34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 39 do 58 [o{a, D.: Razgovor: Fadil Had`i} — filmovi za publiku— Imao je sve one navike glumaca amatera koji razmahujurukama, koji su teatralni do zla boga u diletantskom smislu.I mene oblije hladan znoj. Rekoh: ’Daj ti meni, Ivanka, da japonovno razmislim’. Razmi{ljam cijelu no}, preznojavam se.Sjetim se da sam ga uzeo zbog tog lica. Ujutro odvedem Zappalortau drugu sobu i reknem mu da od danas vi{e ne smijepodi}i ruku, pomaknuti obrvu, uop}e, maknuti se s mjesta.’Ka`ite to {to imate re}i, ali bez grimasa’. Poslije smoono {to nam nije odgovaralo stavljali u off, pokazivali gakako {uti; uglavnom, na kraju je to njegovo lice ostalo onakodojmljivo, a glumu smo, {to se ka`e, posakrivali.Ina~e, u va{im filmovima glumci nikada ne preglumljuju.Odakle to ustrajavanje na gluma~kom izrazu bli`em klasi~nomameri~kom filmu negoli na{emu, koji se rijetko uspijevaoodlijepiti od teatra, tim prije {to ste i vi zapravo ~ovjekkazali{ta?— Glumac mora biti le`eran, ne smije biti ni najmanje teatralanili pateti~an. To je vrlo te{ko izvesti jer oni ponesusvoja iskustva iz kazali{ta. U radu s glumcima nisam nimalodiplomati~an. Istoga im ~asa ka`em {to ne valja, otvorenimrje~nikom, bez ikakva ispri~avanja. Sve radim ne bih li dobiopotrebnu le`ernost. Velika je opasnost kod filma pitanjegluma~kih proba. Smatram da glumac mora svoju ulogu’probaviti u `elucu’, ona mora postati dio njegova vlastitogizri~aja, a ne da on govori tu|i tekst. To publika osjeti. Utom svom ustrajavanju ja sam dosta nemilosrdan jednostavnozato {to stra{no volim glumce, uostalom napisao sam iknjigu o glumcima, Glumac, to ~udno stvorenje. Poslije scenarijaglumci su drugi najva`niji dio posla pri pravljenju dobrafilma.U va{im se filmovima pojavljuje niz glumaca koji nisu ostvarilivelike karijere, no koji su u vas izvrsni. Osim Zappalorta,od onih iz Abecede straha svakako bih spomenuo Vesnu Bojani}.— S njom sam se namu~io jednako kao i sa Zappalortom.Ali opet, nisam se pokajao. Ona je bila totalni natur{~ik, noonda je nekako bilo u modi u Hrvatskoj da se ide s natur{icima.Ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Danas je to prestalo,osim kada se radi s djecom. Bojani}ka je tu manje-vi{ezapravo prodala svoje lice, no to je dobro odigrala. Danasona trguje nekretninama u Americi. Javila mi se prije pet-{est godina, bila je i u Zagrebu.U Abecedi straha postoji vrlo simpati~an prizor, mo`da neva-`an u kontekstu cjelokupne radnje, u kojemu starija sestranavla~i ~arape s halterima. Kako vam je to palo na pametugurati taj prizor u triler o ilegalcima?— Morate uvijek dodati malo druk~ije atmosfere da sve skupane bude dosadno. Ono ~ega se najvi{e bojim u filmovimai u `ivotu jest dosada.Uo~i snimanja Abecede straha dogovorili ste se s glumcimada }e biti pla}eni ovisno o utr{ku filma u kinima.— Ne sje}am se tih detalja, no, znate, govoriti o utr{ku uonom vremenu velika je zabluda, sve je to bilo u`asno skromnopla}eno. Tada se, kako se ka`e, polubesplatno radilo,ali to je isto tako vrijeme kada je struja bila besplatna, kada44su pi}a po kavanama bila besplatna, kada su svi jeli ra`nji}ejer su bili polubesplatni.Gledaju}i va{u Abecedu straha, filmove Branka Bauera, NikoleTanhofera, prvoga Bulaji}a i neke druge iz tog razdoblja,kojima, barem se meni ~ini, za razliku od nekih drugih hrvatskihklasika, prolazak vremena samo ide na ruku, stje~e sedojam da ste svi vi skupa s lako}om ovladali klasi~nim narativnimstilom filma, nazovimo ga tako, unato~ tome {touglavnom niste bili filmski obrazovani a, kako vidim, nekeod vas film kao takav nije previ{e ni zanimao.— Prvo i prvo, ja smatram da se umjetnost ne u~i u {kolama.Tu se stje~e obrazovanje, no ono {to se zove darovitostni jedna vam {kola ne mo`e dati, to ne mo`ete nigdje nau~iti.Mi smo svi, zapravo, u~ili na filmovima. Za izgled Abecedestraha po meni su bile presudne dvije stvari. Prva je bilavizualna kultura koju sam ja imao kao akademski slikar. Tose najbolje vidi po slu~aju Pi}e (Tomislava) Pintera. On je godinudana prije moga napravio film Kota 905 Mate Relje itamo njegova kamera izgleda poprili~no suhoparno, dok jeovdje vrlo dobra. Prema tome, ipak je kontakt sa mnom doveodo toga da njegova kamera bude jo{ bolja. Druga je stvarta da sam ja i kao ~ovjek od pera dosta kumovao tome da tifilmovi budu zanimljivi. Opet ponavljam: film je gotov uknjizi snimanja. Poslije se sve skupa mo`e napraviti malo boljeili malo lo{ije, ali od lo{eg scenarija i lo{e knjige snimanjajo{ nitko nije uspio napraviti dobar film.Kolika je bila gledanost Abecede straha, je li se prodala negdjeu inozemstvu?— U Rusiji je Abecedu straha gledalo 25 milijuna ljudi. Saddobro, to su podaci za rubriku vjerovali ili ne, jer Rusija jegolem teren, tamo su filmovi gledani od jutra do mraka.Had`i} eksperimentator: Da li je umro dobar~ovjek? (1962) i Idu dani (1970)Stalno ponavljate kako treba raditi {to je mogu}e jednostavnijefilmove, u prvom redu za publiku. Za{to ste onda nakonratnoga trilera Abeceda straha, odlu~ili snimiti film Da li jeumro dobar ~ovjek?, iz dana{nje perspektive, ako ne najto~nije,a onda najlak{e pojednostavnjeno opisiv kao art-film?— Pazite, ja sam kao ~ovjek sklon eksperimentu. Ipak, svjestansam i svoje obveze prema producentima. Zato sam i po-`alio {to sam u tom filmu i poslije u filmu Idu dani eksperimentirao,jer su me nakon toga producenti po~eli malo sumnji~avogledati.Oba su filma, za~udo, va{e jedine komedije.— Oni su negdje u `anru komedije, iako nisu komedije. Obasu filma ponajprije u `anru eksperimenta. Ja sam tu zapravostvari procijenio krivo. Mislio sam da publiku mo`e zadovoljiti,da ga tako nazoven, ioneskovski humor. Na`alost, tomo`e zadovoljiti samo uzak krug publike. Idu dani napravljenisu u eri francuskoga novog vala. To je bila po{ast kojaje brzo pro{la, moda koju su svi morali nositi. Ja sam se stime na{alio. Poslu`io sam se malo i Jacquesom Tatijem prave}ivrstu nijemoga slapsticka. U cijelom tom filmu (Idudani) ima svega pet dijaloga. Radnja se doga|a na {est ~etvornihmetara i glumi prakti~ki samo jedan glumac, IvicaH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.