješenje o prestanku radnog odnosa zakonito. Jer, osnov za prestanakradnog odnosa je sporazum o prestanku radnog odnosa, koji su stranke zakljuĉiledana 29.03.2010.godine, a koji predstavlja izraz njihovih saglasnih volja saglasnoĉl.141. Zakona o radu ("Sluţbeni list CG" br.49/08) koji nije pobijan, tako da istiproizvodi pravno dejstvo danom zakljuĉenja. S tim u vezi za ukazati je rješenje oprestanku radnog odnosa, koje je donijeto nakon zakljuĉenja sporazuma o prestankuradnog odnosa ima deklaratoran a ne konstitutivan karakter, što znaĉi da njegovodonošenje nije bilo nuţno.Takodje, bez osnova je pozvianje revidenta da je sporazum o prestankuradnog odnosa raskinut imajući njegovo obraćanje tuţenom od 15.04 i 4.05.2010.godine i pozivanje na odredbe ZOO-a. Jer, isti gubi iz vida da je sporazum oprestanku radnog odnosa dvostrani pravni posao, te da se s toga isti ne moţeraskinuti voljom jedne strane.Isto tako a nasuprot navodima revizije tuţilji ne pripada pravo na dodatak naotpremninu u iznosu od 6.000,00 eura. Ovo sa razloga što iz Biltena MenadţmentaKAP-a od 09.04.2010. godine, na kojem je tuţilja i temeljila svoj zahtjev proizilazida se isti odnosi na zaposlene, koji u periodu od 12-24.04.2010. godine potpišusporazum po Socijalnom programu. Kako je tuţilja zakljuĉila sporazum o prestanku

adnog odnosa dana 29.03.2010. godine, to ista ne ulazi u krug lica, kojima pripadapravo na dodatak na otpreminu a prema navedenom Biltenu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1026/11 od 21.12.2011. godine)216

217DAVANJE NEISTINITIH PODATAKAKAO OSNOV ZA OTKAZ UGOVORA O RADU(Ĉlan 143 stav 1 taĉka 12 Zakona o radu)Davanje neistinitih podataka od strane zaposlenog predstavlja razlog zaprestanak radnog odnosa ne samo kad su isti dati prilikom zasnivanja radnogodnosa, već i u toku trajanja radnog odnosa prilikom rasporedjivanja na drugoradno mjesto.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su izveli pogrešan zakljuĉak da nijesu ispunjeni uslovi izĉl.143. st.1. taĉ.12. Zakona o radu za prestanak radnog odnosa tuţiocu, a obzirom datuţilac nije izvršio falsifikovanje niti dao neistinite podatke za vršenje poslova radikojih je zakljuĉio ugovor o radu.Po mišljenju ovog suda, polazeći od naprijed utvrdjenih ĉinjenica, proizilazida je tuţilac radni odnos na poslovima elektromontera zasnovao na temelju diplomekoja predstavlja ništav pravni akt i ne proizvodi pravno dejstvo, tj. na osnovuneistinitih podataka koje je dao u pogledu struĉne spreme (VKV elektroinstalater)koja je neophodna za obavljanje tih poslova.Prema tome, kako je tuţilac na osnovu ništave diplome koja ne proizvodipravno dejstvo, jer je izdata od strane neovlašćenog lica i na obrascu koji nijepropisan aktom Ministarstva prosvjete, rasporedjen kod tuţenog na drugo radnomjesto - elektromonter I, to su ispunjeni uslovi iz navedene zakonske odredbe, pa jerješenje o otkazu ugovora o uredjivanju medjusobnih prava, obaveza i odgovornosti,odnosno o njegovom prestanku radnog odnosa kod tuţene zakonito."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 756/11 od 28.09.2011. godine)

218PRESTANAK RADNOG ODNOSA U VRIJEME TRUDNOĆEI PORODILJSKOG ODSUSTVA(Ĉlan 8 Evropske socijalne povelje od 03.05.1996. godine)Smatra se nezakonitim ako poslodavac zaposlenoj da otkaz u periodukada ga je obavijestila da je trudna do kraja njenog porodiljskog odsustva ili utakvom trenutku kada bi otkazni rok istekao za vrijeme takvog odsustva.Iz obrazloţenja:"Pobijana i prvostepena presuda u dijelu odluke o tuţbenom zahtjevu kojim jetraţen poništaj rješenja o prestanku radnog odnosa tuţilji sa danom 30.05.2010.godine, zasnovane su na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je imalo zaposledicu da ĉinjeniĉno stanje nije u potpunosti i pravilno utvrĊeno. Jer, niţestepenisudovi nijesu sa sigurnošću utvrdili ĉinjenicu da li je u vrijeme donošenja spornogrješenja o prestanku radnog odnosa tuţilji mogao prestati radni odnos zbog trudnoće,odnosno do kraja njenog porodiljskog odsustva. Naime, izmijenjenom Evropskomsocijalnom poveljom od 03.05.1996. godine - ĉl.8. predviĊena su prava zaposlenihţena na zaštitu prava materinstva, pa se, izmeĊu ostalih, smatra nezakonitim akoposlodavac ţeni da otkaz u periodu kada ga je obavijestila da je trudna do krajanjenog porodiljskog odustva, ili u takvom trenutku kada bi otkazni rok istekao zavrijeme takvog odsustva. Iz stanja u spisima bi proizilazilo da je tuţilja bila trudna uvrijeme kada je donijeto sporno rješenje o prestanku radnog odnosa, obzirom da jeporodiljsko odsustvo otpoĉela 01.06.2010. godine, a radni odnos joj je poosporenom rješenju prestao sa danom 30.05.2010. godine.Kako navedenu ĉinjenicu niţestepeni sudovi nijesu imali u vidu, a posebnopomenutu Socijalnu povelju o zaštiti prava zaposlenih ţena na materinstvo, o ĉemupobijana i prvostepena presuda ne sadrţe uopšte razloge da bi se iste mogle ispitati,to je revizija u odnosu na ovaj dio tuţbenog zahtjeva osnovana, zbog ĉega jeniţestepene presude u dijelu kojim je odluĉeno o ovom zahtjevu valjalo ukinuti ipredmet u tom dijelu vratiti prvostepenom sudu na ponovno suĊenje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 768/11 od 13.09.2011. godine)

219BAVLJENJE POSLOVIMA KOJI SU NESPOJIVI SA SLUŢBENOMDUŢNOŠĆU KAO OSNOV ZA PRESTANAK RADNOG ODNOSA(Ĉlan 81 stav 1 taĉka 18 Zakona o policiji)Osnovana sumnja da se zaposleni bavio poslovima koji su nespojivi sasluţbenom duţnošću, bez provjeravanja istinitosti ĉinjenica koje utiĉu napostojanje disciplinskog prekršaja i disciplinske odgovornosti, ne moţe bitiosnov za izricanje disciplinske mjere prestanak radnog odnosa.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi da je tuţiocu rješenjem tuţene 05/1 br. 151-20/2010-1 od 6. 07. 2010. godine prestao radni odnos, zbog toga što je u periodu odaprila 2005. godine do 15. 03. 2010. godine, kada nije bio na duţnosti, obavljaoposlove obezbjedjenja u Ugostiteljskom objektu "M. " u Pljevljima, ĉime je poĉinioteţi disciplinski prekršaj iz ĉlana 81 st. 1 taĉ. 18 Zakona o policiji (bavljenjeposlovima koji su nespojivi sa sluţbenom duţnošću). Protiv navedenog rješenjatuţilac je izjavio ţalbu, koja je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova 01 br.1704/2 od 18. 08. 2010. godine odbijena kao neosnovana. U prvostepenom postupkuje dalje utvrdjeno da su osporena rješenja donijeta na osnovu sluţbene zabilješkeIspostave graniĉne policije Pljevlja broj 050/10-403 od 12. 03. 2010. godine, tesluţbene zabilješke takodje Graniĉne policije Pljevlja broj 527 od 12. 01. 2010.godine i saslušanja tuţioca u svojstvu parniĉne stranke.Uvidom u navedene sluţbene zabilješke proizilazi da se tuţilacnajvjerovatnije u vremenu odsustvovanja sa posla bavio obezbjedjenjem diskoteke"M. ", budući je tamo ĉesto boravio i to u društvu vlasnika oznaĉene diskoteke, zbogĉega postoji osnovana sumnja da je angaţovan na poslovima obezbedjenja, iako nijebio vidno obiljeţen kao radnik obezbjedjenja, o ĉemu će nastojati da prikupepodatke koji bi potkrijepili navedeno.Imajući prednje u vidu, pogrešno su niţestepeni sudovi primijenili materijalnopravo kada su odbili tuţbeni zahtjev tuţioca, nalazeći da je tuţiocu zakonito prestaoradni odnos, budući su se u njegovim radnjama stekla obiljeţja teţeg disciplinskogprekršaja iz ĉlana 81 st. 1 taĉ. 18 Zakona o policiji.Ovo stoga, što se osnovano ukazuje revizijom tuţioca da u konkretnomsluĉaju nijesu utvrdjene ĉinjenice od znaĉaja za postojanje disciplinskog prekršaja idisciplinske odgovornosti tuţioca tj. za donošenje osporenih rješenja o prestankuradnog odnosa. Jer, u prvostepenom postupku, po ocjeni ovog suda, na osnovuprovedenih dokaza nije utvrdjena krivica tuţioca za uĉinjeni disciplinski prekršajkao osnov disciplinske odgovornosti, budući se zakonitost rješenja o izreĉenoj mjeriprestanak radnog odnosa, ocjenjuje kako sa stanovišta radnje koja je tuţiocustavljena na teret, tako i njegovog subjektivnog odnosa prema uĉinjenoj povredi.Disciplinski organi tuţene, su tuţiocu izrekli disciplinsku mjeru samo zbogosnovane sumnje da je vršio obezbjedjenje ugostiteljskog objekta "M." u Pljevljima,

ez provjeravanja taĉnosti ĉinjenica koje utiĉu na postojanje disciplinskog prekršajai diciplinske odgovornosti.Po mišljenju ovog suda, ispitivanje istinitosti ĉinjenica vrši se da bi seocijenilo da li su disciplinski organi vodili raĉuna o materijalnoj istini, a to jekrucijalno naĉelo svakog pa i disciplinskog postupka.Prema tome, po nalaţenju ovog suda, kako u disciplinskom postupku koji jevodjen protiv tuţioca nije na pouzdan naĉin utvrdjenja krivica tuţioca za disciplinskiprekršaj koji mu je stavljen na teret, to nije bilo ni osnova za izricanje disciplinskemjere prestanak radnog odnosa, zbog ĉega je ovaj sud preinaĉio niţestepene presudei odluĉio na izreĉeni naĉin."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 961/11od 29.11.2011. godine)220

221OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG LOŠEOSTVARENIH REZULTATA RADANeodgovarajući rezultati rada nijesu predvidjeni odredbom ĉlana 143Zakona o radu kao razlog za prestanak radnog odnosa, te je rješenje o otkazuugovora o radu zbog loše ostvarenih rezultata rada nezakonito.Iz obrazloţenja:"Prema utvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju proizilazi da je tuţilja obavljalaposlove kreditnog sluţbenika kod tuţenog u Poslovnoj jedinici u Baru, te da jetuţeni dana 18. 03. 2009. godine donio rješenje kojim joj se otkazuje ugovor o raduzbog loših rezultata rada nastalih zbog neodgovarajućih procjena i nepreduzimanjapotrebnih radnji neprekidno u svim mjesecima 2008. godine. Dalje je utvrdjeno da jetuţilja kao kreditni sluţbenik prikupljala dokumentaciju od strane klijenata koju jedostavljala kreditnom odboru, koji je donosio konaĉnu odluku o ispunjavanju uslovaza odobravanje kredita. Pored toga, u prvostepenom postupku je utvrdjeno da tuţiljanije napravila tuţenom štetu - gubitak u iznosu od 489.225,47 eura, na ime otpisanihkredita, što je potvrdjeno nalazom vještaka finansijske struke N. D. od 12. 10. 2010.godine iz kojeg proizilazi da otpisani kredit u oznaĉenom iznosu nije isto što igubitak - šteta, obzirom da otpis kredita ne znaĉi i otpis duga. Nije sporno da jetuţilja imala bonuse na platu u toku 2008. godine, kada je i realizovana većinakredita.Polazeći od navedenog utvrdjenja i po ocjeni ovog suda, pravilno su odluĉiliniţestepeni sudovi kada su usvojili tuţbeni zahtjev i poništili kao nezakonitoosporeno rješenje tuţenog o otkazu ugovora o radu tuţilji.Ovo stoga, što tuţeni nije dokazao da je tuţilja nanijela štetu tuţenom uiznosu od 489.225,47 eura, i da je dostavljala falsifikovanu dokumentaciju kao i daje kasnila u naplati potraţivanja preko 20 %, pa samim tim se ne moţe govoriti ukonkretnom sluĉaju, o loše ostvarenim rezultatima rada.Ovo tim prije što je osporeno rješenje tuţenog donijeto osnovom ĉlana 143 st.1 taĉ. 3 Zakona o radu, kojim je odredjeno da poslodavac moţe otkazati ugovor oradu zaposlenom istekom roka za koji je zasnovan radni odnos na odredjenovrijeme, iako iz tog razloga tuţilji nije otkazan ugovor o radu.Prema tome, kako je tuţilji otkazan ugovor o radu zbog loše ostvarenihrezuiltata rada, koji razlog nije predvidjen odredbom ĉlana 143 vaţećeg Zakona oradu, to se po mišljenju ovog suda, nijesu ni ispunili zakonski uslovi za donošenjeosporenog rješenja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 922/11od 02.11.2011. godine)

222ODBIJANJE ZAPOSLENIH DA ZAKLJUĈE UGOVORO MEDJUSOBNIM PRAVIMA(Ĉlan 174 Zakona o radu)Odbijanje zaposlenih da sa poslodavcem zakljuĉe ugovor o uredjivanjumedjusobnih prava, obaveza i odgovornosti ne moţe se smatrati odbijanjem darade na radnom mjestu na kojem su rasporedjeni, niti predstavlja osnov zaotkaz ugovora o radu, predvidjen odredbom ĉlana 143 stav 1 Zakona o radu.Iz obrazloţenja:"Tuţeni je osporena rješenja o prestanku radnog odnosa tuţiocima donio spozivom na odredbu ĉl.143. st.1. u vezi ĉl.174. Zakona o radu, jer su tuţioci odbilida zakljuĉe ugovor o ureĊivanju meĊusobnih prava, obaveza i odgovornosti satuţenim.Naime, odredbom ĉl.174. Zakona o radu predviĊena je obaveza poslodavca dasa zaposlenima koji su zasnovali radni odnos do stupanja na snagu zakona, a nemajuzakljuĉen ugovor o radu, zakljuĉi ugovor o ureĊivanju meĊusobnih prava, obaveza iodgovornosti, koji sadrţi elemente iz ĉl.23. (osim iz taĉ.7, 8 i 9) tog zakona, ipropisano da se tim ugovorom ne zasniva radni odnos, niti se njime mijenja radnopravnistatus sa zaposlenim.Po nalaţenju ovog suda, pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da seodbijanje tuţilaca da zakljuĉe ovaj ugovor ne moţe smatrati odbijanjem da rade naradnom mjestu na kojem su rasporeĊeni i da izvršavaju radne obaveze, nitipredstavlja osnov za prestanak radnog odnosa, odnosno otkaz ugovora o radupredviĊen odredbom ĉl.143. st.1. Zakona o radu. Jer, navedenom odredbomtaksativno su nabrojani svi opravdani razlozi zbog kojih poslodavac moţe otkazatiugovor o radu, a osim navedenih razloga ostali razlozi moraju biti predviĊenikolektivnim ugovorom - taĉ.16. Kako odbijanje da se zakljuĉi ugovor o ureĊivanjumeĊusobnih prava, obaveza i odgovornosti i njime urede prava, obaveze iodgovornosti iz ranije zasnovanog radnog odnosa, nije propisano kao osnov zaprestanak radnog odnosa, to su osporena rješenja tuţenog nezakonita, kako su topravilno našli niţestepeni sudovi i pravilno odluĉili u ovom sporu usvajajući tuţbenizahtjev."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1032/11 od 20.12.2011. godine)

223NEDOZVOLJENOST TUŢBE ZA UTVRDJENJENEZAKONITOSTI RJEŠENJA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA(Ĉlan 69 Zakona o osnovama radnih odnosa)Zaposleni koji nije iskoristio pravo na internu zaštitu nema pravo ni nasudsku zaštitu.Iz obrazloţenja:"Tuţilja je protiv rješenja br.600 od 31.10.2000.godine, kojim joj je prestaoradni odnos, izjavila prigovor, koji je pogrešno naslovila kao ţalbu dana24.11.2000.godine, nakon isteka roka datog u pravnoj pouci, što je nesumnjivoutvrdjeno u prvostepenom postupku, pa je zakonita odluka tuţene br.682 od20.12.2000.godine, kojom je odbaĉena ţalba (prigovor) kao neblagovremena.Prema tome, tuţilja nije iskoristila pravo na internu zaštitu, te nema pravo nina sudsku zaštitu, zbog ĉega je njena tuţba nedozvoljena shodno ĉl.69 Zakona oosnovama radnih odnosa, kako to pravilno zakljuĉuje drugostepeni sud.Pravilno je odbijen i dio tuţenog zahtjeva, kojim je odluĉeno dopunskompresudom, kojim je traţena transformacija radnog odnosa na odredjeno vrijeme uradni odnos na neodredjeno vrijeme, poĉev od 01.11.2000.godine, jer je utvrdjenoda je tuţilji radni odnos zakonito prestao dana 31.10.2000.godine, a tuţilja ganaknadno kod tuţene više nije zasnivala.Pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da tuţilja nije mogla traţiti poništajodluke tuţene br.408 od 15.08.2000.godine, jer se radi o odluci koja je interna stvarposlodavca - tuţene i ista kao takva ne uţiva sudsku zaštitu, zbog ĉega jedrugostepeni sud pravilno odluĉio kada je presudu prvostepenog suda u tom dijeluukinuo i tuţbu odbacio."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1471/10 od 24.11.2010. godine)

224IMENOVANJE IZVRŠNOG DIREKTORA I NEPOSTOJANJEPOVREDE PRAVA NA IZBOR(Ĉlan 10 stav 4 Zakona o elektronskim komunikacijama)Funkcija izvršnog direktora se u pogledu nadleţnosti suštinski razlikujeod funkcije direktora, te kandidat koji je dva mandata bio direktor moţe bitiimenovan za izvršnog direktora.Iz obrazloţenja:"Nesumnjivo je utvrdjeno da je tuţeni dana 22. 12. 2008. godine raspisaojavni konkurs za imenovanje izvršnog direktora, na koji konkurs je prijavio uĉešće ituţilac. Dalje se utvrdjuje da je predsjednik Savjeta tuţene formirao konkursnukomisiju odlukom broj 01-3585/1 od 22. 12. 2008. godine sa zadatkom da sprovedepostupak izbora kandidata tj. da prikupi prijave, pregleda dokumentaciju, utvrditiispunjenost uslova i saĉini izvještaj o tome sa predlogom za donošenej odluke pokonkursu. Na osnovu predloga konkursne komisije, dana 22. 01. 2009. godine Savjettuţene je donio odluku da se za izvršnog direktora imenuje kandidat Z. S. Daljeproizilazi da tuţilac smatra da imenovani kandidat nije mogao biti izabran na ovufunkciju, budući je prije toga bio direktor tuţene dva mandata.Imajući u vidu navedene ĉinjenice niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili daje tuţbeni zahtjev neosnovan. Ovo zbog toga, što je konkurs u konkretnom sluĉajuraspisan za imenovanje izvršnog direktora tuţene, koja funkcija se suštinskirazlikuje od funkcije direktora tuţene u pogledu nadleţnosti, koju je funkcijuobavljao imenovani kandidat u dva mandata prije raspisivanja predmetnog konkursa,pa je samim tim i po ocjeni ovog suda odluka o izboru imenovanog kandidatadonijeta pravilnom primjenom ĉlana 10 st. 4 Zakona o elektronskimkomunikacijama, a što su pravilno zakljuĉili niţestepeni sudovi u kom pravcu sudali jasne i valjane razloge koje prihvata i ovaj sud.Neosnovano se ukazuje revizijom tuţioca da je imenovani kandidat već trećiput uzastopno imenovan za izvršnog direktora tuţene. Ovo s toga što je ukonkretnom sluĉaju konkurs raspisan za izbor izvršnog direktora a ne direktoratuţene, pa postojanje opštih i posebnih uslova konkursa nije dovedeno u pitanje, asamim tim tuţiocu nije ni povrijedjeno pravo na izbor."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 749/11 od 14.09.2011. godine)

225ZAKONITOST ODLUKE O RAZRJEŠENJUSA FUNKCIJE DIREKTORA(Ĉl. 2, 4 i 6 Zakona o ostvarivanju javnog interesau javnim preduzećima i ustanovama)Ukoliko direktor javnog preduzeća odbije da izvrši odluke predsjednikaopštine ispunjeni su zakonski uslovi za njegovo razrješenje.Iz obrazloţenja:"Na osnovu provedenih dokaza nesumnjivo je utvrdjeno da je tuţilac kaodirektor JKP odbio da izvrši odluke predsjednika O. R. o formiranju dva novapreduzeća od postojećeg JKP R, kao i da je odbio da saradjuje sa Komisijom zasaĉinjavanje diobnog bilansa imovine dotadašnjeg jedinstvenog preduzeća ionemogućavao joj rad, ĉime je prekršio zakon u odnosu na osnivaĉa.Polazeći od navedenog jasno proizilazi da su se u konkretnom sluĉaju ispunilizakonski uslovi za donošenje odluke o razrješenju tuţioca sa funkcije direktora JKPa u smislu odredaba ĉlana 2, 4 i 6 Zakona o ostvarivanju javnog interesa u javnimpreduzećima i ustanovama ("Sl. list SRCG", br. 13/91 i 16/91). Ovo stoga što jeodredbama ĉlana 6 navedenog zakona odredjeno da predsjednik Opštine (osnivaĉ)moţe razriješiti duţnosti direktora javnog preduzeća kada dodje do poremećaja uposlovanju, odnosno kada se ne izvršavaju zakonom odredjene obaveze, kao što jeto bio sluĉaj u predmetnoj pravnoj stvari.Sve ostale okolnosti koje se navode u reviziji tuţioca nijesu relevantne, jer seostvarivanje javnog interesa u javnom preduzećima i javnim ustanovama ĉiji jeosnivaĉ, Republika - Opština, vrši pod uslovima utvrdjenim naprijed navedenimzakonom što znaĉi da se na sporni odnos nijesu morale primijeniti odredbe Zakona ojavnim preduzećima."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 799/11 od 14.09.2011. godine)

