34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 159 do 161 Krivak, M.: Murnau — jedna njema~ka...Nosferatunograf Walter Röhrig, koji je sjajno kontrapunktirao razlikuizme|u malogra|anskih slumova i velebne rasko{i hotelaAtlantis, tako|er znatno pridonio ukupnome izgledu filma.No, ipak, Posljednjim ~ovjekom dominira figura maestralnogEmila Janningsa u naslovnoj ulozi. Njegova gestikulacija,pomalo nagla{ene teatralnosti, savr{eno se uklapa u idejnupotku cijeloga filma — pri~u o prolaznosti povr{nogazna~aja u dru{tvu. Ipak, Murnauova je i Mayerova pri~apuna razumijevanja za sasvim ljudske slabosti njezina protagonista.Tragika se pretapa u sjetu, a sjeta opet u `ivotni optimizam,autorski posve namjerno pridodan prvobitnoj realnojtragici doga|anja u pripovijesti. Kona~ni obrat, kada poni`eniprotagonist dobiva nasljedstvo ekscenti~noga Amerikanca,ponovno je metaautorski postupak deus ex machina,koji bitno ne mijenja opori dojam temeljne dramatur{kekonstrukcije. (U ameri~koj verziji stoga film ima i naslov Posljednjismijeh, The Last Laugh).Svijest o mediju i njegovoj recepciji pridodala je ovaj artificijelnihappy end. No, kona~no majstorstvo i veli~ina filmaprepoznata je u Murnauovoj sjetnoj umjetni~koj genijalnostii osje}aju za naraciju dotad gotovo nazabilje`enu u poeticinijemoga filma. Naime, Murnau film gradi gotovo uop}ebez me|unatpisa, pripovijest u potpunosti pri~a slikama. Autorgovori jedino jezikom svoje vizualne imaginacije i sjetneinspiracije, pa je i ovaj film ostao trajnim dokazom autorskegenijalnosti i takvim je zapisan u svim povijesnim pregledimanajve}ih filmova uop}e.Murnau se nakon toga potpunog autorskoga trijumfa posvetioafirmiranju njema~koga filma u obliku njegova probojana ameri~ko tr`i{te. U tu se svrhu poduhvatio dvije adaptacijeklasi~nih literarnih tekstova. Tartuff (Herr Tartüff,1926) ra|en je prema klasiku Jean Baptistea Molièrea i polu~ioje umjeren uspjeh kod njema~ke publike. Danas se tajfilm doima groteskno teatralnim, {to mo`da mo`e biti primjerenimpostavu Molièreova predlo{ka, no nije bitno utjecaona vrednovanje Murnauova opusa u cjelini. Okvir pri~e~ini metainstanca o svevremenosti pojave Tartüffa, smje{tanjemu Prusiju Friedricha II, a govori o vje~noj prisutnosti licemjerjau na{oj blizini.Film je zapravo posve}en gluma~koj virtuoznosti Emila Janningsa,koji je za naslovni lik, inkarnaciju religioznoga licemjerjai dru{tvenog parazitstva, izrekao da »zra~i tragi~nomi komi~nom snagom gotovo demonske mo}i«. Osim {to, zarazliku od virtuozno sa~injena Posljednjeg ~ovjeka, vrvi i nepotrebnimme|unatpisima, film ostaje ponajvi{e zapam}enpo prekrasnoj Lil Dagover u ulozi Elmire, `ene koja se `rtvujezbog ljubavi prema svome `ivotnom suputniku, naivnomgrofu Orgonu.Faust, s podnaslovom Jedna njema~ka narodna pri~a (1926),mnogo je bli`i predlo`ak Murnauovu autorskom senzibilitetu.Njegov je film, {to je razumljivo, mnogo bliskiji Goetheunegoli Marloweu. Mitska, romanti~na legenda o prokletstvuprodaje du{e |avolu u zamjenu za mladost ima duhupravo njema~ke Volkssage, s kojom Murnau srasta. Igrasvjetla i sjene u ovoj visoko stiliziranoj pri~i bila je podatnaza sve virtuozne vizualne imaginacije velikoga umjetnika’du{e i sjete’. Za razliku od Langova Sturm und Drang nadahnu}aiz ciklusa nacionalnih legendi, vagnerijanski intoniranaciklusa o Nibelunzima — Murnauov je romanti~ni postavduboko individualiziran. Tragika pojedinca ono je {tonosi cijelu pri~u. Rasko{na produkcija Fausta donijela je ponovnomaestralni gluma~ki tour-de-force Emila Janningsa uulozi Mefista.Istodobno, lik Fausta u interpretaciji Göste Ekmana blizak jeMurnauovim ’sjetnim junacima’. Duhovni i intelekualni autoritet,tjelesno nei`ivljen, ovaj se lik uklapa i kaleidoskopvje~no nostalgi~nih karaktera redateljeva autorskog svijeta.Posljednji natpis o sveiscjeljuju}oj Ljubavi tek je ~e`nja za nedostizivimidealom. Faust je, kona~no, Murnauu otvoriovrata Hollywooda i doveo ga do producenta Wiliama Foxa.Tom je suradnjom obilje`eno posljednje razdoblje njegovastvarala{tva. Murnauov ameri~ki opus sadr`i tri zanatski korektna,komercijalno vi{e ili manje uspje{na filma te jednoremek-djelo za sve filmske povijesti. Cirkuska melodrama^etiri |avola (Four Devils, 1928), epopeja o ’kruhu na{emsvagda{njem’ Gradska djevojka (City Girl, 1930), te Tabu(1931), iniciran suradnjom s Robertom J. Flahertyjem, romanti~nedramaturgije, no dokumentaristi~ke teksture — o`ivotu na Polineziji, a sniman na Tahitiju — ozna~uju smirajkarijere majstora Murnaua, ali i epohe nijemoga filma.Murnau je u Americi ostao velik tek po jednome filmu. Nenadma{na’simfonija ljubavi’, Zora (Sunrise, 1927) ponovnootkriva sjetnu stranu Murnauova autorskoga rukopisa. Pri~ao ljubavi, ku{nji nevjere i zlo~ina, toliko je stvarno situacijskipostavljena, no istodobno i poetski uzvi{ena, da jednostavnoplijeni ’vje~nom vjerom u ljubav’ {to nadilazi sve ovozemaljskeprepreke. Zorom Murnau na neki na~in prejudiciracivilizaciju u kojoj `ivimo, civilizaciju u kojoj povr{na digitalnakomunikativnost zatomljuje bilo kakvu potrebu istinskogljudskog dodira i bliskosti. F. W. Murnau izvorni jeumjetni~ki genij, ali i prorok ’neizbje`no nadolaze}eg’.161H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.