34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 150 do 155 Matija{evi}, @.: @i`ek sam protiv svihshva}anje metafizike dakako ima implikacije za filozofijskomi{ljenje. Rodolphe Gasché tvrdi da su u @i`ekovoj teorijiidentiteta sociopsiholo{ki i psihoanaliti~ki koncepti izmije-{ani s filozofijskim, jer je sfera onkraj predo~avanja upravosfera mi{ljenja. Ako je mi{ljenje, kao filozofsko mi{ljenje,mi{ljenje o granicama, tada je korak koji »@i`ekovo veseloprigrljivanje logike opozicija ne mo`e poduzeti odista korakprema filozofijskom mi{ljenju« (Gasché,1994:279).@i`ek u samom uvodu Sublimnog objekta ideologije iznositri zada}e svoga djela: promovirati tezu da je Lacan najve}iod svih racionalista suprotno uvrije`enu mi{ljenju o Lacanukao opsjenaru te da je Lacan mo`da najradikalnija suvremenaverzija prosvjetiteljstva. Ta }e zada}a @i`ekovo djelo lociratiunutar naslje|a preispisivanja prosvjetiteljstva i zapadnja~keracionalnosti frankfurtovaca te dati novi zamah pitanjuodnosa racionalizma i iracionalizma. Lacan je posljednjiprosvjetitelj, ali njegovo prosvjetiteljstvo jest odista prosvjetljuju}e,a ne mra~nja~ko kakvim ga shva}aju Adorno i Horkheimer.Dakako da se to pitanje odnosi na sam doma{ajpsihoanalize u reviziji odnosa racionalnosti i iracionalnosti,logosa i mythosa. @i`ek }e drugom prigodom re}i da jeupravo zada}a psihoanalize da retroaktivno posreduje tajjaki sraz izme|u jednog i drugog koji nam je civilizacija namrlai koji je dakako eskalirao u doga|ajima dvadesetog stolje}a.U auto-intervjuu @i`ek (1994) izjavljuje da ono na {toLacan smjera nije ni filozofijsko utemeljenje psihoanalize niobratna operacija razotkrivanja filozofije kao paranoidnomegalomanskogadiskursa ve} ne{to mnogo preciznije:»analiti~ki diskurs je vrsta i{~ezavaju}eg posrednika izme|upretfilozofijskog svijeta mythosa i filozofijskog svijeta logosa«(@i`ek 1994, 183-184).Arheologija simptomatikeDrugi je zahtjev izvesti neki oblik povratka Hegelu, u maniriu kojoj se Lacan vratio Freudu. Treba pokazati da je apsolutnoznanje tek ime za priznanje odre|enoga radikalnog gubitka.Treba reaktualizirati hegelovsku dijalektiku na temeljulakanovske psihoanalize, gdje je aktualna slika o Hegelu kaoidealistu-monistu potpuno kriva te u njega treba prona}iafirmaciju razlike i kontingencije.Tre}i je zahtjev pridonijeti teoriji ideologije i{~itavanjem nekihklasi~nih motiva kao {to je feti{izam robe te lakanovskihpojmova za koje }e se pokazati da su sveza s teorijom ideologije:sublimni objekt, vi{ak u`ivanja, a najva`nije u takvu~itanju prema @i`eku jest tuma~enje suvremenih ideolo{kihpojava bez upadanja u tipi~nu postmodernu zamku ili iluzijuda `ivimo u postideolo{kom dru{tvu. Opasnost kapitalizma@i`ek vidi kao ne{to blisko Gramscijevu pojmu hegemonije,transformacija postoje}ih re`ima u tolerantne multikulturalisti~kere`ime, pri ~emu kapitalizam apsorbira upravoone subverzivne momente i zahtjeve koji prijete njegovu postojanjukao spefici~an na~in `ivota.Posljednja teza nadaje se kao ona koja upu}uje na opasnostod neprihva}anja psihoanaliti~kih tuma~enja ideologije.Upravo su najopasnije one ideologije koje progla{avaju da je~ovjek harmoni~no bi}e, novi ~ovjek bez antagonisti~kih napetosti.Svaka je kultura u neku