34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}aPrva od njih bila je Had`i}eva odluka da sarajevski atentatuglavi u ideolo{ki pravovjernu velepri~u o revolucionarnom20. stolje}u u Jugoslaviji. Had`i} povijest sarajevskog atentataprstenasto uokviruje prologom/epilogom koji se odvija1945. u Sarajevu gdje plamte uli~ne borbe. Ranjeni partizanprogonjen od Nijemaca upada u nepoznati stan i tra`i pomo}.Dok okrvavljen le`i na divanu, ugleda grupnu fotografijuna kojoj su Gavrilo Princip (glumi ga pisac i filozof PredragFinci), ali i ku}edoma}in Simo kao mladi}. U tom trenutkuslijedi {pica, pa povratak u 1914, kad je Simo jedanod Principovih vr{njaka i drugova. U samoj zavr{nici filmaradnja se vra}a u 1945, Nijemci upadaju u stan, Simo branipartizana i gine. Implicitna je ideja kako je Simo, koji je zbogmladosti i kolebljivosti izbjegao juna~ku `rtvu 1914, sad sazadr{kom ispunio svoj herojski dug. Tako uokvireni si`e, dakako,ima duboke ideolo{ke implikacije. U njemu se jedanatentat potaknut nacionalnom vru}icom interpretira u skladus komunisti~kim gledanjem po kojem je Sarajevo 1914.bilo dio ’revolucionarnog procesa’. U obje povijesne epizodeantagonist je isti — Nijemci, ~ime Had`i} politi~ki posvenesuptilno podvla~i analogiju i implicira trajnu historijskukonfrontaciju ju`nih Slavena i Germana.Drugi va`ni (i pogre{ni) Had`i}ev kreativni izbor bila je odlukada u filmu do kraja umanji suspens i sve trilerske strategije.Film o pripremama i izvr{enju atentata nudio je potencijalnosjajnu priliku za tvorbu napetosti. 85 Had`i} je me-|utim iz filma posve isklju~io tehni~ke pripreme za atentat,minimizirao je svaku strepnju za sudbinu likova, a atentatkao takav dogodi se ve} nakon dvadeset i kusur minuta filma.Na zbivanja uo~i atentata Had`i} }e se, dodu{e, post festumnavra}ati u retrospekcijama, ali te se retrospekcije mahomsvode na ideolo{ke raspre urotnika i samo poja~avajudojam u o Sarajevskom atentatu kao o ideolo{kom pamfletu.Tre}a Had`i}eva neobi~na kreativna odluka bila je ta da sepri~a filma izla`e kao ra{omon u kojem se komadi}i narativnogapuzzlea izla`u putem ispovijedi svjedoka: `andara, agenata,pripadnika Mlade Bosne koji razgovaraju s istra`iteljem,samog Principa. Te ispovijedi Had`i} markira me|unatpisima,ali ni tu nije dosljedan pa postoje dionice filma(npr. ~itanje presude) koje se izla`u iz sveznaju}e perspektive.Takva ra{omonska organizacija zvu~i dobro kao na~elnaideja, ali u konkretnom slu~aju nije jasno {to je Had`i} njomedobio. Ona je u Protestu funkcionirala zato {to je svakinovi svjedok pridonosio djeli}em nove informacije cjeliniizlo`ene sudbine. Sarajevski atentat je, s druge strane, epopejau kojoj je sve rasvijetljeno, svi sve cijelo vrijeme znaju,pa takva ra{omonijada samo poti~e osje}anje repetitivnosti idojam da se bez razloga vrtimo u krugu dramatur{kih proizvoljnosti.Had`i}a je u op}oj narativnoj strategiji Sarajevskog atentatamnogo vi{e zanimalo ispri~ati ono {to se zbiva nakon atentatanego ono prije njega. Film po~inje izrazito in medias res:ve} u drugoj sekvenci nakon {pice Ferdinand i Sofija (BertSotlar i Lucyna Winnicka) ve} su u Sarajevu, pohode dru{-tveni ples, pa prisustvuju pjevanju sevdaha, pravljenju }ilimai misi. Nakon pola sata ve} su mrtvi. Tada slijedi dugi, do-24minantni dio filma u kojem se paralelno montira ispitivanjeatentatora u tamnici sa flashbackovima na ideolo{ke raspravekoje atentatori vode uo~i umorstva. Suprotno dominantnomprikazu Nijemaca u ratnim filmovima, prikaz austrougarskogarepresivnog sustava blag je. Izuzme li se jedna pljuska,austrijski agenti prikazani su kao uljudni i profesionalni,nema tjelesnog zlostavljanja. Had`i} u zatvorski dio filmauklju~uje i zanimljivo scenu u kojoj mladobosanski atentatoriprolaze policijskim hodnikom kroz {palir gra|ana staracaruralnih fizionomija koji ih gledaju s nepovjerenjem. S obziromda Had`i} minuciozno ocrtava entuzijazam s kojim Sarajlijedo~ekuju be~ki carski par, izgleda kako je autorovanakana u filmu bila da naglasi jaz izme|u mladih, ideolo{kifanatiziranih studenata-terorista i {utljive, neuke ve}ine kojiih niti razumije niti podupire.Kao i u mnogim Had`i}evim filmovima, i u ovom je zanimljivopromotriti kako se sukobljava eksplicitni ideolo{kidiskurs i implicitni ideolo{ki podtekst filma. Sarajevski atentateksplicitno funkcionira kao revolucionarna hagiografijaPrincipa i njegovih drugova. Had`i} pomno elaborira njihoveideolo{ke seanse, uzdi`e ih kao martire ’na{e stvari’, aokvirom u godini 1945. daje i pobjedni~ku zadovolj{tinunjihovoj `rtvi. To je ono {to film kazuje izrijekom. Implicitno,me|utim, Sarajevski atentat te`i govoriti suprotno. Austrijskinadvojvodski par u filmu je prikazan kao prijazan,ulju|en, pun uzajamne naklonosti, ljubavi i patroniziraju}esimpatije prema tada egzoti~noj Bosni. K. u. K. Had`i} prikazujekao beskompromisno pravnu dr`avu, a njezine predstavnikekao oli~enje doli~nosti. S druge strane atentatori seprikazuju kao mrki, prijeki fanatici, mra~ni i nesimpati~niljudi s ~ijom se monomanskom zagri`eno{}u ~ovjek te{komo`e poistovjetiti. Princip je prikazan sli~no Bajsi}u u Protestu:kao samodestruktivni, demonima opsjednuti fanatikkoji slijedi svoju fiksnu ideju. Oba Had`i}eva filma — i crnovalovskakriti~ka drama i revolucionarna epopeja — utom su smislu sli~ni. Oba te`e tome da uzdigni na pijedestaluspravne, samodestruktivne fanatike svoje ideje. Oba, me-|utim, implicitno pokazuju kako Had`i} likove koje hagiografskiuzdi`e niti razumije, niti su mu bliski i prihvatljivi.Paradoks je da u oba slu~aja ta shizofrena postava uslo`njujefilmove i pridonosi njihovoj kvaliteti. S tom razlikom, dakako,da je Protest dobar film, a Sarajevski atentat nije.Divlji an|eli (1969)Nepredvidivi kreativni nomadizam Had`i}a je neposrednonakon historijske freske Sarajevskog atentata odveo u posvedrugom i neo~ekivanom smjeru. Snimio je Divlje an|ele(1969), pustolovno-omladinski krimi} koji ni kritika ni samHad`i} ne izdvajaju kao osobito vrijedan, ali je svojedobnobio rado gledan. 86Divlji an|eli posve su neo~ekivan film u kontekstu Had`i}evaopusa, pa ~ak i na{ega filma {ezdesetih. Film bi se iz dana{njeperspektive s velikom to~no{}u mogao opisati kao’tarantinovski’. Po duhu i temi on je bli`i nekim dana{njimameri~kim independentsima (recimo, Welcome to Collingwoodbra}e Russo) nego hrvatskom i jugoslavenskom filmusvoga doba.H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.