34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}ase, dodu{e, na nekoliko mjesta ute}i tipi~no had`i}evskoj dijalo{kojfrazeologiji i govoriti kako »pre{u}ivanje nije interespartije i socijalizma« ili »frazerstvo i popovanje koristi samoneprijateljima«. Ali, ta frazeologija ni slu~ajno se u Novinarune mo`e razumjeti kao iskupiteljska poruka: poruka Novinarajest da je establishment uvijek ja~i, da on ~udake poputKova~a ispljune i da sustavu popravka nema.Novinar je osebujan i po svojoj atmosferi. Premda se i drugiHad`i}evi filmovi implicitno ili (rje|e) eksplicitno zbivaju uZagrebu, 97 nijedan od njih nije toliko osovljen oko zagreba~keatmosfere i urbaniteta. Novinarom dominiraju no}ni urbaniprizori, poljeva~i ulica, kolporteri, no}ni lokali i tramvajskepostaje. Had`i}evi likovi ovaj put isklju~ivo pripadajurelativno situiranoj srednjoj klasi, {to filmu daje {tih kojibitno odudara od crnoga vala, a mnogo vi{e podsje}a najedan tada recentni filmski pravac koji Had`i} vjerojatnonije poznavao — na novi njema~ki film i njegove sumorne,klasno osvije{tene bur`oaske drame. Nastao na smiraju sedamdesetih,Novinar je film koji u mnogo~emu sintetizira todesetlje}e hrvatskoga filma, ali funkcionira i kao pristojanreprezentant onoga {to se sedamdesetih doga|alo u globalnojkinematografiji.Ambasador (1984)Unato~ uspjehu Novinara, Had`i} sljede}ih pet godina nijedobio film, {to je poslije ~esto navodio kao primjer nepravde.Sljede}i i (zadugo se mislilo) posljednji projekt realizirat}e 1984. Bio je to film Ambasador, gra|anska obiteljska dramaiz miljea komunisti~ke elite. U intimnoj hijerarhiji vlastitihfilmova Had`i} }e Ambasadora smje{tati vrlo visoko. Naupit Radosava Lazi}a da navede svoja tri najbolja filma Had-`i} }e 1987. navesti Novinara, Protest i Ambasadora i komentirati:»ta su tri filma u stvari jedan film o iznevjerenimidealima revolucije. To je neka vrsta raspela za socijalisti~kimoral koji je imao romanti~ne revolucionarne i teoretskepretpostavke i svoje naknadne, prakti~ne korozije.« 98Ba{ kao i u Slu`benom polo`aju, i u Ambasadoru, naslovni jejunak ~ovjek iz partizanske generacije koji je zbog ratnih zaslugastekao zavidan dru{tveni polo`aj i lijep imetak. U Slu`benompolo`aju Had`i} }e polovicom {ezdesetih prikazatistidljivo prve moralne pukotine u takvoj vladaju}oj kasti TitoveJugoslavije. U Ambasadoru on secira tu kastu u fazi njezinakona~nog raspada.Glavni junak filma biv{i je partizan, komunisti~ki uglednik,biv{i Titov ambasador, a sada bogati umirovljenik, udovackoji `ivi u zagreba~koj podsljemenskoj vili (Miodrag Radovanovi}).U ambasadorov dom preko vikenda sti`e cjevar(Fabijan [ovagovi}) koji treba popraviti centralno grijanje.Tijekom jednog vikenda — dva dana — radnik/stranac svjedo~it}e kulminaciji krize i kona~nom slomu u jednoj obitelji’crvene bur`oazije’.Ambasador u ku}i `ivi s novom pratiljom (Inge Appelt), doma}icom(Marija Kohn), raspusnim sinom Ronijem (@eljkoKoenigsknecht) te depresivnom k}erkom Miki (ElizabetaKuki}). Na jutro godi{njice smrti ambasadorove `ene izbijesukob izme|u oca i k}eri, jer je otac zaboravio na godi{njicu.U vilu sti`e i najstariji sin, lije~nik Mark (Voja Brajovi}),koji od oca