34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 150 do 155 Matija{evi}, @.: @i`ek sam protiv svihralna dr`ava, za Marxa rije~ je o komunisti~kom dru{tvu.Derridina ideja o kristijanizaciji Marxa jest bliska onomukako Marxa tuma~i teolog H. Küng (1987), shva}aju}i idejuo prakomunizmu, prvobitnom besklasnom dru{tvu, kaosliku raja, a pad u povijesnost, u povijesno vrijeme sukcesivnihklasnih sukoba, kao izgon iz raja do njegova ponovnogiznala`enja u liku komunizma, to jest kraja povijesti.Hegel, Marx i nacionalni neo-liberalizamHegel je Lacanu do{ao upravo preko A. Kojèvea, koji jeusmjerio op}enit tijek hegelijanizma u Francuskoj 20. stolje-}a i kojega su mnogi naprosto zamijenili za Hegela. Kojèveje transformirao hegelovski monizam u ontolo{ki dualizam,u podvojenost ~ovjeka i prirode, a kraj povijesti po njemuozna~ava dolazak gra|anina-mudraca. Njegov je Hegel antropologiziraniHegel u kojem Koncept nema mjesta, »humanizacijani{tavila« (V. Descombes), gdje ljudska `elja zapreobrazbom prirodnog okru`enja postaje temeljna. Dijalektikagospodar-rob koja predstavlja ra|anje samosvijesti zaKojèvea je okida~ povijesnog napretka, gdje nagla{ava `eljuroba (proletera), a povijesni tijek tuma~i kao utemeljen u `eljiza priznanjem. Tre}e je razdoblje gra|anina-mudraca kojeuklju~uje razumijevanje.Lacanovo osvrtanje na Hegela dolazi u potpunosti odKojèvea ~ije je seminare Lacan slu{ao u Parizu u tridesetimgodinama 20. stolje}a. No, Lacan dehistorizira Kojèveovotuma~enje Hegela i zaustavlja se na temama podvojenosti~ovjeka i prirode i na hipostaziranju »`elje za priznanjem«kao osnovne `elje ljudskoga bi}a. Lacan je slijede}i Kojèveaizbacio Koncept iz Hegelova sustava, a @i`ek }e, slijede}i Lacana,u~initi isto: nije sve u monizmu Koncepta, nego u ~injenicida postoji ne{to {to Koncept ne mo`e zahvatiti —kontingenciju te tako Hegelov sustav svjedo~i o nemogu}nostisimbolizacije traumatske jezgre. Tako se nadalje marksizammo`e tuma~iti kao u~enje koji je zabludjelo upravo uemancipatorskim idejama, koje su i dovele do totalitarizma.Humanizam se izokrenuo u antihumanizam.Upravo je Althusser jedno poglavlje svog djela Za Marxa naslovioMarksizam i humanizam, impliciraju}i kako marksizamod po~etka treba shva}ati kao onaj koji ne pretendira navra}anje ~ovjeka njegovu organskom jedinstvu, na ukinu}eotu|enja. Bez humanisti~kih pretenzija, marksizam kazujene{to posve drugo. I ne mo`e se izroditi u totalitarizam, dodaobi @i`ek.Upravo se u osvrtima anglo-ameri~kih mislilaca na @i`ekanajjasnije vidi koliko je naslje|e i Marxa i Hegela u odnosuna dominantne ideje liberalizma, {to je ve} spomenuto kaomogu}i razlog @i`ekove popularnosti, kao izuzetna novinana anglo-ameri~kom tr`i{tu. Richard Rorty protivi se @i`ekovojkontinentalizaciji politi~ke prakse u najboljoj pragmati~kojmaniri, ba{ kao {to se Lacan protivio amerikanizacijipsihoanalize. Osvr}u}i se istodobno na @i`eka i Laclaua(koji povezuje lakanovsku psihoanalizu i deridinsku dekonstrukciju),kazuje da njihov krasan prikaz duboke prirodesebstva nema ba{ nikakve veze s goru}im politi~kim problemimakao {to je primjerice problem homoseksualaca u ameri~kojvojsci. U zborniku naslovljenu Dekonstrukcija i pragmatizam(1996), koji sadr`i me|usobna prepucavanja Laclauai Rortyja, Rorty tvrdi da za sve treba kriviti upravoMarxa, kojem priznaje da je bio sjajan politi~ki ekonomist,ali je na`alost diplomirao filozofiju u mladosti te je taj niz filozofizacijepolitike, koji @i`ek nepogre{ivo nastavlja, upravozapo~eo s Marxom.Ugledni britanski filozof Peter Dews jo{ je o{triji u svojoj dijagnozi@i`eka. Tvrdi da @i`ek vidi modernog pojednica kaouhva}enog u dihotomiju izme|u svojeg univerzalnog statusakao ~lana civilnog dru{tva i partikularisti~kih sveza etniciteta,nacije i tradicije, o ~emu @i`ek podrobnije progovara udjelu [kakljivi subjekt, a taj se dualitet ogleda u @i`ekovupoliti~kom profilu — »marksiziraju}i kulturalni kriti~ar name|unarodnoj sceni, a ~lan neoliberalne i nacionalisti~ki naklonjenevladaju}e stranke kod ku}e« (1995, Lakanovska dijalektikaSlavoja @i`eka).BibliografijaAlthusser, Louis, 1996 Pour Marx, Pariz: Maspéro.Derrida, Jacques, 2002, Sablasti Marxa, Zagreb: HSN.Dews, Peter, 1995, ’Slavoj Zizek’s Lacanian Dialectics’, u The Limitsof Disenchantment, London: Verso.Gasché, Rodolphe, 1994, Inventions of Difference, Cambridge,Mass.: Harvard University Press.Küng, Hans, Postoji li Bog?, Zagreb: Naprijed.Mouffe, Chantal ur., Deconstruction and Pragmatism, London:Routledge.@i`ek, Slavoj, 1987, The Sublime Object of Ideology, London:Verso.@i`ek, Slavoj, 1991, ’Why Should a Dialectician Learn to Countto Four?’, Radical Philosophy, 58.@i`ek, Slavoj, 1994, The Metastases of Enjoyment, London:Verso.@i`ek, Slavoj, ur., 1998 Cogito and the Unconscious, Durham,N.C.: Duke University Press.@i`ek, Slavoj, 1999, The Ticklish Subject, London: Verso.Bilje{ka1 Ovaj prijevod, na `alost, ne donosi taj zanimljiv predgovor.H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.155