34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 39 do 58 [o{a, D.: Razgovor: Fadil Had`i} — filmovi za publikuko va{e filmove proglasio re`imskom, konstruktivnom kritikom.— To je zabluda koja jo{ traje. Imam dojam da ti ljudi, kojisu na taj na~in pisali, nikada nisu gledali strane filmove, nikadanisu ~itali knji`evne klasike. Ne znam {to su ti kriti~arizapravo mislili, da je u filmovima i komedijama trebalonapadati Josipa Broza Tita, neke konkretne osobe, centralnekomitete? Ja mislim da je to zabuna. Nije rije~ samo o tomeda se nije smjelo; ni jedan pravi satiri~ar u svijetu to nije radio.Uzmite primjer Revizora. Rugaju}i se nekom gubernatoru,Gogolj zapravo daje kritiku cara i sustava. A da je i{aoudarati ravno na cara, to ne bi bila komedija nego pamflet ine bi se igrao ve} sto {ezdeset godina. Uvijek nastojim svojimdjelima dati trajnu vrijednost. Ne `elim se baviti konkretnimaktualnim li~nostima jer je to kratka vijeka, time sebave novine. Tu osnovnu zabludu gospodin Ivo [krabalo nikadanije shvatio jer ne razumije razliku izme|u novina ifilma.Ure|ivali ste novine koje su naru{avale sivilo onda{nje {tampe;kao jedan od rijetkih na{ih redatelja uop}e snimali stedru{tvenokriti~ke filmove; pokretali ste kazali{ta i filmske festivale.Vrije|a li vas kada vas danas netko tko je sve to vrijemebio dio istoga sustava prozove zbog ~lanstva u partiji?— Pa ~ujte, u partiji su onda bili svi koji su obna{ali bilo kakvefunkcije. Druga je stvar da li si bio u Centralnom komitetu,ja nikad nisam bio ni u op}inskom. Ja se nisam politikomnikada bavio, jednostavno za to nisam imao afiniteta. A~lan partije u to se vrijeme moralo biti. Svi glavni urednicinovina koje su izlazile u tada{njoj Jugoslaviji bili su ~lanovipartije, osim urednika Glasa koncila, a i on je morao paziti{to pi{e. To je bilo posve drugo vrijeme. Svi vrhunski knji-`evnici, od Miroslava Krle`e do Ranka Marinkovi}a bili su~lanovi partije. Ranko Marinkovi} bio je sekretar partijskeorganizacije na Akademiji, gospodin Krle`a ~lan Centralnogakomiteta, Mirko Bo`i} ~lan Centralnog komiteta, svi piscikoje danas u~e |aci u {koli bili su u partiji osim Dobri{eCesari}a, kojeg nisu primali jer su smatrali da lebdi negdje usvojim oblacima. No, treba odvojiti re`imlije koji su pravilipoliti~ke karijere od onih koji su bili ~lanovi i ni{ta vi{e odtoga.Prije|imo na va{ sljede}i film, Druga strana medalje, snimljen1965. godine...— Film o moralu takozvanih revolucionera.Zbog ~ega se radnja filma doga|a u Rijeci?— Glavni je razlog atmosfera. Atmosfera lu~koga grada, ukojemu ima svega, pa ~ak i kurvi, u~inila mi se idealnom zatakvu pri~u. Iako se film mogao doga|ati i u Zagrebu; uostalom,Ambasador, koji isto tako govori o moralu jedne generacije,doga|a se u Zagrebu.Po mome sudu, radnja filma nevjerojatno je dobro uklopljenau prostor i lokalni kolorit. Doma}i urbani filmovi vrlo surijetki, a i oni koji su snimljeni doga|aju se uglavnom u Zagrebu.Jeste li prije snimanja istra`ivali rije~ke lokacije?— Nisam. Mi smo u Rijeku upali i iz Rijeke ispali. Jedinepripreme bila su moja razmi{ljanja o samim scenama. O samojscenografiji nisam mogao ni razmi{ljati, ono {to smona{li dolje to smo i snimili.Rekli ste ve} da se u svojim filmovima zala`ete za jednostavnarje{enja.— Jednostavnost je vrhunac svake umjetnosti.Odakle onda u Drugoj strani medalje toliko retrospekcije,ispremije{anih vremenskih razina, razli~itih pripovjeda~kihperspektiva? Je li vas zapljusnuo val filmskoga modernizma?— Nikada nisam bio pod utjecajem nekoga filmskog vala, alisam bio pod utjecajem pisaca. Ja recimo obo`avam ^ehova.Mo`da je to do{lo od njegove dramaturgije. Obo`avam Gogolja.Op}enito, nije isklju~eno da je ne{to od onoga {to samvidio ili pro~itao u{lo u moje mo`dane vijuge i zavr{ilo nafilmu kao inspiracija. Ipak, ne bih pridavao veliku pozornostpri~i o utjecajima.Maloprije ste rekli kako je tema Druge strane medalje moralrevolucionara. Odakle va{a ospesija tom tematikom? Niz va-{ih filmova, od Medalje do Ambasadora, bavi se razo~aranimrevolucionarima, idealistima, ljudima koje progone sumnje uvlastitu pro{lost i ideale.— Mislim da u nas jo{, zapravo dan-danas, nisu napravljenifilmovi koji su trebali biti napravljeni. Postojao je u komunizmujedan, nazovimo ga tako, vje~ni sindrom sumnje. Usustavu koji je po svojim metodama bio policijski sve se provjeravalo,osobito pro{lost. Sumnji~enje je i{lo do te mjereda je dolazilo, recimo tragi~ne 1948, do slu~ajeva da se ~aki vlastita `ena odricala mu`a. Tako da nije slu~ajno {to samse time bavio, te su se teme nametale same po sebi.Postoji li kakav autobiografski element u tom va{em opsesivnombavljenju pro{lo{}u, mo`e li se to mo`da povezati s nekimnezgodnim detaljem iz va{ega `ivota?— Ne. Da sam ja imao bilo kakva putra na glavi, ne bih postaoglavni urednik Kerempuha u partijskoj dr`avi 1946. godine.Udba je imala sve pod kontolom, bez brige. Ja sam biovrlo mlad ~ovjek, gotovo bez ikakve politi~ke pro{losti.Ve} po obi~aju, i u Drugoj strani medalje imamo nekolikodanas zaboravljenih glumaca koji su ostvarili vrhunske uloge,recimo glavna junakinja Judita Han.— One je bila izvrsna slovenska glumica. Nedavno mi je poru~ilapo jednom ~ovjeku iz Slovenije da bi htjela ponovnovidjeti film i zamolila me da joj po{aljem videokasetu. Danasje u mirovini. Ja sam i ina~e odli~no sura|ivao sa Slovencima;imaju odli~an teatar i odli~ne glumce.Protest, crni valNeko ste vrijeme, ~ini mi se 1966, bili i predsjednik Savezafilmskih radnika Jugoslavije. U ~emu se sastojala ta funkcija,jeste li imali nekakve ovlasti?— Nisam imao nikakvih ovlasti, Savez zapravo nije predstavljaoni{ta. Bila je to vi{e reprezentativna funkcija. Imaosam tako, recimo, priliku sjediti s Kurosawom u selu blizuLenjingrada u kojemu se odr`avao simpozij o filmu. Kurosawaje dr`ao govor. Bio sam uvjeren da }e govoriti o svom redateljskomposlu, no on je sve vrijeme govorio samo o sce-47H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.