34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}aOboru`an takvim pogledima, Had`i} dakako nije mogao bitini prista{a tada dominantna autorskog filma. Usuprot tadaprevladavaju}oj ’politici autora’ i ideji o ’kameri-nalivperu’Had`i} skromnije dimenzionira ulogu redatelja u filmskomprocesu i diobi autorstva:Zato mi se ~ini vrlo nepravedno kad pro~itam na {pici daje film ’toga i toga autora’ jer je ono glavno, du{u tog filma,ipak stvorio scenarista. Mislim da je uloga filmskogredatelja prili~no izmistificirana... 8Sli~ne antitrendovske poeti~ke sklonosti Fadil Had`i} iskazivat}e i o drugim pitanjima oko kojih su se lomila koplja izme|u’modernista’ i ’antimodernista’. Tako }e u jeku modernisti~kogapokreta (koji zagovara elitizam i ru{i kult klasi~nenaracije) Had`i} izravno zagovarati s jedne strane populizam(»moje je duboko uvjerenje da film bez publike nemanikakva smisla«), 9 s druge pak isti~e jasno i jednostavno narativnoizlaganje kao temeljni smisao filmskog medija. ZaHad`i}a film je...vje{tina da se komponira dramski ljudska pri~a. Ja beztakve pri~e ne vidim filma, i filmovi koji to nemaju pomeni nisu filmovi. 10Njegova kritika modernisti~kih strujanja nerijetko je po vokabularui tezama bila socrealisti~ki kruta. Tako }e, gotovopa leksikom kasnih ~etrdesetih, Had`i} o filmskom modernizmugovoriti kao o ’dosadnom’, ’namjerno zamagljenom’,’formalisti~kom’ ’bizarnom’, sklonom ’egzibicijama’ i ’praznojapstrakciji’. 11 U vrijeme kad je francuski novi val trendovskaroba i objekt kultisti~kog uzdizanja, Had`i} premanjemu ima podrugljiv odnos. 12 Takvim deklarativnim konzervativizmomHad`i} je nu`no morao ljutiti dominantnifilmski ukus, pri ~emu se gubilo iz vida to kako Had`i}ev redateljskirad ne iskazuje toliku krutost spram novog, dapa-~e. Had`i} je takvim konzervativnim ispadima stjecao imageamatera koji se u biti u film ne razumije.Had`i} kao antiautorDojmu da je Had`i} sva{tar, a ne autenti~ni filmski kreativac,sigurno je pridonosila i heterogenost njegova opusa.Had`i}ev opus kvalitativno je iznimno neujedna~en: u njemuima jako dobrih filmova, kao Slu`beni polo`aj, Tri sataza ljubav ili Protest, ali i naslova koji se ni uz najve}u benevolencijune mogu opisati nego kao nekriti~ke `vrljotine. Natako neujedna~en opus suvremenici su nejednako i reagirali.Neki su Had`i}evi filmovi bili kriti~ki i festivalski iznimnouspje{ni, poput Novinara ili Slu`benog polo`aja, 13 neki supak propadali kod kritike. Neki su bili pravi hitovi, poputDivljih an|ela ili Desanta na Drvar, 14 neki su doista bili takvida su te{ko mogli privu}i interes ma i kojeg segmenta gledateljstva.Ipak — neujedna~enost u kvaliteti (pa i recepciji) nije bilaglavni razlog za{to se na Had`i}a kao filma{a dugo gledalorezervirano. Uostalom, neujedna~enost je svojstvena i mnogimaod najve}ih redatelja, a osobito je svojstvena onimakoji su poput Had`i}a snimali mnogo i brzo: prvorazrednisu primjeri John Ford i Claude Chabrol. Ono {to je kritiku i4filmofile vi{e smetalo u Had`i}evu opusu bila je ~injenica daje on heterogen ne samo kvalitativno nego i poeti~ki.Unutar dogmatskih postulata tzv. autorskog filma i autorskekritike, temeljni kriteriji po kojem se vrednuje redatelj jesunorma nazorne utemeljenosti cjeline filma te s njom povezananorma tzv. ’autorskog svijeta’. 