34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}a~ine. Njegov opus, uza sve dobre i lo{e strane, govori o porazute generacije. I premda je sam Had`i} bio insider sustavai lojalni komunisti~ki gra|anin, njegov je opus osobni inedvosmisleni dokument o nepovratnu porazu revolucionarnogasustava. Mo`da je to paradoks. Ako i jest, nije jediniu vezi s Had`i}em kao filma{em.Had`i}ev opus ostao je donekle podcijenjen ponajprije zbogparadoksalnoga raskoraka privida i ~injenica.Njegovo ’gostovanje’ u filmu stvaralo je privid da on nije autenti~nifilma{, nego pisac koji gostuje u filmu. A Had`i} kaofilma{ uop}e nije patio od literarnosti, dapa~e: u boljim filmovimapokazao je da vlada imanentno filmskim alatom ida izbjegava tipi~ne slabosti scenarista koji postanu re`iseri.Privid o njegovu deklarativno konzervativnom ukusu zasjenioje ~injenicu da Had`i} kao filmski prakti~ar uop}e nijetako konzervativan: {tovi{e, u njegov eklekti~ni autorskiprofil skladno se uklapa i to {to je znao prepoznavati i opona{atisuvremene mu trendove.Njegova velika produkcija donekle je zamutila pogled kritici,ostavljala privid da je Had`i} mediokritet, sprije~ila strukuda uo~i kako u njegovu velikom opusu pored neospornojako slabih filmova ima i {a~ica izvrsnih.Dok je Had`i}ev javni status doista bio status re`imskogapobornika i apologeta, u svim pitanjima politike u kulturi,cenzure i estetskih sloboda Had`i} je redovito stajao na liberalnimpozicijama. 99Bez obzira {to je dru{tvenokriti~ki diskurs Had`i}evih filmovanedvojbeno pripadao onom {to se u titoizmu zvalo ’afirmativnakritika’ i nije nikad problematizirao temeljne dogmekomunisti~koga dru{tva, komentatori koji su Had`i}uprigovarali la`nu kriti~nost propu{tali su zapaziti da on tematizira~esto pre{u}ena mjesta i {iri tematsku domenu samefilmske umjetnosti. Ni Mimi~in Prometej s otoka Vi{evice, niBauerov Licem u lice, pa ni Had`i}ev Slu`beni polo`aj iliLov na jelene nisu bili disidentski ili antikomunisti~ki filmovina na~in filmova @ivojina Pavlovi}a ili Krste Papi}a. Svakiod tih filmova mogao bi se kroz stro`e nao~ale obilje`itikao ’prore`imski’. Ali, paradoksalno, ti su filmovi u~inilimogu}im da dru{tvo i njegove malformacije postanu filmskatema. Utemeljili su `anr koji su poslije drugi odveli do kraja.Svi razlozi zbog kojih Had`i}ev igranofilmski opus nije upotpunosti valoriziran bili su, dakle, na neki na~in jednostrani.Samo jedan od njih stoji naizgled na ~vrstim nogama— a to je prigovor kako je Had`i} eklektik bez razvidna autorstva.Ipak, ono {to u takvoj tvrdnji biva previ|eno jest ~injenicada je Had`i}ev filmski eklekticizam samo posebanslu~aj njegove op}enite sklonosti kreativnom nomadizmu,lutanju i sva{tarenju. Oboru`an djetinjom, radoznalom `eljomda se isku{a u {to vi{e toga Had`i} se oku{ao kao romansijer,komediograf, dramaturg, karikaturist, slikar, kolumnist,dokumentarist, libretist i putopisac. Taj ga je isti porivdjetinjaste radoznalosti u filmu naveo da snima kako’crne’ drame tako i ’crvene’ spektakle, kako populisti~ketako i art-filmove, kako klasi~ne trilere i krimi}e tako i modernisti~kedramatur{ke slagalice. Had`i}ev izvanfilmski injegov filmski rad naizgled nisu u nekoj o~itoj tematskoj ili`anrovskoj vezi. Njegova literatura i njegovi filmovi ne tretirajuiste probleme i autorske