34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 150 do 155 Matija{evi}, @.: @i`ek sam protiv svihostavlja na samom Marxu? Je li kona~no tek preko Lacanamogu}e istinski shvatiti neosporivu istinu koju je Hegel najavio,Marx krivo i{~itao, Lacan dovr{io, a @i`ek, naposljetku,spojio prema ovoj formuli: kada se od Hegela oduzmeMarx, dobije se Lacan.Tek je danas nakon Marxa mogu}e shvatiti Hegela kao na-{ega suvremenika nakon {to je ona crta hegelovske mislikoja je odredila i Marxa kao mladohegelijanca, odnosno kaoeshato-teleolo{kog mislioca, kao zastupnika ideje o emancipacijiljudskog, ideje o ostvarenju povijesnoga cilja, do`ivjelapovijesni debakl. Sada mo`emo re}i da je Marx krivo i{~itaoHegela upravo u smislu apsolutizma jedne ideje i ciljuusmjerena linearnog kretanja, linerane kauzalnosti. Mogu li(opet) marksisti poput @i`eka sada Hegela ~itati na druk~ijina~in kao ne samo mislioca bliska Lacanu, ne samo kao Lacanovaprethodnika, nego i kao nekoga tko je zapravo svevrijeme najavljivao jedan drugi marksizam (samo {to Marxtakav marksizam nije artikulirao), jednom rije~ju, kao ve}postmarksista.Iz strukturalne kauzalnostiPreko posredovanja lakanovske psihoanalize i ideje o konstitutivnommanjku te feti{izmu kao njegovu nepriznavanju,{to jasno proizlazi iz Lacanova shva}anja feti{izma kao nepriznavanjanepostojanja imaginarnog falusa, kao poricanjasimboli~ke kastracije, mo`e se razmotriti bolje onaj velikigrijeh samoga Marxa, humanisti~ka ideja organske harmonijei cjelovitosti ljudskoga bi}a, ili nazovimo to podru~je neotu|enadjelovanja. @i`ek svojim tuma~enjem Hegela implicirazapravo da je Marx krivo i{~itao Hegela i da u Hegelazapravo nema tog apsolutizma jedne ideje, monizma i totalitarizma.Tako|er, ideja linearne kauzalnosti biva preispisana kao idejapsihoanaliti~ke retroaktivne kauzalnosti; smisao pro{lostinadaje se tek u budu}nosti, ponovnim pogledom koji omogu}ujeuspostavu naknadne kauzalnosti doga|aja koji su zapravobili tek kontingentni, a nikako neka povijesna nu`nostkako ih je shva}ao Marx uklju~uju}i tu i Marxovu ideju,koju @i`ek smatra vulgarno-evolucionisti~kom, da je samustroj kapitalizma u odre|enom trenutku bio prepreka daljem(~ini se nu`nom) razvoju proizvodnih snaga te je to dovelo(opet) do nu`nosti socijalisti~ke revolucije.@i`ekovo preispisivanje Marxa kre}e od tih premisa, te je utemeljima vrlo sli~no na~inu na koji je Marxu pristupio LouisAlthusser, koji je smatrao da marksizam jest znanostsamo {to nam je Marx nije ostavio, ali je treba poku{ati izna-}i. Althusserov pokli~ ’za Marxa’ iz istoimenog djela (1966),zna~i okretanje ranim Marxovim djelima Ekonomsko-filozofskimrukopisima iz 1844, te Mao Zedongu i njegovu spisuKontradikcija i nadodre|enost kao osnovama za ideju ostrukturalnom marksizmu, koji, kako izravno tvrdi Althusser,mora biti antihegelijanski i kontraluka~evski. Upravo seLukács smatra najtvrdokornijom verzijom hegelovskog markizmaputem Lukácseva ustrajavanja na idejama totaliteta,povijesne zada}e proletarijata koja se sastoji u preuzimanjuvodstva u daljem nu`nom povijesnom napretku.152Zapravo, nagla{ava Althusser, marksizam treba shva}ati usmislu ne