226ISPITIVANJE ZAKONITOSTI RJEŠENJAKOJIM JE ODBIJENA MOLBA ZA PRIJEM UPROFESIONALNU VOJNU SLUŢBURješenje kojim je odbijena molba za prijem u profesionalnu vojnu sluţbunema karakter akta o prestanku radnog odnosa, te se zakonitost tog akta nemoţe ispitivati primjenom propisa o radnim odnosima, već primjenom propisana osnovu kojih je isto donijeto.Iz obrazloţenja:"Predmetnom tuţbom traţena je ocjena zakonitosti rješenja tuţenog br.1340-2od 23.10.2006. godine, donijetog po sluţbenoj duţnosti sticanjem uslova zaponavljanje postupka iz ĉl.244. st.1. taĉ.2. Zakona o opštem upravnom postupku, akojim se poništava naredba naĉelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije od02.09.1999. godine u dijelu koji se odnosi na prijem tuţioca u profesionalnu vojnusluţbu u ĉin pješadijskog vodnika I klase i odbija njegova molba za prijem uprofesionalnu vojnu sluţbu u svojstvu profesionalnog podoficira.Prvostepeni sud je odluĉujući o tako postavljenom zahtjevu isti odbio kaoneosnovan, nalazeći da propuštanje tuţioca da prilikom prijema u vojnu sluţbu,obavijesti poslodavca o okolnostima koje bitno utiĉu na obavljanje poslova za kojezasniva radni odnos i da mu dostavi vjerodostojnu diplomu - svjedoĉanstvo kojimdokazuje ispunjenost uslova za obavljanje poslova za koje se prijavio, predstavljaotkazni razlog u smislu ĉl.111. st.1. taĉ.9. Zakona o radu, koji je predvidjen za sluĉajda zaposleni prilikom stupanja na rad, odnosno zasnivanja radnog odnosa daneistinite podatke znaĉajne za vršenje poslova radi kojih je zasnovao radni odnos.Dalje zakljuĉuje da je predmetno rješenje zakonito i sa razloga što je tuţeni prilikomdonošenja istog u svemu ispoštovao proceduru propisanu Zakonom o opštemupravnom postupku.Drugostepeni sud je, odluĉujući po ţalbi tuţioca, odbio istu kao neosnovanu ipotvrdio prvostepenu presudu, prihvatajući pri tome date razloge i pravnorezonovanje prvostepenog suda.Medjutim, po ocjeni ovog suda, izloţeno pravno stanovište niţestepenihsudova za sada nije prihvatljivo. Jer, niţestepeni sudovi su u rješavanju predmetnestvari imali pogrešan pravni pristup, a što je dovelo do toga da su propustili dautvrde odluĉne ĉinjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava, radi ĉega je objeniţestepene presude bilo nuţno ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu naponovno sudjenje.Prije svega, niţestepeni sudovi prilikom odluĉivanja u predmetnoj stvarinijesu imali u vidu da se zakonitost pobijanog rješenja br.1340-2 od 23.10.2006.godine ne moţe ispitivati primjenom propisa o radnim odnosima, odnosnoprimjenom ĉl.111. st.1. taĉ.9. Zakona o radu, već primjenom propisa osnovom kojihje isto i donijeto. To jasno ukazuje da je zakonitost pomenutog rješenja trebalo

cijeniti shodno odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, a zakonitostupravnih akata cijeni se u upravnom sporu.S tim u vezi, posebno valja istaći da rješenje ĉija zakonitost se ispituje u ovompostupku nema karakter akta o prestanku radnog odnosa tuţiocu, pa se iz tih razlogapredmetni spor nije ni mogao raspraviti primjenom ĉl.111. st.1. taĉ.9. Zakona oradu, kako to pogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi."227(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 878/11 od 08.11.2011. godine)

228NEZAKONITOST ODLUKE O RASPODJELIKADROVSKIH STANOVA(Ĉlan 6 stav 1 Pravilnika o raspodjeli kadrovskih stanova)Odluka o izvršenoj raspodjeli stanova je nezakonita, ako jednom oduĉesnika konkursa za raspodjelu stanova nije priznat odgovarajući brojbodova za sina, kao ĉlana domaćinstva, koji se u vrijeme raspodjele stanovanalazio na školovanju.Iz obrazloţenja:"Naime, i po ocjeni ovog suda, niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉuju da jetuţeni u postupku raspodjele predmetnih stanova nepravilno postupio, kada jetuţioca tretirao kao lice sa riješenim stambenim pitanjem, nalazeći da njegovoporodiĉno domaćinstvo ĉine on i supruga, pa obzirom da posjeduje stan od 65 m2isti ima riješenu stambenu potrebu u smislu ĉl.6. st.1. Pravilnika o raspodjelikadrovskih stanova.Naprotiv, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presudenesumnjivo je utvrdjeno da se tuţioĉev sin F. u vrijeme predmetne raspodjelestanova nalazio na školovanju i da ga je tuţilac izdrţavao. S toga, niţestepeni sudovipravilno zakljuĉuju da je tuţioĉev sin u vrijeme sporne raspodjele bio ĉlan njegovogporodiĉnog domaćinstva zbog ĉega mu je tuţeni po tom osnovu, u smislu odredbeĉl.6. st.2. pomenutog Pravilnika, bio duţan priznati odgovarajući broj bodova. Zatoniţestepeni sudovi pravilno izvode zakljuĉak da je tuţilac nezakonito eliminisan sautvrĊene rang liste i da nema riješeno sambeno pitanje, radi ĉega su pravilno utvrdilida je sporna odluka o raspodjeli kadrovskih stanova nezakonita.Imajući u vidu iznijeto neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje da suniţestepeni sudovi pri izvodjenju zakljuĉka da je tuţiocu trebalo priznati sina kaoĉlana porodiĉnog domaćinstva, bili duţni da u smislu odredbe ĉl.247. st.2.Porodiĉnog zakona, utvrdjuju opravdanost razloga za produţenje njegovogškolovanja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 973/11 od 06.12.2011. godine)

TRGOVAĈKO PRAVO229

230PRODAJA IMOVINE STEĈAJNOG DUŢNIKA(Ĉlan 80 st. 6 i 7 Zakona o insolventnosti privrednih društava )Eventualne nepravilnosti uĉinjene od strane steĉajnog upravnikaprilikom prodaje imovine steĉajnog duţnika ne mogu biti razlog ništavostiugovora o prodaji.Iz obrazloţenja:"Ništavost ugovora prvostepeni sud vidi u ĉinjenici što je "u vrijemeoglašavanja predmetne prodaje putem javne licitacije i u vrijeme zakljuĉenjaspornog ugovora tuţilac imao upisano fiducijarno pravo svojine na imovini koja jebila predmet prodaje", kao i da steĉajni upravnik nije obavijestio tuţioca o namjerida javnim nadmetanjem imovinu steĉajnog duţnika proda bez obzira na upisanofiducijarno pravo.Suprotno navodima revizije pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da jeprvostepeni sud pogrešno primijenio materijano pravo kada je usvojio tuţbenizahtjev i utvrdio da je ugovor ništav. Ovo sa razloga navedenih u tom dijeludrugostepene presude. Ponoviti je da eventualne nepravilnosti uĉinjene od stranesteĉajnog upravnika prilikom prodaje imovine steĉajnog duţnika ne mogu biti razlogništavosti ugovora o prodaji. Pravo je lica, koja su za to legitimisana, da shodnoĉl.80. st.6. Zakona o insolventnosti privrednih društava podnesu prigovor napredloţenu prodaju neposrednom pogodbom ili javnim nadmetanjem, a prema ĉl.80.st.7. istog zakona, ta su lica ovlašćena i da izjave prigovor i na izvršenu prodaju iosnov za takav prigovor moţe biti prevara, dosluh ili neko drugo nepropisnoponašanje, nepropisno dato obavještenje ili bilo koji drugi razlog zbog kojih bipostupak prodaje bio nepropisan. MeĊutim, kao što je to i naprijed reĉeno, sve teeventualne nepravilnosti mogle su se isticati samo u steĉajnom postupkupodnošenjem odgovarajućih pravnih sredstava i nisu od uticaja na odluĉivanje opunovaţnosti ugovora i prodaji.Ĉinjenica da je na imovini steĉajnog duţnika, koja je bila predmetugovora o prodaji, bilo upisano fiducijarno pravo svojine, ne ĉini taj ugovorništavim. Ugovor o kupoprodaji ne ĉini ništavim ni ĉinjenica da je predmet ugovoraeventualno svojina trećeg lica, obzirom da ugovor ima dejstva samo premaugovornim stranama, a ne i prema trećim licima, tako da su bez osnova navodirevizije i u tom pravcu.Cijenjeni su i ostali navodi revizije koji se odnose na navedeni diodrugostepene presude (promjena stava drugostepenog suda zauzeta u rješenjuPţ.br.4/10 od 18.05.2010. godine) i isti nisu od pravnog znaĉaja i ne dovode upitanje zakonitost pobijane presude."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br. 87/11 od 25.10.2011. godine)

231ROK ZASTARJELOSTI KOD UGOVORA O USTUPANJUNA KORIŠĆENJE ŠETALIŠNE STAZE(Ĉl. 371 u vezi sa ĉl. 376 stav 3 ZOO )Ugovor o ustupanju na korišćenje šetališne staze nije ugovor o prometurobe i usluga, te potraţivanje naknade štete nastale povredom tog ugovorazastarijeva u opštem zastarnom roku iz ĉlana 371 ZOO, saglasno odredbi ĉl.376 stav 3 ZOO.Iz obrazloţenja:"Stranke su zakljuĉile ugovor zaveden kod tuţene pod br. 0104-602 od04.03.2005. godine, po kome je tuţena ustupila tuţiocu na korišćenje šetališnu stazuza saobraćaj tri turistiĉka mini voza na relaciji Budva - Rafailovići. Ugovor jezakljuĉen na period od tri godine, poĉev od 01.05.2005. do 01.05.2008. godine.Ĉlanom 10 tog ugovora tuţena je garantovala da za ugovoreni period tuţilac nećebiti ometan u vršenju djelatnosti od strane trećih lica duţe od sedam dana, i da će usluĉaju da bude ometan duţe od sedam dana naknaditi izgubljenu dobit. Tuţilac je uperiodu od 26.04.2006. do 23.06.2006. godine bio sprijeĉen da koristi šetališnu stazui predmet ovog spora je naknada izgubljene dobiti koju tuţilac nije mogao ostvaritiza taj period.Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je potraţivanje zastarjelo smatrajući da seradi o potraţivanju naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze iz ugovora oprometu roba i usluga, pa da to potraţivanje u smislu ĉlana 376 stav 3 u vezi sa ĉl.374 st. 1 ZOO zastarijeva u roku od tri godine.Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova nije pravilno i zasnovano je napogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ugovor o ustupanju na korišćenje šetališnestaze ĉija povreda je osnov zahtjeva za naknadu štete, nije ugovor o prometu roba iusluga. Kako zakonom za potraţivanje iz takvog ugovora nije predvidjen posebanrok zastarjelosti, to potraţivanje naknade štete nastale povredom tog ugovorazastarijeva u roku iz ĉlana 371 ZOO, saglasno odredbi ĉl. 376 stav 3 ZOO.Kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava nijesu utvrdjene sveĉinjenice od kojih zavisi odluka u ovom sporu to je razlog zbog koga su objepresude morale biti ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovnosudjenje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br. 82/11 od 15.09.2011. godine )

232OVLAŠĆENI ZASTUPNICI DRUŠTVASA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU(Ĉl. 72 i 73 Zakona o privrednim društvima)Ovlašćeni zastupnici društva sa ograniĉenom odgovornošću odredjuju sena osnovu ĉinjenice publikacije njihovih imena u odredjenom svojstvu.***Izvršni direktor po samom zakonu nije zastupnik društva i funkcijuzastupanja ostvaruje u onom obimu u kojem mu je ona povjerena posebnomodlukom ĉlanova društva, odnosno statutom.Iz obrazloţenja:"Prema sadrţini spisa predmeta tuţilac je traţio utvrdjenje ništavosti ugovorao kupoprodaji koji je zakljuĉio sa tuţenim tvrdeći da Z. K. nije bila ovlašćena dazastupa tuţioca. S tim u vezi, prvostepeni sud je utvrdio da je odlukom K. S. jedinogĉlana društva od 25.12.2007. godine K. Z. odredjena za ovlašćenog zastupnikatuţioca. Podaci o licu koje je ovlašćeno da zastupa društvo upisani su u Centralniregistar Privrednog suda u Podgorici (CPRS) i objavljeni u "Sl. listu Crne Gore".Ona je razriješena duţnosti ovlašćenog zastupnika odlukom ĉlana društva od19.12.2008. godine i promjena podataka o licu ovlašćenom za zastupanjeregistrovana je u CRPS i objavljena u "Sl. listu Crne Gore". Ugovor o prodajizakljuĉen je 13.06.2008. godine, dakle, u vrijeme kada je Z. K. bila ovlašćenizastupnik tuţioca.Imajući u vidu navedene ĉinjenice, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Ovlašćeni zastupnici društva saogranilĉenom odgovornošću, u smislu ĉlana 72 Zakona o privrednim društvima,odredjuju se na osnovu ĉinjenice publikacije njihovih imena u odredjenom svojstvu.Kako je ugovor o prodaji u ime tuţioca zakljuĉilo lice koje je bilo ovlašćenizastupnik to se ne radi o ništavom pravnom poslu.Bez osnova su navodi revizije da je samo izvršni direktor mogao datiovlašćenje trećem licu za preduzimanje pojedinih pravnih radnji u ime društva uzsaglasnost osnivaĉa.Naime, izvršnog direktora, u skladu sa ĉlanom 73 stav 3 Zakona o privrednimdruštvima, imenuju ĉlanovi društva većinom glasova ili na naĉin odredjen statutom.Izvršni direktor po samom zakonu nije zastupnik društva i funkciju zastupanjaostvaruje u onom obimu u kojem mu je ona povjerena posebnom odlukom ĉlanovadruštva, odnosno statutom. Statutom se uvijek moţe predvidjeti da o odredjenompitanju odluĉuju ĉlanovi društva neposredno, što proizilazi iz njihovog pravavlasništva nad društvom. Budući da je jedini ĉlan društva u skladu sa ĉl. 6 Statutadonio odluku kojom je za ovlašćenog zastupnika tuţioca odredio K. Z. i ti podaci u

skladu sa zakonom registrovani i objavljeni, lišeni su osnova navodi revizije da seradi o licu koje nije bilo ovlašćeno da zastupa tuţioca.Ne mogu se prihvatiti ni navodi revizije da se radi o zelenaškom ugovoruzbog stanja nuţde u kome se zbog navodnih dugova prema tuţenom nalazila K. Z.Ovo stoga što je ona ugovor zakljuĉila u ime zastupanog, a ne u svoje ime. Da li jeK. Z. i pod kojim uslovima u svoje ime i za svoj raĉun zaimala novac od tuţenog zaovaj spor nije ni od kakvog pravnog znaĉaja. Zbog toga i nije bilo potrebno da seradi utvrdjivanja tih ĉinjenica izvode bilo kakvi dokazi. Ako je u svojstvuovlašćenog zastupnika svojim nesavjesnim radom prouzrokovala štetu tuţiocu tomoţe biti osnov za njenu odgovornost za naknadu prouzrokovane štete, a nemanikakvog znaĉaja u odnosu na treća lica."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br.869/11 od 27.10.2011. godine )233

234POBIJANJE ODLUKA SKUPŠTINE AKCIONARAZBOG NEDOSTATKA PROPISANE FORME PUNOMOĆJA(Ĉlan 33 stav 1 Zakona o privrednim društvima)U postupku pobijanja odluka skupštine akcionara cijeni se povredapojedinaĉnog a ne opšteg interesa, te zbog nedostatka propisane formepunomoćja to pravo pripada samo akcionarima koji nijesu pravilno zastupani.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da su sporne odluke skupštine akcionaranezakonite zbog toga što punomoćja akcionara kojim su ovlastili punomoćnike daglasaju na skupštini nijesu ovjerena. Ti punomoćnici zastupali su akcionare koji suraspolagali sa oko 8% glasova i koji su glasali za sporne odluke, pa kada su odukupnog broja koji su glasali za spornu odluku odbiju glasovi tih akcionara sporneodluke nijesu donijete sa propisanom većinom iz ĉlana 59 Zakona o privrednimdruštvima.Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova nije pravilno i zasnovano je napogrešnoj primjeni materijalnog prava.Prema odredbi ĉlana 33 stav 1 Zakona o privrednim društvima akcionar imapravo da opunomoći drugo lice da glasa kao njegov punomoćnik na skupštiniakcionara ili da obavlja druge radnje. Punomoćje mora biti ovjereno, a potpis napunomoćju ovjerava se u skladu sa zakonom.Iz utvrdjenja prvostepenog suda proizilazi da punomoćnici L. D, G. V, R. R,L. B, P. Dj, A. I, P. B, R. Lj, M. S. i M. N, nijesu imali punomoćja ovjerena u skladusa ĉlanom 33 stav 1 Zakona o privrednim društvima, što znaĉi da akcionari koji suizdali takva punomoćja nijesu bili pravilno zastupani na skupštini. Ali, pravo da sepobijaju odluke skupštine zbog nedostatka propisane forme punomoćja pripadasamo akcionarima koji nijesu bili pravilno zastupani, a ne i tuţilji koju nijesuzastupali punomoćnici ĉija punomoćja nijesu bila ovjerena u skladu sa zakonom. Toznaĉi da su se samo u odnosu na te akcionare koji nijesu bili pravilno zastupani naskupštini stekli propisani uslovi za pobijanje odluka skupštine, jer se u postupkupobijanja odluka cijeni povreda pojedinaĉnog, a ne opšteg interesa."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br.70/11 od 28.06.2011. godine)

235PRAVO IMAOCA SKLADIŠNICE(Ĉlan 836 ZOO)Imalac skladišnice je legitimisan da zahtijeva da mu se preda robaoznaĉena u istoj.Iz obrazloţenja:"Bezuspješno se navodima revizije pokušava dovesti u sumnju i ĉinjenica daje izmedju stranaka zakljuĉen sporazum o uskladištenju isticanjem da dimenzijepeĉata i potpisi zakonskog zastupnika prvotuţenog nijesu autentiĉni. Tuţilac je uzsporazume o uskladištenju koji su sastavljani na engleskom jeziku podnio i prevodovjeren od strane stalnog sudskog tumaĉa kao i brojnu korespodenciju stranakaputem elektronske pošte takodje ovjerenu od strane stalnog sudskog tumaĉa, naosnovu kojih dokaza je prvostepeni sud pravilno zakljuĉio da su stranke bile uposlovnom odnosu.Ne postoji ni revizijski razlog pogrešna primjena materijalnog prava.U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da su izmedju tuţioca, A.B, prvotuţenog i drugotuţenog zakljuĉeni ugovori o uskladištenju šećera od februara2009. godine i 07. decembra 2009. godine. Tim ugovorima predvidjeno je da dok A.B. ne izvrši obavezu plaćanja šećera tuţiocu kao prodavcu, šećer ostaje u vlasništvutuţioca. Tuţeni su se obavezali da neće isporuĉiti ni jedan dio šećera nikom drugomosim tuţiocu, osim onda kad dostave skladišnicu i sve to ukoliko tuţilac nije daodrugaĉija uputstva pisanim putem. Takoja je odredjeno da u sluĉaju neispunjena ucjelini obaveze plaćanja od strane A. B, tuţilac ima pravo da dostavi prvotuţenom idrugotuţenom skladišnicu i da prvotuţeni i drugotuţeni odmah dostave u posjed ilipod nadzor tuţiocu šećer obuhvaćen odgovarajućim skladišnicama. Nakonskladištenja u skladu sa ugovorima prvotuţeni je 18.decembra 2009. godine izdaoskladišnicu kojom se potvrdjuje da je po nalogu tuţioca kao vlasnika robeuskladištio 5.132,15 mt šećera.Na osnovu prednjih ĉinjenica niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Budući da je medju strankamazakljuĉen ugovor o uskladištenju robe, to tuţilac na osnovu tog ugovora i kao imalacskladišnice ima pravo, u smislu ĉlana 836 ZOO, da zahtijeva da mu se preda robaoznaĉena u njoj pa je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije kojim seprvotuţeni branio."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br.100/11 od 10.11.2011. godine )

236SMANJENJE OSNOVNOG KAPITALA(Ĉlan 59 Zakona o privrednim društvima)Za donošenje odluke o umanjenju kapitala potrebna je većina glasova, ane kvorum za odrţavanje skupštine.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su pogrešno primijenili odredbu ĉlana 59 stav 1 Zakona oprivrednim društvima. Prema toj odredbi akcionarski kapital moţe se umanjiti naosnovu odluke skupštine akcionara za koju su glasali akcionari koji posjedujunajmanje 2/3 ukupnog broja akcija, a koji su prisutni ili zastupani na skupštini prekopunomoćnika ili putem glasaĉkih listića. Citiranom odredbom propisana je potrebnavećina glasova za donošenje odluke o umanjenju kapitala a ne kvorum za odrţavanjeskupštine, kako to pogrešno nalazi prvostepeni sud. Ova odluka mora biti donijetavećinom koju ĉine najmanje 2/3 prisutnih ili zastupanih akcionara ili akcionara kojisu glasali putem glasaĉkih listića sa pravom glasa, a ne dvotrećinskom većinom odukupnog broja akcija sa pravom glasa. Stoga se broj akcija (oko 8%) akcionara kojinijesu bili pravilno zastupani na skupštini oduzima od ukupnog broja prisutnih ilizastupanih akcionara, a ne od broja glasova koji su glasali za spornu odluku kako topogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi. Oni se zbog nepravilnosti zastupanja nemogu raĉunati niti u broj prisutnih, niti u broj glasova koji su glasali za odluke."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br. 70/11 od 28.06.2011. godine )

UPRAVNO PRAVO237

238PRAVO POKRETANJA UPRAVNOG SPORAI ODBACIVANJE TUŢBE(Ĉlan 3 st. 3 i 4 Zakona o upravnom sporu)Prvostepeni organ nije ovlašćen za podnošenje tuţbe protiv rješenjadrugostepenog organa, kojim je poništeno prvostepeno rješenje.Iz obrazloţenja:"Osnovano je Upravni sud pobijanim rješenjem, a nasuprot navodimapodnijetog zahtjeva, u konkretnom sluĉaju, tuţbu odbacio. Ovo sa razloga štoprvostepeni organ nije ovlašćen na podnošenje tuţbe protiv rješenja drugostepenogorgana, kojim je poništeno prvostepeno rješenje.Pravo pokretanja upravnog spora protiv drugostepenog rješenja, kojim jeponišteno prvostepeno rješenje ima drţavni tuţilac ili drugi nadleţni organ ako nadjeda je drugostepenim rješenjem povrijedjen zakon u korist fiziĉkog ili pravnog lica ilipak nadje da je povrijedjen zakon na štetu drţave, jedinice lokalne samouprave,ustanove ili drugog pravnog lica, a kako je to propisano ĉlanom 3 st. 3 i 4 Zakona oupravnom sporu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 331/11od 14.10.2011. godine )