fiksne ideje, kao {to je to slu-~aj (recimo) u @ivojina Pavlovi}a ili Ivana Martinca. Ono {tojedino (ali bitno) vezuje Had`i}ev izvanfilmski i njegov filmskirad jest gladna, znati`eljna potreba da se poku{a ba{ sve.Ta je infantilna znati`elja kao svoje drugo i neizbje`no nali~jenosila i stanovitu povr{nost i nekriti~nost. A upravo }e povr{nosti nekriti~nost biti glavni uteg Had`i}u kao filma{u,navode}i ga da izme|u utemeljenih i ozbiljnih projekata kaopo teku}oj traci proizvodi one druge, slabo koncipirane, povr{noizvedene i nezrele. Vrijeme je i{lo na ruku Had`i}uutoliko {to su drugi u me|uvremenu zaboravljeni, a prvi danasiska~u iz povijesnoga konteksta i privla~e pozornost kaoobjektivna vrijednost hrvatske filmske ba{tine.Bilje{ke1 U vrijeme nastajanja ovoga teksta Had`i} je dovr{avao snimanje svogapovratni~kog filma Doktor ludosti.2 Kvantitativnom analizom Vjesnikove dokumentacije mo`e se ustanovitida me|u ~lancima o Fadilu Had`i}u jedva ~etvrtina ima film kaotemu.3 Fadil Had`i} ro|en je 23. travnja 1922. u Bile}i, u nacionalno mije-{anoj obitelji: otac [ukrija bio je Bo{njak iz Trebinja, mati Marta Sukoblievi}Slavonka iz sela Cabuna kod Virovitice. Zbog o~eve po{tanskeslu`be u mladosti se ~esto sele: u La{vu, pa u Bosanski Brod, SlavonskiBrod i Sarajevo. Godine 1942. dolazi u Zagreb i po~inje studiratislikarstvo na likovnoj akademiji. Tijekom rata aktivan je u tiskuNDH kao karikaturist. Poslije rata ure|uje prvo poratno humoristi~koglasilo, Kerempuh. Bio je uspje{an novinski urednik (VUS, Telegram,Oko), a poslije i popularni satiri~ni kolumnist pod pseudonimomZoran Zec. Kao urednik Kerempuha utemeljio je kazali{te Komedija,a potom i Satiri~ko kazali{te Jazavac u kojem je bio i dugogodi{njiumjetni~ki direktor. 1980/1. zakratko je bio i intendant zagreba~kogaHNK, ali funkciju protestno napu{ta zbog lo{eg financijskogstanja. Kao urednik Kerempuha dao je i inicijalni poticaj za animiranifilm Veliki miting, ~ime po~inje povijest poslijeratne animacije u Zagrebu.Bio je jedan od inspiratora osnivanja pulskoga festivala. Uz cjelove~ernje,re`irao je i sedam kratkih filmova, te jedan dugometra`nidokumentarac. Pored 57 komedija napisao je i libreto za komi~nuoperu Borisa Papandopula Po`ar u operi. Objavio je ukupno 23 knjige,mahom zbirke komedija, ~lanaka i putopisa, te dva romana, Crvenimozak i Konvertit. Kao slikar imao je dvadesetak samostalnihizlo`bi.4 Uz osam kratkih i/ili dokumentarnih filmova, Had`i} je snimio ovecjelove~ernje filmove: Abeceda straha (1961), Da li je umro dobar ~ovjek(1962), Desant na Drvar (1963), Slu`beni polo`aj (1964), Drugastrana medalje (1965), Konjuh planinom (1966), Protest (1967), Trisata za ljubav (1968), Sarajevski atentat (1968), Divlji an|eli (1969),Idu dani (1970), Lov na jelene (1972), Novinar (1979) i Ambasador(1984). Upravo dovr{ava film Doktor ludosti.5 U zagreba~kim filmskim krugovima kru`e legende o tome kako biHad`i} tijekom potraga za lokacijama obi~no izabrao prvu lokacijukoju bi mu scenograf ponudio. Had`i} se sam hvalio kako je ratnispektakl Desant na Drvar snimio za samo ~etrdeset dana, »za cijenuko{tanja komorne drame« te ka`e: »zato sam morao kle~ati pred Titom,jer su me tu`ili iz bran{e da sni`avam kriterije brzim radom i pra-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.35