34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 101 do 131 KinorepertoarAsama obitelj sredi{njega lika trebalaprikazati svojevrstan mikrosvijet humanihzasada {to se gube pred nemilosrdnim`rvnjem nasilja i razaranja, alije prikazana u odve} grubim, pojednostavnjenimcrtama. Ne uo~avamo vi{eod ovla{ne uspostave me|usobnih odnosa~lanova te zajednice, pa se ni onane mo`e odrediti ne samo spram njema~kihosvaja~a nego ni spram predstavnikavlastitih sunarodnjaka. Takvaobitelj ipak je za{titom sredi{njeg lika,za{titom koja mu omogu}uje barem temeljesvrhovita opstanka, usprkossna`no izra`enu antagonizmu s bratom.Kada ta obitelj nestaje u koncentracijskomlogoru, sredi{nji lik ostajebez nu`no potrebnazale|a, pa se upravostoga mo`e ~initiza~udnim da jojse u ostatku pripovjednegra|e gubizamalo svaki trag;nema joj dapa~e nispomena.Sredi{nji se lik tadao~ituje u odnosu sostalim predstavnicima `idovskoga narodazato~enim u var{avskom getu; uspostavljenaje jo{ jedna dvojnost, ovajput s prijateljem sklonim izra`enijimakcijskim postupcima, prijateljem kojimu omogu}ava i bijeg iz bezizglednogokru`ja. Nakon poni{tavanja obiteljskogzale|a slijedi poni{tavanje nacionalnognaslje|a; obitavanje se sredi{-njega lika sve vi{e svodi na puko opstojanje,egzistencijalno skrivanje predopasno{}u, svedeno na sku~ene prostorenapu{tenih stanova. I pritom nacisti~kizlo~ini poni{tavaju i prijateljskupomo} pripadnika poljskoga naroda,ali pokazuju i da je jo{ zarana u potpunostionemogu}eno bilo kakvo postojanjeemotivnog, jer ni protagonistica skojom je prije sukoba o~itovana naklonostne mo`e tu bliskost vi{e iskazati.Tako je naposljetku obitavanje sredi{-njega lika svedeno na iskonsku borbuza pre`ivljavanje, borbu u kojoj on ~aknema priliku iskazati dar govora, nepostoji nikakav oblik komunikacije,tek kaos i uni{tenje.U okviru navedenoga, neprimjerenomse mo`e ~initi iznenadna pojava njema~koga~asnika koji ne samo da po-{tuje humanisti~ke zasade, o~itovane ufotografiji obitelji usredi{tu nacisti~kogsto`era u rasulu,nego iskazuje i vi{eno sno{ljivost premapredstavniku `idovskognaroda, ~ijemje poku{ajuistrebljenja svojimpolo`ajem svakako pomogao. U ranijempripovjednom toku nisu stvorenigotovo nikakvi preduvjeti njegova pojavljivanja,ni ~in {to sredi{njem likuomogu}ava pre`ivljavanje. Mogli bismoustvrditi da je takav postupak zamalolicemjeran, jer @idovu `ivot spa-{ava upravo nacist, predstavnik pokretakoji je poku{ao `ivota li{iti sve @idove.Hinjena je to samilost, jer se njomegubi mogu}nost pro~i{}enja sredi{njeglika, ponovna uspostava izgubljeneosobnosti.A ta je osobnost nestajala usporedno sgubitkom mogu}nosti ostvarenja stvarala~kihpotencijala, pa se ne mora ~initiza~udnom uvodna sekvenca u kojojse sviranju suprotstavlja bombardiranje,odnosno harmoniji i glazbi, daklestvaranju, suprotstavljaju se kaos,buka i posvema{nje razaranje. O~ita jenamjera Romana Polanskog za ponovnomuspostavom sklada predo~ena zavr{nimnastupom ne samo sredi{njegalika nego i ~itavoga glazbenog orkestra,ali je nije uspio dosljedno provestizbog postupna oduzimanja bilo kakvemogu}nosti djelovanja sredi{njega lika.Simboli~nim se ~ini da taj lik zbivanjava`na za njegov narod, kao ustanak uH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.getu, ali i va`na za poku{aj organiziranaotpora nacisti~kom neprijatelju, tekpasivno promatra iz krhke za{tite napu{tenihstanova. Dok je to u slu~aju`idovskog ustanka jo{ ~inio uz otvorenprozor, za poljskoga pokreta otporamo`e to ~initi tek djelomice, kroz razbijenastakla, i to ne samo zbog toga{to je smje{ten upravo nasuprot nacisti~komsto`eru, nego i zato {to se su-`ava njegov `ivotni prostor.Promi{ljen je to redateljski postupak,njime Polanski uspostavlja oprekuobjektivnog i subjektivnog promatranja,stvaraju}i odnos ne samo izme|uzbivanja i sredi{njeg lika nego, krozdvostruku prizmu i vi{eslojni odnos izme|uzbivanja i gledatelja. Gledatelj jepostavljen u naizgled proturje~nu situaciju,jer s mu~ninom osje}a naturalisti~kipredo~ena zbivanja, nasilje i uni-{tavanje, ali je i odmaknut kao pukipromatra~, koji poput sredi{njeg likane mo`e ba{ ni{ta promijeniti. Takopromatra filmsku gra|u, u rasponu odgruboga naturalizma do ekspresionisti~kogaplesa nemo}nih i starih @idovapod prisilom razularenih nacista.Gotovo da mo`emo ustvrditi da je u redateljskimpostupcima Roman Polanski,metafori~ki ostao na razme|i poku{ajaiznala`enja suglasja strukture iprenagla{ene nediscipline pripovijedanja,zbog koje Pijanist ostaje tek prosje~nouspje{an film, {to je mnogo poku{aore}i, ali u tome nije dokraja uspio.Tomislav ^egir109