239NEDOSTATAK LEGITIMACIJE ZA PODNOŠENJE TUŢBE(Ĉlan 22 stav 3 Zakona o upravnom sporu)Tuţioci nijesu legitimisani za podnošenje tuţbe ako rješenjem koje setuţbom osporava nije odluĉivano o njihovom pravu, niti njihovom na zakonuzasnovanom interesu.Iz obrazloţenja:"Osporenim rješenjem odluĉivano je o predlogu R. i. za u. za oglašavanjeništavim rješenja S. za u, g. i s. k. p. Opštine Kotor kojim je "A. P." DOO odobrenalokacija za izgradnju stambeno-poslovnog objekta. Osnovano, zato, Upravni sudpobijanom presudom nalazi da tuţioci nijesu aktivno legitimisani za podnošenjetuţbe, jer u postupku donošenja navedenog rješenja nije odluĉivano o bilo kakvompravu tuţilaca, niti njihovom na zakonu zasnovanom interesu, te da tuţioci u tompostupku nijesu imali svojstvo stranke.Navodi podnijetog zahtjeva da su tuţioci imali svojstvo stranke u nekomdrugom postupku, pred drugim organom su bez znaĉaja za drugaĉiju odluku."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 250/11 od 16.09.2011. godine )

240PRAVOSNAŢNA SUDSKA ODLUKA I ODBACIVANJE TUŢBE(Ĉlan 22 stav 1 taĉka 5 Zakona o upravnom sporu)Ukoliko postoji pravosnaţna sudska odluka donijeta u istoj stvari sud ćetuţbu odbaciti.Iz obrazloţenja:"Nije sporno da je tuţilac bio pokrenuo upravni spor protiv tuţenog J. p. za u.m. d. - Budva, zbog ćutanja administracije.U toku trajanja ovog spora tuţeni je obavijestio sud da je zakljuĉkom broj0201-115/26 od 20.05.2011.godine odluĉio o zahtjvu tuţioca, pa je sud dopisom od08.07.2011.godine, u smislu ĉl.26 st.2 Zakona o upravnom sporu obavijestio tuţiocada se u ostavljenom roku izjasni da li je naknadno donesenim aktom tuţenogzadovoljan ili ostaje pri tuţbi i u kom obimu, odnosno da li tuţbu proširuje i na tajakt.Nije sporno ni to da je tuţilac podneskom od 18.07.2011.godine, izjavio da jezadovoljan aktom tuţenog pa je sud na osnovu ĉl.26 st.3 Zakona o upravnom sporuobustavio postupak rješenjem U.br.1329/11 od 19.07.2011.godine.Medjutim, tuţilac je nakon tuţbe zbog ćutanja administracije podnio ponovotuţbu osporavajući zakljuĉak tuţenog br.0201-115/26 od 20.05.2011.godine, dakle,onaj isti akt u odnosu na koji je postupak obustavljen jer je tuţilac podneskom od18.07.2011.godine obavijestio sud da je zadovoljan tim aktom, a postupakobustavljen rješenjem Upravnog suda U.br.1329/11 od 19.07.2011.godine.Kod naprijed utvrdjenih ĉinjenica, u odnosu na akt tuţenog br.0201-115/26 od20.05.2011.godine, već postoji pravosnaţna sudska odluka i to rješenjeU.br.1329/11 od 19.07.2011.godine, dakle, postoji pravosnaţna sudska odlukadonijeta u istoj stvari, pa je pravilno odbaĉena tuţba primjenom ĉl.22 st.1.taĉ.5Zakona o upravnom sporu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 388/11 od 16.12.2011. godine)

241ODBACIVANJE TUŢBE ZBOG NEOTKLANJANJA NEDOSTATAKA(Ĉlan 21 stav 1 Zakona o upravnom sporu)Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako tuţilac u ostavljenom roku neotkloni nedostatke u tuţbi, a koji su takvi da sprjeĉavaju rad u postupku uupravnom sporu.Iz obrazloţenja:"Konstatuje se, da je u postupku ispitivanja procesno-pravnih pretpostavki zapokretanje upravnog spora, Upravni sud Crne Gore svojim dopisom U.br.1731/11od 23.06.2011. godine, pozvao tuţioca da u roku od 10 dana uredi tuţbu ukazujućimu na nedostatke iste - nije oznaĉio akt ĉiji poništaj traţi, niti naveo razloge zbogkojih isti osporava, niti predloţio poništaj akta tuţenog, upućujući ga na odredbeĉlana 7. Zakona o upravnom sporu, predoĉavajući tuţiocu na posljedice takvogpropuštanja. Tuţilac svojim podneskom od 30.06.2011. godine, nije uredio tuţbu dabi se po njoj moglo postupati, na naĉin kako je to Upravni sud citiranim dopisompredoĉio.Po ocjeni ovog Suda, pravilno je Upravni sud, na temelju odredbe ĉlana 21.stav 1. Zakona o upravnom sporu, a nakon utvrdjenja ĉinjenice da tuţilac nijeotklonio nedostatke u tuţbi koji su takve prirode da spreĉavaju rad u postupku uupravnom sporu, donio rješenje kojim je tuţbu odbacio, kao neurednu, o ĉemu jedao potpunu i pravilne razloge koje ovaj Sud prihvata."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 295/11 od 16.12.2011. godine )

242POVRAĆAJ U PREDJAŠNJE STANJEI VANREDNA PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu i ĉl. 128 ZPP)Razlozi za povraćaj u predjašnje stanje nijesu smetnja niti iskljuĉujupravo na podnošenje vanrednih pravnih sredstava.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta Upravnog suda Crne Gore utvrdjuje se da je presuda togsuda U. br. 604/09 od 2. 12. 2009. godine uruĉena licu zaposlenom kod tuţioca, a uposlovnim prostorijama istog.Ĉlanom 128 st. 1 ZPP, koja odredba se saglasno ĉlanu 55 ZUS-a primjenuje iu upravnom sporu, je propisano da se dostavljanje pravnim licima vrši predajompismena licu ovlašćenom za prijem pismena ili zaposlenom koji se zatekne ukancelariji, odnosno poslovnim prostorijama.Iz napreijed navedene zakonske odredbe proizilazi da je presuda tuţiocuuruĉena u skladu sa zakonom, pa su navodi podnijetog predloga oĉiglednoneosnovani, jer naĉin uruĉenja presude nije bio smetnja tuţiocu da podnese zahtjevza vanredno preispitivanje sudske odluke."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 123/10 od 10.09.2010. godine)

243POBIJANJE ODLUKE O TROŠKOVIMA(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu)Kada se pobija odluka o troškovima uz tvrdnju da troškovi nijesuobraĉunati u skladu sa Advokatskom tarifom onda stranka nije duţnapodnositi bilo kakve dokaze, već je sud duţan primijeniti Advokatsku tarifu.Iz obrazloţenja:"Pobijanom presudom poĉinjena je povreda pravila postupka u upravnomsporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi ĉlana 55 ZUS-a.Podnijetom tuţbom tuţilac je izmedju ostalog osporavao odluku o troškovimau upravnom postupku navodeći da je advokatu priznat honorar koji je znatno iznadAdvokatske tarife. Obrazlaţući pobijanu presudu Upravni sud navodi da ti razlozinijesu mogli dovesti do donošenja drugaĉije odluke iz razloga što tuţilac u tompravcu nije pruţio nikakve dokaze. Takvi razlozi su nerazumljivi ĉime je poĉinjenanaprijed navedena povreda pravila postupka u upravnom sporu, a što predstavljaukidni razlog. Kada se pobija odluka o troškovima uz tvrdnju da troškovi nijesuobraĉunati u skladu sa Advokatskom tarifom onda stranka nije duţna podnositi bilokakve dokaze već je sud duţan primijeniti Advokatsku tarifu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 345/11 od 16.12.2011. godine)

244TROŠKOVI U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 56 stav 1 Zakona o upravnom sporu)Kada sud donese odluku na nejavnoj sjednici u upravnom sporu, svakastranka snosi svoje troškove spora.Iz obrazloţenja:"Nije sporno da je pobijano rješenje Upravni sud donio odluĉujući na nejavnojsjednici.Uvjek kada ovaj sud donese odluku na nejavnoj sjednici u upravnom sporu,svaka stranka snosi svoje troškove spora (ĉlan 56 stav 1 Zakona o upravnom sporu).Tek kada je odluĉivao na usmenoj raspravi, troškovi se odredjuju u skladu saodredbama zakona kojim se uredjuje parniĉni postupak (ĉlan 56 stav 2 Zakona oupravnom sporu).Kod naprijed utvrdjenog naĉina odluĉivanja o troškovima postupka, pošto jerješenje donijeto na nejavnoj sjednici odluka da svaka stranka snosi svoje troškovepravilna je i zakonita.Navodi iz podnijetog zahtjeva da je do pokretanja upravog spora došlo usledkrivice tuţenog organa bez uticaja su na presudjenje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 346/11 od 18.11.2011. godine )

245NEJASNOST RAZLOGA I SUPROTNOST RAZLOGASA SADRŢINOM PREDMETNIH SPISA(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu, u vezi sa ĉl. 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)Postoji povreda pravila postupka u upravnom sporu ako presuda nesadrţi razumljive razloge i ako su isti u suprotnosti sa obrazloţenjima rješenjaupravnih organa.Iz obrazloţenja:"Obrazlaţući pobijanu presudu Upravni sud navodi da se u konkretnomsluĉaju nije mogla primijeniti odredba ĉlana 22 Zakona o penzijskom i invalidskomosiguranju ("Sl. list RCG", br. 54/2003). Tom odredbom je propisano kako seutvrdjuje godišnji liĉni koeficijenat.Gornji razlozi su nerazumljivi jer je ĉlanom 58 navedenog zakona propisanokako se uskladjuje vrijednost penzije za jedan liĉni bod, a ĉlanom 193 a isto zakonapropisano da se korisnicima prava na starosnu penziju koji su to pravo ostvarili popropisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja koji su se primjenjivali do poĉetkaprimjene navedenog zakona ta prava takodje uskladjuju po ĉlanu 58.Ocjenjujući navode tuţbe da je zarade po osnovu dopunskog rada trebalouraĉunati u penzijski osnov Upravni sud zakljuĉuje da su isti neosnovani jer sedopunski rad "nije mogao raĉunati u staţ osiguranja". Takvi razlozi su nerazumljivi,jer tuţilac ne traţi da mu se taj period uraĉuna u staţ osiguranja, već da mu seostvarena zarada uraĉuna u penzijski osnov.U daljim razlozima pobijane presude navodi se da su upravni organi pravilnoutvrdili da se prosjeĉan mjeseĉni iznos zarade obraĉunava na puno radno vrijeme.Takvi razlozi su u suprotnosti sa obrazloţenjima rješenja upravnih organa, jer uobrazloţenju prvostepenog rješenja stoji da tuţiocu vrijeme provedeno na raduduţem od punog radnog vremena nije raĉunato u penzijski staţ jer "primijenjenipozitivni zakonski propisi nijesu poznavali instituciju dopunskog rada", dok udrugostepenom rješenju stoji da je "pravilno postupio prvostepeni organ kada zaraduostvarenu u spornom periodu nije uzeo u obzir prilikom izraĉunavanjanajpovoljnijeg penzijskog osnova"."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 384/11 od 27.12.2011. godine )

246POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu, u vezi sa ĉl. 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)Propustom suda da cijeni navode tuţbe uĉinjena je povreda pravilapostupka u upravnom sporu.Iz obrazloţenja:"Osnovano se podnijetim zahtjevom tvrdi da pobijana presuda nema razloga oodluĉnim ĉinjenicama ĉime je poĉinjena povreda pravila postupka u upravnomsporu koja je mogla biti od uticaja na pravilno rješavanje ove upravne stvari, iz ĉlana367. st.2. taĉ.15. ZPP-a u vezi ĉl.55. ZUS-a.Pobijajući osporeni upravni akt u upravnom sporu tuţioci su u tuţbi naveli dase, u konkretnom sluĉaju, nije mogla primijeniti Uredba o procjeni vrijednosti iutvrdjivanju naknade za oduzetu imovinu koja je donijeta nakon podnošenjanjegovog zahtjeva za povraćaj i obeštećenje sporne nepokretnosti, temeljeći takavsvoj stav na presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u pravnoj stvariVijašua protiv drţave Rumunije. Te navode iz podnijete tuţbe Upravni sud, upobijanoj presudi, nije cijenio ĉime je poĉinio povrede pravila postupka u upravnomsporu koje su mogle biti od uticaja na zakonito rješavanje stvari a što predstavljaukidni razlog."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 319/11 od 23.09.2011. godine )

247NEDOZVOLJENOST ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJESUDSKE ODLUKE(Ĉlan 44 stav 1 Zakona o upravnom sporu)Nedozvoljen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ako je oistom u istoj pravnoj stvari ranije odluĉeno.Iz obrazloţenja:"Ispitujući procesno-pravne pretpostavke za postupanje po naznaĉenomvanrednom pravnom lijeku protiv pobijane presude Upravnog suda Crne Gore, ovajSud konstatuje, uvidom u predmetne spise, da je Vrhovni sud Crne Gore, svojompresudom Uvp.br.128/08 od 30.12.2008. godine, postupajući po zahtjevu zavanredno preispitivanje sudske odluke tuţioca B. N, usvojio navedeni zahtjev iukinuo presudu Upravnog suda Crne Gore, U.br.775/2007 od 10.10.2008. godine ipredmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Dakle, Vrhovni sud Crne Gore,ukinuo je istu presudu Upravnog suda Crne Gore, koju tuţilac osporava u ovojpravnoj stvari i zahtjeva njeno preispitivanje po naznaĉenom vanrednom pravnomlijeku, što znaĉi da je o takvom zahtjevu protiv naznaĉene pobijane presude ovaj sudranije odluĉio u istoj stvari donoseći svoju presudu Uvp.br.128/2008 od 30.12.2008.godine.Polazeći od naprijed istaknutih procesno-pravnih okolnosti ovaj sud je našao,u smislu ĉlana 44. stav 1. Zakona o upravnom sporu, da je zahtjev za vanrednopreispitivanje sudske odluke podnijet protiv naznaĉene presude Upravnog suda,nedozvolje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 292/11 od 11.11.2011. godine)

248PRAVOSNAŢNOST SUDSKE ODLUKEI VANREDNA PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 40 Zakona o upravnom sporu)Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke moţe se podnijeti samoprotiv pravosnaţne sudske odluke.Iz obrazloţenja:"Odredbom ĉlana 40 st. 1 taĉ. 1 Zakona o upravnom sporu je propisano da seprotiv pravosnaţne odluke Upravnog suda moţe podnijeti zahtjev za vanrednopreispitivanje sudske odluke.Nasuprot navedenoj zakonskoj odredbi, u konkretnom sluĉaju, zahtjev zavanredno preispitivanje sudske odluke je podnijet protiv odluke koja nijepravosnaţna.Zakon o upravnom sporu ne daje definiciju pravosnaţnosti sudske odluke, pase pravosnaţnost iste, saglasno ĉlanu 55 Zakona o upravnom sporu, ima cijeniti poodredbama Zakona o parniĉnom postupku. Taj zakon, u ĉlanu 352 st. 1 propisuje daje pravosnaţna ona presuda koja se više ne moţe pobijati ţalbom ukoliko je njomodluĉeno o zahtjevu tuţbe ili protivtuţbe. Kod takve zakonske odredbe presudaUpravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća tuţenom organu naponovni postupak, kao u konkretnom sluĉaju, ne stiĉe pravosnaţnost, jer istom nijeodluĉeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesimabilo kojeg lica.Kad sud poništi akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor, kako je topropisano ĉlanom 57 Zakona o upravnom sporu, predmet se vraća u stanje u komese nalazio prije nego što je poništeni akt donese, a prema prirodi stvari nadleţniorgan je duţan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanjapresude, ako je postupak vodjen po zahtjevu stranke, donese drugi akt umjestoponištenog.U konkretnom sluĉaju pobijanom presudom Upravnog suda je poništenupravni akt i predmet vraćen tuţenom organu na ponovni postupak i odluĉivanje, paje tuţeni organ duţan da u roku iz ĉlana 57 Zakona o upravnom sporu donese noviakt umjesto poništenog, pri ĉemu je u izvršenju presude vezan pravnih shvatanjem iprimjedbama suda.Kod naprijed navedenog stanja stvari zahtjev za vanredno preispitivanjesudske odluke je podnijet protiv odluke Upravnog suda koja nije pravosnaţna, ĉimeje podnijeti zahtjev nedozvoljen."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 286/11 od 23.09.2011. godine)

249PONAVLJANJE UPRAVNOG POSTUPKA(Ĉlan 244 Zakona o opštem upravnom postupku)Ponavljanje postupka se ne moţe dozvoliti ako se osporava pravilnostprimjene materijalnog prava i pravilnost primjene pravila postupka.Iz obrazloţenja:"Ponavljanje postupka, kao vanredno pravno sredstvo moţe se primijenitisamo pod taksativno utvrdjenim razlozima preciziranim u odredbi ĉl.244 Zakona oopštem upravnom postupku.Tuţilac je podnio zahtjev za ponavljanje postupka zbog povrede pravilapostupka, zbog nepotpuno ili nepravilno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešneprimjene materijalnog prava, pri ĉemu su razlozi u obrazloţenju predlogaupodobljeni ovim osnovima.Osnovi na kojima se u konkretnom sluĉaju temelji zahtjev za ponavljanjepostupka su osnovi koji su predvidjeni za ţalbu, kao redovno pravno sredstvo(ĉl.226 st.1 taĉ.1,2 i 3 Zakona o opštem upravnom postupku) i ovim osnovima se nemoţe dozvoliti ponavljanje postupka, kao vanrednog pravnog sredstva. Ponavljanjepostupka se ne moţe dozvoliti ako se osporava pravilnost primjene materijalnogprava i pravilnost primjene pravila postupka, jer su ovi osnovi, kako je ukazanorezervisani za ţalbu, kao redovno pravno sredstvo, dok su osnovi za ponavljanjepostupka razliĉiti, kako su oni odredjeni u odredbi ĉl.244 Zakona o opštemupravnom postupku.S time u vezi, u pobijanoj presudi je pravilno ukazano i zbog ĉega ne postojizakonski osnov za ponavljanje postupka u smislu ĉl.244 st.1 taĉ.1 Zakona o opštemupravnom postupku, na koje razloge upućuje ovaj sud.Kod naprijed navedenih procesnih pravila u upravnom postupku pravilno jeprimijenjena odredba ĉl.251 st.2 Zakona o opštem upravnom postupku na osnovukoje je odbaĉen zahtjev za ponavljanje, a pobijanom presudom je razloţno odbijenatuţba."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 364/11 od 16.12.2011. godine)

250PRAVO NA ŢALBU I NADLEŢNOST ORGANAZA RJEŠAVANJE PO ŢALBI(Ĉlan 12 u vezi sa ĉl. 221 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku)Kad Upravni sud utvrdi da je tuţba podnijeta protiv prvostepenogrješenja, a da nije dozvoljena jer se protiv istog moţe izjaviti ţalba, duţan jetuţbu dostaviti nadleţnom drugostepenom organu, a ovaj tu tuţbu uzeti kaoţalbu što je u interesu stranke.***Nije iskljuĉeno pravo ţalbe protiv rješenja o sticanju crnogorskogdrţavljanstva.Iz obrazloţenja:"Saglasno ĉlanu 12 ZUP-a protiv rješenja donešenog u prvom stepenu strankaima pravo ţalbe i samo zakonom se moţe propisati da u pojedinim upravnimstvarima ţalba nije dopuštena i to ako je na drugi naĉin obezbijedjena zaštita prava ipravnih interesa stranke odnosno zaštita zakonitosti.Zakonom o crnogorskom drţavljanstvu nije iskljuĉeno pravo ţalbe protivrješenja o sticanju crnogorskog drţavljanstva, a ĉlanom 221 st. 1 ZUP-a jepropisano da po ţalbi na rješenje donijeto od strane organizacione jedniceobrazovane za vršenje odredjenih poslova rješava ministarstvo.Polazeći od svega naprijed navedenog ovaj sud nalazi da osnovano Upravnisud pobijanim rješenjem zakljuĉuje da je u konkretnom sluĉaju protiv prvostepenogrješenja dozvoljena ţalba, pa se protiv istog ne moţe voditi upravni spor - ĉlan 7 st.1 i 2 ZUP-a.Donoseći gornje zakljuĉke cijenio je ovaj sud navode podnijetog zahtjeva "dazakonom nije predvidjena ţalba", pa je našao, a kod naprijed navedenih odredbiĉlana 12 i 221 st. 1 ZUP-a da su takvi navodi bez znaĉaja za drugaĉiju odluku.Cijenio je ovaj sud i navode podnijetog zahtjeva da tuţilac nije podnio ţalbu,pa je našao da su takvi navodi bez znaĉaja za drugaĉiju odluku, jer kad Upravni sudutvrdi da je tuţba podnijeta protiv prvostepenog rješenja, a da nije dozvoljena jer seprotiv istog moţe izjaviti ţalba, duţan je tuţbu dostaviti nadleţnom drugostepenomorganu, a ovaj tu tuţbu uzeti kao ţalbu što je u interesu stranke."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 338/11 od 21.10.2011. godine)

251PRISTUP INFORMACIJI DOSTAVLJANJEMPRAVOSNAŢNIH SUDSKIH ODLUKA(Ĉlan 14 Zakona o slobodonom pristupu informacijama)Ne moţe se dozvoliti pristup informaciji kada se traţi pojedinaĉna taĉnoodredjena odluka, jer se u tom sluĉaju anonimizacijom podataka ne moguzaštititi podaci o liĉnosti.Iz obrazloţenja:"U okviru programa "Sudska praksa" sudovi su duţni pravosnaţne odlukeobjaviti na internet stranici, a što Upravni sud Crne Gore radi od svog osnivanja.Polazeći od navedene ĉinjenice ovaj sud nalazi da je zakonitost osporenogrješenja trebalo cijeniti u svijetlu iste. Naime, kada se na osnovu Zakona oslobodnom pristupu informacijama traţi pristup informaciji dostavljanjempravosnaţnih sudskih odluka, koje su objavljene na internet stranici suda takavzahtjev se odbija i podnosilac istog obavještava o nosaĉu traţene informacije - ĉlan14 Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ukoliko pak, traţena pravosnaţnapresuda nije objavljena na internet stranici nadleţni sud je duţan omogućiti pristupinformaciji dostavljanjem iste nakon što izvrši anonimizaciju podataka u skladu saPravilnikom o anonimizaciji podataka u sudskim odlukama.Nasuprot prednjem, primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijamane moţe se dozvoliti pristup informaciji kada se traţi pojedinaĉna taĉno odredjenaodluka, jer se u tom sluĉaju ni anonimizacijom podataka ne mogu zaštiti podaci oliĉnosti. "(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 256/11 od 16.09.2011. godine)

252BANKARSKA TAJNA KAO POSLOVNA TAJNAI OGRANIĈENI PRISTUP INFORMACIJAMA(Ĉlan 9 Zakona o slobodnom pristupu informacijamai ĉl. 84 Zakona o bankama)Podaci o depozitima poloţenim od strane drţavnih institucija, javnihustanova i preduzeća u većinskom vlasništvu Crne Gore ne predstavljajubankarsku tajnu.***P R E S U D AUvaţava se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa se ukidapresuda Upravnog suda Crne Gore, U.br.1574/11 od 13.09.2011.godine i predmetvraća tom sudu na ponovni postupak.O b r a z l o ţ e n j ePresudom Upravnog suda Crne Gore, U.br.1574/11 od 13.09.2011.godine,odbijena je tuţba M. za a. n. s. podnijeta protiv rješenja C. b. C. G. br. 12-2036/2 od10.05.2011.godine, kojim je odbijen zahtjev tuţioca za pristup informaciji - kolikoje ukupno depozita poloţeno u NLB M. AD P, od strane drţavnih institucija, javnihustanova i preduzeća u većinskom vlasništvu Crne Gore.Protiv navedene presude tuţilja je blagovremeno podnijela zahtjev zavanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava, a sapredlogom da se pobijana presuda ukine.U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ispitana pobijanapresuda u granicama propisanim ĉlanom 45 ZUS-a i ocijenjeni navodi podnijetogzahtjeva, pa je vijeće našlo da je:- zahtjev osnovan.Obrazlaţući pobijanu odluku Upravni sud polazi od odredbe ĉlana 9 taĉ. 3alineja 2 Zakona o slobodnom pristupu informacijama kojom je propisano da jeograniĉen pristup informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu, te odredbe ĉlana84 Zakona o bankama kojom je, izmedju ostalog, propisano da podaci opojedinaĉnom stanju depozita i prometu na pojedinaĉnim raĉunima pravnih ifiziĉkih lica otvorenih u banci predstavljaju bankarsku tajnu, koja je ujedno iposlovna tajna.

