34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 39 do 58 [o{a, D.: Razgovor: Fadil Had`i} — filmovi za publikunica. Iskreno, ja nisam bio previ{e odu{evljen ponudom.Malo sam se i bojao oti}i u Ameriku, jednostavno nisam biovoljan. Mislim da je i on uvidio kako ja sve to primam s rezervom.Opet koristite niz, nazovimo ih tako, modernisti~kih postupaka,od anketnoga po~etka do neobi~ne vrmenske strukture,niza retrospekcija razli~itih likova...— A za{to vam se to ~ini moderno, pa to je normalno?Pa i ne ~ini mi se, no htio bih izvu}i iz vas da barem malo priznatekako vam modernizam uop}e nije bio toliko stran kolikose isprva ~ini.— Takve postupke imate u najklasi~nijim filmovima Hitchcocka,~esto imate vrlo sli~nu dramaturgiju.Kako uop}e gledate na to kada vas neki kriti~ar `eli uklopitiu ovu ili onu ladicu?— Ni jednog autora ne treba stavljati u ovakvu ili onakvu ladicu.Autori jednostavno ne sviraju istu notu cijeli `ivot. Mislimda autor na svoj na~in mora biti raznovrstan, mora uvijektra`iti ne{to novo; ne smije se vrtjeti u istom krugu. Tkose ima volje sa mnom ozbiljno baviti, nek ima na umu dasam ja kriti~ki duh. Sve su moje komedije na neki na~in kriti~ke,kao i brojni moji filmovi. Mislim da sam uspio biti kriti~an~ak i u onim vremenima kada je te{ko bilo biti kriti~an,{to se gospodin [krabalo nije sjetio napisati u svojoj knjizi.Ja sam i u to doba prona{ao na~in kako ’pro{vercati’ svojeideje. Predavao sam komisijama prera|ivane scenarije, aonda naknadno ubacivao izba~ene stvari.Sarajevski atentat i Divlji an|eliNa kraju filma Tri sata za ljubav u sceni u kojoj gazda zavodiku}nu pomo}nicu koristite se klasi~nom glazbom. U sljede}emfilmu, Sarajevskom atentatu, Habsburgovci se opu{tajuuz sevdalinke. Kakvu glazbu volite?— Nisam neki glazbeni stru~njak, ali slu{am sva{ta, u rasponuod opernih arija pa do dobre starogradske pjesme, datako ka`em. Volim melodioznu glazbu, ali ne previ{e ishitrenu,glasnu i nasilnu.Koliko ste razmi{ljali o glazbi koju stavljate u filmove?— U mojim filmovima muzika je vrlo va`an faktor. U Sarajevskiatentat stavio sam sevdalinku zato {to su Ferdinand injegova `ena do{li na orijent kao u nekakvu svoju kolonijukoja ima svoje specijalitete. Jedan je od tih specijaliteta i sevdalinka.Za njih je to uro|eni~ka pjesma, dakle oni se slu{aju}isevdalinku osje}aju kao britanski kolonisti kada do|u uAfriku.Ferdinanda i njegovu `enu prikazali ste kao prili~no simpati~neljude.— Za{to bi oni bili nesimpati~ni?Malo mi tu nedostaje antagonizma; ako su oni tako simpati~niljudi, za{to ih Gavrilo i njegova kompanija toliko nastojeubiti?— Revolucionari nisu ubijali ljude nego monarhiju; ona je tuta koja je okupator. Bila bi gre{ka da sam ih napravio nesimpati~nima;morao sam ostaviti dilemu gledateljima da li ihtreba ubiti ili ne. Ali Gavrilo nije pucao u njih, nego u Be~.Moram priznati da mi nije jasno za{to iz cjele pri~e niste napraviliakcijski ratni film ili triler ni zbog ~ega se stalno koristiteanticipacijama i retardacijama u fabuli umanju}i takopotencijalnu napetost.— To je film koji je ra|en izrazito dokumentarno. Meni jeod svega tu najva`nije da sam pogodio na slici to vrijeme.Dogodilo mi se, kad sam snimao scenu pred vije}nicom uSarajevu, onu kada oni izlaze iz svog auta, da mi je pri{aoneki stari gospodin i po`alio se kako to nije tako izgledalo unjegovo vrijeme. Ja sam ga zatra`io da po~ne opisivati kakoje onda bilo i, kad je zavr{io, donio mu fotografije kojima seslu`io moj scenograf. ^ovjek se uvjerio kako su mu sje}anjaizblijedila. Mislim da je vrijednost toga filma dokumentarnost.Kako to da vas je uop}e privukla tema sarajevskog atentata?— Za mene je to bila vrsta trilera. Pazite, doga|aj koji izazovesvjetski rat izvanredan je doga|aj, bez obzira kakvi subili njegovi motivi. Nisam se previ{e bavio motivima. Akoste zapazili film ve} danas sli~i dokumentarnom filmu, za pedesetgodina sli~it }e jo{ i vi{e.Gledaju}i film, ~ini mi se kako je i ovaj bio prosje~no bud`etiran,snimljen u vrlo kratku vremenu.— Znate {to, kad neki filmski ljudi `ele prikazati Had`i}akao ~ovjeka koji je dobivao toliko filmova samo zato {to gaje voljela vlast, trebali bi imati na umu da sam ja autor kojije radio s najni`im bud`etima. Ne znam kakva je to bila ljubavsustava, Berkovi}, Babaja i drugi priu{tili bi si i dvostrukodulja snimanja, da ne ka`em da su odga|ali zavr{etke filmovai po godinu dana.Kad smo ve} u Sarajevu i Bosni, malo je poznat podatak daste 1968. trebali u Bosni snimati film zajedno sa Jean-PaulomSartreom.— Da, radilo se o dokumentarnom filmu Zemlja heretika.Autor ideje bio je Vladimir Dedijer, on i Sartre trebali su jerazraditi, a ja sam trebao sve to skupa re`irati. Radilo se obuntovni~kim idejama na tlu Bosne jo{ od vremena bogumila.Snimili smo prve scene me|u ste}cima na Radimlji, alinjih dvojica nisu ba{ imali najjasniju ideju {to ho}e, tako daje snimanje ubrzo stalo i nikad se vi{e nije nastavilo. Tijekomve~ere koju su priredili op}inski ~elnici Stoca, Sartre je pojeotoliko ~e{njaka da nisam mogao vjerovati.[to se dogodilo sa snimljenom gra|om?— Jadran film ustupio je snimljeni materijal austrijskoj televiziji,koja ga je poslije emitirala.Otkud zanimanje za mlade delikvente u Divljim an|elima?— ^ujte, kad god mi postavite pitanje odakle neka ideja, jane znam. Palo mi je na pamet. Mo`da sam bio izazvan ne-~im u {tampi, tada su novine bile pune tih mladih avanturista.Po~etak filma je neubi~ajen, replike likova smjestili ste uobla~i}e posu|ene iz stripova. Koliko vas je uop}e zanimaostrip?49H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.