34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 165 do 203 Ajanovi}, M.: John Grierson i animirani film{to smo ju~er dr`ali kao nepobitnu istinu (’realnost’ da je recimozemlja sredi{te svemira) biva odba~eno u sukobu s individualnootkrivenim istinama (planet Zemlja kao mali satelitSunca {to je u po~etku bilo tek individualno ’vi|enje realnosti’)i u kona~nici zamjenjuje njima kao novom realno-{}u. Film je bio moderna metoda da se razumije povijest. Onje smatrao da se realizam mora otkrivati i dru{tvo se morauskla|ivati i reformirati u skladu s burnim povijesnim promjenamai nu`nostima koje proistje~u iz njih. Smatrao jeklju~nim razumijevanje razlike izme|u bitnog (urgens) i nebitnog;kamera treba uroniti u sr`, istra`iti i razumjeti bitno.U beskrajnoj d`ungli iskustvenih realnosti umjetnik morana}i ono {to najkarakteristi~nije, najzanimljivije, najplasti~nijei najekspresivnije iznosi najobuhvatnije tendencije,ideolo{ke intencije koje svjesno ili nesvjesno, ali neizbje`no,~ine sadr`aj svakoga filma koji opisuje realnost.(Balázs, 1970:161)Stoga je za Griersona film izra`ajno sredstvo u slu`bi takozami{ljenih vi{ih ciljeva. Njega su zanimali socijalni procesi,on je film vidio u prvom redu kao instrument socijalnih promjenai u kontekstu javnog informiranja i propagande. Vjerovaoje da se javna imaginacija (public imagination) mo`eoblikovati.Za njega je dvadeseto stolje}e bilo doba demokracije. Opsesivnoje vjerovao u kompromis i konsenzus. Imao je ideju dadokumentarni film prije|e nacionalne granice i time pro{iriideju o demokraciji, {to bi u kona~nici dovelo do toga da demokratskedr`ave formiraju nadnacionalnu superdr`avukoja bi obuhva}ala cijeli svijet.Film i moderni mediji za njega su bili ono {to je prije bila crkvai {kola, zapravo kombinacija toga dvoga, a osobito jedokumentarni film sredstvo u rukama demokratske dr`avekako bi se izbjegla zlouporaba mo}i. U njegovu vokabularurije~i slu`ba (service) i obveza (duty) imale su posebnu te`inu.Smatrao je da dr`ava odgovoran posao propagande trebapovjeriti elitnoj grupi ~ija je jedina pla}a zadovoljstvo {tosu u slu`bi dru{tvenog napretka i demokracije. Dijelio jepropagandu na ’dobru’ i ’lo{u’ ovisno o tome da li promovirasocijalnu integraciju ili ne. Pojam ’propaganda’ pritomje uzimao u njegovu shva}anju iz sedamnaestog stolje}a,kada je propaganda ozna~avala pripremu katoli~kih sve}enikaza misionare. Kalvinisti~ki odgoj dao mu je vjeru, vidio jesebe kao neku vrstu nereligioznog sve}enika i misionara idejeda samo obrazovana populacija mo`e ~initi istinski demokratskodru{tvo.Edukacija u kombinaciji s demokracijom po njemu je jamstvonapretka, stoga je edukacija glavni cilj, mediji, film prijesvega, sredstvo. Obrazovanje je nu`no, ali ipak samo zasebe nije dovoljno; ono daje ~injenice, ali je potrebno imatidovoljno vjere. Tu, u stvaranju vjere, odlu~nu ulogu imapropaganda. U praksi je takva aktivnost definirana njegovomglasovitom formulacijom o filmu kao »kreativnoj obradirealnosti« (»creative treatment of actuality«), gdje oni kojigledaju i procjenjuju filmske slike i poruke moraju biti uvjerenida su one zbiljske i realne. Na kritike da je on pravio