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da podnijetim zahtjevom nijesu traţeni podaci opojedinaĉnom stanju depozita i prometu na pojedinaĉnim raĉunima pravnih ifiziĉkih lica otvorenih u banci, već je traţena informacija - koliko je ukupnodepozita poloţeno u tamo naznaĉenu banku od strane drţavnih institucija, javnihustanova i preduzeća u većinskom vlasništvu Crne Gore. S obzirom na takvusadrţinu podnijetog zahtjeva pobijanom presudom je pogrešno primjenjenomaterijalno pravo koje se odnosi na poslovnu tajnu, te pojedinaĉno stanje depozita.Sa iznijetih razloga, a s pozivom na ĉl. 46 st.2 ZUS-a, odluĉeno je kao u izreciove presude.Prilikom ponovnog odluĉivanja Upravni sud će uz pravilnu primjenumaterijalnog prava donijeti novu zakonitu odluku. Pri tom će sud poći od odredbeĉl.4 taĉ.4 Zakona o slobodnom pristupu informacijama kojom je propisano dainformacija u posjedu organa znaĉi faktiĉko posjedovanje informacije od straneorgana vlasti, a što znaĉi da organ vlasti povodom zahtjeva za slobodan pristupinfomracijama nije duţan saĉinjavati posebne informacije.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 349/11 od 25.11.2011. godine)253

ODBACIVANJE TUŢBE ZBOG ĆUTANJA ADMINISTRACIJE(Ĉl. 18 i 21 Zakona o upravnom sporu, u vezi sa ĉlanom 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)254Nije bilo mjesta odbacivanju kao neuredne tuţbe zbog ćutanjaadministracije zbog nedostavljanja akta ĉiji se poništaj traţi, jer je sporpokrenut zbog nedonošenja akta, te je Upravni sud trebao da cijeni da li suispunjene procesne pretpostavke za odluĉivanje po tuţbi zbog nedonošenjarješenja u upravnom postupku.Iz obrazloţenja:"Pobijanim rješenjem odbaĉena je tuţba tuţioca zbog ćutanja administracijezbog nedostavljanja akta ĉiji se poništaj traţi a nakon proteka ostavljenog roka zaotklanjanje nedostataka po podnesku suda upućenog tuţiocu od 14.03.2011. godine.Medjutim, sud je previdio ĉinjenicu da je upravni spor pokrenut upravo zbognedonošenja rješenja od strane tuţenog organa u upravnom postupku, te da je tuţilacnakon proteka zakonskog roka za odluĉivanje u ponovnom traţenju od 18.02.2011.godine, (akt br.1002-1440/3 od 21.02.2011. g.), zahtijevao donošenje upravnog aktapo podnijetom zahtjevu o kojem tuţeni organ nije odluĉio. Upravni sud nije cijenioda li su ispunjene procesne pretpostavke za odluĉivanje po tuţbi tuţioca zbognedonošenja rješenja u upravnom postupku - ćutanje adminsitracije - ĉlan 18.Zakona o upravnom sporu), pri ĉemu nije bilo mjesta odbacivanju tuţbe, kaoneuredne, po osnovu ĉl.21. ZUS-a, pa je pobijanim rješenjem napravljena povredapravila u upravnom sporu iz ĉlana 367. st.2. taĉ.15. ZPP-a u vezi ĉlana 55. ZUS-a."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 259/11 od 30.09.2011. godine)

255PRAVIĈNA NAKNADA I PRAVO NA OBEŠTEĆENJEZA ODUZETO IMOVINSKO PRAVO(Ĉlan 7 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju)Bivši vlasnici eksproprisanih nepokretnosti nemaju pravo na obeštećenjeza oduzeto imovinsko pravo, ako im je naknada odredjena i isplaćena u novcunakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona oeksproprijaciji ("Sl. list SFRJ", br. 5/68).Iz obrazloţenja:"Po ocjeni ovog Suda, pravilno je Upravni sud, u postupku ispitivanjazakonitosti osporenog upravnog akta, našao da tuţiocu nije povrijedjeno subjektivnopravo u konkretnoj upravnoj stvari, jer se isplaćena naknada bivšim vlasnicimapredmetnih eksproprisanih nepokretnosti ima smatrati praviĉnom s obzirom naĉinjenicu da je sporna predmetna nepokretnost za koju se od strane tuţioca zahtijevapraviĉno obeštećenje, odredjena i isplaćena u novcu nakon stupanja na snaguZakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji ("Sl. list SFRJ", br.5/68)i u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o eksproprijaciji ("Sl. list SRCG", br.23/72),kojim je, na temelju odredbe ĉlana 10. bilo odredjeno da za eksproprisanunepokretnost vlasniku pripada praviĉna naknada. Protiv akta o eksproprijaciji kao ivisine same naknade nijesu podnošeni pravni ljekovi za zaštitu prava. Sa iznijetihrazloga kod ovako utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja tuţilac nema pravo na obeštećenjeza oduzeto imovinsko pravo, a na temelju odredbe ĉlana 7. Zakona o povraćajuoduzetih imovinskih prava i obeštećenju ("Sl.list RCG", br.21/04 i 49/07), jer seisplaćena naknada za eksproprisanu nepokretnost ima smatrati praviĉnom, o ĉemusu u pobijanoj presudi dati valjani i potpuni razlozi na koje ovaj sud upućuje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 307/11 od 11.11.2011. godine)

256PRAVO NA RESTITUCIJU(Ĉlan 7 stav 4 u vezi ĉl. 1 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih pravai obeštećenju)Ne postoje materijalno pravne pretpostavke za povraćaj i obeštećenjeoduzetih imovinskih prava, ako ne postoji pravni akt o oduzimanjunepokretnosti.Iz obrazloţenja:"Pravilno je Upravni sud, u postupku ispitivanja zakonitosti osporenogupravnog akta, našao, da nijesu postojali materijalno pravne predpostavke zapovraćaj i obeštećenje oduzetih imovinskih prava tuţiocu, u konketnoj pravnojstvari, imajući u vidu da predmetno zemljište na sadašnjeg vlasnika i korisnika AD"B. P." iz Pluţina, nije prešlo na osnovu jednostranog akta oduzimanja, nego naosnovu pravnog posla - ugovora o kupoprodaji zakljujĉenog izmedju pravnogprethodnika tuţioca - K. J. i sadašnjeg nosioca prava vlasništva, te da ne postojipravni akt o oduzimanju nepokretnosti, sa kojih razloga je pravilno primijenjenpravni osnov iz ĉlana 7. stav 4. u vezi ĉl.1. Zakona o povraćaju oduzetih imovinskihprava i obeštećenja ("Sl.list RCG",br.21/04) o ĉemu su, u pobijanoj presudi, dativaljani i potpuni razlozi na koje ovaj sud upućuje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 368/11 od 16.12.2011. godine)

USLOVI ZA POVRAĆAJ ODUZETIH IMOVINSKIH PRAVA(Ĉlan 17 stav 2 u vezi sa ĉl. 30 st. 2 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih pravai obeštećenju)257Ako eksproprisane nepokretnosti više vlasnika ĉine cjelinu ispunjenostuslova iz ĉlana 17 stav 2 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava iobeštećenju mora se cijeniti u odnosu na tu cjelinu, a ne na pojedinaĉne djelovekoji su ušli u sastav te cjeline.Iz obrazloţenja:"Rješenjem Eksproprijacione komisije pri NO Grada Nikšić od 18. 08. 1955.godine eksproprisana je u korist Drţave FNRJ, a za potrebe izgradnje sporstkogstadiona u Nikšiću imovina tamo navedena, a izmedju ostalog i imovina sad pok. K.D.Ĉlanom 17 st. 2 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenjuje propisano da se podrţavljena neizgradjena gradjevinska zemljišta koja su jedinicilokalne samouprave ili nekom drugom, u skladu sa zakonom, predata radiprivodjenja namjeni u skladu sa planskim aktom vraćaju bivšem vlasniku na naĉin ipo postupku predvidjenim Zakonom o eksproprijaciji osim ako u vrijemepodnošenja zahtjeva za povraćaj vrijednost izvedenih radova prelazi najmanjetrećinu vrijednosti od ukupne vrijednosti predvidjenih radova.Ĉlanom 30 st. 2 Zakona o eksproprijaciji je propisano da će se na zahtjevranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti rješenje o eksproprijaciji poništiti iliizmijeniti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od dana pravosnaţnostitog rješenja nije izvršio najmanje trećinu vrijednosti od ukupne vrijednostipredvidjenih radova.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je gradski stadion u Nikšiću izgradjen.Obrazlaţući pobijanu presudu Upravni sud prihvatajući nalaz vještakagradjevinske struke zakljuĉuje da predmetna nepokretnost predstavlja neizgradjenogradjevinsko zemljište koje nije privedeno namjeni za koju je eksproprisano, većsluţi za odlaganje gradjevinskog šuta i drugog otpada. Ovakvi razlozi sunerazumljivi, jer iz naprijed navedenog proizilazi da je predmetna nepokretnosteksproprisana radi izgradnje stadiona i da je stadion izgradjen.Obrazlaţući pobijanu presudu prvostepeni sud nalazi da privedenost namjenitreba cijeniti u odnosu na pojedinaĉnu katastarsku parcelu. Takvi razlozi suneprihvatljivi jer su u suprotnosti sa naprijed citiranim zakonskim odredbama. Kakoje već navedeno za potrebe izgradnje sportskog stadiona u Nikšiću eksproprisane sunepokretnosti više vlasnika i sve one ĉine cjelinu koja je bila eksproprisana radiizgradnje sportskog stadiona, pa se ispunjenost uslova iz ĉlana 17 st. 2 Zakona opovraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju u vezi ĉlana 30 Zakona oeksproprijaciji mora cijeniti u odnosu na tu cjelinu a ne na pojedinaĉne djelove kojisu ušli u sastav te cjeline.

Sa svega izloţenog ovaj sud nalazi da je pobijanom presudom poĉinjenapovreda pravila postupka u upravnom sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u veziĉlana 55 ZUS-a."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 378/11 od 23.12.2011. godine)258

259KATASTARSKA EVIDENCIJA(Ĉlan 85 stav 1 Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti)Upis u katastar nepokretnosti moţe se dozvoliti samo u odnosu na licekoje je u momentu podnošenja zahtjeva za upis upisano kao imalac prava kojese upisom zahtijeva.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je tuţilja 10. 11. i 28. 11. 2007. godinepodnijela zahtjev za utvrdjivanje prava vlasništva i razlaganje stambenog objekta nakat. parceli broj 5192 KO Zankovići iz lista nepokretnosti 2697, da su stvarna pravana predmetnim nepokretnostima utvrdjena rješenjem Komisije za izlaganje na javniuvid podataka, premjera katastarskog klasiranja zemljišta i upisa prava nanepokretnostima na osnovu ĉlana 53 Zakona o premjeru, katastru i upisima prava nanepokretnostima ("Sl. list SRCG" br. 25/84 i 2/89).Kod gornjeg ĉinjeniĉnog stanja osnovano Upravni sud pobijanom presudomnalazi da je osporeno rješenje zakonito, jer upravni organ sem u postupku izlaganjanije ovlašćen da utvrdjuje pravo svojine.Osnovano Upravni sud, a nasuprot navodima podnijetog zahtjeva, zakljuĉujeda stranka pravo utvrdjeno u postupku izlaganja nije mogla osporavati ţalbom jer jeĉlanom 53 st. 3 Zakona o premjeru, katastru i upisima prava na nepokretnostima,koji je vaţio u vrijeme vršenog izlaganja, bilo propisano da se protiv rješenjaKomisije ne moţe izjaviti ţalba niti voditi upravni spor, ali stranka ima pravo datuţbom kod nadleţnog suda osporava utvrdjena prava.Neosnovano se podnijetim zahtjevom tvrdi da je izvršeni upis trebalo ispravitikao pogrešan. Ovo sa razloga što se pod greškom u smislu ĉlana 124 Zakona odrţavnom premjeru i katastru nepokretnosti podrazumijevaju netaĉno upisani podaciiz rješenja, a takve greške u konkretnom sluĉaju nema.Ugovori priloţeni spisima predmeta u trenutku podnošenja zahtjeva za upis nemogu biti osnov za upis. Ovo sa razloga što se saglasno ĉlanu 85 st. 1 Zakona odrţavnom premjeru i katastru nepokretnosti upis u katastar nepokretnosti moţedozvoliti samo u odnosu na lice koje u momentu podnošenja zahtjeva za upisupisano kao imalac prava koje se upisom zahtijeva."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 370/11 od 27.12.2011. godine)

260UPIS U KATASTAR NEPOKRETNOSTI(Ĉl. 8 i 84 Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti)***P R E S U D AZahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbija se, kao neosnovan.O b r a z l o ţ e n j ePresudom Upravnog suda Crne Gore, U.br.3714/10 od 07.04.2011. godine,odbijena je tuţba tuţioca B. T. i obavezuje se tuţilac da zainteresovanom licu B. B.naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 €, podnijeta protiv rješenja tuţenogM. f. - Podgorica, br. 07-2-445/2-2010 od 02.12.2010. godine, kojim je odbijenaţalba tuţiica izjavljena protiv rješenje Uprave za nekretnine - Podruĉna jedinicaPodgorica, broj 954-1-101-UP-2130/10 od 16.06.2010. godine, kojim je odbijennjegov zahtjev za promjenu uknjiţbe u katastru nepokretnosti za KO Radovĉe u listunepokretnosti broj 11 na osnovu dostavljene presude Osnovnog suda u Podgorici,P.br.231/04 od 16.04.2009. godine.Protiv ove presude tuţilac je, preko svog punomoćnika, izjavio zahtjev zavanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava i povredepravila postupka u upravnom sporu, predlaţući da se pobijana presuda ukine ipredmet vrati Upravnom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.Zainteresovano lice, preko svog punomoćnika advokatice L. K, iz Podgorice,predlaţe da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, odbije kaoneosnovan.U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ispitana pobijanapresuda u granicama propisanim u ĉlanu 45. Zakona o upravnom sporu i ocijenjeninavodi podnijetog zahtjeva, pa je vijeće našlo da je:Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan.Po ocjeni ovog Suda, pravilno je Upravni sud Crne Gore, u postupku kontrolezakonitosti osporenog akta, na temelju prethodno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanjanašao da, u konkretnoj pravnoj stvari, nijesu postojale zakonom predvidjenematerijalno-pravne pretpostavke i uslovi za promjenu uknjiţbe u katastarnepokretnosti po zahtjevu tuţioca, a u smislu odredbe ĉlana 84. stav 3. u vezi ĉl. 8.st. 2. Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti ("Sl.list RCG",br.29/07). Ovo sa razloga što pravosnaţna presuda Osnovnog suda u Podgorici,P.br.231/04 od 16.04.2009. godine, kojom je odbijen zahtjev zainteresovanog lica i

drugih lica u tom sporu, kao tuţilaca, za utvrdjenje prava vlasništva na idealnidijelom spornih nepokretnosti ne moţe posluţiti kao valjani pravni osnov, u smislucitirane zakonske odredbe, za upis prava ili promjene upisanih prava u katastarnepokretnosti, jer se naznačenom presudom ne konstituišu, niti utvrdjuju bilo kakvasubjektivna svojinska prava koja bi bila osnov upisa ili promjene podataka ukatastar nepokretnosti. Navedena presuda ne predstavlja, ipso iure, temeljomrazloga suprotnosti, pravni osnov tuţioĉevom zahtjevu, u konkretnoj pravnoj stvari,za upis promjene uknjiţbe u katastar nepokretnosti po osnovu prava vlasništva kojebi bilo vezano za njegovo subjektivno pravo, kao nosioca svojinskog prava.Pobijana presuda zasnovana je na valjanim i pravilnim razlozma, na koje ovaj Sudupućuje.Sud je cijenio i druge navode iz podnijetog zahtjeva za vanrednopreispitivanje sudske odluke, ali je našao da su oni bez uticaja na donošenjedrugaĉije odluke u ovoj stvari.Sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉlana 46. stav 1. Zakona o upravnom sporu,odluĉeno je kao u izreci ove presude.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 188/11 od 23.12.2011. godine)261

262ZABILJEŢBA SPORA NA OSNOVU PREDLOGA ZAODREDJIVANJE PRIVREMENE MJERE(Ĉl. 98 i 104 Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti)Predlog za izdavanje privremene mjere nije dokaz o postojanju spora usmislu ĉlana 104 Zakona o drţavnom premjeru i katastru, a sam predlog zaizdavanje privremene mjere nije dovoljan za upis zabrane otudjenja iopterećenja nepokretnosti.Iz obrazloţenja:"Utvrdjuje se da je tuţilja podnijela predlog za izdavanje privremene mjerezabrane otudjenja i opterećenja predmetnih nepokretnosti i traţila da se na osnovutog predloga upiše zabiljeţba pokretanja sudskog postupka.Kod gornjeg ĉinjeniĉnog stanja i odredbi ĉlana 98 i 104 Zakona o drţavnompremjeru i katastru nepokretnosti osnovano Upravni sud pobijanom presudomzakljuĉuje da je osporeno rješenje zakonito i za takav svoj zakljuĉak daje dovoljne ijasne razloge, koji navodima podnijetog zahtjeva nijesu dovedeni u sumnju. Ovo sarazloga što se saglasno ĉlanu 98 i 104 navedenog zakona zabiljeţbom vrši upispokretanja spora ĉiji je predmet utvrdjivanje prava na nepokretnosti, a upiszabiljeţbe privremene mjere vrši se na osnovu pravosnaţne odluke kojom je istadonijeta.U konkretnom sluĉaju tuţilja je traţila upis zabiljeţbe spora samo na osnovupredloga za odredjivanje privremene mjere zabrane otudjenja i opterećenja, paoĉigledno u konkretnom sluĉaju ne stoje razlozi iz ĉlana 98 i 104 navedenog zakona.Predlog za izdavanje privremene mjere nije dokaz o postojanju spora u smislu ĉlana104 Zakona o drţavnom premjeru i katastru, a sam predlog za izdavanje privremenemjere nije dovoljan za upis zabrane otudjenja i opterećenja nepokretnosti."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 293/11 od 16.12.2011. godine)

263PRAVO NA POVRAĆAJ PLAĆENOG POREZA(Ĉlan 13 stav 1 u vezi sa ĉl. 17 Zakona o porezu na promet nepokretnosti)Sporazumni raskid ugovora zakljuĉen nakon proteka tri godine od danasklapanja ugovora i donošenja rješenja o utvrdjivanju poreza na promet nedaje pravo poreskom obvezniku na povraćaj plaćenog poreza.Iz obrazloţenja:"Nije sporno da je tuţilac kao kupac zakljuĉio ugovor o kupoprodajinepokretnosti sa M. M, kao prodavcem 25.11.2003.godine i da je ugovor ovjerenkod suda 26.11.2003.godine i da je sporazumni raskid ugovora Ov.br.166/2007 od04.04.2007.godine, zakljuĉen nakon proteka više od 3 godine, kao i nakondonošenja prvostepenog rješenja o utvrdjivanju poreza na promet. Zavisno odnaprijed navedenih okolnosti, te odredbe ĉl.13 st.1 Zakona o porezu na prometnepokretnosti ("Sl.list RCG", br.69/3) kojim je odredjeno da poreska obavezanastaje danom zakljuĉivanja ugovora, tuţilac se neosnovano poziva na odredbu ĉl.17st.1 istog zakona, koja je relevantna za pravo na povraćaj poreza ako do raskidaugovora voljom stranaka dodje u roku od 60 dana od dana sklapanja ugovora."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 391/11 od 27.12.2011. godine)

264PORESKA OBAVEZA NA DODATU VRIJEDNOST(Ĉlan 5 i ĉl. 34 Zakona o porezu na dodatnu vrijednost)Pravna lica koja nabavljaju spremljenu hranu za dnevne obroke svojihzapošljenih i drugih lica angaţovanih na poslovima gradnje objekata, obveznicisu poreza na dodatu vrijednost (PDV).Iz obrazloţenja:"U upravnom postupku je utvrdjeno da je tuţilac nabavljao spremljenu hranuu vidu dnevnih obroka za potrebe svojih zaposlenih i drugih lica angaţovanih naposlovima gradjena objekta (preteţno nerezidentna lica) kod pravnih licaregistrovanih da sve bave tom djelatnošću, koja su ispostavljala fakture na kojima jeiskazivan ulazni PDV, što je bio osnov tuţenom za donošenje osporenog rješenja.U postupku inspekcijskog nadzora utvrdjivanja i plaćanja poreza i drugihdaţbina za period mart 2005 - mart 2007 godine poreski inspektor je utvrdio većeporeske obaveze po osnovu poreza na dodatnu vrijednost u odnosu na obaveze kojeje sam obraĉunao poreski obaveznik i prijavio poreskom organu u iznosu od44.527,74 eura.Stoga je tuţilac kao poreski obaveznik po tom osnovu obavezan prvostepenimrješenjem da u ostavljenom roku izvrši uplatu naprijed navedenog iznosa kao razlikumanje obraĉunatog i plaćenog poreza.Prvostepeno i osporeno rješenje utemeljeno je na pravilnoj primjenimaterijalnog prava pa je pobijanom presudom Upravnog suda tuţba razloţnoodbijena.Osnov za utvrdjenje obaveze tuţioca pravilno je utemeljen na odredbama ĉl.5.st.1. i ĉl.34. st.2. taĉ.3. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost i odredbi ĉl.18.Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost ("Sl. list RCG",br.65/02....16/06), koje odredbe su citirane u osporenom rješenju i pobijanoj presudi.Osporenim rješenjem je pravilno obrazloţeno što razloţno prihvata i Upravnisud da s obzirom na navedene zakonske obaveze da je tuţilac bio u obavezi izvršitiobraĉun i izlaznog PDV-a. Kako je tuţilac izvršio odbijanje ulaznog PDV-a to je biou obavezi izvršiti i obraĉun izlaznog PDV-a, u suprotnom, nije imao pravo izvršitipovraćaj plaćenog PDV-a. U odnosu na sva pitanja koja je postavio u ţalbi, tuţeniorgan je u osporenom rješenju dao pravilne i uvjerljive razloge, koje Upravni sudosnovano prihvata. Kod date argumentacije u osporenom rješenju i presudi, ovaj sudupućuje na data obrazloţenja kao potpuna, jasna i pravilno utemeljena na pravilnojprimjeni materijalnog prava."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 154/10 od 15.07.2010. godine)

