34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 95 do 100 Markovi}, D.: Prostor jedne minuteS otvorenja Revijei vi~e: Kakva je to buka u 3.30 ujutro?. De~ki su tako saznalikoliko je sati. Samo pet odli~nih kadrova, brzih, logi~nih ioptimalno dugih. Nema ~ekanja, preglumljivanja, nema suvi{nihelemenata, sve je svedeno na najmanju mogu}u mjeru.Dietrich ne popunjava zadano vrijeme efemernim stvarima,jer zna, za razliku od ~ini se mnogih, da je rije~ zapravoo dojednominutnom filmu, dakle film mo`e biti kra}i, ali nei dulji od jedne minute.Suprotni je primjer The Reunion Waltera i Pamele Gilmore.Odmah shvatite da `ena o~ekuje psa, a ne mu{karca i, naravno,film postaje nesnosno dug. Njezin off, potom dva-triputa ukazivanje na ~ovjeka i psa u totalu i polutotalu, preuranjentrk psa prema vlasnici... Tek nakon svega toga slijedipoenta koja to, dakako, vi{e nije. Gilmoreovi rade upravotemeljnu gre{ku kao i mnogi u narativnom jednominutnomfilmu: popunjavaju vrijeme do jedne minute, i tu stvar padau vodu.Upravo je takav slu~aj i s filmom [to `ena mo`e KatarineStar~evi} i Danijele Prpi}. Nakon prvog efekta, u kojem sestvarno lijepa curica prema de~ku pona{a kao prema cucku,slijedi nagomilavanje funkcija koje jednostavno ozna~avajuisto. Tako je poenta smje{tena u sredinu, a ne na kraj filma.No, taj film o de~ku kao cucku podsjetio me na oca jednogamog prijatelja, koji je od svoje `ene tako|er zahtijevao dase prema njemu pona{a kao prema peseku, ali rije~ima »Dajmi jesti i pusti me van!«Filmovi sjenâNo, pored gomile vic-filmova, Po`e{ka revija uvijek je bila imjesto odli~nih nenarativnih ostvarenja, osobito onih koje unaj{irem smislu tog pojma nazivamo eksperimentalnim iliavangardnim filmovima. Koliko god bili u podre|enu polo-`aju {to se ti~e kvantiteta, gotovo je pravilo da su kvalitetnouvijek bolji, promi{ljeniji i napokon bolje realizirani.U mojoj glavi Valentine Ore{i}, primjerice, odli~an je primjerapstraktne, minimalisti~ke animacije zasnovane (mo`da)na tragu Normana McLarena. Vrlo ~ist, dosljedan film,idejno jasan i razgovijetan, ostaje vjeran zapo~etom prosedeu.Njemu je ravan i Minor Scale Sergeya Stefanovicha, animacija`ivoga glumca i odli~ne obrade slike, i na grafi~koj ikoloristi~koj razini, a uz to film visoke vizualne i likovnekulture. Upravo na toj razini nalazi se i Jealous Dream MladenaBuri}a. Zapravo, rije~ je o vrlo slo`enu filmu, primjericekoloristi~ki: `uto i plavo, toplo i hladno. Istodobno, rije~je i o igri rije~i: jealousy i yellow, a {to je najzanimljivije,rije~ je i o jednom od rijetkih filmova koji nastoji govoriti otrpkosti osje}aja ljubomorne, putem okusa kiselosti limuna.Polarizacija u boji, vizualna dvojbenost, dominacija `utognaspram plave pozadine lica, istodobno i zanimljiva i dobromontirana simbolika boja.Elektroni~ki je ekvivalent Valentini Or{i} Tanja [ango i njezinfilm Water Version, film isto tako minimalisti~kih sredstava,odli~ne kompozicijske organizacije kadra, ali i ritmi~kiodli~no organiziranih elemenata koji od ’punktualisti~ke’ `i-97H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.