34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}ajoj karakterizaciji blizak Godardovu antiheroju. I za njega semo`e napisati ono {to A. Peterli} pi{e za junaka A bout de souffle:»Lik Poiccarda izra`ava neprekidnu napetost i zgr~enuvedrinu... Poiccard je ~ovjek koji bira vlastitu sudbinu, `elibiti, ne tek vegetirati.« 82 Zanimljivo je da je Had`i} za ovakav’godarovski’ karakter odabrao upravo beogradskogaglumca Dragana Nikoli}a. Budu}a velika mainstream zvijezda,Nikoli} je tada potpuni po~etnik. Te }e 1968. na Puli onnastupiti u dva filma (Had`i}evu i Kad budem mrtav i beo@ivojina Pavlovi}a) te za obje uloge biti zdru`eno nagra|en.Pavlovi}ev film bio je i Nikoli}ev debi, a Tri sata za ljubavtek druga njegova filmska uloga. U oba filma on glumi relativnosli~ne uloge. Lik \imija Barke iz Kad budem mrtav ibeo tako|er je pripadnik ’izgubljene generacije’, mladi} obuzetpopkulturnim sanjarijama o pjeva~koj karijeri, lutalicakojem se ne mili ni rad ni ~vrsta emotivna veza. Tako su dvaposve druk~ija autora iste godine u dva filma opre~nog stilai ambijenata putem istoga glumca dali sli~an tipski portretnadolaze}e jugoslavenske generacije. Treba me|utim re}i daje sli~nost s Belmondoom/Poiccardom u Pavlovi}a periferna(ako uop}e postoji), a u Had`i}a klju~na i gotovo sigurnosvjesna.Za razliku od drugih Had`i}evih fimova, gdje postoji problemscenaristi~koga zaokru`ivanja pri~e, u Tri sata za ljubavtaj je problem rije{en izvrsno. Spirala poni`enja koju Macado`ivljava s Juricom i Rikijem realizira se do kraja seksom sgazdom. Stalno objekt mu{ke po`ude, Maca biva seksualnoiskori{tena od jedinoga ~ovjeka s kojim ne mo`e imati budu}nosti— {tovi{e, ono {to se dogodilo razara ~ak i Macinusada{njost. Nedjelja kao `u|eni dan koji bi trebao donijetirazonodu nakon tjedna monotona rada pretvara se naposljetkuu ko{mar i zavr{ava seksom koji Maca do`ivljavakao prljav. Dopunsku ironiju gazdinu don`uanizmu Had`i}pridodaje tako {to prizore alkoholnoga zavo|enja paralelnomontira s prizorima iz opere gdje se daje ni{ta drugo do —Don Giovanni. Nakon svega Macina odluka da da otkaz jedinaje moralna i mogu}a. Ali, Maca tu odluku pla}a gubitkomprihoda i krova nad glavom, {to se u kontekstu grozni-~ave potra`nje za poslom koju sugerira uvodna anketa mo`eshvatiti kao ozbiljan, egzistencijalno te{ko nadoknadiv gubitak.U tom smislu Tri sata za ljubav nesmiljen su prikaz klasneneravnopravnosti i nepravde u kojem se oni ’gore’ poigravajus onima ’dolje’ koriste}i se njihovom nemo}i. ^injenicada se takav neravnopravni klasni sraz zbiva u komunisti~komdru{tvu pretvara Tri sata za ljubav u Had`i}ev sigurnonajljevi~arskiji, ali mo`da i dru{tveno najkriti~kiji film,makar u njemu i ne bilo njegovih tipi~nih likova radnika, birokratai komunisti~kih puritanaca.Sarajevski atentat (1968)Filmom Tri sata za ljubav zavr{ilo je Had`i}evo najkreativnijeredateljsko razdoblje. Ve} sa sljede}im filmom, Sarajevskiatentat, Had`i}eva serija solidnih filmova do`ivjet }e strmoglavipad. Sarajevski atentat mo`da je i najslabiji Had`i}evfilm. Do`ivio je mlak prijem i u kritike i u filmskom establishmentu,a neuspjeh je bio tim