34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 165 do 203 Ajanovi}, M.: John Grierson i animirani filmgdje upoznaje voditelja ureda, kapetana Franka Badgleya,kojem otvoreno govori da o kanadskim dokumentarnim filmovimamisli sve najgore. Sredinom tridesetih aktivnostiMPB su gotovo uga{ene zbog ekonomske krize, ali i zbog totalnenezainteresiranosti Franka Badgleyja, ratnog veteranakoji je posao u dr`avnoj filmskoj ustanovi do`ivljavao kaozaslu`enu sinekuru, neku vrstu prijevremene mirovine. Griersonje savjetovao da svi filmovi sponzorirani od dr`avebudu koordinirani od strane jednoga ureda, da Vlada imenujejednu osobu odgovornu za filmsku produkciju, da vi{ekreativnih osoba bude zaposleno u Government Motion PictureBureau, te da se opseg produkcije radikalno uve}a.Kanada je zapravo imala tradiciju kori{tenja filma u propagandnesvrhe, konkretno u cilju privla~enja doseljenika da senastane u pustim prerijama te goleme zemlje, jo{ od samihpo~etaka razvoja tog medija. Predod`ba o Kanadi kao LastBest West imala je svoju filmsku vizualizaciju jo{ 1900. Godine1903. realizirana je propagandna serija Living Canada,a filmske razglednica Seeing Canada iz 1914. prikazivane sudoslovce {irom svijeta. Vlada tada preuzima brigu o produkcijifilma u promotivne svrhe, a ta du`nost pripada Ministarstvutrgovine i prometa. Tijekom Prvoga svjetskog rata primjetnisu zameci filmske propagande i u aktivnostima MaxaAitkena, kanadskoga oficira za vezu stacionirana u Francuskojtijekom ratnih godina i predsjedatelja Britanskog ratnogkomiteta za film (Britan’s War Office Cinematograph Committee).Godine 1923. osniva se Canadian Government MotionPicture Bureau sa svrhom da ujedini i koordinira filmskeaktivnosti, a uskoro potom svaka je provincija ustanovilavlastiti ured na lokalnoj razini. Filmovi koji su se proizvodilii distribuirali bavili su se edukacijom u oblasti agrikulture,generalnim informiranjem, ogla{avanjem i sli~no, dok seosobito u provinciji Ontario razvila produkcija turisti~kihfilmova. No, problem ve}ine tih filmova bila je njihova niskaprofesionalna razina.Iako je kanadska vlada uspostavila ranu praksu komuniciranjas gra|anstvom putem filma, ti su filmovi bili najpoznatijipo svojim nedostacima. Niti su bili politi~ki nitipropaganda, oni nisu djelovali na osnovne ljudske emocijeniti su poku{avali definirati nacionalne ciljeve ili izmamitiili provocirati kolektivnu akciju. (Evans, 1984:19)Ve} 1935. mladi novinar Ross McLean inicira osnivanjefilmskog dru{tva u Ottawi, ~iji aktivisti razmi{ljaju da u Kanadirazviju ne{to nalik na Griersonov dokumentaristi~kipokret. McLean putuje u London i kod Vincenta Masseya,tajnika kanadskog visokog predstavnika u Britaniji, lobira dase Griersonu uputi slu`bena pozivnica iz Kanade. Iako je karizmati~nikanadski premijer William Lyon MacKenzieKing, i sam podrijetlom [kot, bio sumnji~av prema Britancima,Grierson 1938. dobiva slu`benu molbu da posjeti Kanadu,gdje biva do~ekan kao osoba od najve}eg ugleda. Vladamu nudi da pomogne izgradnju gotovo nepostoje}e kanadskefilmske industrije. Grierson potpisuje prvi od dva tromjese~naugovora, o~ekuju}i da }e u novoj britanskoj vladibiti postavljen za ministra. Umjesto planiranih {est mjeseci uKanadi ostaje sve do 1946. Jedan od razloga za tu njegovuodluku, osim za njega privla~noga