34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 39 do 58 [o{a, D.: Razgovor: Fadil Had`i} — filmovi za publiku— Ja sam i poslije film shva}ao kao neku vrstu profesije ukojoj ~ovjek mora biti stalno prisutan i aktivan kako bi imaonekakav kontinuitet. Ako vi ~ekate neko nadahnu}e pa pravitestanku od pet ili sedam godina, onda to je razumljivorupa u va{em stvarala{tvu. Ja sam radio sve vrste filmova,smatrao sam da narud`ba nije ni{ta omalova`avaju}e i zatomo`da takva raznovrsnost i ina~e u mome opusu.Me|u va{im kratkim filmovima koje sam uspio nabaviti, najvi{emi se svidio Hokus-pokus, satira u kojoj se {alite na ra-~un jugoslovenskog radnog vremena?— Iskreno govore}i uop}e se ne sje}am o ~emu je rije~. Naslovase mutno sje}am, ali da me sad na policiji tu~ete trisata, ne bih se sjetio o ~emu je u filmu rije~. Da se mi dogovorimo,[o{a, ja mnogo toga ne pamtim jer imam u glavi 57komedija, 14 filmova, niz knjiga i romana... Jednostavno,upitate li me da vam sada ispri~am ~ak i fabulu nekoga filma,ja je mo`da ne}u znati sasvim ispri~ati, ali o nekim stvarimakratko }u vam odgovoriti. Znam o ~emu je rije~ u filmuPosljednja ~erga. To je film o Romima ili Ciganima, kakosmo ih nekad zvali. Ja sam jednu ~ergu pratio na njezinu putovanjupo na{oj zemlji, uglavnom kroz Bosnu, i uz to je vezanajedna od mojih najve}ih zabluda. Naime, smatrao samda }e se u jednom socijalisti~kom dru{tvu Cigani kona~nonegdje udoma}iti. Vjerovao sam, prili~no romanti~no, kako}e to mo`da biti posljednja ~erga, ta koju sam snimio prijesad ve} ima vi{e od ~etrdeset godina. Film Tamo kod opasnerijeke govori o hidrocentrali u Zvorniku na Drini, o tomekako takav projekt preko no}i mo`e izmijeniti grad i krajolik.Me|u prvim filmovima koje sam napravio bio je jedan oparni~arima, Slavni sude. Rije~ je zapravo o svojevrsnom poluigranomfilmu, simpati~nom film~i}u bez nekih ve}ih ambicija.Jeste li u vrijeme kada ste, dakle, ve} po~eli re`irati, gledali iprou~avali tu|e dokumentarce?— Gledajte, da bi ~ovjek snimio dokumentarni film, nije potrebnoneko veliko znanje. Kamerman vam snima, dokumentacijuimate; prou~ite je i nakon {to vas zainteresiraodre|eni doga|aj, uz ne{to op}e naobrazbe koju posjedujeteto nije problem snimiti. Mislim da za dokumentarni filmne treba nikakvo posebno filmsko {kolovanje ni neka velikafilmska estetika. Dokumentarni je film najbolji onda kad seu njemu ni{ta ne izmi{lja.Iste godine kada i dugometra`ni igrani prvenac, Abecedustraha, re`irali ste i vrlo ambiciozan cjelove~ernji dokumentarac,Zemlja s pet kontinenata.— Da, film je imao dosta odjeka, ~ak i u svijetu, mislim daje to jedan od na{ih prvih filmova u boji.Otkuda ideja za film o razli~itostima tada{nje Jugoslavije?— Zaintrigirala me ~injenica da tako mala dr`ava kao onda{njaJugoslavija mo`e sadr`avati toliko nevi|enih kontrastau klimatskim uvjetima, folkoru, arhitekturi... Poku{aosam oslikati taj sukob Azije, orijenta, i Europe, koji su se tunegdje kod nas susreli. Javnosti mo`da i nije poznato, taj sefilm godinama vrtio po ambasadama biv{e Jugoslavije kad bise u njima prire|ivala razno-razna primanja.42Igrani filmovi; Abeceda straha; ovladavanjeklasi~nim narativnim stilomScenarij, re`ija, rad s glumcimaKako ste uop}e dobili priliku za re`iju cjelove~ernjega igranogfilma? Va{i kratki filmovi nisu bili ba{ zapa`eni.— Malo je te{ko govoriti o sebi, a da to ne zvu~i kao samohvala.Me|utim, ja sam u to vrijeme uistinu bio ~ovjek prili~noaktivan u hrvatskoj kulturi. Pravio sam najtira`nije novine,pokrenuo kazali{te, crtani film, imao sam legitimacijuosobe koja, {to god radi, to dobro i napravi. U tom trenutkujednostavno sam dobio `elju i volju da radim igrani film.Napisao sam scenarij i predo~io ga Jadran filmu. Konkurencijau to doba nije bila velika, svi koji su startali skupa samnom tako|er nisu imali nikakvu stru~nu filmsku naobrazbu,nitko nije i{ao u nekakve filmske {kole i sl. Oni koji suodlu~ivali o tome tko }e dobiti film odlu~ivali su predvi|aju}itko bi eventualno mogao napraviti dobar film.Po~etkom {ezdesetih jo{ niste postali filmofil?— Nisam. Nikada nisam i{ao previ{e u kino, ne idem ni danas.Pogledam tu i tamo film na televiziji ili ga posudim izvideoteke. Da mi sada odr`ite filmski kviz, ja bih propao ve}na {estom pitanju. Jedan od najomiljenijih filmova mi je ForestGump, ve} sam ga tri puta vidio, no nisam zapamtio imeredatelja. Ipak, pamtim Toma Hanksa, De Nira, Nicholsona...Za Nicole Kidman, recimo, prvi put sam ~uo kad suprije nekoliko godina po~eli tra~evi po novinama; nisam niznao da postoji ta glumica. Uostalom, mislim da to nije nibitno kada radite film, bitan je osje}aj za `ivot, za ono {to sedoga|a oko vas.Pitam vas to ponovno jer je po mom mi{ljenju va{ prvi film,Abeceda straha, toliko superiorno re`iran da jednostavno nevjerujem kako vas filmovi uop}e nisu zanimali?— Ja sam u sve to skupa naprosto upao kao u privatnu avanturu,bez ikakva, nazovimo to tako, predumi{ljaja. Pazite, jasam ~ovjek koji je jako radoznao. Ali nisam ja u tome nikakvaiznimka. Ni drugi redatelji iz toga vremena nisu i{li nina kakve filmske {kole, svi su upali u to kao i ja. Imali su `elje,volje i afiniteta. Pone{to su znali o filmu i imali knji`evnunaobrazbu, jer i knj`evna je naobrazba je isto tako jednaod predispozicija za rad na filmu. Prema tome, ja sam upaou to kao i svi drugi.Scenarij Abecede straha napisali ste u suradnji s knji`evnikomFedorom Vidasom.— Nas smo dvojica bili prijatelji, i{li smo svakodnevno nakave pa sam onda rekao: Hajde, napravit }emo zajedno iscenarij. Vidas je u to doba pisao kratke pri~e.Film je nadahnut stvarnim doga|ajem.— To je, zapravo, pri~a tada{nje hrvatske ministrice financijaRadojke Kati}. Ona je za rata radila kao slu`avka u ku}iusta{koga du`nosnika. Za doga|aj sam saznao ja, a nas smoga dvojica potom pro{irili u scenarij.Koliki je bio va{ udio u scenariju, a koliki Vidasov?— Ne sje}am se vi{e koliki je bio ~iji udio.H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.