34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 156 do 158 Gili}, N.: Kinematografija i kulturna politikanici (pa ~ak i suvlasnici) tvrtke koja prodaje filmove o kojimapi{u. No, ~ak i kod mnogih obi~nih nedistributerskih kriti~ara,dobar je, ili barem va`an, film ~esto onaj koji je mnogozaradio (tzv. blockbusteri, ilitiga velefilmovi), odnosno, ujo{ perverznijoj pseudotr`i{noj ina~ici, onaj film koji je gledalojako mnogo ljudi (nalik hateveovskom mjerenju tr`i{-nog uspjeha turisti~ke sezone prema broju no}enja umjestoprema zaradi). Takvi kriti~ari najbli`i su elitizmu 1 kada pi{uo Oscarima i rasko{nim filmskim festivalima, no kako ioleupu}eniji filmoljupci znaju koliko su estetski kriteriji doistarelevantni za te sajmove ta{tine, reklame i politike, ~esto setvrdi da se filmska kritika klanja zlatnom teletu novca i oltarumo}i ~ak mo`da i ~e{}e nego kritike drugih umjetni~kihdisciplina. No, a o tome na ovome mjestu samo toliko, ~ininam se, da je razlika izme|u filmske i, recimo, knji`evne kritikeu tom smislu manja no {to su to mnogi promatra~i izvanaskloni povjerovati.Hrvatski je film, iskustvo nas u~i, tr`i{no uglavnom neisplativ,u Cannesu i Veneciji uglavnom ga nema, premda bi gamoglo tamo biti kada bi Hrvatska upala u `ari{te politi~koginteresa, ili ako bi ozbiljna kulturna politika ulagala u festivalskeuspjehe. Rijetki ’velefilmovi’ (Kako je po~eo rat namom otoku, [egrt Hlapi}) uz jo{ pokoji ’poluvelefilm’ (Trimu{karca Melite @ganjer, Mar{al, Blagajnica ho}e i}i namore) iznimke su koje potvr|uju pravilo. Dakako, uspjeh naB i C festivalima te na festivalima dokumentarnog, kratkometra`nog,animiranog ili eksperimentalnog filma (npr.uspjesi filmova Milana Bukovca, Biljane ^aki}-Veseli~, LukasaNole, Daniela [ulji}a, Krste Papi}a...) nazna~ene tr`i{-ne kriti~are odve} ne zanima.A koliko to zapravo ko{ta?Mnogokoji ~itatelj, potaknut dakako i ’zdravorazumskim’novinskim napisima, mogao bi postaviti pitanje za{to te zakoga dr`ava financira filmove koji rijetko dosegnu ~ak ibrojku od deset tisu}a gledatelja? Dakako, ve} i sama pretpostavkakoja le`i iza tih pitanja prili~no je sablasna: zar bise kultura morala voditi tr`i{nim kriterijima i op}im ukusom(u kojem su ameri~ke komedije i spektakli danas bez konkurencije,koju su im u kasnim godinama SFRJ ~inile tzv. novokomponiranekomedije s Dragomirom Bojani}em Gidromi Lepom Brenom)? Ako je tako, valjalo bi preporu~itidr`avnim strukturama da Ministarstvo kulture vi{e ne sufinanciraizlo`be slika i, pazi molim te, instalacija (pa tko jo{ide u galerije?), a stvarno je nejasno za{to se uporno i daljeotkupljuju zbirke poezije i ezoteri~ni romani o patnjama suvremenihintelektualaca, kad se zna da ljudi ~itaju samo kuharice,biografije zvijezda i autobiografske (erotski ili politi~kivru}e) ispovijedi javnih li~nosti! Kulturna bi politika,slijede}i taj put, ma{tala o hrvatskom Harryju Potteru, RobertuZemeckisu, ili Lucu Bessonu.Me|utim (a i to pi{e u knjizi Hrvatska kinematografija), primjerice,kazali{te ve} na dr`avnoj razini dobiva vi{e novcaod filma (a na ni`im razinama dr`avne uprave taj je omjerjo{ i nepovoljniji), premda ni kazali{ni hitovi nisu ba{ toliko~e{}i od velefilmova (ba{ kao {to hrvatsko kazali{te, primjericeHNK, nema ba{ toliko `ivlju svjetsku