izazova da ustanovi kine-174matografiju te goleme zemlje, treba tra`iti i u izbijanju rata i~injenici da je Churchill, mimo svih o~ekivanja, za ratnogministra informiranja imenovao Brendana Brackena, a JackaBeddingtona za doministra za film.Kanadska populacija sastojala se od polovice stanovni{tvabritanskog podrijetla, trideset postotaka frankofonih Kana-|ana i od dvadeset posto Nijemaca, Skandinavaca, Ukrajinaca,Poljaka, Talijana, Kineza i drugih. Me|utim, integracijastanovni{tva odvijala se na drugim osnovama nego je toameri~ki melting pot; frankofono stanovni{tvo oduvijek jeenergi~no odbijalo da se odrekne svojeg materinskog i daprihvati engleski kao jedini slu`beni jezik, pa su manje-vi{e iostale zajednice zadr`ale svoj izvorni kulturni identitet. Uzto, povezanost s Britanijom bila je klju~ni faktor koji je sprije~ioekonomsko i kulturno utapanje Kanade u SAD. Ta gigantska,rijetko naseljena zemlja tijekom 1930-ih ve} je rije-{ila neke od najve}ih problema; prije svega to se odnosi naizgradnju autocesta i `eljeznice, koja je pu{tena u promet1939, ~ime su svi dijelovi zemlje povezani. Ono {to se pojavilokao apsolutno sredi{nje politi~ko pitanje bilo je stvaranjeidentiteta nove nacije, koju bi ~inili ljudi razli~itog podrijetla,mno{tvo kultura i mnogo jezika u sredini ambivalentnihodnosa s Velikom Britanijom i SAD. Kao posljedicaunutarnjih prilika i kanadska je vanjska politika bila dubokoprofilirana kao internacionalisti~ka. Grierson te{ko da jemogao na}i plodnije tlo za materijalizaciju svojih ideja budu-}i su se njegove ideje o internacionalizmu idealno poklapales kanadskom dr`avnom politikom. Kao {to u svojoj raspravizaklju~uje James Beveridge na simpoziju posve}enom Griersonovu`ivotu i djelu na sveu~ili{tu McGill 1981: »Situacijau Kanadi je zbiljski odgovarala dolasku jednog idealista ipropagandista« (Evans, 1984:29).Grierson je kanadsku filmsku industriju zatekao u stanju katastrofe;distribucija se nalazila pod ve}om dominacijomHollywooda nego {to je to bio slu~aj i u samoj Velikoj Britaniji,dugometra`na filmska produkcija gotovo da nije ni postojala,a ~ak su i oni malobrojni kratkometra`ni filmovi kojisu nastajali u Kanadi bili proizvod Associated Screen Newsiz Montreala, poduze}a u vlasni{tvu Paramount Pictures. Jedinadoma}a proizvodnja koja je postojala razvila se pod patronatomdr`ave.Svojom uobi~ajenom totalnom posve}enosti poslu, entuzijazmomi energijom Grierson odmah po dolasku razvija nizaktivnosti na o`ivljavanju filma. Pi{e plan koji je prezentirankanadskom parlamentu, prema kojem on vidi sljede}e klju~nezada}e vladina filma: informacija, ogla{avanje poruka ministarstvainformacija i bitka za nacionalni ugled. Da bi se topostiglo, filmovi moraju biti atraktivni, moraju imati teatricalappeal, dakle moraju biti privla~ni ljudima do mjere dasu spremni za njih platiti kinoulaznicu. Ubrzo dovodi ~etiristara suradnika da mu pomognu u realizaciji tog plana. StuartLegg dobiva zadatak da razvije filmske `urnale namijenjenekinomre`i, Stanley Hawks razvija non-theatrical filmove,J. D. Davidson, snimatelj No{enih strujom, odgovoranje za tehni~ku izobrazbu mladih kadrova, dok je RaymondSpottiswode zadu`en za tehni~ko unapre|enje produkcije.U naju`i krug njegovih suradnika ubrzo se uklju~u-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.