gor~i {to je Sarajevski atentatbio film na veliku, slu`benu povijesnu temu, dru{tveno pretenciozan,a po stvarala~kom konceptu ambiciozno zami-{ljen.Dinamika Had`i}eva opusa pokazuje kako su okosnicu njegovarada ~inili dru{tveno anga`irani filmovi. Izme|u njihpovremeno bi pravio jeftine art-eksperimente. Tre}i paralelnitok u Had`i}evu redateljskom radu ~inili su povijesnispektakli. U pravilnim razmacima napravio ih je tri, Desantna Drvar (1963), Konjuh planinom (1966) i Sarajevski atentat(1968). Simptomati~no je da je sva tri napravio izvan Hrvatske(za srpske i bosansko-hercegova~ke producente), ali is bosanskim temama. To bi moglo zna~iti da su nehrvatskiproducenti u Had`i}a imali vi{e povjerenja od zagreba~kih.Isto je tako simptomati~no da nakon Sarajevskog atentataHad`i} nije napravio nijedan film takve produkcijske skale,{to je sigurno posljedica neuspjeha Sarajevskog atentata.U doba Sarajevskog atentata filmski je modernizam u Jugoslavijibio ve} posve kanoniziran i normativan. Produkcija uSFRJ 1967. promjenom je regulative prilago|ena autorskomfilmu, modernisti~ki filmovi listom osvajaju doma}e nagrade,dva filma iz crnovalovske struje u prethodne su tri godinenominirani za Oscara. U godinama uo~i Bulaji}eve Bitkena Neretvi (1969) i obnove `anra epskog spektakla koja }epotom uslijediti u tzv. ’crvenim valom’, revolucionarne epopejenakratko gube dru{tveni ugled i naklonost kritike. ^aki izrazito re`imska kritika preferira visoko artisti~ko i produbljenotretiranje povijesti, a napada ’profaniranje revolucije’golim populizmom. 83 U takvoj situaciji Had`i} je, ~ini se,htio svakako pokazati da se velikim povijesnim temama nevra}a tre}i put iz golog tezgarenja. Htio se upeti i uvjeritiskeptike kako njegov film ne}e biti epski mainstream spektaklo patriotizmu (ili — terorizmu) Gavrila Principa i ’MladeBosne’. Nastojao je dramatur{kom i re`ijskom koncepcijomsvom spektaklu dati dignitet modernisti~ke visoke kulture.Dopunski razlog za takvu odluku le`ao je u jo{ jednoj okolnostikoja je Had`i}u puhala za vrat. Tijekom 1968. Jugoslavijomse strelovito pronijela vijest da je hrvatski zet i redateljskivelikan Orson Welles zainteresiran za ekranizaciju vidovdanskogatentata na Ferdinanda i Sofiju 1914. u Sarajevu.U SFRJ se taj atentat slu`beno smatrao reprezentativnimnacionalno-oslobodila~kim ~inom, pa je vijest da }e velikiWelles snimati film o tom doga|aju do`ivljavana kao laskavapo~ast. Medijska bura Had`i}a je zatekla u jeku pripremaza film. Stoga je on ustrajavao na izvornosti svoje koncepcijekao na argumentu za{to se dva filma (Wellesov nikad nijesnimljen) ne preklapaju:To je jedan sasvim suvremen pristup sarajevskom atentatu.Scenaristi~ka je zamisao sasvim originalna i zato verujemda }e se moj i Velsov projekt (ukoliko do njega do|e)znatno razlikovati... Ovakva briljantna konkurencija nemo`e {koditi. 84Na`alost, ’sasvim originalna scenaristi~ka zamisao’ izvrgla seu glavni razlog proma{enosti filma. U praksi ona se svela nanisku ideolo{ki spornih, dramatur{ki neuspjelih i po svemukontraproduktivnih kreativnih odluka.23H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.