34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 132 do 149 VideopremijereArazliku od predsjednika, kojeg u filmuigra Jack Warden, Chance nije budala.Svi oni oko politike tra`it }e njegovekorijene: FBI, CIA, `ena mo}nog magnataBenjamina — Shirley MacLaine— zaljubit }e se u njega i njegovu op}ulingvistiku, a njegova izjava, koja nijetrivijalna ni na jednoj razini, »I like towatch«, bit }e protuma~ena u erotskomsmislu.Naravno da film mo`ete bez ikakvihproblema i{~itati kao politi~ku satiru,to~nije satiru o politi~arima i velikimkorporacijskim gospodarstvenicimakoji se brinu za onaj globalni vrt. Naravnoda mo`ete re}i da se takve stvarimogu dogoditi samo u Americi, gdje jesenzacija i proboj neke face in thecrowd (lica iz gomile) jedan od najva`nijihpokreta~a medija. Uza sve to mo-`ete ukazati na problem medija, osobitotelevizije i njezina zaglupljivanja, budu}ida Chance svijet poznaje samopreko televizijskog ekrana, ~emu kaopotvrda slu`i i njegova re~enica: »Istokao i na televiziji, samo se vidi dalje.«No Kosinski, a uz njega i Ashby, nisunimalo osamljeni u bavljenju ~ovjekompoput vrtlara Chancea. Takva ~ovjekadavno je opisao Platon koji je, kao iChance u vrtu, zatvoren u {pilji i jedino{to vidi sjene su koje baca vatra ponjezinim stijenama. Sli~na je stvar i sKasparom Hauserom, ali i s ForrestomGumpom. Na toj liniji mije{anja realnogi izma{tanog svijeta, vi|enog i dobivenogiz medija, pa dakle i iz knji`evnosti,nalazi se vjerojatno najslavniji junak— Cervantesov Don Quijote.No, zapravo klju~na stvar svih tih likovai svih autora koji se njima bave nisuzapravo oni, iako oni do`ivljavaju krajnji{ok koji je u Being There podvu~ennajavom Chanceove odiseje putemAlso sprach Zaratustra, nego su oniuvijek samo lakmus koji pokazuje stanjeduha onih koji su oko njih. A stanjeduha je takvo da Chance mo`e postatipredsjednikom velike kompanije nakonsmrti velikoga Benjamina TurnbullaRanda. Neobi~no, `ivopisno i potpunonovo lice iz gomile metaforama jeuzbunilo one koji vladaju. Njegovekratke i zagonetno-mudre izjave na televizijiodjednom }e ponuditi optimizam,iako }e `ena koja ga je odgojila ikoja se cijeli `ivot brinula za njega —stara, crna kuharica Louise (Ruth Attaway)stvar u stara~kom domu prokomentiratiposve druk~ije: »U Americimo`e{ uspjeti samo ako si bijelac.«Jer, Chance je uistinu analfabet, ne znani ~itati ni pisati, a ~ak i te njegove najiskrenijeizjave posve su krivo protuma~ene,te dakako slavljene.Gomila, politika i gospodarstvo zaslijepljenisu Chanceom; jedini koji nije —uz Louise, koja zna cijelu istinu, jest lije~nikRobert Allenby (RichardDysart). Mo`da je to tako jer lije~niknije lovac u mutnom kao politi~ari,mo`da zato {to mu je u profesiji da prepoznane{to {to je otklon od standarda,ne{to {to mo`e naginjati patolo{kom.No, stvar je u tome {to Chance, kao ionaj koji je tako|er govorio u usporedbamai metaforama, hoda po vodi itako odlazi, ne zna se kamo, daleko odsvih onih mogu}nosti koje mu se nude,a o kojima uistinu ni{ta ne zna. Kraj filmapotvr|uje mitsku aureolu vrtlara spo~etka teksta. Chance }e vjerojatno,upravo zbog posvema{nje isklju~enostiiz pragmatike svakodnevnoga `ivljenja,uistinu ponovo prona}i neki svoj vrt.Hal Ashby scenariju se posvetio vrloozbiljno, vrlo diskretnom, gotovo minimalisti~komre`ijom kojom dominirajumirni, stati~ni kadrovi ~iji je temeljnisadr`aj Peter Sellers i njegovopromi{ljanje odgovora na pitanje kojene razumije. Tu mirno}u ritmi~ki prekidaagresivnost televizijskog ekrana iChanceovo mijenjanje programa, odnosnomogu}nost da trenuta~no jedansadr`aj, ako mu nije po volji, zamijenidrugim.@estoku razliku izme|u toga i realnostiChance }e osjetiti onoga trenutka kadatinejd`ersku crna~ku bandu koja muprijeti na ulici jednostavno poku{a prebacitina drugi kanal.Dario Markovi}H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.135