34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}aIdu dani (1970)To je intimisti~ki film o zbunjenom ~ovjeku na{e planetekoji vje~no ne{to ~eka, a ni{ta ne do~eka. Taj film ~ekasvoje prave kriti~are i svoje vrijeme, vjerujem da }e se jednogdana netko sjetiti i otkriti njegove skrivene dra`i i njegovunenametljivu psihologiju. 87Unato~ takvu EPP-u od strane autora, te{ko se oteti dojmeda su kriti~ari bili u pravu te da je Idu dani mo`da i najve}iHad`i}ev proma{aj.Idu dani film je po mnogo~emu usporediv sa Da li je umrodobar ~ovjek?. Oba filma izraziti su low-budgeti nastali s minimalnimsredstvima, novcem i ekipom, u pauzi izme|uHad`i}evih krupnijih projekata. Oba demonstriraju Had`i-}evu te`nju da se odmakne od filmskog imagea populisti~kogpri~aoca dru{tveno-aktualnih pri~a, te da na~ini ne{to26globalnije, pretencioznije, artisti~kije. Oba filma su komedije,ali u izboru komediografskom modela Had`i} u oba bje-`i od literarnosti i te`i ~isto filmskoj, nijemoj i fizi~koj komici.Oba su ta filma, napokon, izrazito slabe to~ke u Had`i}evuopusu, jasni primjeri koji pokazuju {to se doga|alo kad bise Had`i} nekriti~ki upu{tao u `anr i poetiku za koju nijeimao ni sklonosti ni dara.Za razliku od svog prvog filmsko-komi~kog poku{aja koji seprimarno temeljio na inspiraciji Jacquesom Tatijem, Idu danimogao bi se opisati kao filmsko fuziranje iskustava teatra apsurda(preciznije — Becketta) i zagreba~ke animacije. Beckettse u filmu pojavljuje i kao izravna referencija. Najavna{pica tako zavr{ava citatom iz U o~ekivanju Godota: »U ovojneizmjernoj zbrci samo je jedno jasno — mi ~ekamo da do|eGodot!«Kad nakon toga mota ugledamo pusti most u zabiti i ~ovjeka(Ivica Vidovi}) koji na tom mjestu ~eka autobus, postajejasno da smo do sr`i u beketovskoj situaciji. Taj filmovani teatarapsurda Had`i} }e poku{ati razvu}i na sat i pol uglavnomeksploatiraju}i animiranu poetiku i elemente slapsticka.Vidovi} je tijekom filma izvesti nekoliko upravo misterbinovskihnijemih slapstick to~aka, poput one kad mu uodje}u upadnu mravi ili ske~a s mu{icom. Jo{ je vi{e humoristi~kihto~aka u kojima prepoznajemo poetiku zagreba~ke{kole. To se vidi ve} na {pici filma, koja je sukladno animiranimobi~ajima ~ak {estojezi~na. U filmu se pojavljuje iizravna predmetna animacija, pa u jednom prizoru cvijetubrzano raste, u drugom se animira lubanja konja. Nalazimobarem dva gega za koje se mo`e re}i da su izravno proizi{liiz animacijske logike i poetike: u jednom junak/Vidovi} dirigirakreketom `aba u polju, u drugom sam sebi poku{avaizvaditi zub i {agalovski poleti uvis. Animacijsko je i karikaturalnoreduciranje glum~eva pokreta, ba{ kao i repetitivnadramaturgija u kojoj su glavni akcent rekurzivni motivi. Najdojmljivijije onaj romskog orkestra koji se pojavljuje tri putau filmu i pjeva pjesmu Idu dani, koju je napisao dje~ji pjesniki budu}i velikosrpski radikal Brana Crn~evi}. Taj song u popularnojje kulturi ostao vi{e upam}en i od samog filma.Poku{avaju}i presaditi tada proslavljenu poetiku zagreba~ke{kole na igrani film Had`i} je samo pokazao da je bitno nerazumije. Ono {to je, naime, kod zagreba~ke {kole bilo velikoi dobro — moderni likovni stil i revolucionarni tretmananimiranog pokreta — on nije mogao presaditi u igrani film.Ono {to je uspio presaditi, me|utim, jesu osobine koje se sdana{njim odmakom prepoznaju kao glavna slabost zagreba~ke{kole: stanovita pretencioznost, bombasti~nost u bavljenju’op}im istinama’, sve ono {to je Zlatko Grgi} ismijavaokad je jedan svoj film zavr{io re~enicom Poruke — niet!.Nadalje, Had`i} nije vodio ra~una da su klju~ni i dobri naslovizagreba~ke {kole bili kratki, {to je odgovaralo gegovskojosnovi i antimimeti~koj redukciji zagreba~ke animatorskepoetike. On presa|uje tu poetiku na dugometra`ni film,{to je nu`no moralo izazvati dramatur{ke te{ko}e. I zaista —najslabija to~ka Idu dani neuvjerljivi su me|uske~evski prijelazi,samom filmu nedostaje ikakav dramski razvoj ili zaokru`enje,a njegova repetitivnost uskoro postaje neizdr`ivozamorna.H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.