34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 165 do 203 Ajanovi}, M.: John Grierson i animirani filmta u svrhu umjetni~kog izra`avanja. Dakle Leonardova istra-`ivanja s camera obscura, koju prvi put spominje GiovanniBattista Della Porta u svojim spisima o ’periodnoj magiji’1558, prvi primitivni projektor iz 1664. koji je njegov izumiteljAthanasius Kircher nazvao laterna magica, rad nizozemskogznanstvenika Pietera van Musschembroeka kojemje 1736. po{lo za rukom projiciranje animiranih crte`a, belgijskiistra`iva~ Joseph Plateau i Amerikanac W. GeorgaHorner koji su 1829. odnosno 1834. konstruirali mehani~kenaprave kojima je cilj slici dodati pokret, ’opti~ki teatar’Emilea Reynauda iz 1880-ih, kao i dometi brojnih drugihumjetnika i znanstvenika koji su kroz stolje}a te`ili istom cilju.Takva Lyeva sklonost da primjenjuje zaboravljene i odba~enemetode u produkciji filma te da se prema filmskomdjelu odnosi kao prema rukotvorini presudno }e utjecati nanjegova u~enika Normana McLarena, mladog animatorakoji se priklju~io Filmskoj sekciji GPO, koji }e u svoje zrelodoba ispisati mo`da najblistavije poglavlje animacije u njezinojpovijesti.Ljudska ograni~enja — granice realizmaBéla Balázs: »Svaka se umjetnost uvijek bavi ljudskim bi-}ima, to je ljudska manifestacija i prikazivanje ljudskogbi}a.«Realizam je pojam koji je oduvijek izmicao poku{ajima ome-|ivanja u okvir egzaktne definicije koja bi formulirala njegovokona~no i nedvosmisleno zna~enje. Osobito se to odnosina realizam u umjetnosti. Pod realizmom u na~elu podrazumijevamoono {to odgovara slici koju je stvorilo na{ih petosjetila u kombinaciji s na{im iskustvima, znanjima, uvjerenjimai o~ekivanjima. Sa novim znanjima i iskustvima uvijekdolaze i novi pogledi na svijet te su na{a stajali{ta o realnostiu stalnoj mijeni. Dakle, mi smo ti koji naposljetku odre-|ujemo da li je ne{to realno ili imaginarno prema tome da livjerujemo da to ne{to postoji ili ne.Realizam je uvijek zapravo ideja o realizmu.Iz op}e povijesti umjetnosti znamo da se na~in na koji vidimo,kao i drugi oblici percepcije, razvijaju i mijenjaju. Na~inna koji je prostorna perspektiva rje{avana u renesansnom slikarstvuili srednjovjekovnoj japanskoj grafici pokazuje namda su ljudi druk~ije vidjeli, zapravo druk~ije razumijevaliono {to vide nego {to je to slu~aj sa suvremenim ~ovjekom.Razvoj slikarskih stilova i tehnika, pogotovo tehnolo{ki napredakkoji dovodi do pojave fotografije, filma, filma u boji,televizije, ra~unala i elektronske animacije, ali i jednako burnepromjene ideolo{kog, religijskog (ateisti~kog) i kulturnogtuma~enja onoga {to vidimo u bitnom su odre|ivali na{epredod`be o onome {to smatramo realnim.Sa stajali{ta povijesti razvoja ljudskog roda od same je realnostiva`nije njezino tuma~enje.Kako je prirodna na{a iluzija da je dovoljno da ne{to vidimoda bismo u to vjerovali onda se mediji slike, napose film, name}ukao va`ni izvori na{ih znanja, iskustava i uvjerenja,time i stvaranje na{e predod`be o onome {to je realno, a {tonije. Film je dakako tek izbor slika, nikako ne i sve slike kojenas okru`uju. ^ak i kad se snima sa 96 kamera kao {to je toprimjerice radila Leni Riefenstahl, film ne daje sliku svijeta,nego njegovo vi|enje. Ho}emo li vjerovati da neki filmpredstavlja realnost, ovisi o tome da li se on uklapa u na{eop}e predod`be o onome {to do`ivljavamo kao realno. Podpojmom realizam na filmu naj~e{}e zapravo podrazumijevamouvjerljivost. Stoga su profesionalni glumci mnogo ’realisti~niji’na ekranu nego na{a obitelj i prijatelji snimljeni nagodi{njem odmoru. Realizam je ljudska kreacija i do`ivljaj,to je parcijalna slika svijeta i stvarnosti uvijek u vezi s ljudskim`ivotom, a nikako ’objektivna slika stvarnosti’, {to jenedosti`no ljudskim spoznajnim mogu}nostima. Da bismone{to do`ivljavali kao realisti~no, sadr`aj mu moraju biti ljudiili rezultat ljudskih aktivnosti.Jedino slike prirode bez ljudi nose uvjerljiv pe~at neupitnog,autenti~nog realizma. Biljke i `ivotinje ne poziraju ine glume u prisutnosti kamere, to ne ~ine ~ak ni dresirane`ivotinje. Za~udo, takvi filmovi apsolutne i autenti~neprirode uvijek nam se ~ine kao potpuno fantasti~ni. Ni{tane mo`e biti sli~nije bajkama od znanstvenih filmova kojiprikazuju rast kristala ili rat infuzorija koji `ive u kapljicivode. (Balázs, 1970:172)O istome vrlo efektno govori i sjajna iskrica ljudskoga duha,karikatura Dana Piraroa koja prikazuje dvije bakterije kojestoje ispred sofisticiranog komunikacijskog ra~unala i {aljuizvje{}e svojim nadre|enima: »Gospodine Predsjedni~e, invazijana planet Zemlju je uspjela. Strah od ljudskih bi}a pokazaose bezrazlo`nim: oni nas nisu ni zapazili.«Griersonov idealisti~ki realizamJohn Grierson: »You can be ’totalitarian’ for evil and youcan also be ’totalitarian’ for good.« (Mo`e se biti »totalitaran«u slu`bi zla, ali tako|er i »totalitaran« u slu`bi dobra)Béla Balázs: »Slike vizualnog fenomena istrgnute iz svakogkonteksta ne sadr`e vi{e nikakvu realnost.«Griersonovo shva}anje realizma razlikuje se od onoga kakoje taj pojam do`ivljavao primjerice Kracauer, koji je vjerovaou dogmu da je »pored fotografije, film jedina umjetnostkoja svoj sirovi materijal ostavlja manje-vi{e netaknutim«.(Kracauer, 1965: Uvod).Realisti~ni film, dokumentarac, prvo se javio kao filmski putopis,po formi otkrivanje i prikazivanje ve} postoje}eg, aliubrzo se pokazalo da se i taj rudimentarni dokumentaracsnimao u skladu s prethodno zami{ljenim planom. »Skitnicavidi samo ono {to se slu~ajno na|e na njegovu putu. Putnikme|utim ima to~no odre|en cilj, ba{ kao i dobar pisac«, ka`ena jednom mjestu Balázs (1970:162). Grierson ne samo dau povijest filma nije u{ao kao skitnica, ~ak ni kao obi~an putnik,nego je to u~inio kao vo|a puta. Njegov dokumentarnipokret bio je socijalni koliko i filmski, njegov je cilj bio daotkrije i prika`e ono {to ve} postoji u dru{tvu, ali isto takoprema prethodno zami{ljenim planom. Taj je plan podrazumijevaotra`enje skrivene logike unutar povijesti. Griersonse slagao s onima koji su smatrali da je povijest nepromjenljiva.Me|utim, povijest je ~esto i pri~a o tome kako ne{to171H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.