ruku reakcija-formacija (dodajmo,a onda i simptom), »poku{aj kultiviranja traumatskejezgre, radikalnog antagonizma kojim ~ovjek presijeca pup~anuvrpcu sa prirodom« (SOI, str. 5).Kako se Hegel, Marx i Lacan povezuju u smislenu interpretativnucjelinu? Laclau i Mouffe smatraju da poku{aj sistematizacije@i`ekovih kategorija ide suprotno njegovim namjerama,no ipak se u ovom djelu, a {to je primjenjivo i nanjegov opus u cjelini, mo`e iscrtati jasan niz referencija. Prvateza jest da je Marx, a ne Freud, otkrio simptom (1. poglavlje,Kako je Marx otkrio simptom?). No, taj }e se simptom lakanovskituma~iti kao posljednja formacija, kao ostatak subjektiviteta,kao ono {to se ne mo`e simbolizirati i dovestido Hegela te predstavljati onaj dio supstancije koji ne mo`epostati subjekt, kao nepripitomljiva sr` Hegelova sustava,simptom koji }e Lacan zato preimenovati u sintom (sinthome),u ~emu ga @i`ek slijedi. Frojdovsko tuma~enje snovaparalelno je Marxovu tuma~enju kapitala u smislu odnosaforme i sadr`aja; nema sadr`aja skrivena iza forme, oblik jeve} sadr`aj. Dru{tveni odnosi izme|u pojedinaca prikrivenisu u obliku dru{tvenog odnosa me|u stvarima, proizvodnihodnosa, {to je histerija konverzije tipi~na za kapitalizam.Psihoanaliti~ko u~enje jest da nema ni~ega iza simptoma,simptom je prvobitna tvorba, razrije{ite simptom i uni{tiliste subjekt. To je ideja o sintomu i zato je preimenovan; sintomkao onaj simptom koji je granica kakve-takve cjelovitostisebstva. Uop}e ~ini se da je Marx pogrije{io u svom utopijskomhiper-racionalizmu, u zabludi o potpunom razrje{enjupatogenog simptoma, vi{ka vrijednosti, koji je sobomodnio i vrijednost. Jedino u vi{ku vrijednosti sadr`ana je vrijednostuop}e, pou~ava nas @i`ek, jedino u prekomjernostisadr`ano je u`ivanje.Vi{kovi u kapitalizmuNo, paradoksalno je za @i`eka da se Marx nije uspio nositis tim paradoksom vi{kau`ivanja. Znaju}i ili slute}i sve, onipak u Predgovoru Kritici politi~ke ekonomije opisuje prijelaziz kapitalizma u socijalizam u terminima vulgarne evolucionisti~kedijalektike proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa:»kapitalisti~ki odnosi postaju prepreka daljnjem razvojuproizvodnih snaga i to dovodi do potrebe za socijalisti~komrevolucijom, dakle, treba uspostaviti proizvodne odnosekoji }e omogu}iti poja~ani razvoj proizvodnih snaga kao ciljapo sebi samog povijesnog procesa« (SOI, str. 53.) Isti paradoksobilje`uje vi{ak vrijednosti i vi{ak u`ivanja. Akooduzmemo vi{ak, gubimo u`ivanje, budu}i da je ono konstitutivnaprekomjernost. Kapitalizam ne mo`e posti}i unutarnjuravnote`u, on u homeostazi nestaje, »mo`e pre`ivjetisamo u svom mahnitom obliku, trajno revolucioniraju}i svojematerijalne uvjete« (SOI, str. 52), mo`e pre`ivjeti, dodajmo,idu}i samo s onu stranu na~ela ugode.No, oblik u kojem je izra`ena antikapitalisti~ka (ali ne i revolucionarno-socijalisti~ka)pobuna Slavoja @i`eka prili~noje nedore~en u smislu da isklju~ivo dijagnosticira revolucionarnuiluziju. S jedne strane u Sublimnom objektu ideologijepriznaje da je vi{ak vrijednosti inherentan kapitalizmu i dasvi poku{aji da se pripitomi vi{ak vrijednosti nu`no propadajubudu}i da kapitalizam mo`e pre`ivjeti samo u svom153H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.