recepciju od hrvatskogafilma). Postavlja se stoga pitanje za{to se isti besmisleniproblem opravdanosti dr`avnoga financiranja tr`i{noneodr`ive produkcije ne postavlja i u drugim granamaumjetnosti, za{to se podrazumijeva da vrijedi financirati islabo gledanu predstavu ili izlo`bu za koje doista nije vjerojatnoda }e ih vidjeti sedamnaest tisu}a ljubitelja konceptuale(dok se film, k tome, uz kina, prikazuje i na TV, {to seobi~no zaboravlja kada se govori o slaboj gledanosti hrvatskogafilma)?Dakako, nama se ~ini kako bi dr`ava tr`i{ni uspjeh trebalaprepustiti tr`i{tu (jer jo{ nigdje ni nikada dr`avna intervencijanije promijenila tr`i{te — dr`ava ga mo`e samo ukinuti!),a sama bi trebala promovirati umjetni~ki vrijedne projektete projekte koje je financirala, ali i hrvatsku produkcijuop}enito, te im sistemskim intervencijama osiguravati javniprostor. Primjerice, mogla bi im poreznim olak{icama zamecene i ustupanjem reklamnoga prostora u dr`avnim i javnimmedijima (kad ih ve} ima) pomo}i da se i na tr`i{tu boljesna|u, da budu dostupni {to ve}em broju konzumenatakulture. Dr`ava to, uostalom, barem deklarativno ~ini, no upraksi bi ta na~ela trebalo razraditi u kulturnu politiku.Ovaj recept, dr`imo, vrijedi i za film i za verbalni medij i zadruge medije umjetni~koga stvaranja, a kinematografija je,dakle, tek dru{tveno-ekonomsko utjelovljenje (kontekstualno-specifi~nalokalizacija) nama doista bitne, kulturne iumjetni~ke naravi filma, i na tome treba graditi kulturnu politiku.To {to prosje~an film vi{e ko{ta od prosje~ne zbirkepoezije doista nije razlog da kulturna politika, kada je o filmurije~, usvoji tr`i{ne kriterije, ba{ kao {to ni ~injenica dakazali{te dr`avu vi{e ko{ta od filma nije razlog da kazali{tarcimasovno zavr{e na burzi rada.Najva`nija umjetnost?Premda se kao medij i kao umjetnost film pojavio jo{ u pretpro{lomstolje}u, jo{ su jake predrasude s kakvima se pisci,likovnjaci i drugi kulturnjaci rje|e susre}u, pa je doista znakovitoda su lukavi video-umjetnici s pravom osjetili da }elak{e u}i u dru{tvenu instituciju umjetnosti putem likovnihumjetnosti nego putem filma, odnosno kao nova, potpunosamostalna dru{tvena struktura. Film je, u glavama mnogihkonzervativaca (i onih s ljevice i onih s desnice) tek vulgarnazabava za svjetinu, s pjevanjem i pucanjem, odnosno instrumentreprodukcije vladaju}e ideologije i odr`anja strukturamo}i.No, premda se sada ve} udaljavamo iz korpusa tema knjigeHrvatska kinematografija, iskoristit }emo prigodu te upozoritikako uz spomenuta pravila koje uklapaju kinematografijuu kruto i anglofono globalno tr`i{te postoji i jedno druk-~ije ’tr`i{te’, koje, dakako, djeluje i na knji`evnost i na slikarstvoi na glazbu. Rije~ je o malom hrvatskom etatisti~kom tr-`i{tu na kojem je dr`ava glavni kupac (a uz to i mecena), pase uz prilagodbe tema, idologema, stilema i kadrovskih rje-{enja globalnom tr`i{tu, dakako, javlja i prilagodba tih kriterijalokalnom kulturnom ’tr`i{tu’, na kojem su od presudneva`nosti podudarnost s ideologijom lokalnog ili dr`avnogpoliti~kog mo}nika, dobra politi~ka veza te, zadnje, al’ nemanje va`no, me|usobno namje{tanje nagrada, financiranihprojekata, polo`aja u `irijima i nadzornim odborima.157H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.