265PRAVO NA SRAZMJERNU PORODIĈNU PENZIJU(Ĉlan 47 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju)Kada se pravo na porodiĉnu penziju izvodi iz prava umrlog osiguranika,porodiĉna penzija se odredjuje od penzije koja je korisniku pripadala u ĉasusmrti.Iz obrazloţenja:"Stupanjem na snagu oznaĉenog Sporazuma izmedju Crne Gore i RepublikeSrbije dana 01.01.2008.godine, stekli su se uslovi za ponovno odredjivanje navedenepenzije pa je prvostepeni organ saglasno ĉl.41 Sporazuma po sluţbenoj duţnostipokrenuo postupak za ponovno odredjivanje, odnosno preraĉunavanje penzije ituţiocu priznao pravo na srazmjernu porodiĉnu penziju, odnosno crnogorski nosilacosiguranja – Fond penzijskog i invalidskog osiguranja po sluţbenoj duţnosti jepostupio u skladu sa ĉl.41 oznaĉenog Sporazuma, uz pravilnu primjenu odrdbi ĉl.42st.2 i ĉl.47 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl.list CG”, 79/08,14/10 i 78/10). Stoga je prvostepenim rješenjem pravilno i zakonito utvrdjeno pravotuţioca na srazmjernu porodiĉnu penziju, pri ĉemu su u osporenom rješenju kao ipobijanoj presudi dati pravilni razlozi na koje razloge ovaj sud upućuje.Dakle, suština zahtjeva tuţioca je da mu se prizna samostalna porodiĉnapenzija, koji zahtjev nije osnovan. Supruga tuţioca od koje tuţilac izvodi pravo naporodiĉnu penziju bila je korisnik starosne penzije na osnovu rješenja nadleţnogorgana Republike Srbije, te da joj je prilikom priznavanja prava na penziju upenzijski staţ uraĉunat i staţ osiguranja na teritorji Crne Gore. Nakon smrti suprugetuţilac je ostvario pravo na porodiĉnu penziju. Nakon stupanja na snagu Sporazumaizmedju Crne Gore i Republike Srbije o socijalnom osiguranju, ovaj postupakpokrenut je po sluţbenoj duţnosti saglasno ĉl.41 Sporazuma. Polazeći od naprijednavedenog, pobijanom presudom Upravnog suda pravilno je primijenjenomaterijalno pravo koda je tuţiocu priznato pravo na srazmjernu penziju, a nesamostalnu kako on traţi, jer kada se pravo na porodiĉnu penziju izvodi iz pravaumrlog osiguranika, kao u konkretnom sluĉaju, porodiĉna penzija se odredjuje odpenzije koja je korisniku pripadala u ĉasu smrti (ĉl.47 st.1 Zakona o penzijskom iinvalidstom osiguranju)."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 309/11 od 10.10.2011. godine)

NOVĈANA NAKNADA PO OSNOVU PREOSTALE RADNE SPOROBNOSTI(Ĉlan 12 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskomi invalidskom osiguranju)266Pravo na novĉanu naknadu po osnovu preostale radne sposobnostiobezbjedjuje se ranijim korisnicima tog prava - licima koja su to pravoostvarila po ranijim vaţećim propisima.***Korisnik je lice koje ostvaruje pravo na isplatu novĉane naknade, apreduslov za isplatu je podnošenje zahtjeva.Iz obrazloţenja:"Rješenjem prvostepenog organa broj 0701-20824 od 17. 05. 1993. godinetuţilac je razvrstan u III kategoriju invalidnosti i priznato mu pravo na zaposlenje nadrugom odgovarajućem poslu. Istim rješenjem je odluĉeno da će "vrstu i visinunaknade po osnovu rada na drugom odgovarajućem poslu odrediti ova sluţbaposebnim rješenjem".I rješenjem broj 011-20824 od 25. 10. 1995. godine je odredjeno da tuţiocupripada novĉana naknada u visini razlike izmedju valorizovanog prosjeĉnogmjeseĉnog liĉnog dohotka koji je osiguranik ostvario u godini osiguranja kojaprethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosjeĉnog mjeseĉnog liĉnog dohotkakoji on ostvaruje na drugom poslu na koji je poslije toga rasporedjen.Iz spisa predmeta se, dalje, utvrdjuje da je tuţilac tek 22. 06. 2005. godinepodnio zahtjev da mu se donese rješenje o novĉanoj naknadi po osnovu rada nadrugom odgovarajućem poslu, a za period 19. 05. 1993. - 27. 03. 2000. godine.Kod prednjeg ĉinjeniĉnog stanja osnovano se pobijanom presudom zakljuĉujeda je osporeno rješenje zakonito. Ovo sa razloga što tuţilac do trenutka stupanja nasnagu sada vaţećeg zakona nije bio korisnik novĉane naknade po osnovu preostaleradne sposobnosti. To što su tuţiocu navedenim rješenjem utvrdjena odredjenaprava ne moţe se izjednaĉiti sa pojmom korisnik. Korisnik je lice koje ostvarujepravo na isplatu novĉane naknade, a preduslov za isplatu je podnošenje zahtjeva.Saglasno ĉlanu 12 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom iinvalidskom osiguranju pravo na novĉanu naknadu po osnovu preostale radnesposobnosti obezbjedjuje se ranijim korisnicima tog prava - licima koja su to pravoostvarila po ranije vaţećim propisima. Kada se ta zakonska odredba dovede u vezusa naprijed navedenim osnovano se pobijanom presudom zakljuĉuje da tuţilac nemapravo na naknadu zbog manjeg liĉnog dohotka na drugom poslu, jer nije biokorisnik tog prava po ranije vaţećim propisima."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 339/11 od 04.11.2011. godine)

267PRESTANAK RADNOG ODNOSA SLUŢBENIKUZBOG FALSIFIKOVANE DIPLOME(Ĉlan 85 stav 1 taĉka 1 u vezi sa ĉl. 63 st. 1 Zakona o policiji)Postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti nije od znaĉaja zadonošenje odluke o prestanku radnog odnosa sluţbeniku koji je prilikomzasnivanja radnog odnosa priloţio falsifikovano svjedoĉanstvo, ako je nespornoutvrdjeno da svjedoĉanstvo nije izdato od izdavaoca oznaĉenog na istom.Iz obrazloţenja:"Ĉlanom 85 stav 1 taĉka 1 Zakona o policiji je propisano da sluţbenikuprestaje radni odnos ako je dao laţne podatke o ispunjavanju uslova iz ĉlana 63 stav1 istog zakona, a tom odredbom je propisano da nije dostojano da obavlja poslovepolicije lice ĉije dosadašnje ponašanje navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanostza obavljanje tih poslova.Cijeneći nesporna ĉinjeniĉna utvrdjenja u sklopu navedenih zakonskihodredbi osnovno Upravni sud pobijanom presudom nalazi da je osporeno rješenjezakonito. Ovo sa razloga što lice, koje prilikom zasnivanja radnog odnosa priloţifalsifikovanu diplomu, a falsifikat postoji kada se utvrdi da isprava nije izdata odlica koje je oznaĉeno kao izdavalac, jeste nepouzdan za obavljanje poslovasluţbenika policije. Osnovano zato Upravni sud zakljuĉuje da se u konkretnomsluĉaju ispunjeni uslovi iz ĉlana 85 stav 1 taĉka 1 Zakona o policiji o prestankuradnog odnosa.Navodi podnijetog zahtjeva da je tuţilac priloţio neovjerenu fotokopiju su bezznaĉaja za drugaĉiju odluku, jer je ista posluţila kao osnov za zasnivanje radnogodnosa tuţioca.Neosnovano se podnijetim zahtjevom tvrdi da je za donošenje zakonite odlukeo prestanku radnog odnosa prethodno u kriviĉnom postupku trebalo utvrditi da li jepredmetno svjedoĉanstvo falsifikovano ili ne. Ovo sa razloga što je za donošenjeodluke u konkretnom predmetu nesporno utvrdjeno da predmetno svjedoĉanstvo nijeizdato od izdavaoca oznaĉenog na istom, pa postojanje ili nepostojanje kriviĉneodgovornosti nije od znaĉaja za donošenje odluke.Navodi podnijetog zahtjeva da je predmetno svjedoĉanstvo tuţilac podnio1993.godine, da mu je radni odnos prestao 1996.godine, te da je radni odnos ponovozasnovao 1997.godine, su bez znaĉaja za drugaĉiju odluku, jer nesporno iz spisapredmeta proizlazi da je predmetno svjedoĉanstvo od dana dostavljanja pa nadaljebilo u personalnom dosijeu tuţioca i posluţilo kao osnov za zasnivanje radnogodnosa 1997.godine.

Navodi podnijetog zahtjeva da je u konkretnom sluĉaju primjenjen zakon kojise ne moţe primjeniti su neprihvatljivi, jer je Zakonom o unutrašnjim poslovimaprestao da vaţi donošenjem Zakona o policiji i ne moţe se primjenjivati nakon svogprestanka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 318/11 od 23.09.2011. godine)268

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE269

NEBLAGOVREMENO POSTUPANJE SUDA U KRIVIĈNOM POSTUPKUKAO USLOV ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA NAKNADUNEMATERIJALNE ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVANA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU(Ĉlan 4, ĉl. 34 stav 2, ĉl. 37 st. 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenjeu razumnom roku, u vezi sa ĉl. 291 st. 2, ĉl. 312 i ĉl. 313 ZKP)270Ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanje odredbi ĉlana 291 stav 2, ĉl.313 i ĉl. 313 ZKP, što je imalo za posljedicu pretjerano dugo trajanje postupka,opravdava dosudjivanje naknade nematerijalne štete zbog povrede prava nasudjenje u razumnom roku.Iz obrazloţenja:"Odluĉujući o visini naknade nematerijalne štete prouzrokovane povredomprava na sudjenje u razumnom roku u navedenom kriviĉnom predmetu, ovaj sud jepolazeći od mjerila iz ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, akrećući se u granicama propisanim ĉlanom 34 stav 2 istog zakona odmjerio iznos odpo 500 € svakom od tuţilaca, nalazeći da je taj iznos praviĉna satisfakcija za tuţiocezbog utvrdjene povrede njihovih prava.Prilikom dosudjivanja navedene naknade sud je posebno imao u viduneblagovremeno postupanje suda nakon podignute optuţnice do donošenjaprvostepene presude K.br.204/04 od 04.02.2009.godine.Naime, iz sadrţine spisa predmeta proizilazi da je u kriviĉnom predmetuprotiv okrivljenog P. V, zbog kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.143 Kriviĉnog zakonika,podignuta optuţnica dana 15.12.2004.godine. Nakon podizanja optuţnice i stupanjana pravnu snagu, prvostepeni sud je glavni pretres zakazao tek dana19.09.2005.godine, koji pretres je odloţen zbog bolesti predsjednika vijeća za28.10.2005.godine. Takodje, ovaj glavni pretres je odloţen zbog odsutnosti jednogod sudija porotnika kao ĉlana vijeća. Inaĉe, u ovom kriviĉnom predmetu zbogbolesti predsjednika sudećeg vijeća glavni pretres je odlagan devet puta(19.09.2005.godine, 24.05., 30.08., 31.08., 29.09., 03.11. i 07.11.2006.godine, te21.02., 29.03. i 02.07.2007.godine), a dva glavna pretresa od 28.10.2005. i25.09.2007.godine odloţena su zbog nepotpunog sastava sudećeg vijeća. Uz to, šestglavnih pretresa (02.03., 11.04, 11.07., 21.07. i 28.12.2006.godine i 19.04.2007.godine) odloţeni su zbog nedolaska optuţenog P. V. koji je uredno pozvan, a da pritom sud nije preduzeo zakonske mjere radi obezbjedjenja optuţenog na glavnompretresu shodno odredbi ĉl.312 st.1 ZKP. Takodje, deset glavnih pretresa(01.12.2005.godine, 26.01., 02.03., 11.04., 25.05, 31.05., 11.07., 27.07., 01.08. i05.09.2006.godine) odloţeno je zbog nedolaska branioca optuţenog koji je premakonstatacijama sa zapisnika glavnog pretresa prvostepenog suda uredno pozvan naglavni pretres, a da pri tom nije obavijestio sud o razlogu sprijeĉenosti. U svim ovimsluĉajevima, sud prema braniocu optuţenog nije primijenio mjere koje su propisane

u ĉl.313 ZKP, i da je zbog navedenog postupanja rješenjem predsjednika Višeg sudau Podgorici VII Su.br.48/07 od 19.10.2007.godine, predsjednik vijeća - sudija M. R.izuzet od daljeg postupanja u ovom kriviĉnom predmetu.Dakle, iz sadrţine spisa predmeta se zakljuĉuje da je kriviĉni postupak trajaošest godina, tri mjeseca i dvadeset sedam dana.Odmjeravajući visinu pripadajuće naknade, ovaj sud je imao u viduneaktivnost suda, kako je to naprijed navedeno, jer je sud neaţurno i neurednopostupao nepoštujući odredbe ĉl.291 st.2 ZKP u kojoj je propisano da će predsjednikvijeća odrediti glavni pretres najkasnije u roku od dva mjeseca od dana prijemaoptuţnice u sudu, te protivno naprijed navedenim odredbama ĉl.312 i 313 ZKP("Sl.list RCG" br.71/03 i 47/06).Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja neosnovano se u izjašnjenju zastupnika tuţenetvrdi da je duţina trajanja postupka u ovom predmetu rezultat sloţenosti predmeta uĉinjeniĉnom i pravnom smislu.Cijeneći naprijed navedeno ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanjeodredbi ĉl.291 st.2, ĉl.312 i ĉl.313 Zakonika o kriviĉnom postupku, što je imalo zaposljedicu pretjerano dugo trajanje postupka kojem tuţioci, koji su imali svojstvooštećenih u ovom kriviĉnom predmetu, nijesu doprinijeli, a posebno ĉinjenicu dasloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu nije iziskivala ovakvo dugotrajanje postupka, ovaj sud nalazi da iznos od po 500 € svakom tuţiocu predstavljapraviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku, koji iznosje tuţiocima dosudjen, dok je tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenog odbijen kaoneosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 9/11 od 11.10.2011. godine)271

272PRAVO NA NAKNADU MATERIJALNE I NEMATERIJALNE ŠTETEZBOG POVREDE PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU(Ĉlan 43 u vezi sa ĉl. 4 i 37 stav 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenjeu razumnom roku)Vrhovni sud nije nadleţan za rješavanje o zahtjevu za naknadumaterijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku.***Nije došlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku u izvršnompostupku ako je izvršni povjerilac doprinio duţini trajanja izvršnog postupka iako je od podnošenja predloga za izvršenje do podnošenja tuţbe prošlo samoĉetiri mjeseca.***P R E S U D AOdbija se kao neosnovan tuţbeni zahtjev tuţilaca D. P.-M, M. B, S. B. i D. V,kojim je traţeno da se obaveţe tuţena Crna Gora da tuţiocima na ime nematerijalneštete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog sudau Kolašinu I.br.72/11 isplati novčanu naknadu.Svaka stranka snosi svoje troškove spora.Vrhovni sud Crne Gore oglašava se nenadleţnim za rješavanje o tuţbenomzahtjevu za naknadu materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnomroku u predmetu Osnovnog suda u Kolašinu I.br.72/11 u iznosu od 5.000 eura.Spise predmeta dostaviti Osnovnom sudu u Podgorici, kao mjesno i stvarnonadleţnom za rješavanje o tuţbenom zahtjevu tuţilaca D. P -M, M. B, S. B. i D. V.za naknadu materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku upredmetu Osnovnog suda u Kolašinu I.br.72/11.O b r a z l o ţ e nj eTuţbom za praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje urazumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Kolašinu poslovne oznake I.br.72/11tuţioci su traţili isplatu novĉane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbogpovrede prava na sudjenje u razumnom roku, ĉiju visinu nijesu opredijelili.Istovremeno, tuţioci traţe i naknadu pretrpljene materijalne štete zbog istepovrede prava u iznosu od 5.000 eura i naknadu parniĉnih troškova.

U obrazloţenju tuţbe se navodi da su pravosnaţnom i izvršnom presudomOsnovnog suda u Kolašinu P.br.30/09-99 od 13.05.2010.godine izvršni duţnici O.K, D. j. r. C. G, P. d. "C." AD za p. i GP "M. - i." DOO Podgorica obavezani da uroku od 15 dana solidarno izvedu radove na cijeloj duţini saobraćajnice od profila Ado profila D na naĉin što će uraditi popreĉni nagib minimum 2% na lijevu stranugledajući iz pravca profila A ka profilu D, da postave iviĉnjake na desnoj stranisaobraćajnice u ĉitavoj duţini, da nastave potporni zid u duţini do prikljuĉne rampeka imovini tuţilaca u visini minimum 50 cm iznad iviĉnjaka širinom imovinetuţilaca, da izgrade plitku rigolu na mjestu prikljuĉne rampe tuţilaca nasaobraćajnicu i izgrade i asfaltiraju prikljuĉnu rampu ka objektu tuţilaca saiviĉnjacima sa obje strane. Kako izvršni duţnici nijesu ispunili svoju obavezu, to suizvršni povjerioci predlogom od 01.08.2011.godine, na osnovu ĉl.207 Zakona oizvršnom postupku i ĉl.294 Zakona o obligacionim odnosima, Osnovnom sudu uKolašinu podnijeli predlog da taj sud odredi izvršnim duţnicima naknadni rok od 15dana da izvrše svoju obavezu po navedenoj presudi, a ukoliko izvršni duţnici neizvrše svoju obavezu ni u ovom naknadnom roku da ih obaveţe da izvršnimpovjeriocima isplate sudske penale za svaki dan zakašnjenja u iznosu od 50 eura,poĉev od isteka roka odredjenog rješenjem. Kako ni nakon više od mjesec dana sudnije riješio po predlogu od 01.08.2011.godine za prinudno izvršenje pravosnaţnepresude istog suda, izvršni povjerioci su podnijeli predsjedniku Osnovnog suda uKolašinu kontrolni zahtjev radi ubrzanja postupka. Navedeni kontrolni zahtjev jeodbijen od strane predsjednika Osnovnog suda u Kolašinu iako do podnošenja ovetuţbe u ovom hitnom postupku shodno ĉl.6 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju nijeodluĉeno po inicijativi izvršnih povjerilaca, a zakonski rok za rješenje po predloguizvršnih povjerilaca je pet dana, kako je to propisano ĉl.40 navedenog zakona.Oĉigledno je da u konkretnom sluĉaju došlo do povrede prava na sudjenje urazumnom roku ĉime su tuţioci pretrpjeli neimovinsku i imovinsku štetu, po komosnovu je tuţena duţna da im islati iznos od 5.000 eura.U izjašnjenju na tuţbu Pz.br.1812/11 od 26.12.2011.godine zakonskizastupnik tuţene ocjenjuje da je tuţba neosnovana jer u konkretnom sluĉaju nijedošlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku, pa predlaţe da se ista odbije.U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ocijenjeni navodipodnijete tuţbe i izjašnjenje na tuţbu, pa je vijeće našlo da je:- tuţbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete neosnovan, a da ovaj sud nijenadleţan za presudjenje po zahtjevu za naknadu materijalne štete.Iz spisa predmeta Osnovnog suda u Kolašinu I.br.72/11 utvrdjuje se:- da su tuţioci kao izvršni povjerioci 02.08.2011.godine protiv izvršnihduţnika O. K, D. j. r. C. G, P. d. "C." AD za p. i GP "M. - i." DOO Podgoricapodnijeli zahtjev da se izvršni duţnici obaveţu na plaćanje sudskih penala zbogneizvršenja obaveze po pravosnaţnoj presudi Osnovnog suda u Kolašinu P.br.30/09-99 od 13.05.2010.godine, te da ukoliko izvršni duţnici ne izvrše svoje obaveze ni unaknadnom roku isti budu obavezani da izvršnim povjeriocima isplate sudske penaleza svaki dan zakašnjenja u iznosu od 50 eura;273

- da je 09.09.2011.godine punomoćnik izvršnih povjerilaca advokat Š. R. izBijelog Polja podnio kontrolni zahtjev;- da je 14.09.2011.godine predsjednik suda traţio izjašnjenje od postupajućegsudije, a zatim 19.09.2011.godine donio rješenje kojim je kontrolni zahtjev odbijenkao neosnovan;- da je izvršni sudija 01.11.2011.godine donio zakljuĉak kojim je naloţenopunomoćniku izvršnih povjerilaca da u roku od pet dana po prijemu zakljuĉkadostave sudu original punomoćje za zastupanje izvršnih povjerilaca po kojim jepunomoćnik izvršnih povjerilaca postupio dana 07.11.2011.godine.Saglasno ĉl.4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku prilikomodluĉivanja o pravnim sredstvima naroĉito se uzima u obzir sloţenost predmeta uĉinjeniĉnom i pravnom smislu, ponašanje podnosioca pravnog sredstva, ponašanjesuda i drugih drţavnih organa, te interes podnosioca pravnog sredstva.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da punomoćnik izvršnih povjerilaca uzpredmetni zahtjev nije dostavio uredno punomoćje. Sa tih razloga sud je moraopozvati istog da dostavi punomoćje, što je doprinijelo duţini trajanja izvršnogpostupka. Ova ĉinjenica i protek roka od samo ĉetiri mjeseca od podnošenjapredloga za izvršenje do podnošenja tuţbe ukazuju da u konkretnom sluĉaju nijedošlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku. Stoga je, s pozivom na ĉl.37st.4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, tuţbeni zahtjev odbijenkao neosnovan.Odluka o troškovima postupka donijeta je shodno ĉl.152 Zakona o parniĉnompostupku.Sa iznijetih razloga, odluĉeno je kao u izreci ove presude pod taĉkom 1.Saglasno ĉl.43 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku pravo nanaknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku,ostvaruje se tuţbom u parniĉnom postupku kod nadleţnog suda, primjenom opštihpravila o naknadi štete, pa ovaj sud nije nadleţan za presudjenje po tuţbenomzahtjevu u tom dijelu.Sa iznijetih razloga, primjenom ĉl.276 st.2 ZPP odluĉeno je kao u izreci ovepresude pod taĉkom 2.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 24/11 od 30.12.2011. godine)274

