34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 39 do 58 [o{a, D.: Razgovor: Fadil Had`i} — filmovi za publiku— Kao mlad ~ovjek, slikar, ja sam ~ak i crtao stripove. Nikadih nisam objavljivao, ali sam poslije, kao urednik Kerempuhau najtvr|e socijalisti~ko vrijeme, dao mjesta stripu unovinama. [tampao sam i Maurovi}a, kojega sam i osobnopoznavao i bio s njim dobar. Smatram i ina~e da je to umjetnostkoju bi vi{e trebalo cijeniti, pogotovo {to mi u Hrvatskojimamo primjerice Andriju Maurovi}a, koji bi drugdje usvijetu bio veliko ime.Had`i} i modernizam, potreba prevrednovanjadoma}e filmske ba{tinePotkraj {ezdesetih redatelji poput Tanhofera, Bauera, a zatimi vas, sve rje|e dobivaju priliku, o Kre{i Goliku u to se vrijemene govori kao o velikom autoru itd. Koliko je va{a generacijazapravo zapostavljena na ra~un forsiranja modernisti~kiorijentiranih autora kakvih je na{ onda{nji film bio pun?— U filmskom svijetu o~ito je vrlo va`na sprega onih kojisnimaju filmove i onih koji pi{u filmske prikaze, stvaraju slikuo filmu. Bauer i ja nikada se nismo time bavili, nismoimali svoje ku}ne kriti~are koji }e nas propagirati i reklamirati,kao {to su hi~kokovci reklamirali svoje filma{e. Grli}evageneracija tako|er se odli~no snalazila s kritikom. Mi kojise nismo znali baviti vlastitim publicitetom ostali smo nekakopo strani. Bauer je imao niz projekata koji su mu odbijani.Mo`e li se re}i kako je u to doba, a i poslije, modernizam prerastaou slu`benu umjetni~ku ideologiju?— To je isti slu~aj kao i onaj u kazali{tu, imamo ljude kojistvaraju dojam da su nekakva avangarda. Kad pogledate tadjela, ne znam za{to bi npr. Mimica bio avangardan? Po~emu su Selja~ka buna ili Banovi} Strahinja djela nekakvamodernog jezika, nisu takvi ~ak ni njegovi raniji filmovi. Neznam odakle te pri~e, ne vidim gdje su ta moderna djela kojasu negdje u svijetu odjeknula. Tko bi trebao ozna~iti prekretnicuu hrvatskom filmu?Ne mo`ete re}i da recimo Du{an Makavejev nije bio druk~iji,gledaju}i {ire, u kontekstu biv{e kinematografije.— On nije hrvatski autor.Ne ra~unamo li eksperimentalce poput Toma Gotovca, ni jane vidim nekakve strahovito inovativne, moderne autore.— Velika je obveza na mladim ljudima koji }e pisati o filmuda sve to [krabalovo vrijeme stave u nekakvu arhivu i po~nuiznova vrednovati sve {to je napravljeno. Ne znam ima litko za to volje ili `elje, ali revalorizacija onoga {to je u hrvatskojkinematografiji napravljeno nu`na je. Previ{e je tudosad bilo prijevare, na{timanih kritika.Ne{to se ipak malo promijenilo. Nedavno, kada je umro Bauer,nerijetki su ga ispratili kao najve}ega na{eg redatelja.— I ja vam to ovdje potpisujem, on je bio najve}i, pravi profesionalac.Da je ovo bila normalna kinematografija kao {tosu bile zapadne, on bi bio ne{to poput Hitchcocka. Pogledajterecimo Sala{ u Malome Ritu, to je ra|eno rukopisom narazini tada{njih najboljih europskih redatelja. Ipak, svojedobnonije imao jednu kafansku nadgradnju da iz toga napraviremek-djelo.50Prije tri godine, u razgovoru za ovaj isti Ljetopis, Ante Babajaizjavio je kako ste Lov na jelene snimili kako biste se dodvorilimaspokovcima, a kraj promijenili zato {to su oni u me-|uvremenu sru{eni u Kara|or|evu.