34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}aAbeceda straha i vizualno je zanimljiv film. Had`i} je, kakosam ka`e, iskoristio crta~ko umije}e ste~eno na likovnoj akademijii nacrtao gotovo svaki kadar kao naputak snimateljuTomislavu Pinteru i produkcijskim dizajnerima. Film imapomalo ekspresionisti~ki vizualni {tih, kadar ~esto vizualnokarakteriziraju jaki kontrasti svjetla i tame, nako{ene sjene ipomalo goti~ka atmosfera. Tomu pridonosi i scenografijaMuharema Bibi}a: gledatelj nakon gledanja osobito pamtiulazna vrata u dom Molnarovih sa secesijskim ornamentiranimprozorom koji asocira na paukovu mre`u. U nekim dijelovimagledatelj ima osje}aj kao da je upao u neki Siodmakovhoror. To je vizualni pristup posve opre~an onom kojikoristi Bauer u Ne okre}i se, sine. Bauer, naime, ponajvi{ekoristi prete`no modernisti~ke interijere i eksterijere tzv. ’zagreba~ke{kole’ arhitekture. U Bauerovu filmu prostori zagreba~kebur`oazije mahom su moderni, racionalni, svijetli iugodni, u skladu sa sredi{njom implicitnom tezom filma kojinastoji pokazati kako rat i moralna su~eljavanja koja on donosine po{te|uju ni jednu klasu ni zakutak dru{tva, makako sofisticirani i ulju|eni bili. U Had`i}a, naprotiv, domMolnarovih odi{e dekadencijom: interijer je pretrpan, zasi-}en starinom, taman je i ne doima se ugodno. Njegove vizualnekarakteristike kao da su u funkciji osje}anja glavne junakinju.Za nju je dom Molnarovih prijetnja i ujedno klopka,a produkcijski dizajn poja~ava taj subjektivni afekt. Utom se smislu i prozori u obliku paukove mre`e na ulaznimvratima (dakle, mjestu gdje se ide van) mogu i{~itati kao diskretnisimbol. U prilog takvoj interpretaciji ku}e Molnarovihkao klaustrofobi~ne klopke ide i ~injenica da Veru/Katicuuop}e ne vidimo izvan stana. Ona, dodu{e, neprestanoizlazi: na tr`nicu, po drva, na ilegalni sastanak, u kupnju —ali, mi je nikad ne slijedimo. Gledatelj je vidi samo u stanu,koji je za nju stalna prijetnja. Veru }emo prvi put vidjeti ueksterijeru u samom finalu filma, u kadru kad je Molnarustrijeli na plo~niku.Abeceda straha bila je uspio filmski debi za Had`i}a. Dotada{nji’rukovodilac’ u filmu i redatelj neambicioznih kratkihfilmova pokazao je tim prvencem da je kompetentan re`ijskizanatlija koji mo`e redateljski zadovoljiti zahtjeve `anrovskoga,populisti~kog mainstreama. Znakovito je da je u osvitdesetlje}a koje }e u hrvatski film unijeti modernizam zapostavljanjenarativnog i esejisti~ko-asocijativnu organizacijufilmskoga djela Had`i} debitirao filmom kojem su prve vrline`anrovsko umije}e, jasna i dramatur{ki dobro konstruiranafabula te nenametljiva, ali filmski dojmljiva primjena stilskogrepertoara klasi~ne narativne paradigme. Isto je takoindikativno da je Had`i} — dakle, pisac koji se ’ugurao’ ufilm — pokazao najvi{e slabosti na ’svom’ podru~ju (dakle,u scenaristi~kom segmentu filma), a najvi{e vrlina u re`iji,profesiji u kojoj je bio nevje`a i gotovo po~etnik. To }e u velikojmjeri biti svojstveno i sljede}im Had`i}evim poku{ajima.A nakon {to je pokazao da umije vladati filmskim `anrom itradicionalnom dramaturgijom, Had`i} je po`elio u filmupoku{ati ne{to drugo, druk~ije i za to vrijeme presti`nije.Rezultat je bio bitno manje povoljan.10Da