34/2003 - HFS

PORTRET: FADIL HAD@I]Vjeran Pavlini}ProtestUDK: 791.44.071.1 Had`i}, F.Kada bi se na nekoj imaginarnoj retrospektivi isto~noeuropskogpoliti~kog filma u, primjerice, londonskom NationalFilm Theatreu, gre{kom pojavila kopija filma Protest bezengleskih titlova, filmofil-namjernik zasigurno bi pomislioda se zatekao na pogre{noj projekciji. Ve} od svoga drugogkadra i pogleda na Bekima Fehmiua u zgu`vanom baloneru,kako uokviren razbijenim podrumskim prozorom i pra}englazbom kakva se danas obi~ava nazivati crime jazz odlazi naput samoubojstva, Protest ugo|ajem neodoljivo podsje}a nasvijet klasi~noga ameri~kog film noira, ili pak na Beckerove,Clouzotove ili Melvilleove {etnje francuskim podzemljem,pri ~emu komunisti~ki rukovoditelji sa svojim zalizanim frizuramai ko{~atim licima asociraju na mafija{ke vo|e, apredstavnici radni~ke klase u zadimljenoj kuglani na sitneribe iz pari{koga kriminalnog miljea. No, s druge strane,kada bi hrvatski filmofil nekom prijatelju iz tu|ine po`eliodo~arati kakva je to okusa i mirisa bio `ivot u predzi|u `eljeznezavjese drugom polovicom 20. stolje}a, posegnuo biupravo za ovim ili nekim drugim Had`i}evim filmom ’suvremenetematike’. Za{to upravo ovom ~injenicom zapo~etiuvid u vjerojatno ponajbolji film Fadila Had`i}a, najproduktivnijegahrvatskog redatelja? Zato {to }e nas ona posrednoodvesti do nekih op}ih karakteristika pristupa filmu ovogautora, stilski i tematski ina~e vrlo heterogena opusa.Ukorijenjenost u problematici iz izgradnje suvremenoga socijalisti~kogdru{tva, ali istodobno o~i {irom otvorene premastilskim i `anrovskim strujanjima svjetskoga filma te spremnostza poigravanje raznim izlaga~kim obrascima ono su{to definira najbolje trenutke Had`i}eva opusa u cjelini, najo~itijeupravo u noarovskom ikonografijom obojenom, modernisti~ko-crnovalovskiintoniranom Protestu.»Sam/ prolazi{ sad/ kroz grad/ za tebe pust...’« — Grad, onodobnihit Grupe 220 kojim }e Had`i} popratiti skok nezadovoljnogaradnika Ive Bajsi}a (Fehmiu) s vrha zagreba~kogNebodera, mogao bi bez problema poslu`iti kao theme-songi glavnih junaka nekolicine drugih njegovih najuspjelijih filmova,osamljenika prepu{tenih sebi samima u neprijateljskomokru`ju neposredne okoline, po~ev{i od ilegalke naunder-cover zadatku u Abecedi straha (1961), do beskompromisno-idealisti~kognovinara, svojevrsnog pandana Bajsi}uiz intelektualnih krugova u Novinaru (1979). Ina~e, primjenaglazbe ’dugokosih elektri~ara’ (tako|er i u filmu Trisata za ljubav /1968/), jo{ je jedan prilog otvorenosti tada45-godi{njeg Had`i}a prema trendovima popularne kulture.Bajsi} je radnik koji odbija biti tek karika socijalisti~kogahranidbenog lanca, lik koji pojam samoupravljanje shva}amo`da odve} doslovno, te dolazi u sukob s rukovodstvomsvake tvornice u kojoj radi. Lik kao stvoren za nositelja dru{-tveno-kriti~ke intoniranosti ovoga nepobitno subverzivnogfilma. No, definiraju}i Bajsi}a i kao nepredvidljiva, ekscesimai alkoholu sklona pojedinca (»Prgavi primitivac, anarhi-~an tip kojemu je samoupravljanje udarilo u glavu« — okarakterizirat}e ga jedan od njegovih direktora), ~iji postupcini kod publike ne}e uvijek nai}i na odobravanje, te ostavljaju}imakinacije zbog kojih dolazi do njegovih sukoba s rukovoditeljimapone{to nedore~enima, Had`i} vje{to zaobilazieventualne cenzorske zamjerke (ne{to {to mu s Novinaromna`alost nije po{lo za rukom), pu{taju}i nepo}udne tonoveda u naletima isplivaju iz slojevitosti filma. U samoj uloziBajsi}a te{ko je zamisliti ikoga drugog do Bekima Fehmiua,ina~e jednog od najistaknutijih predstavnika gluma~kog tipagnjevnog mladog ~ovjeka u jugoslavenskoj kinematografiji,koji svojom animalnom gr~evito{}u gradi tek na trenutkeprobojan zid kako izme|u sebe i ostalih likova filma, tako iizme|u sebe i publike. »Imao je tako ne{to zanimljivo u o~ima,poput neukro}ene `ivotinje« — komentira Ivicu jednaod tajnica iz poduze}a, a i dojmovi koje }e ostaviti na kolegiceu tvorni~koj kantini bit }e najlak{e izre~eni ¬usporedbamasa `ivotinjskim svijetom — »[utljiv je kao riba«, doksvoju budu}u ljubavnicu Nadu (Nada Suboti}) Bajsi} »Gledakao zmija gu{tera«.»Kod ptica, kao i kod glumaca najva`nije su o~i« — maksimajednog od likova filma, knjigovo|e-pronevjeritelja kojise bavi prepariranjem (a i sam je biv{a zatvorska pti~ica) kaoda je bila Had`i}eva ideja vodilja pri izboru glumaca za Protest.Nositelji ve}ine uloga doimaju se kao natur{~ici izabraniupravo radi svojih fizionomija, zbog mogu}nosti da ve}svojim izvanjskim izgledom i dr`anjem (da, i pogledima)ka`u sasvim dovoljno o sebi i onome {to predstavljaju, doksu {ture re~enice koje izgovaraju pravi biseri scenaristi~kekonciznosti i svrhovitosti. Ovakvo izbjegavanje suvi{nih verbalizacijau definiranju likova ne{to je {to izdvaja Had`i}a odve}ine hrvatskih redatelja sve do dana{njih dana. Ta ~injenicadodatno dobiva na te`ini kada se uzme u obzir da je rije~o redatelju kroz karijeru sna`no povezanim s teatrom i teatruinherentnom druk~ijem pristupu instituciji glume. Scenografsko-kostimografskisklop ukorijenjen u realizmu, jo{jedno od Had`i}eva stalnog karakterizacijskog oru|a, u Protestuostavlja dojam naro~ite promi{ljenosti. Dovoljno je za-59H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.