ekspresivne, nego strukturalne kauzalnosti. Upravostrukturalni marksizam Althussera poku{ava opisati ono~ime se bavi i @i`ek, kako uz marksizam asocirati ideje kontradikcijebez razrje{enja, antagonizma bez pomirenja, to jestpromovirati njegov antihegelijanski pol, svakako u smislu ukojem se Hegel asocira s polom totaliteta, dijalekti~kog razrje{enjai pomirenja {to je Althusserov Hegel, ali nije i @i`ekovHegel. Dok @i`ek preispituje i Hegela, Althusser to ~inisamo s Marxom smatraju}i da treba odvojiti Hegelovo naslje|eod pravoga (znanstvenog) marksizma i da, u kona~nici,ta dva sustava nigdje ne korespondiraju. Dakle, za Marxa,a protiv Hegela, to je Althusserovo geslo.Althusser je opet mnogo toga du`an Lacanu u svojoj idejipovijesti kao kontingentnom procesu bez subjekta, ideji,modeliranoj prema lakanovskoj, to jest Spinozinoj ideji oodsutnom uzroku, suprotno luka~evskom proletarijatu kaosubjektu povijesti. Althusserov poku{aj obja{njenja ’logike’povijesnih zbivanja ide preko ideje o jednom nadodre|enomelementu strukture koji je motor pokreta~ povijesnog zbivanja,no svi elementi strukture jednako su vrijedni. Ideja cjelovitogpovijesnog tijeka toliko je bila mrska Althusseru daje napomenuo kako Lacanu ba{ i nije bila najpametnije re}ida izlije~iti ~ovjeka zna~i rekonstituirati njegovu povijest.Protiv hegelijanacaNo, dok Althusser ne iskazuje nikakvu namjeru da revidirasvoga velikog neprijatelja Hegela, nego samo Marxa, moglobi se re}i da je @i`ek u tome ambiciozniji. Dodu{e njegovo~itanje nije za Hegela, a protiv Marxa, nego za Hegela, a protivsvih hegelijanaca, u temelju kojega le`i ~injenica da su svi,ama ba{ svi, krivo i{~itali Hegela. ^itanje Hegela svakako jenajupitnije i ono je svakako neprekinuti niz @i`ekova opusau cijelosti. S time da je preispisivanje Hegela neodvojivo odpreispisivanja postkartezijanske filozofije. Lacan je ve} prisutanu Descartesa, Kanta i Hegela. »[to ako psihoanaliza~ini vidljivim ne{to {to moderna filozofija subjektiviteta izvr-{ava, a da to ne zna, svoju utemeljuju}u gestu, koju filozofijatreba pore}i kako bi zauzela svoje mjesto u akademskomznanju, {to ako psihoanaliza ~ini vidljivim konstitutivno ludilomoderne filozofije«?, pita se @i`ek (1998:2).Najsa`etije je takvo osvrtanje na Hegela u programatskom~lanku Za{to dijalekti~ar treba nau~iti ra~unati do ~etiri?(1991), gdje se Zbiljsko, kontigentno pojavljuje kao ~etvrtipojam koji @i`ek najavljuje kao onaj koji }e razotkriti u Hegelovojdijalektici. @i`ekov pristup poku{aj je pronala`enjafilozofijskih prethodnika psihoanalize, kako bi se cogito razotkriokao nesvjesno same filozofije, a ne kao mjesto ustoli~enjai vladavine same svijesti, kao transcendentalni subjekt.U tuma~enju Descartesa, @i`ek se oslanja na sraz izme|u subjektaiskaza i subjekta iskazivanja o~igledna u izjavi »Mislim,dakle, jesam« koja lakanovski izra`ena zvu~i »Mislimondje gdje nisam, dakle, jesam ondje gdje ne mislim«. U uobi~ajenojformi pitanja @i`ek se pita nije li najdjelotvornijina~in napu{tanja metafizike odustajanje do transgresivnihimpulsa i mirenje s ograni~eno{}u ili utamni~eno{}u. TakvoH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.