15 Od cijenjena redateljao~ekuje se da bude u svakom svom pojedinom filmu prepoznatljivpo svom ’rukopisu’. S druge strane, filmovi u opusutakva redatelja trebali bi imati jedinstvenu nit, autorski pe-~at. Ideal takve politike autora bili su redatelji poput Ozua,Antonionija ili Tarkovskog, za koje se vulgarizirano ka`ekako ’cijeli `ivot snimaju isti film’.Iz takve valorizacijske perspektive Had`i} nije mogao biti cijenjen.S motri{ta autorske kritike on se doimao, dodu{e,kao radoholik i znati`eljan istra`iva~, ali i mnogo vi{e odtoga, kao posve nekriti~an re`iser kojem beznadno nedostajeautorski pe~at. Had`i}evi filmovi su, kao prvo, bili `anrovskii tematski heterogeni. Od partizanskog spektakla(Desant na Drvar), trilera (Abeceda straha), ’film policiera’(Druga strana medalje), preko crnovalovskih dru{tvenokriti~kihdrama (Protest), pa do artfilmskih eksperimenata (Idudani), ti su filmovi zahva}ali najrazli~itije `anrove, takore}isve osim jednog — onoga koji bi Had`i}u kao kazali{nomkomediografu naizgled ponajprije le`ao — komedije. A takva`anrovska heterogenost i{la je pod ruku i sa stilsko-svjetonazornom,~ime je Had`i} nu`no bio diskvalificiran kaofilma{ ’bez autorstva’.Iz perspektive autorske kritike Had`i}a je jo{ i vi{e diskvalificiraloto {to su njegovi filmovi iskazivali jake utjecaje pro-~itanog i gledanog. Tako je Abeceda straha u velikom mjeribila odgovor na Bauerov Ne okre}i se, sine, a Slu`beni polo-`aj na (opet Bauerov) Licem u lice. Da li je umro dobar ~ovjekodavao je utjecaj Jacquesa Tatija, Desant na Drvar bioje odgovor na Bulaji}evu Kozaru. Tri sata za ljubav @ilnika,Makavejeva i novog vala, Novinar tzv. feljtonisti~kog filma.Idu dani kompilira utjecaje zagreba~ke animatorske {kole iteatra apsurda, Protest je evidentno na tragu ’crnovalovaca’,a Ambasador je pod sna`nom sjenom Krle`e. Kako se vidi,utjecaji koji su davali biljeg Had`i}evim filmovima bili suraspr{eni, ~asoviti, premalo koncentrirani da bi se moglismatrati pripadno{}u {koli ili poeti~koj liniji. Oni nisu Had-`i}a kvalificirali za punokrvno autorstvo, u skladu s Borgesovomkrilaticom kako »autor stvara svoje prethodnike«.Oni nisu podupirali reljefni i prepoznatljivi dojam o njegovojautorskoj poetici. Naprotiv, diskvalificirali su ga kao epigona,eklektika, ~ovjeka ~ije autorsko ’ja’ nije dovoljno jakoda se othrve sna`nim izvanjskim impulsima. U vrijeme dogmatske’politike autora’ Had`i} je bio neprobavljiva (ili —preprobavljiva, preprovidna) kost, apartni otpadak, naprostozato {to je po senzibilitetu antiautor.U sjeni biografijeTo su unutarfilmski razlozi za{to Had`i} nije bio primjerenovrednovan kao filma{. Osim njih, na djelu su nedvojbeno bilii izvanfilmski, a oni se ponajvi{e ti~u njegove proturje~ne biografije.Fadil Had`i} nije bio, poput mnogih istaknutihmajstora isto~noeuropskog filma, u manjoj ili ve}oj mjeri di-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.