34/2003 - HFS

DJEVOJKA NA MOSTULa Fille sur le pontHrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 132 do 149 VideopremijereBFrancuska, 1999 — pr. Films Christian Fechner,France 2 Cinéma, La Sofica Sofinergie 5, Le StudioCanal+, UGCF, Christian Fechner; izv. pr. HervéTruffaut — sc. Serge Frydman; r. PATRICE LECON-TE; d. f. Jean-Marie Dreujou; mt. Joëlle Hache —gl. Rafael Hernández, Gordon Jenkins; sgf. IvanMaussion; kgf. Annie Périer — ul. Vanessa Paradis,Daniel Auteuil, Frédéric Pfluger, Demetre Georgalas,Catherine Lascault, Isabelle Petit-Jacques,Mireille Mossé, Didier Lemoine — 90 min — distr.EuropaNakon neuspje{na samoubila~kog skoka smosta u Seinu, nesretna i nesta{na Adeleprihvati ponudu svojega spasitelja Gabora,virtuoznoga baca~a no`eva, i postanenjegovom cirkuskom metom.H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.Djevojka na mostu svojedobno nam jejednokratno ponu|ena u revijalnompaketu filmova zemalja Europske unijekao francuska predstavnica. To jo{ ni-{ta nije govorilo o reprezentativnostifilma za teku}u francusku produkciju,no znalo se da je redatelj Patrice Lecontes dvadesetak igranih filmova (poznatijisu Monsieur Hire iz 1989. ili Ridicule,1996) stekao pristojnu reputacijuu domovini i ’razvijenom’ susjedstvu.Nas iz ’zapadnobalkanskog’ tr`i-{ta holivudske robe, posve neupu}eneu stanje europske kinematografije kojagodi{nje navodno proizvede i do stopedeset cjelove~ernjih naslova, mo`dautje{i to da Djevojka s mosta di{e iizgleda vrlo francuski, ne dodu{e s ultrafrancuskim’makeupom’ jedne Amelie,ali dostatno da prizove duhove razli~itihfrancuskih desetlje}a. Jer, njegovakrupnooka i ljupka, lakomislena ipromiskuitetna, zaigrana, ali i nesretnaluzerica Adele (Vanessa Paradis) pokupilaje pone{to od francuskih diva izprija{njih desetlje}a — recimo, Vadimovih,Godardovih, Beineixovih iliBessonovih, a potom osvanula na rubumosta, kako bi sko~iv{i iz no}i u mutnuSeinu usko~ila u posve bezazlenu,humornu i bajkovitu romansu o ’gubitnicima’à la français.Iz vode je izvla~i Gabor (opet ’vrlofrancuski’ senzibilac ’kvrgava’ lica itu`na pogleda, Daniel Auteuil), lovacna atraktivnu `ensku metu u cirkuskomprogramu s no`evima. Uspijevaje uvjeriti da, samoubila~ki raspolo`ena,izlo`iv{i se neumoljivo brzim o{tricamaionako ne}e mnogo riskirati, anjemu }e pomo}i da se vrati na scenu.Potom je vodi u Monako,predizajnira u mondenku,uspje{no ga|a ’naslijepo’,pa nau~i kockati... Punihd`epova putuju u Italiju, aonda mu je pred nosomotme gr~ki lover... Dekoncentrirans no`evima, upropa{teni oja|en, na kraju isâm stane na rub onog istogmosta.Pored lepr{avih ’kozmeti~kih’pasa`a zavodljivo fotografiranai op}enito stiliziranoga(crno-bijelog) filma,te ’suicidalnoga’ motiva,koji svojim rubnim pojavljivanjemfilmu daje cikli~ku strukturu, aromansi otvoren svr{etak (ili nov po~etak),jo{ dva bitna motiva naizmjencese pojavljuju u filmu. Prvi je Adeleinanepopravljivo hitra, pa zato i {aljivapromiskuitetnost, koja je, pretvaraju}ise u komi~ki lajtmotiv, u svakoj prilici ina svakom mjestu odvla~i od ’poslovnog’partnera. Drugi su varijacije cirkusketo~ke s no`evima (u sve opasnijimi atraktivnijm ’aran`manima’), kojimase najprije ’poslovna’, a onda i’emotivna’ veza izme|u baca~a i metesve vi{e dramatizira i erotizira aluzijamana spolni ~in.U podcrtavanju platonskoga zaljubljivanjaLaconte se, me|utim, nije poslu-`io samo tim ’metafori~kim’ zamjenamafalusa i no`a, ~ime bi se vrlo radopozabavila psihoanaliza. Sklon je i drugimoblicima mistifikacije i pretjerivanja,pa }e kao nevidljivi ’tre}i’, posredni~kilik, uvesti Sudbinu. Dvoje nesretnika,implicira scenarij, gotovo telepatskikomuniciraju i jedno drugom donosesre}u, no i ona ima ograni~eni vijektrajanja...Premda istodobno eskapisti~ki i artisti~kikoketira i sa psihoanalizom i s temomegzistencijalnog tra`enja ’proma-{enih’ i ’izgubljenih’, Leconteov filmodve} je narativno lakomislen i povr-{an da bi ga se shvatilo ozbiljno. Utome mu zacijelo ne}e pomo}i fingiranjepsihoterapijskog diskursa iz uvoda,gdje se simpati~na Adele, o~ito okru`enanekakvom publikom (je li to mo`dakonferencija psihijatara ili...?), bezbri`nopovjerava kameri, kazuju}i kakostalno radi pogre{ke i ~eka da joj se ne-{to po~ne doga|ati. Mo`da je pravanevolja Djevojke na mostu upravo utome {to joj se nakon tog priznanja, uruhu i brzom ritmu gorkoslatke cirkuskeromanse, po~ne doga|ati sva{ta.Diana Nenadi}139