li je umro dobar ~ovjek? (1962)Premda je po svom literarnom i teatarskom habitusu komediograf,~ini se da u filmskom mediju Had`i} nije bio osobitosklon komediji. U opse`noj filmografiji cjelove~ernjih naslovaHad`i} je samo dvaput poku{ao na~initi ne{to {to bismomogli opisati u {irem smislu kao komediju. Rije~ je o filmovimaDa li je umro dobar ~ovjek? (1962) te Idu dani(1970).Nije, me|utim, rije~ o filmovima koji bi na platno prenosilinekakav Had`i}ev teatarsko-komediografski model. [tovi{e,Had`i} u oba filma nastoji eksploatirati imanentno filmsku,vizualnu komiku, ponajvi{e temeljenu na nijemom filmu.Nadalje — nije rije~ o filmovima koji bi, zato {to pripadajukomediografskom `anru, bili nepretenciozniji i ’lak{i’. Upravosuprotno — ako je ina~e artizma rastere}eni Had`i} u nekimfilmovima pokazao da nije imun na esteti~ku pretencioznost,onda je to u ova dva. Dojma smo da su upravo ta dvafilma naslovi koje je Had`i} ponajvi{e radio zbog dru{tvenogi umjetni~kog presti`a. Nimalo slu~ajno, to su mu i najslabijifilmovi.Da li je umro dobar ~ovjek? humoristi~ka je fantazija o ~ovjeku(Mile Gatara) koji u ime banke izvla~i dugove od du`nika.Tijekom utjeriva~koga posla junak }e nehotice spojitidvoje mladih (Boris Dvornik, Ana Pavi}). Ispostavit }e se,me|utim, da je lik kojega glumi Dvornik — a kojega junakuzima za pomo}nika — i sam du`nik.Prethodno izlo`ena pri~a ponajprije se razvija u samoj zavr{-nici filma. Prvi i najve}i dio filma — gotovo sat vremena —prete`no se sastoji od mozai~koga nizanja vi{e ili manje za-~udnih epizoda koje s jezgrenom pri~om nemaju veze. Utom smislu Da li umro dobar ~ovjek? pokazuje bliskost s neorealisti~komdramaturgijom ’na|ene pri~e’. Ali, za razlikuod drugih Had`i}evih filmova koji su neraskidivo vezani uzkonkretnu dru{tvenu zbilju, ovaj se doga|a u posve stiliziranomfantasti~nom svijetu bez konkretnijeg odre|enja. SvijetHad`i}eva drugog filma apstrahirana je pripovjedna ’zona’, 39a zbivanja u filmu funkcioniraju kao parabole ili alegorije.Takav poeti~ki model danas se doima kao izrazito antifilmski,no u Had`i}evo vrijeme imao je stanovit legitimitet, pai presti`. U hrvatskom filmu ponajvi{e ga gaji Ante Babaja,autor koji je od hrvatskih redatelja svoje generacije ponajvi-{e te`io ~istom art-filmu. U tom smislu Da li umro dobar ~ovjek?usporediv je s Carevim novim ruhom ili Babajinimkratkim filmovima poput Lakat kao takav.Da li je umro dobar ~ovjek? nastao je u eri kad su slava i presti`zagreba~ke animacijske {kole na vrhuncu. Dojma smo daje Had`i} — jedan od protagonista ranih po~etaka zagreba~ke{kole — poku{ao tada cijenjenu i kurentnu poetiku zagreba~keanimacije preseliti u drugi, igrani medij. Mnogo togau drugom Had`i}evu filmu podsje}a na crti}, i to ne bilo kojicrti} nego upravo na zagreba~ku animacijsku poetiku. Takou Da li umro dobar ~ovjek? nalazimo ubrzano karikaturalnokretanje likova. Glasovno se simulira govor, ali bez razgovijetnateksta (rije~ je o narativnoj upotrebi onoga {to se u jazzuzove vocalese). Dizajn filmskoga prostora u pojedinim jedijelovima filma crti}ki simplificiran i stiliziran. ^ak i ilustracijskaglazba u nekim dijelovima filma podsje}a na tipi~-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.