zapravo’oglase za establi{ment’ odgovarao je da se zalagao za172informaciju i propagandu kao dvosmjerni proces od dr`aveka stanovni{tvu i obratno.Kako se nekoj osobi ili doga|aju daje iznimno zna~enje samimtim {to ih se snima, to se kamere moraju usmjeriti onome{to je tipi~no za dru{tvo. Film daje glas ljudima, a dru{-tvo se kritizira tako {to se pokazuju uvjeti u kojima `ivi radni{tvo.On je uvjeren da mali, obi~ni radni ~ovjek mo`e sudjelovatiu oblikovanju svijeta samo ako mu se pru`i informacija.Grierson je vjerovao da ~ak i u kompleksnoj industrijskoj civilizacijimo`e funkcionirati centralno planiranje, ali da ljudimoraju sudjelovati u kontroliranju tog procesa. Potpunoje previdio promjene u svjetskoj ekonomiji koje su vodile usmjeru monopolskog kapitalizma. Ba{ kao i Marx, bio je siguranu to da }e dru{tvo socijalne pravde prvo do}i u zapadnim,najrazvijenijim zemljama, gdje je radni{tvo najbrojnije.Nikad me|utim nije vjerovao u socijalizam u ~istu obliku,nego u stanovitu kombinaciju najboljeg od kapitalizma i socijalizma.Njegovo shva}anje realizma pod sna`nim je utjecajem neohegelovskogaidealizma koji se javlja potkraj devetnaestogstolje}a, ~ija je sredi{nja ideja da se dr`ava treba odvojiti odpolitike i ideologije. Cijeli se `ivot vodio idejama neohegelovstvao va`nost dr`ave i korporativnih institucija, o zna~enjumaterijalnog i tehnolo{kog faktora za razvoj ~ovje~anstvai za sudbine pojedina~nih ljudi, za stvaranje novih komunikacijekoje povezuju ljude i ~ine ih svjesnima jedni drugih.Dr`ava ne mo`e slu`iti ni~ijem parcijalnom interesu,nego cjelini dru{tva, ona je suma svih partikularnih interesai »ma{inerija koja osigurava najbolje interese stanovni{tva«(Evans, 1984:40). Dr`ava je tako|er sredstvo kojim se istinaotkriva stanovni{tvu, a to se ~ini putem medija.^itao je Gramscija, koji je dokazivao da dr`ava ima sredstvakojima u potpunosti mo`e kontrolirati i usmjeravati mi{ljenjecijele populacije. U predtelevizijskom dobu upravo jefilm bio apsolutno najmo}nije sredstvo kojim su se mase mogleanga`irati. Odbio je me|utim lenjinisti~ke ideje o nu`nostirevolucionarnoga preobra`aja i kona~nog dokinu}a dr`ave.Nije bio sklon radikalnim ideolo{kim otklonima, koje jesmatrao pogodnim samo u revoluciji. Iako prihva}a da jefilm dru{tveno oru`je Grierson je zagovornik evolucije u razvojudru{tva.Nije se slagao s marksisti~kim u~enjem kojem je kona~ni ciljuni{tenje kapitalizma i koji je klasne razloge stavljalo iznaddr`avnih. Naprotiv, on je sebe uvijek do`ivljavao nekom vrstomagenta dr`avnih ustanova. Pogled na probleme iz kutaradnog ~ovjeka nije bio protest protiv dr`ave, nego ukazivanjena potrebu reformi.Grierson je vjerovao da je u 1930-im, umjesto da radi ukorist nacije kao cjeline, establi{ment ohrabrivao procesenereguliranoga kapitalisti~kog razvoja koji je reproduciraovlastite interese i prijetio socijalnoj stabilnosti. Posljedi~notome, smatrao je, dokumentarni film morao je igratiulogu promotora socijalnih reformi i, iznad svega, promicanjupozitivnog imid`a i pozitivnih pri~a o radni~kojklasi pojedina~no i kolektivno; Griersonova omiljena fra-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.