34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 39 do 58 [o{a, D.: Razgovor: Fadil Had`i} — filmovi za publikuKada ste po~eli slikati?— Slikao sam jo{ od najranije mladosti. Prije no {to sam do-{ao na Akademiju u Sarajevu sam radio uljene slike. Slikarstvomme, zapravo, zarazila knjiga, Moj `ivot Vlahe Bukovca,koju su mi darovali roditelji i koju sam pro~itao valjda sedamputa i bio naprosto odu{evljen. A postoji tu i jedna, datako ka`em, misti~na veza. Naime, istoga trenutka kada samja ro|en Vlaho Bukovac je umro: u no}i s 23. na 24. travnja.O tome sam poslije razgovarao s njegovom k}erkom. Jasam ro|en u Bile}i, a on je umro dvadeset kilometara dalje,u Dubrovniku. Kupio sam od njegove k}eri jednu njegovusliku, koju i dan-danas dr`im u ku}i.Koliko je na va{ studentski `ivot u Zagrebu utjecala ratnaatmosfera?— ^ujte, ja sam tada bio vrlo mlad, politikom se nisam bavio.Jednostavno sam bio student i brinuo o tome kako pre-`ivjeti, a to onda nije bilo lako. Uglavnom sam radio na akademiji,ali i druge poslove, mnogih se vi{e i ne sje}am. Do-{ao sam u Zagreb, {to bi se reklo, gol i bos, bez ikakvih sredstava.Roditelji nisu imali para da me izdr`avaju na studijimai onda sam radio sve mogu}e poslove koje studenti i danasrade. Ali sam i crtao, za neke listove, od toga sam manje-vi{ei `ivio.Kakva je bila situacija na Akademiji u to doba?— Mislim da je tada akademija u profesorskom smislu imalamo`da i najve}e umjetnike u svojoj povijesti. Me|u mojimprofesorima bili su Vladimir Beci}, Ljubo Babi}, Krsto Hegedu{i}...Danas su svi oni klasici hrvatske likovne umjetnosti.Neko ste vrijeme bili i u domobranima.— Bio sam mobiliziran, ali to je trajalo vrlo kratko. Demobiliziransam zbog problema s plu}ima, a poslije ~ak i poslanu sanatorij.Uz novinske karikature koje ste u to vrijeme objavljivali vezanesu i neke kontroverze o kojima je dosta pisano prije nekolikogodina.— List u kojem sam ja radio zvao se Bi~ i bio je zabavnogakaraktera. Karikature koje je objavljivao bile su potpuno nevinekarikature, bez ikakvih politi~kih konotacija. Redakcijazapravo nije ni postojala, bio je jedan ~ovjek koji je sve toure|ivao i vodio i tehni~ki urednik koji mu je to tehni~ki igrafi~ki sre|ivao. Sve se to izdavalo s jako malo novca. Ja nisam~ak ni tekstove pisao; nacrtam primjerice dva gra|anakako stoje na cesti, a oni ubacuju tekstove. Nakon {to su vidjelida ja ba{ i nisam previ{e odu{evljen tada{njim re`imom,oni su meni u jednom trenutku podmetnuli neku antisemitskukarikaturu. Njema~ku karikaturu koja je ina~e tiskana unjema~kim novinama — u berlinskom Simplicimusu i dostanezrelo krivotvorili moj potpis, da se na{ale sa mnom. Bilaje to vrlo glupa {ala, no na svu sre}u spomenuta karikaturapostoji, njema~ka karikatura koja je jednostavno precrtana ikoja uop}e nije moj rad. Prema tome rije~ je o ~istoj krivotvorini.Jeste li tijekom studija odlazili redovito u kino?40— Ne. Ja ne mogu govoriti o sebi kao o nekakvu ovisniku okinu. Vi{e sam odlazio u kazali{te i ~itao knjige. Vi{e od bilokojeg filma, u sje}anju mi je ostao jedan Gogolj, njegov Revizorili recimo Mrtve du{e. Moja prva istinska veza s filmomdogodila se zapravo tek 1949. u Zagrebu i prakti~ne je naravi.Poslijeratno razdoblje: novine, karitakture i crti}iTe 1949. godine bili ste glavni urednik satiri~kog lista Kerempuh.— Ja sam urednik Kerempuha bio ve} 1947. godine. Do{aosam u Kerempuh kao karikaturist i brzo se uspeo do polo`ajadirektora. Bio sam zamjenik Veljka Kla{terke, koji je bioglavni urednik na po~etku Kerempuha i o~ito sam bio vje{tu pravljenju novina: ja sam njemu uglavnom sve pravio, a onse potpisivao. Nakon {to je Kla{terka oti{ao na drugu funkciju,mene je predlo`io svojim politi~kim {efovima za nasljednika.Koprive, koje su do tada bile jedini takav list u Hrvatskoj,bile su tiskane u najvi{e desetak tisu}a primjeraka, aja sam u svega dvije-tri godine uspio podi}i nakladu Kerempuhana 170 000 primjeraka. U okviru djelatnosti tog lista jasam napravio crtani film i pokrenuo kazali{te. Poslije sam naosnovi reputacije zara|ene u Kerempuhu postao glavni urednikVjesnika u srijedu.Kako ste se uop}e tako brzo probili do mjesta glavnog urednikajednih takvih novina, tih godina neposredno nakonrata?— Tih sam godina zbog zasluga u Kerempuhu primljen upartiju. U to doba partijsko ~lanstvo bila je viza da uop}emo`e{ obavljati u uredni~ke poslove u novinarstvu. Te{ko daje netko u to doba bio novinski urednik, a da nije bio u partiji.No, ja nikada nisam bio u op}inskim i gradskim komitetima,nikada nisam bio u centralnom komitetu. Moja jedinaistinska kvalifikacija bila je ta {to sam znao praviti novine.Prije nekoliko godina, izme|u vas i Branimira Donata, povelase polemika u kojoj je bilo govora i o navodno spornim karikaturamakoje ste u ono vrijeme objavljivali u Kerempuhu.— ^ujte, ja se ne bih na to osvrtao. Polemika je po~ela okoimena Kazali{ta Jazavac, a on ju je onda nastavio objavljivanjemkarikatura koje su izi{le u Kerempuhu neposredno nakonrata. To~no je da je Kerempuh, u kojemu su, ina~e, radilineki od na{ih najboljih karikaturista, objavljivao razne karikatureideolo{ke naravi. Takva su bila vremena, objavljivalaih je sva {tampa; to se jednostavno nije moglo izbje}i.^esto isti~ete kako va{a prva prava veza s filmom zapo~inje1949. Vi ste, zapravo, iskoristili mogu}nosti koje su se pru`ileunutar redakcije Kerempuha i pokrenuli inicijativu za snimanjeanimiranog filma.— S obzirom na golemu nakladu, imali smo dosta novca ipokrenuli dvije stvari. Jedna od njih je i crtani film, pokrenulismo izradu prvoga doma}eg umjetni~kog crtanog filma.Kako ste do{li na tu ideju, s obzirom na to da vas film o~itonije previ{e zanimao?— Inspiraciju sam dobio ugledav{i u svojoj redakciji poznatogacrta~a stripova Waltera Neugebauera. Osim stripova iH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.