tra`i tisu}u dolara, a on mu ih odbija dati. Izme-|u Miki i Ronija izbije sukob zato {to je Roni na dan obljetnicedoveo svoj novovalni bend i {to vje`ba bubnjeve u podrumu.Roni i otac konfrontiraju se jer je Roni ukrao nekiauto.Nave~er se krug prijatelja i obitelj skupljaju na kartanje.Me|u njima je i Markova supruga Goga (Nina Erak). Tijekomo{tra razgovora Goga optu`i ambasadorovu novu `enuza preljub s njezinim mu`em. Mark u me|uvremenu odlaziu Mikinu sobu i nalazi je polumrtvu o{amu}enu tabletamanakon poku{aja suicida. Odvoze je u bolnicu, a Mark se vra-}a s vijestima da }e pre`ivjeti. Izme|u Marka i oca dolazi dokona~noga verbalnog obra~una u kojem Mark ocu spo~itavakrivnju za obitelj u rasulu. Radnik cjevar koji je svjedo~iocijeloj toj no}i skandala ujutro odlazi i doma}ici ka`e »kadse grane sasu{e, s korijenom ne{to nije u redu«, a doma}icaod{uti odgovor.Premda Had`i} nikad nije sam tematizirao krle`ijansku inspiracijuu Ambasadoru, dojma smo kako je u tom filmu redateljpoku{ao svjesno ili nesvjesno na~initi ina~icu Glembajevihza titoisti~ku eru. Kao {to su Glembajevi rekapitulacijajedne klase na samrti (austrougarske elite) putem diskursaskandinavske gra|anske drame, tako i Ambasador te`i biti’nordijska’ ili ’krle`ijanska’ rekapitulacija titoisti~ke crvenemeritokracije u trenutku njezina ideolo{kog i biolo{kog odlaskau nepovrat. Izme|u Gospode Glembajevih i Ambasadoramogu se na}i i potanje tematske sli~nosti. Odnos ambasadora,njegove nove `ene i starijega sina Marka uvelike odgovaraodnosu baruna Glembaya, barunice Castelli i sina Leona.U oba slu~aja ~etvrti, odsutni aktant mrtva je mati/prethodna`ena, pri ~emu sin u oca `eli inducirati grizodu{je ikrivnju skop~ano s njezinom smr}u. U oba teksta ~ini to monologomkoji evocira epizodu vezanu za smrt: u Glembajevimaje to monolog gdje se prisje}a pojavljivanja Castellijeveuz odar mrtve konkurentice, u Ambasadoru monolog prisje}anjana maj~inu smrt u Londonu, smrt koja }e suprugazate}i na diplomatskom koktelu. I u Krle`e i u Had`i}a dramase uspostavlja izme|u ranjena patrijarha kojemu vlastitipotomstvo duguje blagostanje i djece koja ga preziru. Razlikaje tek {to su u filmu razli~ite Leonove sastavnice razdijeljeneizme|u ambasadorove djece: Miki posjeduje bole}ivuumjetni~ku prirodu, Mark edipovski gnjev prema ocu, aRoni je naprosto bezobzirni delikvent. Izme|u Glembajevihi Ambasadora postoje ~ak i strukturalne sli~nosti. Oba sudjela po op}oj organizaciji dvo~inska, pri ~emu se drugi diodoga|a u kasne no}ne sate nakon vrhunca kataklizme: u Krle`eje to smrt baruna bankara, u Had`i}a Mikin poku{aj suicida.U oba djela rasapu svjedo~e ku}ni prijatelji, pripadniciiste klase.Kao bitan faktor odmicanja od Krle`e u Ambasadoru se pojavljujeodnos prema klasno ni`e pozicioniranima. Njegovenatruhe postoje i u Krle`e u motivu `ene koju je barunicapregazila ko~ijom. Ovdje je ta dimenzija mnogo ja~a, {to ne~udi ako se zna da je Had`i}eva aristokracija komunisti~ka,dakle po~iva na zagovoru klasne ravnopravnosti. Ta ravnopravnostod po~etka ne funkcionira. Radnik i doma}ica jedinisu ’zdravi’ elementi u cijelom, prili~no ’dekadentnom’33H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.