34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 204 do 219 Kolbas, S.: Analiza filmske snimke...Ivo Gregurevi} u Izgubljenom zavi~ajuda ovdje upotrijebljena oblikovna sredstva u cjelini nisu bilarabljena u svrhu znatnoga vizualnog preoblikovanja prizora,nego prije svega za njegovu registraciju. Tako se maksimalnomjednostavno{}u umjetnog svjetla, gdje se ne nastoji skritinjegovo porijeklo, posti`e odgovaraju}i zamjenski efektrealisti~nom ambijentalnom svjetlu — nastalo svjetlo nemora nu`no biti na neposredan na~in ugo|ajno, ali zbogsvoje obi~nosti posjeduje potencijal pseudorealisti~kog 24 prikazivanja.Op}i ton slike je taman (primijenjen je low-key, niski klju~);faktura crne, rasvjetom nepromijenjene podloge ugo|ajnojest no}na, a svjetlo koje se pojavljuje ~ini se tek nu`nim, inasumi~nim. Trbuljakovo rasvjetno rje{enje, realiziranosna`nim snopovima visokokontrasnoga svjetla, jednostavnoi efektno ocrtava sadr`aj prizora. Visoki kontrast svjetla slikugotovo prevodi u crno-bijelo, boje su svjetlom reducirane.Ne postoji uobi~ajena rasvjetna konstrukcija sa svjetlimaiz vi{e smjerova, od kojih svako ima svoju ulogu. Stra`njesvjetlo ovdje nije toliko u funkciji separacije planova, kolikou funkciji modeliranja objekata. 25 U ve}em dijelu scene to jei jedini smjer iz kojega svjetlo dolazi, te su zato u {irim planovimalica ribara u potpunom mraku. Sjene slu~ajno i ’slu-~ajno’ padaju na dijelove motiva, svjetlo se doimlje grubim,poput svjetla kakva reflektora na obali. Grubost svjetla povezivaje i s grubo{}u i naporom fizi~kog rada, te{kim `ivotomprotagonista, dramatikom scene...Obojenje i tonalitetIzgubljenog zavi~aja oduvijek se sje}am kao topla i vizualnovrlo lijepa filma. Kopija na~injena za potrebe Hrvatske kino-210teke u jesen 2000. na`alost me demantira, ona je plavi~asta,vrlo hladna, mislim da slabo reprezentira ideju filma, i uop-}e mi se ne svi|a. Djevoj~ica koja na barci pokazuje grudiima ten kao le{, sun~ani su dani plavi poput mjese~ine, a plamenpetrolejke osvjetljava lica ~eli~nohladnim svjetlom... Jesmoli kada vidjeli hladno svjetlo petrolejke? Naravno da nismo,i sada smo ve} sasvim sigurni da je rije~ o gre{ci. 26 Tukopiju ne mo`emo smatrati relevantnom po pitanjima boje.Koloristi~ka se analiza ovog filma zato temelji na videosnimcisnimljenoj prigodom televizijskog emitiranja.Na ~emu se zasniva topli dojam filma? Dijelom na prizornimbojama: boji lica, odje}e, zemlje crljenice, boje drva i spaljenevegetacije (dio filma se doga|a u jesen), dijelom na bojisvjetla (snimanjem pod ambijentalnim osvjetljenjem registriranasu sva odstupanja u boji svjetla, te ima prili~no toplogsvjetla niskog sunca, petrolejki, svije}a...), a dijelom na, rekaobih, namjerno toplije otkopiranim sekvencama iz pro{-losti ({to bi trebalo poja~ati njihov elegi~ni ugo|aj).No film nije slikovno monolitan, pa poku{ajmo razlu~iti koloristi~kerazli~itosti unutar tog prete`ito toplog tona. Zanimljivaje za primjer scena branja gro`|a, u kojoj snimateljskasuzdr`anost odli~no korespondira re`ijskoj odmjerenosti.Scena zapo~inje gotovo monokromno, prevladava zelenaboja trsja. Sve je drugo bezbojno — sivi kamen, crno-bijelikostimi, a kad se boje i pojavljuju, to su diskretne tercijarneboje, 27 boje zemlje, drveta, osu{ene trave i `utog li{}a... Zapa`ase stanoviti razvoj u tretmanu boje tokom scene, odprevladavaju}e zelene-`utozelene, do ga{enja kolorita uvo-|enjem crno-bijelih kostima, pa je scena monokromatskoakromatska,u rasponu od zeleno — Šsivo — crno-bijeloš, doH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.