34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}anacija koja }e karakterizirati komercijalno vrlo uspje{ne, uinozemstvu rado gledane, a istodobno visoko propagandisti~keTitove ratne spektakle iz kasnih {ezdesetih i sedamdesetih.51 Takvi populisti~ki partizanski spektakli (prema izrazu’supervesterni’ mogli bismo ih krstiti ’superpartizanskifilmovi’) u trenutku nastanka Desanta na Drvar jo{ nisu normativni.52 ^ini se da je upravo Had`i}ev film, uz Bulaji}evuKozaru (1962) bio jedan od konstitutivnih u tvorbi ’superpartizanskog’pod`anra. Ta su dva filma, uostalom, bili i prvikoji su za temu uzeli krupne, ud`beni~ke epizode slu`benepartizanske povijesti. Poslije }e, osobito u sedamdesetima,biti filmovane i ostale. 53Koje karakteristike ’superpartizanskog’ `anrovskog modelasadr`i Desant na Drvar?Prije svega, temu. Tema Desanta na Drvar nije neka periferna,lokalna ili ~ak fikcionalna epizoda iz partizanske borbe,nego ud`beni~ki prijelomni doga|aj. Dakako, taj se doga|ajprezentira slu`benom re`imskom interpretacijom. 54To me|utim ne zna~i da su likovi filma povijesne osobe. Sukladnotradiciji historiografske fikcije od Waltera Scotta i Sienkiewiczado danas, likovi partizanskih spektakala su tipi~ni,mali, fikcionalni akteri. U Desantu na Drvar kao i u ostalim’superpartizanskim’ spektaklima pojavljuju se likovistvarnih njema~kih zapovjednika (u ovom slu~aju Rendulicha),ali nikad autenti~nih istaknutih figura partizanske borbe.To pravilo vjerojatno je generiralo iz potrebe da se kultuTitove li~nosti ne konkurira nijednim kultom druge osobe izpartizanskih redova. To je u Desantu na Drvar dosljednoprovedeno: izme|u Tita i zapovjednika manjih postrojbi naterenu kao da u partizanskoj hijerarhiji nema transmisije ilime|urazine.Tita, me|utim, u Desantu na Drvar nema fizi~ki. On se samospominje, o njemu likovi govore, u jednom trenutku vidi senjegov subjektivni kadar kroz dvogled. Me|utim, on seosobno ne vidi. I to je, ma kako ~udno zvu~alo, `anrovskazakonitost koja je standardna za partizanske superspektakle.Uz rijetke va`ne iznimke poput Sutjeske (gdje je Tita inkarniraoRichard Burton) ili U`i~ke republike, partizanski superspektakliizbjegavali su fizi~ku nazo~nost Tita u filmu.Tako je i u Neretvi, gdje samo kru`e papiri}i s njegovim zapovijedima.Nakon 1990. u tisku se ~ak {pekuliralo kako seTito na to ljutio, ali analizom niza srodnih filmova mo`e sevidjeti da je to kanonizirani postupak. Dojma smo da ta konvencijanije potkapanje kulta li~nosti, nego {tovi{e — njegovavrhunska afirmacija. Tito je takvim statusom deus absconditusu `anru dobivao misti~an, gotovo nadnaravan statusosobe koje je odsutna, a zbivanja se odvijaju vo|ena njegovomdalekovidnom i mo}nom rukom. Taj dojam u Desantuna Drvar jo{ je poja~an zato {to se umjesto Tita u filmu pojavljujenjegova prazna, zarobljena uniforma, li{ena tijela neuhvatljivazapovjednika. Tako odsutnost Tita u Had`i}evufilmu postaje ~imbenik dramatur{ke mistifikacije.Tre}a karakteristika ’super-partizanskih’ filmova koja semo`e prepoznati u Desantu na Drvar jest mozai~nost. Mo`dapod utjecajem Bulaji}a, 55 Had`i} je usvojio strukturalniprincip ’freske’ u kojoj se simultano prate deseci likova, po-~ev{i od predstavnika inozemnih misija u vrhovnom {tabu,preko njihova voza~a (Vuisi}), pa do ~itavih obitelji (Samard`i}i Milena Dravi} brat su i sestra). U skladu s normativnomideologijom, ti su likovi obi~no razli~itih narodnosti,pa se u Desantu na Drvar tako pojavljuje i Slovenka. U takvojnarativnoj strategiji pojedine fabularne linije vezane uzpojedine likove znatno se osamostaljuju i stje~u zaokru`eni,autonomni status unutar filma. To osobito dolazi do izra`ajau oru`anom finalu filma, gdje se osobito zapamtive pojedinejuna~ke epizode, ~esto s izrazitim socrealisti~kih obilje`jima.U Had`i}evu filmu tako su osobito dojmljive epizodes hrabrom civilkom koja odgrne ponjavu sa zarobljene talijansketankete i tako spasi partizansku joj posadu, ili famoznaepizoda ’skojevskog sastanka’ kad zapovjednik ’otvarasastanak’ i proziva suborce u opkoljenoj ku}i dok oni jedanpo jedan ginu.^etvrta tipi~na ’superpartizanska’ karakteristika koju nalazimou Desantu na Drvar jest mije{anje komi~nog i tragi~nog.Film — osobito u prvom dijelu — obiluje pobo~nim humoristi~kimepizodama, a velik broj likova — poput {krtogaskladi{tara — ima isklju~ivo funkciju pobo~ne komike. Humorje osobito vezan uz likove koje glume Vuisi} i Samard`i}.Samard`i} }e u ovom filmu prvi put odigrati svoju poslijetipi~nu ulogu partizana/{ereta. Osobito je retori~ki efektno{to se tragika rata personificira upravo u njegovu liku,koji je sve vrijeme sklon {ali, udvaranju i vedrom raspolo`enju.Njegov lik tijekom filma gubi sestru (Dravi}). U samojzavr{nici filma on gleda fotografiju sad ve} mrtve sestre, a tajse prizor pretapa u odlaze}u partizansku kolonu. Na taj sena~in putem najvedrijega lika filma efektno potencira tragi~nigubitak, komemoriraju mrtvi i dimenzionira trijumfalizampobjede. To nije izolirani postupak. U cijelom filmuHad`i} se slu`i retori~kim sredstvom ’zaskakanja’ publiketragikom rata. Tako unutar rutinskog i nipo{to tjeskobnogprizora u sanitetu otkrivamo da je bolesno dijete koje sudjelujuu prizoru ostalo bez obje ruke. Sli~nu dramatur{kufunkciju imaju i prizori s ludim tifusarom.Peto tipi~no svojstvo ’superpartizanskih’ filmova koje nalazimou Desantu na Drvar jest prisutnost likova stranaca (Nejugoslavena)u dramatur{koj funkciji arbitra. 56 Funkcija je’arbitra’ da svjedo~i i svojom reakcijom verificira stradalni{-tvo i juna{tvo jugoslavenskih naroda onako kako ih partizanskifilmovi prikazuju. Takvi ’arbitri’ imaju retori~ki efektna publiku, kazuju}i ’eto, i svijet nas ovakve priznaje’. Vrlo~esto u superpartizanskim filmovima takvu funkciju arbitrapreuzimaju Nijemci, recimo Hardy Krueger u glasovitomprizoru Bitke na Neretvi. 57 U Had`i}a tu funkciju preuzimajupripadnici inozemnih vojnih misija i u radnji vrlo aktivniameri~ki novinar.[esto tipi~no svojstvo ’superpartizanskih’ filmova koje nalazimou Desantu na Drvar jest specifi~an tretman Nijemaca.Nijemci su, dakako, u filmu zlikovci i Had`i} ih ne {tedi kadprikazuje zvjerstava koja ~ine. Tako u filmu imamo prizorkad Nijemci be{}utno opkoljavaju samu Milenu Dravi} ({toje alegorija nadmo}i njema~ke vojne sile). Film poslije sadr-`i iznimno mu~an prizor masovnog strijeljanja civila koji jere`iran tako da se prikaz umiranja ipak izbjegne elipsom. Nijemcese dopunski demonizira tako {to ih se prikazuje kao13H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.