34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 159 do 161 Krivak, M.: Murnau — jedna njema~ka...Posljednji ~ovjekjeni se `eli posvetiti duhovnom `ivotu, dok putena barunicai njezin ljubavnik to ne mogu podnijeti i pose`u za zlom.Maestralnu ulogu detektiva, sve}enika/ispovjednika tuma~iizra`ajni Lothar Mehnert, ~ija ekspresija nadilazi teatralnost{to optere}uje ostale likove u filmu. Suzdr`anost protagonistabiva ovdje strukturalnom kvalitetom sama ostvarenja,koje ina~e ne ulazi u vrhove Murnauova autorskog opusa.No ova ’Kammerspiel detekcijska drama’ bit }e uvodom umnogo uspjeliji `anrovski prototip, koji }e uslijediti sljede}egodine. Prva filmska verzija Dracule Brama Stokera uspje{naje u svakome pogledu. Kako umjetni~ki tako i u naj{iregagledateljstva. Pravi ekspresionisti~ki vatromet vizualne idejei ma{tovitosti udru`io se u filmu s autorskom studijom o zluu vrlo precizno strukturiranoj re`iji. Simfonija strave —kako glasi podnaslov — doista je maestralno orkestrirana.Od scenografije, koja je efektno izabrala eksterijere kako biu svojoj strahotnosti bili al pari sa stije{njenim interijerimamra~ne tjeskobe, pa do samoga lika grofa Orloka, odnosnoNosferatua, u poslije nikada nadma{enu utjelovljenju MaxaSchrecka. Murnau se u ovome filmu doista koristio svim redateljskiminstrumentarijem koji mu je stajao na raspolaganju.Fotografija — koja je posebice dobila na vizualnoj kvalitetirestauracijom filma s pomo}u raznobojnih sepija —oboga}ena je raznim tehni~kim, strukturalisti~kim postupcimapoput kori{tenja negativa, dvostrukih ekspozicija, animacijepokreta, odnosno (kako se to stru~no ka`e) piksilacije.Film stoji na samim po~ecima `anra ’vampirskog filma’, nojednako je tako samome `anru zadao koordinate tako da sesvaki novi poku{aj obrade tematike morao postaviti u odnosprema Murnauovu Nosferatuu. I naj~e{}e se takav poku{ajpokazivao deficijentnim prema njemu. Jer, ve} sam Murnaumeta`anrovski se odnosi prema `anru. Osim dominiraju}egmomenta stravi~nog, samim postavom, Nosferatu je vizualnatravestija pokradenog Stokerova predlo{ka, s promijenjenimimenima, ali i ozra~jem. Dok je roman Dracula obilje-`en prije svega tragikom i pojavom neiskorjenjiva zla, Murnauovafilmska pri~a jednako tako uz stravi~ne kombiniraelemente komike, odnosno groteske.Sam naslovni lik groteskno je ru`an te svojom pojavom izazivau`as, ali i s dozom stilizirane mehanike pobu|uje komi~kiobojenu distanciranost gledatelja. Orlok, odnosnoNosferatu, mehani~ka je, no istodobno ironijska inverzijamotiva deus ex machina. Stravi~ni motiv cijele pripovijestinije toliko vezan uz alkemijsku mistiku samoga vampiraNosferatua, koliko uz motiv ’zemlje i krvi’. Jer, vampirskapotreba za prokletom, od Boga odba~enom zemljom uz isisavanjekrvi nevinih — izravna je asocijacija na ideologijuBlut und Boden, na nacionalsocijalizam, koji ve} stoji upredvorju sutona Weimarske republike.Mra~noj sjeni Nosferatua poklonio se niz autora u filmskojpovijesti. Ipak, izravni je Murnauov sljedbenik Werner Herzog,svojom verzijom pri~e o Fantomu no}i iz 1979, (a KlausKinski, pak, jedini je legitimni nasljedovatelj popudbineMaxa Schrecka). No, upravo glede groteskno-komi~ne straneNosferatua, va`nim se filmom ove tematike ~ini i PolanskijevBal vampira; posebice se tjelesno bliskim ~ine likoviHuttera (Gustav von Wangenheim) i samoga Polanskog unjegovu filmu. Kona~no, iako se to na prvi pogled ne ~initako, Murnauovo remek-djelo mnogo je bli`e suvremenojmedijskoj kulturi negoli Munchovu ekspresionisti~komKriku!160NosferatuSvijest o mediju i proricanje nadolaze}egPosljednji ~ovjek (Der Letzte Mann, 1924), prema sjajnomscenariju Carla Mayera, Murnauov je autorski trijumf iz posvedruk~ijeg polazi{ta — sjete. Pri~a o ostarjelom hotelskomeportiru, koji gubitkom povla{tenoga mjesta gubi ne samouniformu, simbol njegova zna~enja u dru{tvu, nego i statusu vlastitoj malogra|anskoj sredini — sjetna je pri~a o poni-`enju i uvredi. Murnau je u film ulo`io svu svoju ingenioznostu strukturiranju pri~e, ali i kompletnog ugo|aja sjete i`ivotnih tragedija tzv. malih, krhkih i ranjivih ljudi.Osim Mayera, Murnauovu pobjedni~ku ekipu ovoga ostvarenja~inila su i jo{ dva nezaobilazna imena njema~koga filmatog razdoblja. Snimatelj Karl Freund, sjajno je vizualnouobli~io sve psiholo{ke preobrate protagonista, posebiceoniri~ke sekvence na razme|i jave i sna, uporabom objektivakoji zamagljuju vizuru i boje}i ozra~je filma, dok je sce-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.