34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 165 do 203 Ajanovi}, M.: John Grierson i animirani filmapstraktnim simbolima jer su »ljudski osje}aji apstraktniosje}aji«.Posebno je uspje{an me|u apstraktnim filmovima BegoneDull Care, film koji je zvu~ni amalgam jazza, boogie-woogieja,ragtimea, dok su filmski kvadrati bojeni nemirnim linijamai mrljama, gdje je poseban oblik i kreiran za svaki glazbeniinstrument, dok su pokret i ritam uskla|eni tako dadaju smisao glazbi. Ne treba smetnuti s uma da je McLarenbio obrazovani glazbenik koji je u mladosti studirao glasoviri glazbenu teoriju i ~ini se da ta njegov znanja nigdje vi{enisu do{la do izra`aja nego u ovom filmu.Sli~nu tehniku, ali uz radikalno razli~it likovni pristupMcLaren }e primijeniti u Vertikalne linije (Lines Vertical,1960), Horizontalne linije (Lines Horizontal, 1962), Mozaik(Mosaic, 1965), tri geometrijske i opti~ke igre s logikom igravitacijom: taj opus filmova bez vanjske radnje i likovnomformom svedenom na bitno svojom hladno}om i smireno{}uzna~i negaciju i suprotnost, ali istodobno i podudarnost uodnosu na `ivotnost i razigranost gore spomenuta tri djela.Godine 1952. radi antologijski film Susjedi (Neighbours) utehnici piksilacije u kojoj }e se jo{ nekoliko puta uspje{nooku{ati, osobito u Pri~i o stolcu (Chairy Tale, 1957), gdje jeuz glumca piksiliran i stolac koji je na taj na~in personificirando razine bi}a koje ima vlastitu volju te dopu{ta da nanju sjedne samo onaj tko je prethodno svojom dobrotom pokazaoda to zaslu`uje. Taj film, u kojem je McLaren u{tediorekordnu polovicu predvi|enog bud`eta, kona~ni je dokazda je osnovno svojstvo `ivota pokret; mrtvi je predmet zahvaljuju}ianimaciji jednako `iv kao i glumac od krvi i mesa.Kos (Le Merle, 1958) jedan je od rijetkih filmova gdje seMcLaren koristi nekom klasi~nom animacijskom tehnikom,u ovom slu~aju rije~ je o zadivljuju}oj stilizaciji realiziranoju slo`enoj izvedbi kola`a. Istoimenu nonsens-pjesmicu okosu koji na trenutak gubi dijelove tijela da bi se odmah potomregenerirao i utrostru~io McLaren je nadogradio uporabomizrezaka u obi~nom bijelom papiru polo`enih na titraju}upodlogu danu u plavom pastelu ~ije se nijanse i intenzitetmijenjaju sukladno animacijskoj i glazbenoj igri.U razdoblju 1951-1952. McLaren radi dva stereoskopska 3-D filma Okolo je okolo (Around is Around) i Sad je vrijeme(Now Is The Time) oba svjetlosnim godinama ispred onoga{to su u istoj tehnici radili u Disneyju i ostalim ameri~kimstudijima, gdje je to bio dio op}ih nastojanja da se prona|eefikasan na~in konkuriranja zahuktaloj televiziji i publikavrati u kina.Za neke kriti~are, me|u njima i Françoisa Truffauta, BlinkityBlank iz 1955. najva`niji je McLarenov rad. Tako visok statusdjelo je zaslu`ilo ponajprije ~injenicom da je to krunanjegova stvarala{tva u metodi ru~nog ucrtavanja u filmskuvrpcu. McLarena ovdje zanima takozvani after-image effect,to jest ono {to se zadr`ava u na{oj svijesti nakon {to sklopimoo~i. On je svoju audio-vizualnu kompoziciju realiziraotako {to je uz ucrtavanje ~udesnih bijelih figurica na tamnojemulziji ubacivao blank razli~ite duljine, tako da dobrim dijelomfilma mi gledamo u tamni ekran, ali toga nikada nismosvjesni.184On je otkrio da, prikazivanjem tri ili ~etiri kvadrata, okonajdulje zadr`ava posljednju sli~icu, potom slijedi prvasli~ica, i on je uporabio uba~ene crne kvadrate da kreirapokret, prije negoli da pokrene svoje sli~ice pojedina~no.Pokret na filmu je iluzija, ali iluzija kreativno smi{ljena iizvedena na na~in svojstven jedino velikim ~arobnjacima— ili veliki umjetnicima. (Maynard, 1976:15)Iako pokret i `ivot na ekranu vidimo u neprekinutu trajanju,mi smo sve vrijeme preplavljeni neobja{njivim, gotovo nelagodnim,osje}ajima koje u nama izaziva izlo`enost senzacijamanastalim kombiniranjem animiranih formi s intervalimatame. Jednako je ~udesan zvuk u Blinkity Blank, koji je rezultatizravnog urezivanja u tonsku vrpcu i jazz-improvizacijeMauricea Blackburna.Pas de deux (1968) i Ballet Adagio (1971), kao i njegov posljednjifilm Narcis (Narcissus, 1983), do{li su kao rezultatnjegove ljubavi prema baletu i uporabi opti~koga printera.Prvi i najbolji film u toj trilogiji, Pas de deux (1967), djeloneponovljive ljepote i gracioznosti, tehni~ki je bilo baremdvadeset godina ispred svog vremena. U svakom trenutkuvidimo sve faze pokreta dva baletna umjetnika MarcartMarcier i Vincent Warren ple{u u novoj koreografiji zasnovanojna filmskom vremenu. Ta studija ljudskog kretanja,dana u multipliciranim slikama o{trog kontrasta svjetla i sjeneostvarena eksponiranjem jednog te istog pokreta desetakputa snimana s dvjema kamerama od kojih je jedna preude-{ena tako da snima samo jedan kvadrat na sekundu, dokazujeMcLarenovu superiornu sposobnost da u tehni~kom i kreativnomsmislu nastavi tamo gdje jedva da su se zavr{avaleslutnje njegovih suvremenika u umjetnosti filma.Ipak, me|u svim njegovim filmovima Susjedi zauzimaju posebnomjesto, mo`da i stoga jer su se ideje njegova velikogmentora Griersona tu najskladnije stopile s McLarenovimduhom i energijom.Specijalna studija (1): Susjedi (Neighbours,1952)Norman McLaren: »Well, if all my films but one wereburning in a fire I think I’d prefer Neighbors to be saved.«(Kada bi svi moji filmovi osim jednog izgorjeli u vatri jabih volio da taj jedan film bude Susjedi).Legenda ka`e da se Norman McLaren 1953. nalazio u Indiji,rade}i u UNESCO-ovu timu na projektu filmske edukacijetamo{njega stanovni{tva, kada mu je stigao brzojav ovogsadr`aja: »Norman, Oscar je stigao!«. »Velika novost. A kojiOscar?«, glasio je odgovor genijalnoga {kotskog Kana|anina,kojem ni na kraj pameti nije bilo da bi za svoju majstorijuSusjedi mogao dobiti najrazvikaniju filmsku nagradu, dokoje on ionako nije previ{e dr`ao.»Mislio sam da je Oscar pas bernardinac kojeg mi je neko darovao«,re}i }e poslije.No, ako mu i nije bilo stalo do nagrade do mjere da je o njojpravio {ale, jest do filma koji je osobno smatrao svojim najva`nijimdjelom. Ideja za taj sna`ni pacifisti~ki apel rodila setijekom njegova boravka na Dalekom istoku u UNESCO-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.