275NEOSNOVANOST ZAHTJEVA ZA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJEZBOG POVREDE PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU(Ĉlan 37 stav 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku)Vremenski period od godinu i šest mjeseci ne moţe se smatratinerazumnim rokom, ako se izvršni postupak provodio u veoma sloţenimokolnostima, a sud svo vrijeme uredno postupao.Iz obrazloţenja:"Saglasno ĉlanu 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku,prilikom odluĉivanja o tuţbi za praviĉno zadovoljenje naroĉito se uzima u obzir:sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu, ponašanje podnosioca pravnogsredstva, ponašanje suda i drugih organa, te interes podnosioca pravnog sredstva.Iz spisa predmeta Osnovnog suda u Podgorici I. br. 4566/09 utvrdjuje se da jetuţilac Osnovnom sudu Podgorica podnio predlog za izvršenje dana 27.07.2009.godine, radi izvršenja pravosnaţne i izvršne presude Osnovnog suda u Nikšiću P. br.1081/07 od 23.06.2008. godine. Podnijetim predlogom tuţilac, kao predlagaĉ, traţioje namirenje svog potraţivanja iz pravosnaţne parniĉne presude (ukljuĉujućipriznatu mu kamatu i troškove parniĉnog postupka) i troškove izvršnog postupkaprema duţnicima L. Ţ, iz Podgorice i S. S, iz Podgorice, kao fiziĉkim licima.Namirenje navedenog potraţivanja tuţilac je predloţio odredjivanjem izvršenja nanovĉanim sredstvima pravnog lica - "M.", DOO P, Podgorica, vlasništvo duţnika S.S. i to skidanjem sredstava sa raĉuna navedenog DOO, koje se vodi kod Crnogorskekomercijalne banke, Podgorica. Predlogom je predloţeno da se naloţi Centralnojbanci CG - Agenciji za prinudnu naplatu da po prijemu rješenja o izvršenjuoznaĉeno novĉano potraţivanje sa troškovima izvršenja isplati sa raĉuna navedenogDOO na raĉun povjerioca koji se vodi kod Oportuniti banke, Podgorica. Navedenipredlog usvojio je Osnovni sud svojim rješenjem I. br. 4566/09 od 06.08.2009.godine. Nakon toga Centralna banke Crne Gore svojim dopisom br. 0503-5/1559-1od 18.08.2009. godine obavijestila izvršni sud da se odredjeno izvršenje ne moţesprovesti, s obzirom na to da je u pitanju dug izvršnih duţnika kao fiziĉkih lica, a daje odredjeno izvršenje na novĉanim sredstvima pravnog lica DOO "M.", Podgorica.Potom, sud se obratio Centralnoj banci svojim zakljuĉkom od 17.09.2009. godine,kojim je navedenoj banci naloţeno da u cjelosti provede rješenje o izvršenju od06.08.2009. godine. Pošto izvršenje nije provedeno, sud je svojim zakljuĉkom od26.02.2010. godine ponovo naloţio Centralnoj banci da ga obavijesti da li jesprovedeno izvršenje po prethodno navedenom rješenju o izvršenju. Svojim aktombr. 05-778/2 od 01.03.2010. godine Centralna banka Crne Gore je obavijestilaprvostepeni sud da je navedeno rješenje primljeno i procesuirano dana 23.09.2009.godine, a u skladu sa instrukcijama datim u istom poĉelo je da se izvršava, da bi

nakon toga povjerilac podnio ponovne predloge za promjenu i dopunu sredstavaizvršenja dana 25.02.2010. i 23.03.2010. godine. Po navedenim predlozima sud jedonio rješenje I. br. 4566/09 od 31.03.2010. godine, kojim je dozvolio promjenupredmeta izvršenja popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršnogduţnika namijenjenih izvršnom povjeriocu iz iznosa dobijenog prodajom. Na ovorješenje duţnici su izjavili prigovor 24.04.2010. godine, iako su u medjuvremenu popozivu suda pristupili kod istog, te je saĉinjen zapisnik o popisu i procjeni dana21.04.2010. godine, u kojem je sud unio konstataciju - izjašnjenje duţnika danemaju imovine na njihovo ime, odnosno da se firma ĉiji je duţnik S. S. nalazi podsteĉajem, a da ne posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu, što je istako i duţnik L.Ţ. Spisi predmeta su u medjuvremenu dostavljeni Višem sudu na odluĉivanje poţalbi duţnika. Viši sud u Podgorici je svojim rješenjem Gţ. br. 2287/10 od24.05.2010. godine odbio ţalbu izvršnih duţnika i rješenje Osnovnog suda uPodgorici I. br. 4566/09 od 31.03.2010. godine potvrdio. Navedeno rješenje višegsuda je uruĉeno duţnicima u junu mjesecu 2010. godine, a odmah zatim sud jeizašao na lice mjesta dana 21.06.2010. godine i saĉinio zapisnik o popisu i procjeniimovine kod duţnika L. Ţ, kojom prilikom je našao njegove roditelje i oni su istaklida je Ţ. njihov sin i da nema imovine na njegovo ime, te da je stan vlasništvo trećeglica, a oni u istom stanuju kao zakupci, dok su predmetne pokretne stvari njihovovlasništvo. Takodje, sud je izašao na lice mjesta i kod duţnika S. S. dana05.07.2010. godine i konstatovao da isti stanuje privatno, a da nema imovine unjegovom vlasništvu, te je sud odluĉio da nakon toga pribavi dokaz od Uprave zanekretnine. Sud je, naime, traţio od Uprave za nekretnine dokaz da li kod iste imaimovine koja se vodi na ime S. S, pa je pribavljen izvod iz lista nepokretnostiUprave za nekretnine Crne Gore - Podruĉna jedinica Podgorica, br. 101-956-11-15907/2010 od 07.07.2010. godine (prepis lista nepokretnosti br. 230), prema kojemimenovani duţnik nema nepokretnosti na njegovo ime. Potom, od Uprave policije PJPodgorica aktom I. br. 4566 od 19.07.2010. godine traţeno je izjašnjenje da liduţnici imaju registovanih putniĉkih motornih vozila (PMV) na njihovo ime i da lisu vlasnici navedenih PMV u predlogu povjerioca za promjenu od 25.02.2010.godine i predlogu za dopunu sredstava izvršenja od 23.03.2010. godine. Nakondostavljenog akta MUP CG - PJ za upravne poslove Podgorica, 09-03 broj 2-233/10-322 od 27.07.2010. godine, sud je donio zakljuĉak 16.02.2011. godine kojimje odredjen izlazak na lice mjesta ovlašćenih lica suda uz asistenciju sluţbenikaUprave policije, PJ Podgorica, za dan 21.02.2011. godine, radi popisa vozilaizvršnog duţnika L. Ţ. Dana 21.02.2011. godine prilikom izlaska na lice mjestaduţnik L. Ţ. je istakao da navedena vozila nijesu kod njega, već da su prodata trećimlicima u Srbiji, pa je sluţbeno lice izvršilo popis nadjenih pokretnih stvari, kako je toevidentirano zapisnikom o popisu i procjeni od 21.02.2011. godine. Istog danasluţbeno lice suda je izašlo i na lice mjesta kod duţnika S. S. i izvršnilo popis iprocjenu nadjenih pokretnih stvari.Iz svega prethodno izloţenog proizilazi da je u konkretnom sluĉaju u tokuizvršni postupak kod Osnovnog suda u Podgorici i da u istom sud u skladu sa svojimzakonskim ovlašćenjima i mogućnostima uredno preduzima sve izvršne radnje. Stoji276

ĉinjenica da je u pitanju postupak koji je po zakonu hitne prirode (ĉlan 4 ZIP), ali,trajanje ovog postupka se, po ocjeni ovog suda, ne moţe staviti na teret izvršnomsudu. Ovo iz razloga što predmetni postupak traje od 27.07.2009. godine i u istomizvršni sud kontinuirano preduzima pravne radnje. Medjutim, postupak i do sadanije okonĉan iz objektivnih razloga, prvenstveno sa razloga što povjerilac nijepredloţio adekvatno i podobno sredstvo izvršenja radi namirenja pravosnaţnoutvrdjenog potraţivanja, a ne zbog neurednog postupanja suda.Kako je u pitanju postupak koji se provodi u veoma sloţenim okolnostima, abez krivice suda i koji traje oko godinu ipo dana, pri ĉemu sud za svo vrijemepostupa, to se navedeni vremenski period trajanja konkretnog izvršnog postupka nemoţe smatrati nerazumnim rokom, u smislu odredaba Zakona o zaštiti prava nasudjenje u razumnom roku, a što tuţbeni zahtjev ĉini neosnovanim.Sa iznijetih razloga ovaj sud nalazi da nije povrijedjeno pravo na sudjenje urazumnom roku, pa je s pozivom na odredbu ĉlana 37 stav 4 Zakona o zaštiti pravana sudjenje u razumnom roku odluĉeno kao u izreci ove presude."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 3/11 od 11.05.2011. godine)277

278NEOPRAVDANO DUGO TRAJANJE VANPARNIĈNOG POSTUPKAI PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE ZBOG POVREDEPRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU(Ĉl. 4, 34 i 37 stav 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku,u vezi sa ĉl. 160 i 165 Zakona o vanparniĉnom postupku)Postupak za odredjivanje naknade za nacionalizovano zemljište mora sezavršiti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana pokretanja postupka predsudom, te ĉinjenica da postupak neopravdano traje duţe od sedam godinaopravdava dosudjivanje praviĉne naknade zbog povrede prava na sudjenje urazumnom roku.Iz obrazloţenja:"Iz predstavljenog stanja u spisima izvjesno je da u pojedinim periodima kadaje prvostepeni sud bio u mogućnosti da preduzima radnje iste nije preduzimao.Naime, sud je prekidao postupak u predmetnoj vanparniĉnoj stvari, a utvrdjeno je danijesu postojali zakonski uslovi za prekid. Isto tako, iz preduzimanih radnji suda utoku postupka proizilazi da koncentracija dokaza nije bila na potrebnom nivou, te dasud na roĉištima od 16.05.2008. i 06.07.2011. godine nije odredio taĉne datumeodrţavanja narednog roĉišta, već proizilazi da je rasprava odlagana na neodredjenovrijeme, što je suprotno odredbama ZPP (ĉlan 319 st. 1 i 2).Isto tako, iz stanja u spisima proizilazi da je postupak kod drugostepenog sudatrajao dosta dugo, a što se odnosi na odluĉivanje po ţalbi protiv rješenjaprvostepenog suda Rs. br. 14/04 od 23.12.2005. godine, te da je po izjavljenoj ţalbiod 10.01.2006. godine odluĉivao drugostepeni sud 27.12.2006. godine - svojimrješenjem Gţ. br. 233/06. Takodje, duţe trajanje postupka kod drugostepenog sudaodnosi se i na odluĉivanje po ţalbi predlagaĉa od 08.03.2007. godine izjavljenojprotiv rješenja prvostepenog suda Rs. br. 6/07 od 21.12.2007. godine o prekidupostupka, po kojoj je drugostepeni sud odluĉivao 30.01.2008. godine - rješenjem Gţ.br. 693/07. Isto tako, po ţalbi protivnika predlagaĉa od 21.10.2008. godine protivrješenja prvostepenog suda Rs. br. 9/08 od 16.10.2008. godine Viši sud je odluĉiosvojim rješenjem Gţ. br. 36/09 od 15.09.2009. godine.Osim toga, ovdje posebno treba imati u vidu da je u pitanju postupak koji jehitan (ĉlan 154 i ĉl. 161 Zakona o vanparniĉnom postupku - "Sl. list SRCG", br.34/86), a odredbom ĉl. 160 u vezi ĉl. 165 novog Zakona o vanparniĉnom postupku("Sl. list RCG", br. 27/06) odredjeno je da se postupci kao predmetni moraju završitinajkasnije u roku od tri mjeseca od dana pokretanja postupka pred sudom. Kodtakvih zakonskih odredbi, ĉinjenice da postupak u ovom predmetu traje duţe odsedam godina i naprijed navedenog postupanja prvostepenog i drugostepenog suda,po ocjeni ovog suda u konkretnom sluĉaju došlo je do povrede prava na sudjenje urazumnom roku.

Gornja utvrdjenja ĉine neprihvatljivim izjašnjenje zakonskog zastupnikatuţenog da u konkretnom sluĉaju nije došlo do povrede prava na sudjenje urazumnom roku.Odluĉujući o visini novĉane naknade zbog nematerijalne štete prouzrokovanepovredom prava na sudjenje u razumnom roku, ovaj sud je polazeći od mjerila izĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, a krećući se ugranicama propisanim ĉl. 34 stav 2 istog zakona odmjerio iznos od 1.000 € tuţiocu,nalazeći taj iznos srazmjernim teţini povrijedjenog prava.Odmjeravajući dosudjeni iznos ovaj sud je cijenio ĉinjenicu da je u pitanjupredmet hitne prirode, duţinu vremenskog trajanja postupka u kojem sud nijepreuzimao radnje, a mogao je, u svim nivoima, te da je utvrdjeno da je postupakprekidan mimo zakonskog osnova, a cijeneći pri tom interes podnosioca tuţbe - upitanju je postupak isplate naknade za izuzeto nacionalizovano zemljište, koji nijeokonĉan za više od sedam godina i sedam mjeseci.Sa iznijetih razloga ovaj sud nalazi da je dosudjeni iznos naknade tuţiocusrazmjeran teţini povrijedjenog prava, pa je za iznos veći od dosudjenog tuţbenizahtjev valjalo odbiti."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 14/11 od 28.11.2011. godine)279

280NEDOZVOLJENOST TUŢBE ZA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE(Ĉlan 37 stav 2 u vezi sa ĉl. 33 st. 1 Zakona o zaštiti prava na sudjenjeu razumnom roku)Tuţba za praviĉno zadovoljenje podnijeta od strane stranke kojaprethodno nije podnosila kontrolni zahtjev nadleţnom sudu je nedozvoljena.Iz obrazloţenja:"Prema odredbi ĉlana 33 stav 1 Zakona o zaštiti prava na sudjenje urazumnom roku ("Sl.list CG", br. 11/07), tuţbu za praviĉno zadovoljenje moţepodnijeti stranka koja je prethodno podnosila kontrolni zahtjev nadleţnom sudu.Zakon o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku objavljen je u "Sl.listuCG", dana 13.12.2007. godine, a stupio je na snagu 21.12.2007. godine.Iz podnijete tuţbe proizilazi da je u predmetu Osnovnog suda u PodgoriciP.br.4361/10 postupak pravosnaţno okonĉan presudom Višeg suda u PodgoriciGţ.br.2479/2011-96 od 16.09.2011. godine, a da tuţilac za vrijeme trajanjanavedenog postupka sve do donošenja pravosnaţne presude nije podnosio kontrolnizahtjev, kojim bi ukazivao na dugo trajanje postupka kod prvostepenog idrugostepenog suda u navedenom parniĉnom predmetu.Sa iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, tuţilac je bio duţan da prethodno -za vrijeme trajanja sudskog parniĉnog postupka (prvostepenog i drugostepenog)podnese zahtjev za ubrzanje tog postupka, kako to nalaţe odredba ĉlana 33 stav 1navedenog zakona, ĉime bi stekao pravo na podnošenje tuţbe Vrhovnom sudu.Pošto tuţilac nije ispoštovao zakonom utvrdjeni postupak, to je tuţbu valjaloodbaciti, saglasno odredbi ĉlana 37 stav 2, a u vezi ĉl.33 st.1 Zakona o zaštiti pravana sudjenje u razumnom roku."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 20/11 od 24.11.2011. godine)

281NEZNATNO KRŠENJE PRAVA NA SUDJENJEU RAZUMNOM ROKU(Ĉl. 4, 34 stav 2 i ĉl. 37 st. 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenjeu razumnom roku, u vezi sa ĉlanom 434 ZPP)Radi se o neznatnom kršenju prava na sudjenje u razumnom roku, kojeopravdava dosudjivanje naknade od 300 €, ako su prilikom odlaganja roĉišta uradnom sporu postojala manja pojedinaĉna prekoraĉenja (do pet dana).Iz obrazloţenja:"Proizilazi da je sud preduzimao parniĉne radnje, uglavnom u kontinuitetu,bez većih odstupanja u rokovima. Naime, raspravna roĉišta u prvostepenompostupku su odlagana na odredjeno vrijeme, na period od oko 30 dana, sa manjimpojedinaĉnim prekoraĉenjimam (do pet dana), izuzev što je rasprava odrţana dana08.12.2009. godine odloţena za 01.02.2010. godine, kao i za vrijeme obavljanjavještaĉenja rok od 30 dana izmedju roĉišta je prekoraĉen (za 16 dana), te za vrijemekorišćenja godišnjih odmora u sudu (u periodu od jula do septembra u toku godine).Isto tako, prvostepeni sud je po zakljuĉenju rasprave neznatno odstupio odzakonskog roka za donošenje presude, te je umjesto 17.06.2010. godine, za kada jeodredio donošenje, istu donio 22.06.2010. godine i putem pošte je uruĉio strankama.Inaĉe, u pitanju je radni spor, koji je hitne prirode (ĉlan 434 ZPP).Cijeneći vrstu spora u pitanju i ponašanje suda ovaj sud nalazi da je ukonkretnom sluĉaju sud morao postupati u okviru zakonskih rokova. Postupivšisuprotno poĉinio je povredu prava na sudjenje u razumnom roku. Navedenostanovište suda u saglasnosti je sa praksom Evropskog suda za ljudska pravaizraţenom kroz odluke u predmetima Stogmuller protiv Austrije, Zimmerman iSteiner protiv Švajcarske, na koje se ukazuje u podnijetoj tuţbi.Dakle, prema stanju u spisima proizilazi: da je tuţba parniĉnom sudupodnijeta 29.10.2008. godine; da je prvostepena presuda donijeta 22.06.2010.godine, a uruĉena punomoćniku tuţioca 28.06.2010. godine; da je ţalba protivprvostepene presude izjavljena 05.07.2010. godine; da je drugostepena presudadonijeta 28.11.2010. godine, a uruĉena punomoćniku tuţioca 28.12.2010. godine; daje protiv drugostepene presude podnijeta revizija 10.01.2011. godine; da je donijetapresuda po reviziji 17.03.2011. godine i ista uruĉena truţiocu 04.05.2011. godine.Prema tome, trajanje postupka kod prvostepenog suda iznosi jednu godinu,osam mjeseci i 28 dana - do donošenja prvostepene presude, kod drugostepenogsuda - pet mjeseci i 23 dana, a postupak po reviziji tri mjeseca i 24 dana, tako da jeu navedenom predmetu u sva tri nivoa nadleţnosti postupak trajao ukupno dvijegodine, šest mjeseci i 15 dana (do dana uruĉenja punomoćniku tuţioca odluke poreviziji).Kada se ima u vidu ishod kontrolnog zahtjeva, te utvrdjeno stanje po svimkriterijumima iz ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, po

ocjeni ovog suda u konkretnom sluĉaju se radi o neznatnom kršenju prava nasudjenje u razumnom roku od strane prvostepenog suda.Polazeći od svega navedenog ovaj sud nalazi da iznos od 300 € predstavljanaknadu srazmjernu povrijedjenom pravu tuţioca, pa je tuţbeni zahtjev u dijeluiznad dosudjenog odbijen kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 8/11 od 21.06.2011. godine)282

283POVREDA PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKUU PARNIĈNOM POSTUPKU(Ĉl. 4, 34 i 37 stav 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenjeu razumnom roku, u vezi sa ĉl. 319 i 391 ZPPi ĉlanom 366 Porodiĉnog zakona)Ako zbog nepoštovanja odredbi ĉl. 319 i 391 ZPP i ĉlana 366 Porodiĉnogzakona od strane suda postupak u sporu za izdrţavanje djece traje preko šestgodina, povrijedjeno je pravo na sudjenje u razumnom roku.Iz obrazloţenja:"Prilikom dosudjivanja navedene naknade sud je posebno imao u viduneblagovremeno postupanje prvostepenog suda u ovom predmetu ranije oznakeP.br.547/05, iako je u odredbi ĉl.366 Porodiĉnog zakona Crne Gore ("Sluţbeni listRepublike Crne Gore" 1/07) propisano da je postupak u sporovima za izdrţavanjehitan.Iz sadrţine spisa predmeta proizilazi da je od 27.02.2007.godine, kada jerješenjem predsjednika prvostepenog suda odbijen zahtjev za izuzeće sudećeg sudijekoji je podnio tuţilac u ovom predmetu V. D, proteklo više od jedne godine dozakazivanja roĉišta glavne rasprave 06.03.2008.godine, a što je u suprotnosti saodredbom ĉl.366 Porodiĉnog zakonika i odredbom ĉl.319 st.2 ZPP.Nakon ukidanja ranije presude Osnovnog suda u Kotoru P.br.547/05 od18.04.2008.godine, spisi predmeta su dostavljeni tom sudu dana 03.02.2009.godine.Medjutim, prvostepeni sud nije odmah zakazao roĉište glavne rasprave, već je touradio tek dana 13.10.2009.godine, po proteku osam mjeseci i deset dana, a što je usuprotnosti sa odredbom ĉl.391 st.1 ZPP, u kojoj je propisano da je prvostepeni sudduţan da odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda odredi roĉište za glavnuraspravu koje će se zakazati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenjadrugostepenog suda.Dakle, postupak u ovoj gradjansko pravnoj stvari traje šest godina i trimjeseca i za ovo vrijeme sud još nije pravosnaţno odluĉio o obavezi tuţioca V. D. upogledu njegovog doprinosa za izdrţavanje svoje maloljetne djece V. D. i J.Cijeneći naprijed navedeno ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanjeodredbi ĉl.319 st.2 i ĉl.391 st.1 ZPP, a posebno odredbe ĉl.366 Porodiĉnogzakonika, što je imalo za posljedicu pretjerano dugo trajanje postupka, kojem tuţiljani u ĉemu nije doprinijela, a posebno ĉinjenicu da sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnomi pravnom smislu nije iziskivala ovako dugo trajanje postupka, te interes tuţilje jerse radi o izdrţavanju maloljetne djece, ovaj sud nalazi da iznos od 1.000,00 eurapredstavlja praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku,

koji iznos je tuţilji dosudjen, dok je tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenogodbijen kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 15/11 od 24.11.2011. godine)284