— Nisam to pro~itao, niti dosad ~uo za njegovu izjavu. Neznam na koji sam se ja to na~in njima mogao dodvoriti jer udoba kad je film sniman na vlasti su bili isti komunisti kojisu na kraju smijenili i Savku i Tripala. Samo sam mogaoizvu}i konsekvence, koje sam na kraju i izvukao. Ipak, nekestvari `elim re}i otvoreno. Drago mi je {to se mogu pohvalitida sam autor o ~ijim se filmovima daleko najkriti~nijepi{e. Moji slabi filmovi o{tro se seciraju, dok su istovremenolo{i filmovi Babaje i sli~nih autora pretpla}enih na pohvale:njihovi se filmovi, ~ak i kada propadnu, ocjenjuju blagonaklono,a moji ~ak i kada dobiju Zlatnu arenu i Jelena,kao {to je dobio Novinar, opisuju pogrdno kao ’feljtonisti~kifilmovi’. Pretpostavljam da razlog takva odnosa kritkeprema meni le`i u tome {to nekima smeta to {to sam i pisaci slikar i biv{i novinar i redatelj. Iz brojnih tekstova vidim daje ta moja svestranost o~ito veliki minus, valjda bi bilo boljeda ne razlikujem Moneta od Maneta, imamo mi i takvih redatelja.U takvoj ’kafanskoj’ atmosferi Had`i}u se tra`i dlakau jajetu, dok se autori mudruju}ega garda i malog opusaprogla{avaju genijalcima iako su njihova genijalna djela ostalau lokalnim okvirima, inozemstvo ih nije ni primijetilo.Kako to da jedna Breza, u kojoj je jedini genijalac njezin pisacSlavko Kolar, nije pobrala nagrade vani, u Cannesu iliVeneciji? Vjerojatno zato {to je sjajna Kolarova proza trebalanadahnuti redateljsku ruku, a ta je izostala; film je samokorektna ilustracija Kolarove proze. Generacije koje dolazemoraju iznova vrednovati hrvatsku kinematografiju u kojojve}ina ocjena boluje od provincijskih predrasuda i kuloarsko-kavanskihnaklapanja.Dva najzrelija filma: Lov na jelene i NovinarJeste li scenarij Lova na jelene predali komisijama u onoj verzijikoju ste poslije realizirali?— Kao {to sam vam ve} rekao, svi smo mi tim komisijamakoje su odobravale scenarije predavali ’nevinije’ verzije, prilago|enemi{ljenjima tada{njih odlu~uju}ih faktora. Tako jebilo i s Lovom na jelene. Tek sam ga u realizaciji malo poo{-trio. Svi smo mi varali komisije, iako, ruku na srce, u na{ojkinematografiji, izuzev mojih i Papi}evih filmova, rijetko jo{koji govori kriti~ki o dru{tvu.Za{to ste za mjesto doga|anja radnje odabrali (neimenovani)Vara`din? Ne sje}am se nekoga hrvatskog filma u kojemu jeatmosfera manjeg gradi}a toliko dobro pogo|ena.— Vara`din je zaista poseban grad. On mo`da i jest provincijalnasredina, ali ima posebnu arhitektonsku ljepotu koja jeu vizualnom pogledu vrlo zanimljiva. To je jedan od rijetkihgradova u kojima mo`emo prepoznati neka starija vremena,svi drugi nekakvim su modernim gradnjama izgubili svojklasi~ni izgled. Mo`da su me privukle i slike Miljenka Stan-~i}a, s kojim sam neko} prijateljevao. Ipak, presudno je biloto da se taj ~ovjek vra}a u manji grad. U Zagrebu on bi sezacijelo izgubio; u manjem je gradu vidljiviji.Kako ste odabrali onu kavanu?H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.