34/2003 - HFS

TUMA^ENJAUDK: 791.44.071.1 Murnau, F. W.791.43(430)(091)Marijan KrivakMurnau – jedna njema~ka ’simfonija sjete’Friedrich Wilhelm Murnau, uz Pabsta i Langa, sigurno jenajva`niji autor nijemoga razdoblja klasi~noga njema~kogafilma. Neki }e, kao ne manje va`no ime prema gore spomenutimmajstorima poduze}a UFA i studija u Babelsbergu,pridodati i ime Ernsta Lubitscha, pa i Roberta Wienea — redatelja~uvenoga Kabineta doktora Caligarija. No, ipak,Murnau, Lang i Pabst ~ine prvi veliki klasi~ni njema~ki trojacu kinematografskoj povijesti, kojemu }e mo}i parirati jo{jedino ’sveto trojstvo’ novoga njema~kog filma iz sedamdesetihgodina pro{loga stolje}a — Fassbinder, Herzog i Wenders.Majstor sjete i u`asaMurnau je tamni pol me|u spomenutim redateljskim imenima.Istodobno metafizi~ar i pjesnik, stilisti~ki ekspresionist ibolno suptilan realist — Murnau svojim opusom stoji narazme|i ekspresionizma i nove stvarnosnosti (Neue Sachlichkeit),izme|u ’komornog filma’ i ’filma ulice’. Murnau jetaman stoga {to je tonus njegovih filmova naj~e{}e sumoran,sjetan. Ozra~je im je ponaj~e{}e stra{no, odnosno stravi~no,kako vizualno tako i tamnim porivima protagonista, kakostra{nim pri~ama tako i primjerenom scenografijom, bilaona prirodna ili artificijelna. Sjeta jest, pak, onaj motiv kojiobilje`uje toga autora, brojem filmova relativno skromnaopusa te razmjerno kratka `ivotnoga vijeka. No, svojim vrhuncimau tim tzv. ’sjetnim filmovima’, Murnau ostaje zapisanimna pijedestalu najve}ih autora u povijesti svjetske kinematografije.Murnauov je `ivotopis buran: kratak, ali intenzivan. Dosmrti u automobilskoj nesre}i 1931. u Kaliforniji, neposrednoprije premijere Tabua, zatekao se u mnogim ’`ivotnimulogama’. Student filozofije i povijesti umjetnosti, u Heidelbergui Berlinu; glumac u kazali{tu slavnoga Maxa Reinhardta;borbeni pilot u Prvome svjetskome ratu — uzev{i imeidili~noga ju`nobavarskog gradi}a, ovjekovje~ena i od Kandinskog— Murnau se filmskoj re`iji posve}uje kao tridesetogodi{njak,od 1919. godine.Nakon prvenca Dje~ak u plavom (Der Knabe in Blau, 1919),snima intenzivno, no njegovi su rani filmovi, uglavnom, nesa~uvani.Osim Odlaska u no} (Der Gang in die Nacht,1920), najstariji je sa~uvani film i otvorio InterNationes, ciklusu organizaciji Filmskoga Centra i Goethe Instituta,predstavljen u Kinoteci ovoga o`ujka. Dvorac Vogelöd(Schloß Vogelöd, 1921) tek u naznakama otkriva Murnauovredateljski postupak i njegove autorske opsesije. Detekcijskifilm, sam po sebi, ne pru`a podatno tlo za ekspresiju tolikodragu Murnauu, njegovu minucioznu studiju karaktera, ali iscenografska rje{enja {to plijene kontrasno{}u, odnosno chiaro-scurofotografijom.Sva je scenografija podre|ena op}em ozra~ju filma, ali i optere}enjunerazotkrivenim umorstvom {to priti{}e sve protagonisteu njemu. Dok traje istraga, traju i oluja i ki{a; kadase otkrije ubojica, koji tada postaje samoubojicom, atmosferase razvedrava. Nema vi{e pritiska ni u ozra~ju ni u okru`ju.Tek u jednome trenutku, nakon reminiscencije po~injenaubojstva, kompozicija kadra u totalu — ~ovjek i `ena svatkona svome polu ekrana — nagovje{}uje Murnauov redateljskigenij. Zapa`a se ovdje i Murnauova latentna ’moralka’ ubi-159H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.