285USTAVNA ŢALBA(Ustav Crne Gore - ĉlan 149 stav 1 taĉka 3)POVREDA PRAVA NA PRAVIĈNO SUDJENJEU ODNOSU NA SEGMENT NEPRISTRASNOSTI SUDA(Ĉlan 32 Ustava Crne Gore i ĉl. 6 stav 1 Evropske konvencije)***O D L U K AUSVAJA SE ustavna ţalba.UKIDA SE presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. IP. br. 74/10 od 22.septembra 2010. godine i predmet vraća Vrhovnom sudu Crne Gore na ponovnipostupak.Ova odluka objaviće se u »Sluţbenom listu Crne Gore«.O b r a z l o ţ e nj e1. A.D. „M. S.“, iz Budve, podnijelo je dozvoljenu i blagovremenu ustavnu ţalbuprotiv presude Privrednog suda u Podgorici, P. br. 515/08-04, od 16. septembra 2009.godine, presude Apelacionog suda Crne Gore, Pţ.br. 779/09, od 9. aprila 2010. godine ipresude Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.IP.br. 74/10, od 22. septembra 2010. godine,zbog povrede prava iz ĉl. 20, 25 stav 3, ĉl. 32, 58 stav 1 i ĉlana 59 Ustava Crne Gore.Predlaţe se da se osporene presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.U ţalbi se, pored ostalog, navodi: da su tuţilac - podnosilac ustavne ţalbe i tuţeni– HTP ’’B. R.“ AD, Budva, zakljuĉili Ugovor o kupovini, prodaji i investiranju za hotel„M.“ – Budva. Prodavac po ugovoru je B. R. AD, Budva, zajedno sa Vladom CrneGore, a kupac je A.D. „M. S.“, iz Budve; ugovorom je utvrĊen predmet, dat opisimovine, naĉin plaćanja cijene i dr. Od samog poĉetka predmet ugovora bio je sporan iprodavac nije bio spreman na ispunjene svojih obaveza koje je ugovorom preuzeo nasebe. Tuţenom je odreĊena privremena mjera zabrane otuĊenja i raspolaganjanepokretnostima koje su predmet ugovora, koja podrazumijeva zabranu prenosa pravasvojine na kupljenim nekretninama sa prodavca na kupca, koja traje i danas. Istiĉe se daje u ovom sudskom predmetu, isti sudija uĉestvovao tri puta, na dva nivoa suĊenja, daiz navedenog proizilazi da su Vrhovni sud i niţestepeni sudovi povrijedili pravo napraviĉno suĊenje i to pravo na nepristrasan sud. Apelacioni sud je dva puta ukidaopresudu Privrednog suda u Podgorici, koje su bile u korist podnosioca ustavne ţalbe, au vijeću drugostepenog suda je bio isti sudija B.F. Navedeni sudija je bio sudija

izvjestilac u vijeću Vrhovnog suda koje je odbilo reviziju podnosioca ţalbe. Premaodredbi ĉlana 70 stav 1 Zakona o parniĉnom postupku sudija ĉim sazna da postoji kojiod razloga za izuzeće, iz ĉlana 69 taĉ. 1 do 6 ovog zakona, duţan je da prekine svakirad na tom predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda. Sve tri presude sudova, ukojima je odluĉivao navedeni sudija donesene su u korist HTP-a B. R., a protivpodnosioca ţalbe A.D. „M. S.“, iz Budve. Takvo uĉešće istog sudije, u istom predmetu,na dva nivoa suĊenja povreda je ljudskih prava i sloboda stranke i to je bitna povredaparniĉnog postupka i predstavlja osnov za ukidanje presude. Navodi se, takodje, da suniţestepeni sudovi neosnovano odbili predlog da saslušaju dva kljuĉna svjedoka, ĉijiiskazi bi, u vezi ispunjenja uslova za plaćanje cijene hotela, išli na štetu tuţenog. Izponašanja podnosioca jasno se moţe zakljuĉiti da je izvršavao sve svoje ugovoreneobaveze, ĉime je pokazao ţelju za izvršenje ugovora, a da je neispunjenje obaveza sanjegove strane uslovljeno neizvršenjem obaveza druge ugovorne strane i da iz sveganavedenog slijedi da prodavac nema pravo da raskine ugovor jednostrano bez krivicekupca.2. U postupku pokrenutom ustavnom ţalbom, saglasno odredbi ĉlana 149 stav 1taĉka 3 Ustava Crne Gore i odredbama ĉl. 48 i 55 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore,Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj ţalbi, utvrĊuje da li je upostupku odluĉivanja o pravima i obavezama podnosiocu ustavne ţalbe povrijeĊenoustavno pravo, pri ĉemu se, po pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno ilipotpuno utvrdili ĉinjeniĉno stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud su relevantne samoone ĉinjenice od ĉijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.3. U odgovoru Vrhovnog suda Crne Gore, dostavljenog saglasno odredbamaĉlana 27 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu, navodi se da ostaju pri navodima iz presudeVrhovnog suda, Rev. IP. br. 74/10 od 22. septembra 2010. godine i da nijesu postojaliuslovi za izuzeće sudije koji je uĉestvovao u odluĉivanju po reviziji, jer sudija B.F. nijeuĉestvovao u donošenju presude Apelacionog suda Crne Gore, Pţ. br. 779/09 od 9.aprila 2010. godine.4. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljeni su spisi predmeta Privrednogsuda u Podgorici, P. br. 515/08-04.5. Ĉinjenice predmeta mogu se sumirati na sljedeći naĉin:Presudom Privrednog suda u Podgorici, P.br. 7/04, od 6. jula 2004. godine,tuţiocu je naloţeno da u skladu sa ugovorom o kupovini, prodaji i investiranju u hotel“M.“, od 24. jula 2003 godine, isplati tuţenom 2.500.000,00 €, a tuţenom, da tuţiocupreda ispravu podobnu da se uknjiţi kao vlasnik imovine koja je predmet ugovora.Presudom Apelacinog suda Crne Gore, Pţ. br. 53/05 od 21. oktobra 2005.godine, ukinuta je prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak. Udonošenju ove odluke, kao ĉlan vijeća, uĉestvovao je sudija B.F.U ponovnom postupku presudom Privrednog suda u Podgorici, P. br. 638/05, od15. februara 2007. godine, odluĉeno je „odrţava na snazi ugovor o kupovini, prodaji iinvestiranju u hotel “M.“, od 24. jula 2003 godine, i nalaţe se tuţenom HTP “B. R.“-Budva, da pristupi zatvaranju ugovora na naĉin što će predati tuţiocu „M. S.“, izBudve, pismenu ispravu clausulu intabulandi podobnu za nesmetan prenos i zakonitu286

uknjiţbu vlasniĉkog prava tuţioca kod Uprave za nekretnine RCG – Podruĉna jedinicaBudva...“.Presudom Apelacinog suda Crne Gore, Pţ.br. 274/07, od 1. jula 2008. godine,ukinuta je presuda Privrednog suda u Podgorici, P. br. 638/05 od 15. februara 2007.godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Ĉlan vijeća Apelacionog suda bio jesudija B.F.U ponovnom postupku, osporenom presudom Privrednog suda u Podgorici, P.br.515/08-04, od 16. septembra 2009. godine, odluĉeno je Odbija se tuţbeni zahtjev kojimje traţeno da se odrţi na snazi Ugovor o kupovini, prodaji i investiranju hotela „M.“,Budva od 24. jula 2003. godine, zakljuĉen izmeĊu HTP „B. R.“ Budva, kao prodavca i„M. S.“ DOO Budva, kao kupca.Presudom Apelacinog suda Crne Gore, Pţ. br. 779/09, od 9. aprila 2010. godine,odbijena je ţalba tuţioca „M. S.“ AD Budva, kao neosnovana. U obrazloţenju se, poredostalog, navodi: da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da tuţilac nije ispunio svojuugovornu obavezu u pogledu polaganja iznosa kupoprodajne cijene na escrow raĉun, aĉije ispunjenje je ujedno bio i uslov da strane pristupe zatvaranju ugovora; da su bezpravnog osnova navodi ţalbe da je prvostepeni sud prekoraĉio tuţbeni zahtjev kada jeodluĉivao o raskidu ugovora; da Aneks ugovora ne proizvodi pravno desjtvo, jer potpisiugovaraĉa nijesu ovjereni; da je prvostepeni sud dao detaljne i valjane razloge vezanoza otvaranje escrow raĉuna, pravilno nalazeći da je obaveza otvaranja raĉuna bila nastrani escrow agenta; da pisma banaka ne predstavljaju konkretan i valjan dokazobezbijeĊenog iznosa kupoprodajne cijene od strane tuţioca, već se pismima iskazujusamo namjere banaka da tuţiocu odobre kredit; da je prvostepeni sud na precizan ivaljan naĉin utvrdio ĉinjeniĉno stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada jeodbio tuţbeni zahtjev.Presudom Vrhovnog suda Crne Gore, Rev IP.br. 74/10, od 22. septembra 2010.godine, revizija tuţioca (podnosioca ustavne ţalbe) je odbijena kao nesnovana. Vrhovnisud, pored ostalog, zakljuĉuje da su predmetnim ugovorom definisana meĊusobnaprava i obaveze ugovornih strana, kao i redosled radnji koje se moraju izvršiti da bidošlo do prenosa vlasništva sa prodavca na kupca. Zadnji dan kada je kupac bio duţanda na esckow raĉun uplati kupovnu cijenu bio je 24. septembar 2003. godine. Kakotuţilac ni u naknadno ostavljenim rokovima to nije uĉinio, prodavac je pisanim putem,obavještenjem raskinuo predmetni ugovor o kupoprodaji, što je saglasno odredbama ĉl.124 i 126 Zakona o obligacionim odnosima za jednostrani raskid ugovora od straneprodavca (tuţenog). Sudija izvjestilac Vrhovnog suda bio je B.F.6. Za odluĉivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbe sledećihpropisa:Ustava Crne Gore:Član 32„Svako ima pravo na pravično i javno suĎenje u razumnom roku prednezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom. “287

Ĉlan 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, urelevantnom dijelu glasi:“Svako tokom odlučivanja o njegovim graĎanskim pravima i obavezama ili okrivičnoj tuţbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim po osnovu zakona.“Zakona o parniĉnom postupku (»Sluţbeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04 i76/06):“Sudija ne moţe da sudi, ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odlukeniţeg suda ili drugog organa ili je učestvovao u postupku posredovanja (član 69 tačka4).Sudija, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz člana 69 tač. 1 do 6ovog zakona, duţan je da prekine svaki rad na tom predmetu i da o tome obavijestipredsjednika suda.Ako sudija smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovunepristranost (član 69 tačka 7), obavijestiće o tome predsjednika suda koji će da odlučio izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda, sudija moţe preduzimati samo oneradnje za koje postoji opasnost od odlaganja (član 70). “7. Podnosilac ustavne ţalbe, u okviru prava na praviĉno suĊenje smatra da mu jepovrijeĊeno pravo na praviĉno suĊenje pred nepristrasnim sudom zbog toga što jesudija B. F. bio sudija izvjestilac revizionog vijeća Vrhovnog suda, koje je donijelopresudu Rev IP.br. 74/10, od 22. septembra 2010. godine. Podnosilac navodi da jenavedeni sudija kao ĉlan vijeća Apelacionog suda prethodno uĉestvovao u donošenjupresuda: Pţ. br. 53/05 od 21. oktobra 2005. godine i Pţ. br. 274/07 od 1. jula 2008.godine, kojima su ukinute presude Privrednog suda: P.br. 7/04, od 6. jula 2004. godine iP.br.638/05 od 15. februara 2007. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu naponovni postupak. Podnosilac istiĉe da uĉešćem sudije B.F. u drugostepenom postupkupred Apelacionim sudom i kao sudije izvjestioca u istom predmetu pred Vrhovnimsudom, pri donošenju presude koju osporava ustavnom ţalbom, nije saĉuvananepristrasnost i nezavisnost suda, budući da je grubo prekršena imperativna norma,ĉlana 69 taĉka 4 ZPP-a, kojom je sudiji zabranjeno suditi ako je u istom predmetuuĉestvovao u donošenju odluke niţeg suda.8. Ĉlan 6 stav 1 Evropske konvencije jedan je od kljuĉnih ĉlanova Konvencije iprava predviĊenih ovim ĉlanom u okviru Evropske konvencije imaju centralno mjesto.Tim ĉlanom se, izmeĊu ostalog, garantuje i pravo na praviĉno suĊenje prilikomutvrĊivanja prava i duţnosti pojedinca, koje su graĊanske prirode i zbog toga se smatrada ova norma ima suštinski znaĉaj za funkcionisanje demokratije.9. Predmetna ustavna ţalba pokreće pitanje povrede prava na praviĉno suĊenjesa aspekta nepristrasnosti suĊenja, s obzirom na to da je u postupku povodom revizijeuĉestvovao sudija koji je uĉestvovao i u donošenju presuda Apelacionog suda.288

10. Ustavni sud istiĉe da je postojanje procedure za osiguravanje nepristrasnostisuda, odnosno pravila koja se tiĉu izuzeća sudija u odreĊenim sluĉajevima, relevantanfaktor koji se mora uzeti u obzir. Prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava(u daljem tekstu: Evropski sud) postojanje ovakvih pravila u relevantnom zakonupokazuje nastojanje zakonodavca da otkloni razumnu sumnju u nepristrasnost sudija isudova, odnosno predstavlja pokušaj da se nepristrasnost osigura eliminisanjem uzrokakoji bi mogli rezultirati takvom sumnjom. U skladu sa navedenim, propust da se poštujupravila o izuzeću sudija moţe znaĉiti da je postupak vodio sud ĉija se nepristrasnostmoţe dovesti u sumnju (Evropski sud, Meţnarić protiv Hrvatske, br.71615/01 stav 27,presuda od 15. jula 2005. godine).11. U konkretnom sluĉaju, princip u vezi sa izuzećem sudija konstituisan jeĉlanom 69 Zakona o parniĉnom postupku. Dakle relevantan zakon propisuje pravilakojima se ţele ukloniti uzroci koji bi mogli rezultirati razumnom sumnjom unepristrasnost suda, odnosno sudije u pojedinaĉnim predmetima. MeĊutim, kako je upraksi Evropskog suda naglašeno, nije zadatak Evropskog suda, pa, dakle, ni Ustavnogsuda da ispituje ta pravila ili praksu in abstracto, već da ispituje da li naĉin na koji su tapravila primijenjena prema podnosiocu ţalbe ili na koji su uticala na ishod postupkaprema podnosiocu ţalbe, pokreće pitanje kršenja prava iz ĉlana 6 stav 1 Evropskekonvencije (Evropski sud,Fey protiv Austrije, presuda od 24 februara 1993godine,serija A, broj 225, stav27).12. Prema utvrĊenoj praksi Evropskog suda, postojanje nepristrasnosti se, usvrhu ĉlana 6 stav 1 Evropske konvencije, mora ocjeniti prema subjektivnom testu. Toznaĉi da treba utvrditi da li postoje liĉne predrasude sudije koji je sudio u odreĊenompredmetu. TakoĊe, postojanje nepristrasnosti se ocjenjuje i prema objektivnom testu,što znaĉi da se utvrĊuje da li je sud, izmeĊu ostalog i svojim sastavom, pruţio dovoljnegarancije da se iskljuĉi opravdana sumnja u vezi sa njegovom nepristasnošću(Meţnarić, stav 29).13. Podnosilac ustavne ţalbe nije doveo u pitanje sudijsku subjektivnunepristrasnost, pa se Ustavni sud neće baviti tim pitanjem, već je osporio sudijskupristrasnost prema objektivnom principu, jer je sudija bio ĉlan vijeća koje je odluĉivaloo reviziji i ĉlan vijeća koje je odluĉivalo u postupku po ţalbi u dva navrata. Dakle,prema mišljenju podnosioca ţalbe sudija je mogao zadrţati svoj stav iz ţalbenogpostupka u kojem je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovnipostupak, odnosno uticati na vijeće koje je donijelo odluku o reviziji podnosioca.14. U odnosu na objektivnu nepristrasnost, mora se utvrditi da li se, nezavisno odponašanja odreĊenog sudije, mogu utvrditi ĉinjenice koje mogu dovesti u sumnjunjegovu nepristrasnost. MeĊutim, pri odluĉivanju da li u konkretnom sluĉaju postojeopravdani razlozi za bojazan da odreĊeni sudija nije nepristrasan, podnosioĉevostanovište jeste vaţno, ali nije odluĉujuće. Ono što je vaţno jeste da li se takva bojazanmoţe objektivno opravdati (Meţnarić, stav 31). U vezi s tim, ĉak je i utisak koji sudostavlja u javnosti od odreĊene vaţnosti, odnosno „pravda se ne treba samo provesti,već se mora i vidjeti da se ona provodi“ (Evropski sud, De Cubber protiv Belgije,presuda od 26. oktobra 1984. godine, serija A, broj 86 stav 26). TakoĊe, prema praksiEvropskog suda, ĉinjenica da je odreĊeni sudija imao razliĉite uloge u pojedinim289

fazama odreĊenog predmeta moţe u odreĊenim okolnostima dovesti u pitanjenepristrasnost suda, što se ocjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. Ono što jeodluĉujuće jeste da li se jedan te isti sudija direktno bavio odluĉivanjem o pitanjimakoja su relevantna za odluĉivanje, odnosno meritumom predmeta (Evropski sud,Oberschlick protiv Austrije, Odluka broj 1 od 23. maja 1991. godine, serija A, broj204).15. Uvidom u sudske odluke, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom sluĉajusudija B.F., kao ĉlan vijeća uĉestvovao u donošenju osporene presude Rev. IP. br. 74/10od 22. septembra 2010. godine, a kao sudija Apelacionog suda Crne Gore, u svojstvuĉlana vijeća tog suda, uĉestvovao je u donošenju dvije drugostepene odluke. Naime,presudom Apelacionog suda, Pţ. br. 53/05 od 21. oktobra 2005. godine, koja je donijetapo ţalbi tuţenog HTP „B. r.“ AD iz Budve, uvaţena je ţalba tuţenog i ukinuta presudaPrivrednog suda u Podgorici, P.br. 7/04 od 6. jula 2004. godine i predmet vraćen naponovni postupak. Povodom iste pravne stvari, sudija B.F. je uĉestvovao i u donošenjupresude Apelacionog suda, Pţ. br. 274/07 od 1. jula 2008. godine, po ţalbi tuţenogHTP „B. r.“, kojom je ukinuta presuda Privrednog suda u Podgorici, P.br. 638/05 od15. februara 2007. godine. U konkretnom sluĉaju, dakle, navedeni sudija nijeuĉestvovao u donošenju odluke Apelacionog suda koja je bila predmet odluĉivanja poreviziji od strane vijeća u kojem je taj sudija bio sudija izvjestilac. Ustavni sud,meĊutim, zapaţa da se, bez obzira na to, radi o istom postupku u kojem se meritornoodluĉivalo o podnosioĉevom tuţbenom zahtjevu, a navedeni sudija se direktno bavioodluĉivanjem o pitanjima koja su relevantna za odluĉivanje, odnosno bavio semeritumom predmeta i to prilikom donošenja presude Apelacionog suda: Pţ. br. 53/05od 21. oktobra 2005. godine i presude Pţ. br. 274/07 od 1. jula 2008. godine, a kojimasu ukinute presude Privrednog suda i predmet vraćen sudu na ponovni postupak, kao iprilikom odluĉivanja o reviziji protiv drugostepene odluke u ponovnom postupku.16. Ustavni sud navodi da su ĉlanom 69 Zakona o parniĉnom postupkupredviĊeni razlozi za izuzimanje sudije, pa je u taĉki 4 navedenog ĉlana propisano dasudija ne moţe da sudi, ako je u istom predmetu uĉestvovao u donošenju odluke niţegsuda ili drugog organa, što pokazuje nastojanje zakonodavca da otkloni sve razumnesumnje u pogledu nepristrasnosti tog suda. Ustavni sud smatra, da odredbe tog ĉlanaZakona ne mogu se razumjeti tako da se odnose na sud kao instituciju, već na višu iliniţu instancu koja meritorno odluĉuje u pojedinim fazama parniĉnog postupka.Suprotno razumijevanje i primjena bili bi suprotni cilju i svrsi ĉlana 69 Zakona oparniĉnom postupku, kojim je u taĉki 4 predviĊen objektivni osnov za izuzeće sudijezbog razloga koji su prema opštim mjerilima toliko znaĉajni da samim svojimpostojanjem opravdavaju sumnju u nepristrasnost sudije i predstavljaju apsolutnerazloge za izuzeće po sili zakona.17. U konkretnom sluĉaju podnosilac nije mogao traţiti izuzeće sudije, jer nijeznao sastav revizionog vijeća sve do uruĉenja presude Vrhovnog suda. MeĊutim,Ustavni sud smatra da je vijeće koje je odluĉivalo u konkretnom sluĉaju moralo pazitina svoj sastav, imajući u vidu upravo princip nepristrasnosti suda, iz ĉlana 32 Ustava iĉlana 6 stav 1 Evropske konvencije.290

Ustavni sud zbog toga ocjenjuje da ĉinjenica, da je sudija koji je u istompredmetu uĉestvovao u postupcima povodom ţalbe i u postupku povodom revizije uponovljenom postupku, stvorila situaciju koja moţe da podstakne legitimne sumnje upogledu nepristrasnosti navedenog sudije i dovesti u pitanje princip nepristrasnostisuda.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakljuĉuje da je podnosiocu ţalbepovrijeĊeno pravo da mu sudi nepristrasan sud, garantovano odredbom ĉlana 32 Ustavai ĉlanom 6 stav 1 Konvencije.18. S obzirom na to da je utvrĊena povreda prava na praviĉno suĊenje u odnosuna segment nepristrasnosti suda, Ustavni sud nije ispitivao navode podnosioca opovredi ostalih ustavnih prava na koja se ukazuje ustavnom ţalbom.Na osnovu iznijetih razloga, odluĉeno je kao u izreci.Prema ĉlanu 151 stav 3 Ustava, odluke Ustavnog suda su obavezne i izvršne.Odluka o objavljivanju ove odluke zasnovana je na odredbi ĉlana 151 stav 2Ustava Crne Gore i odredbi ĉlana 34 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.***(Odluka Ustavnog suda Crne Gore, Uţ-III br. 439/10 od 08.12.2011. godine)(preuzeto sa internet stranice navedenog suda)291

292KORELACIJE PRAVA NA PENZIJU I PRAVA NA RAD(CRNOGORSKA LEGISLATIVA U OBLASTI PENZIONOG OSIGURANJAI ODLUKE SUDSKIH VLASTIU SVIJETLU PRESUDE EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVAU STRAZBURU, od 13.decembra 2011. godine)PROPORCIONALNOST INTERVENCIJE DRŢAVE U PITANJIMAOD JAVNOG INTERESA- MIRNO UŢIVANJA PRAVA NA IMOVINU -(Ĉlan 1 Protokola, br. 1 uz Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama)"...7. U periodu izmedju novembra 1989. godine i juna 2002. godine podnosiocisu zatvorili svoje advokatske firme i predali dokumenta potrebna za penzionisanje.8. U periodu izmedju avgusta 1990. godine i septembra 2002. godine rješenjimaRepubliĉkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem tekstu "Penzijskifond") utvrdjeno je njihovo pravo na starosnu i invalidsku penziju, kao i taĉan iznosnjihovih penzija. Rješenjima, koja su dostavili drugi i ĉetvrti podnosilac, bilo jedozvoljeno podnosiocima da nastave da rade honorarno.9. U periodu izmedju aprila 1996. godine i juna 2002. godine podnosioci suponovo otvorili svoje prakse koje su se zasnivale na honorarnom radu.10. Dana 1. aprila 2004. godine, 20. jula 2005. godine, 3. juna 2005. godine i 24.novembra 2005. godine, Penzijski fond je obustavio plaćanje penzija podnosicima dotrenutka kada prekinu profesionalne aktivnosti. Sva ova rješenja su se "smatralaprimjenjivim od 1.januara 2004. godine", kada je ĉlan 112 Zakona o penzijskom iinvalidskom osiguranju iz 2003. godine (u daljem tekstu "Penzijski zakon 2003") stupiona snagu (vidi stavove 23 i 25 ove presude).11. Odluke Penzijskog fonda su naknadno podrţane od strane Ministarstva rada isocijalnog stanja, kao i, na kraju, od strane Upravnog suda 6. decembra 2005. godine, 4.aprila 2006. godine, 18. aprila 2006. godine i 7. februara 2007. godine u odnosu naprvog, drugog, trećeg i ĉetvrtog podnosioca pojedinaĉno. Administrativni sud jeobjasnio, inter alia, da podnosiocima nije uskraćeno pravo na penziju kao takvo, već jeumjesto toga obustavljena isplata njihovih penzija na osnovu relevantnog domaćegzakonodavstva.12. Konaĉno, 13. juna 2006. godine, 27. juna 2006. godine i 28. maja 2007.godine pojedinaĉno, Vrhovni sud u Podgorici odbio je njihove zahtjeve za vanrednopreispitivanje sudskih odluka. Ĉineći to, Vrhovni sud je u suštini potvrdio razloge kojeje dao Upravni sud....14. Plaćanje penzije drugog podnosioca je nastavljeno poĉevši od 1. decembra2007. godine, na dan kada je on prekinuo profesionalne aktivnosti. Plaćanje penzijadrugog, trećeg i ĉetvrtog podnosioca je nastavljeno poĉevši od 1. januara 2009. godine,što predstavlja datum kada su Izmjene i dopune penzijskog zakona stupile na snagu,poništavajući ĉlan 112 Penzijskog zakona 2003. (vidi stav 26 ove presude)... .

...22. Ĉlan 9 stav 1 Ustavne povelje predvidjao je da će obje Drţave ĉlaniceregulisati, ĉuvati i štititi ljudska prava na svojoj teritoriji... ....23. Ĉlan 112 stav 1 predvidjao je da penzija lica će biti obustavljena ukoliko onili ona nastave sa radom ili osnuju privatnu praksu, dok god ova aktivnost traje.24. Ĉlan 193 stav 1 previdjao je da će korisnici, inter alia, starosne penzije iinvalidske penzije, koji su stekli ova prava u skladu sa relevantnim propisima koji subili na snazi prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, oĉuvati ova prava nakon togau istom obimu sa odgovarajućim prilagodjavanjima (na osnovu troškova ţivota iprosjeĉnih plata).25. Ĉlan 222 je predvidjao da će ovaj Zakon stupiti na snagu 1. januara 2004.godine... ....26. Ĉlan 6 je poništio ĉlan 112 stav 1 Penzijskog zakona 2003. Ovaj Zakon oizmjenama i dopunama stupio je na snagu 1. januara 2009. godine... ....28. Dana 10. novembra 2004. godine Ustavni sud Republike Crne Gore odbioje inicijativu da se procijeni ustavnost ĉlana 112 stava 1 Penzijskog zakona 2003.Ĉineći to, presudio je, inter alia, da je to bilo pitanje zakonske presude da li treba ili nedozvoliti osobi da istovremeno dobija penziju i nastavlja sa radom, i da je samim timovo pitanje bilo van nadleţnosti Ustavnog suda. Dalje je presudio:"Prema ... Ustavnom sudu, ĉlan 112 stav 1 Zakona 2003 nema retroaktivniefekat, jer se ne odnosi na situacije koje su se javile prije njegovog stupanja na snagu,već samo na one ... koje su se javile ... (nakon toga) ..."....57. Vlada je zastupala stav da nije bilo opšte obaveze Drţave da omogućipenzionerima da rade, i da je stoga u nadleţnosti Drţave kako će regulisati to pitanje.Konkretno, nije u javnom interesu da ljudi istovremeno koriste benefite penzije i darade. U tom pogledu Vlada je konstatovala da su domaće vlasti prikladnije zaprocjenjivanje toga što je u javnom interesu, i imaju mnogo šire razumijevanje po tompitanju. Stoga, osporavana odredba Penzijskog zakona 2003. je legitimna mjere ujavnom interesu, uskladjena sa legitimnim ciljem oĉuvanja budţetskee stabilnostiDrţave i unapredjenja socijalne politike. S obzirom na to da su svi mogli da odaberukoja prava da koriste, pravedna ravnoteţa je postignuta izmedju privatnih interesapodnosilaca s jedne i javnog interesa s druge strane. Stoga, nije bilo kršenja ĉlana 1Protokola br. 1.58. Prvi, drugi i treći podnosilac osporavali su ove tvrdnje. Konkretno, prvopodnosilac je pozivao na ĉlan 193 Penzijskog zakona 2003 (vidi stav 24 ove presude),uvjeravajući da je otvrdjeno da ovaj zakon nije imao retroaktivni efekat ali da ga jetrebalo primjenjivati samo na one penzionere koji su ponovo otvorili svoje privatneprakse nakon što je ovaj zakon stupio na snagu. Ona je smatrala da je ovo kasnijepotvrdio Ustavni sud Crne Gore (vidi stav 28 gore), kao i, na kraju, sama Drţava kad jeukinula relevantni dio tog ĉlana (vidi ĉlan 26 gore). Drugi podnosilac, konkretno,zagovarao je stav da je Drţava dokazala nezakonitost tog dijela odredbe o kojoj je rijeĉnjegovim ukidanjem putem Izmjena i dopuna penzijskog zakona. Ĉetvrti podnosilacnije davao komentare po ovom pitanju.61. Prema ustaljenoj praksi ovog Suda, nacionalne vlasti, zbog njihovogdirektnog poznavanja njihovog društva i njegovih potreba, prikladnije su u principu293

nego medjunarodni sudija za odluĉivanje o tome šta je "u javnom interesu". Po sistemuKonvencije, tako je na tim vlastima da naprave poĉetnu procjenu o tome da li postojiproblem miješanja mjera obezbjedjivanja javnog interesa sa mirnim uţivanjem uimovini. Štaviše, pojam "javnog interesa" je nuţno širok. U konkretnom sluĉaju, odlukada se propišu zakoni koje se tiĉu penzija ili socijalnih benefita ukljuĉuje razmatranjeraznih ekonomskih i socijalnih pitanja. Sud se slaţe sa tim da u oblasti socijalnogzakonodavstva ukljuĉujući i oblast penzija Drţave imaju široko polje slobodneprocjene, i u interesu socijalne pravde i ekonomskog blagostanja mogu legitimnoprilagodjavati, ograniĉavati ili ĉak smanjivati iznos penzija koje se normalno plaćajukvalifikovanom stanovništvu ukljuĉujući, kao i u tekućem sluĉaju, i pravilimanekompatibilnosti izmedju primanja penzija i plaćenog zaposlenja. Ipak, sve takvemjere moraju se sprovoditi na nediskriminirajući naĉin i moraju biti u skladu sauslovom proporcionalnosti. Zbog toga, polje slobodne procjene dostupnozakonodavstvu u sprovodjenju takvih politika mora biti široko, i njegova odluka o tomešta je "u javnom interesu" treba se poštovati, osim u sluĉajevima kada je takva odlukeoĉigledno bez razumne osnove (vidi, na primjer Carson i ostali protiv UjedinjenogKraljevstva (CG), br. 42184/05, stav 61, 16. mart 2010. godine;...69. Što se tiĉe pitanja proporcionalnosti Sud konstatuje da su rješenja koja jena poĉetku izdao Penzijski fond dodijelila podnosiocima pravo da primaju njihovepenzije. Time je Penzijski fond dao u potpunosti svoju saglasnost da su podnosiociispunili sve ustavne uslove i da su se kvalifikovali za penziju. Prema propisima koji sutada bili na snazi, zaposljenje kojim se ostvaruje korist nije bilo nekomplatibilno saprimanjem punog iznosa penzije ĉlana fonda, dok god je zaposljenje imalo honorarnuosnovu (vidi stav 8 gore). Nakon ispunjavanja pravnih uslova za penzionisanje, iohrabrivanja od strane penzijskog sistema u koji su uplaćivali doprinose drugi nizgodina, podnosioci su ponovo otvorili svoje privatne prakse po osnovu honorarnog radadok su istovremeno dobijali svoje penzije (vidi, mutatis mutandis, Kjartan Asmundsson,gore citirano, stav 44, ECGR 2004-IX).70. Sud dalje konstatuje da, kad su penzije podnosilaca obustavljene relevantnimrješenjima Penzijskog fonda u 2004. i 2005. godini, ovo nije bilo usljed bilo kakvepromjene njihovih okolnosti, već usljed promjene zakona. Ovo je naroĉito uticalo napodnosioce, jer im je u potpunosti obustavljeno plaćanje penzija koje su godinamadobijali, ne uzimajući u obzir iznos prihoda koje su ostvarivali u svom honorarnomradu (vidi, mutatis mutandis, Kjartan Asmundsson, gore citirano, stav 44, kao isuprotno, medju mnogim autoritetima, Domalewski i Skoriewicz, oba gore citirana, gdjeje podnosiocima bio uskraćen samo njihov specijalni privilegovani status, dok suzadrţali sva prava vezana za njihove normalne penzije u okviru opšteg sistemasocijalnog osiguranja). Iako podnosioci nijesu dostavili podatke o tome koliko su taĉnorazadjivali u svojim privatnim praksama, i pošto Vlada nije ponudila dokaze koji bidokazali suprotno, s obzirom na ĉinjenice da su radili samo na honorarnoj osnovi Sudsmatra da je penzija i dalje ĉinila znaĉajan dio njihovog bruto mjeseĉnog prihoda (vidiKjartan Asmundsson, gore citirano, stav 44)....80. Sud je utvrdio da su podnosioci pretrpjeli novĉanu štetu kao rezultatutvrdjenih kršenja i smatra da im se treba dodijeliti nadoknada u iznosu koji je razumno294

povezan sa svakom pretrpljenom štetom. Ne moţe im dosuditi pune iznose kojepotraţuju, upravo zbog toga što bi razumno i proporcionalno smanjenje njihovogsledovanja moglo biti u skladu sa pravilima iz Konvencije (vidi stav 72 ove presude).Odluĉujući u pogledu iznosa koji su bili dostupni u ovoj predmetnoj dokumentaciji, Suddodjeljuje prvom i trećem podnosiocu po 8.000 €, drugom podnosiocu 6.000 € iĉetvrtom podnosiocu 4.000 € uz sve takse koje bi mogle biti zaraĉunate na te iznose(vidi, mutatis mutandis, Kjartan Asmundsson, gore citirano, stav 51)....84. Prema ustaljenoj praksi Suda, podnosilac ima pravo na nadoknadu troškovai izdataka samo ako se utvrdi da su bili stvarno i nuţno pretrpljeni i da su razumni sobzirom na koliĉinu. U ovom sluĉaju, uzimajući u obzir dokumentaciju koju posjeduje igore navedene kriterijume, Sud smatra da je razumno da dosudi cjelokupan iznos kojipotraţuje prvi podnosilac. S obzirom na to da treći podnosilac nije dostavio dokaze, kaošto su detaljne fakture i raĉuni, da su se troškovi koje potraţuje zaista i desili, u skladusa tim Sud odbacuje taj zahtjev. Konaĉno, Sud smatra da s obzirom na to nema potrebeza dosudjivanjem bilo koje sume drugom i ĉetvrtom podnosiocu jer nijesu imalipotraţivanja po ovom osnovu.85. Sud smatra da je primjereno da zatezna kamata bude zasnovana na najniţojkamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena....4. Presudjuje(a) da tuţena Drţava treba da isplati podnosiocima predstavki u roku od trimjeseca od dana kada ova presuda postane pravosnaţna, u skladu sa ĉlanom 44 stav 2Konvencije, sljedeće iznose zajedno sa svim taksama koje mogu biti zaraĉunate: ...(b) da od isteka naprijed navedena tri mjeseda, do namirenja na naprijednavedeni iznos, plati obiĉna kamata prema stopi koja je jednaka najniţoj kamatnoj stopiEvropske centralne banke u toku vremena neplaćanja, uvećana za tri procentualnapoena.***(Izvodi iz Presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu od 13.12.2011. g.- Lakićević i dr. protiv Crne Gore i Srbije -www.zastupnik.mpravde.gov.rs/cr/articles/presuda)295

H R O N I K A296

297Dan crnogorskog sudstva - Sudijski dani - Tradicionalna sveĉanostobiljeţavanja Dana crnogorskog sudstva (29. oktobar 1798.) odrţana je u Budvi -Hotel "Splendid", u sveĉanom plenumu crnogorskih sudija, 29.10.2011. godine. Nasveĉanom zasijedanju uĉesnike plenarne sjednice pozdravila je predsjednicaVrhovnog suda Crne Gore i Sudskog savjeta Crne Gore gospoda Vesna Medenica.Sveĉanosti su prisustvovali najviše zvanice iz zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,tuţilaĉke organizacije, kao i ugledni gosti iz sudskih sistema zemalja u okruţenju.Radno zasijedanje crnogorskih sudija odvijalo se tokom narednih dana - 29. i30. oktobra 2011. godine - Hotel "Splendid" u Budvi, na kojem su izloţeni aktuelnitemati iz razliĉitih oblasti sudske jurisprudencije, a samo zasijedanje odvijalo se uviše sekcija: krivična, gradjanska, upravna i privredna.Svi referati u okviru tematskih oblasti biće objavljeni u posebnoj ediciji uizdanju Vrhovnog suda Crne Gore i Udruţenja sudija Crne Gore.*** Delegacija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, na ĉelu sapredsjednikom tog Suda Ţan Pol Kostom boravila je, od 08. do 11.septembra 2011. godine, u zvaniĉnoj posjeti Vrhovnom sudu Crne Gorena poziv njenog predsjednika Vesne Medenice. Visoke goste poredpredsjednice Vesne Medenice primili su u odvojene posjete predsjednikCrne Gore Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić,predsjednik Vlade Igor Lukšić, ministar pravde Duško Marković ipredsjednik Ustavnog suda dr Milan Marković;*** Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica primljena jeza posmatraĉa u Mreţi predsjednika Vrhovnih sudova Evropske unije,na Generalnoj skupštini Mreţe odrţanoj 13. oktobra 2011. godine uSofiji;*** Na Konferenciji sudija Crne Gore odrţanoj u Kolašinu 01.10.2011.godine izabrana je Komisija za Etički kodeks sudija u sastavu: NevenGošović, poslanik, ĉlan Sudskog savjeta - predsjednik i ĉlanovi:

298Dušanka Radović, sudija Vrhovnog suda Crne Gore i HasnijaSimonović, sudija Višeg suda u Podgorici, predstavnik Udruţenja sudijaCrne Gore;*** Struĉnoj i nauĉnoj javnosti, a pogotovo djelatnicima sudskog reda,preporuĉujemo najnovija izdanja iz crnogorske pravne knjiţevnosti:Medjunarodno krivično pravo, autora prof. dr Bore Ĉejovića, poznatoguniverzitetskog profesora i pedagoga, dr Branka Vuĉkovića, univerzitetskogprofesora i predsjednika Osnovnog suda u Kotoru i dr. Vesne Vuĉković,univerzitetskog profesora i sudije Osnovnog suda u Kotoru. Udţbenik uizdanju Fakulteta za mediteranske poslovne studije u Tivtu objavljen jepoĉetkom jeseni 2011. godine, a recenzirao ga je jedan od vodećih korifeja uoblasti nauke kriviĉnog prava akademik Vlado Kambovski iz Skoplja.Porodično pravo, autora prof. dr Radoja Koraća, redovnog profesoraPravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Ovaj reprezentativni udţbenik ukojem su osvijetljena na najvišoj razini temeljna teorijsko pravna i praktiĉkapitanja u oblasti porodiĉnog prava, metodoliški je strukturiran u pet odvojenihcjelina koje se zasnivaju na pozitivno pravnoj sistematici zakonodavnoguredjenja ove oblasti, i to: Porodično pravo i porodica, Brak, Odnosi roditeljai djece, Izdrţavanje, Imovinski odnosi i Nasilje u porodici. Udţbenik je izašaou ediciji 3M Makarije, Podgorica, u mekom povezu na 512 strana.Priručnik za primjenu Zakona o izvršenju i obezbjedjenju, autoraprof. dr Nebojše Šarkića, Mladena Nikolića iz Beograda i Nataše Sekulić(sutkinje Privrednog suda u Podgorici) koji je izašao u ediciji Uprave zakadrove i Centra za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije, krajem 2011.godine. Preporuĉujemo ga svim nosiocima pravosudne duţnosti i svim drugimstruĉnjacima koji se bave problematikom procesnog izvršnog prava, kao vrlovrijednu i pragmatiĉnu publikaciju koja svojom sistematikom i naĉinomizlaganja, kao i primjerima praktiĉnih obrazaca u izvršnom postupkuomogućava brţe i lakše snalaţenje u primjeni zakonskih pravila izvršenja iobezbjedjenja, te podiţe pravniĉku kulturu na višu razinu saznanja ieksplikacije.***Povodom 60 godina ţivota i 35 godina nauĉno istraţivaĉkog rada drĈedomira Bogićevića, Centralna narodna biblioteka "Đ. Crnojevića", Cetinje iUdruţenje pravnika Crne Gore, objavili su monografiju "Bio-bibliografija drĈedomira Bogićevića", (Cetinje, 2011.) koju su priredili Milorad Milović iVesna Tatar.

299***Godišnjim rasporedom poslova za 2012. godinu, predsjednik Vrhovnogsuda Crne Gore, Vesna Medenica, odredila je novi sastav Redakcije BiltenaVrhovnog suda Crne Gore u sastavu: Branimir Femić, glavni i odgovorniurednik, Radule Kojović, zamjenik i ĉlanovi: Stanka Vučinić i Vesna Begović.Urednik u Redakciji je Dubravka Boţović, savjetnik, a sekretar RedakcijeSneţana Radović, sekretar suda.Koristimo priliku da novoj Redakciji zaţelimo puno uspjeha u radu.

INDEKS POJMOVA300

301INDEKS POJMOVAAAmnestijaActio negatoriaAkcionari-pobijanje odluka skupštineakcionara___BBitne povrede odredabakriviĉnog postupkaBespravna gradnjaBitne povrede odredabaparniĉnog postupkaBankarska tajna____ĆĆutanje administracije_DDoprinos nastanku šteteDopuštenost izvršenjaDoprinos u sticanju braĉneimovineDelegacija mjesne nadleţnosti____FFaktiĉka eksproprijacijaFaktiĉki rad__

302GGruba neblagodarnost_HHipoteka_IIdentitet presude i optuţbeIskaz maloljetnika kaodokaz u postupkuIzdrţavanje djeceIzmjena odluke o izdrţavanjuImovina braĉnih drugova_____KKradjaKrijumĉarenjeKatastarska evidencija___LLaka tjelesna povreda_MMaterijalna šteta-naknada materijalne zbogumanjenja imovine__NNovĉana kaznaNištavost ugovora__

303Nuţni prolazNuţni dioNasljedniĉka izjava-opoziv nasljedniĉke izjaveNasljedniĉka tuţbaNasljedniĉka zajednicaNaĉelo neposrednostiNuţni suparniĉariNedozvoljenost revizije________OOpasna djelatnostOdgovornost drţave zaštetuOtkup stana u toku brakaOdgovornost poslodavcaOtkaz ugovora o raduOdbacivanje tuţbe uupravnom sporu______PPronevjeraPrenošenje nadleţnostiPritvor-produţenje pritvoraPovreda kriviĉnog zakonikaPunomoćjePristupanje duguPravni nedostaciPoravnanjePorodiĉna zajednicaPrinudni odmorPrestanak radnog odnosaPrigovor nedostatka legitimacijePonavljanje postupkaPovlaĉenje tuţbePraviĉna naknadaPoreska obavezaPorodiĉna penzija________________RRok za ţalbuRušljivi ugovor__

304Raskid ugovoraRaspolaganje zajedniĉkomimovinomRestitucija i obeštećenjeoduzetih imovinskihprava___SSilovanjeSlobodna ocjena dokazaSolidarna odgovornostSticanje prava svojineSluţbenostSukob nadleţnostiSteĉaj-prodaja imovine steĉajnogduţnikaSkladišnica________TTeška tjelesna povredaTrgovina ljudimaTeški invaliditetTehnološki višakTuţba za utvrdjenjeTroškovi u upravnom sporu______UUsmeni testamentUgovor o doţivotnomizdrţavanju__VVanredno ublaţavanje kazneVanbraĉna zajednicaVrijednost predmeta sporaVještaĉenjeVanredna pravna sredstvau upravnom sporu_____

305ZZastarjelost-prekid zastarjelostiZakup-prećutno obnavljanje zakupaZaostavština-sastav zaostavštineZastupanje od neovlašenoglica____

SADRŢAJ / CONTENTS306PRAVNI STAVOVI I MIŠLJENJA..............................................................._LEGAL ATTITUDES AND OPINIONSFORUM IURIDICUS..................................................................................._O GRANICAMA BLAŢEG ZAKONA I ZABRANIDUŢNIČKOG ROPSTVA - dr Č. BogićevićSUDSKA PRAKSA.......................................................................................__COURT PRACTICEKRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO.........................................................__SUBSTANTIVE CRIMINAL LAWKRIVIĈNO PROCESNO PRAVO...............................................................__CRIMINAL PROCEEDINGS LAWOBLIGACIONO PRAVO............................................................................__LAW OF CONTRACTS AND TORTSSTVARNO PRAVO....................................................................................__PROPERTY LAWNASLJEDNO PRAVO...............................................................................__SUCCESSION LAWPORODIĈNO PRAVO...............................................................................__FAMILY LAWGRADJANSKO PROCESNO PRAVO.....................................................__CIVIL PROCEDURE LAWTRGOVAĈKO PRAVO............................................................................__COMMERCIAL LAWRADNO PRAVO.......................................................................................__LABOUR LAWUPRAVNO PRAVO.................................................................................__ADMINISTRATIVE LAWLJUDSKA PRAVA I SLOBODE............................................................__HUMAN RIGHTS AND FREEDOMSHRONIKA.................................................................................................._CHRONICLEINDEKS POJMOVA..................................................................................__INDEX

307CRNA GORA / MONTENEGROVRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OF MONTENEGROBILTEN / BULLETINIzdavaĉ / PublisherVrhovni sud Crne GoreTehniĉka obrada / Technical processingNada JankovićPrevod / TranslationMirjana Bobiĉić i Sanja KalezićTiraţ / Circulation800Štampa / PressŠtamparija "IVPE" - CetinjeCIP - Katalogizacija u publikacijiCentralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetinje347.991 (497.16) (055)BILTEN / Glavni i odgovorni urednik dr Ĉedomir Bogićević - God 1 (1994) - Podgorica(Njegoševa 10); Vrhovni sud Republike Crne Gore, 2011 (Cetinje: IVPE). - 24 cmGodišnjeISSN 1800-5810 - Bilten (Podgorica)COBISS.CG.ID 10914832